Nebojša Dimovski, akademski slikar iz Mostara, već godinama dosljedno istražuje granice umjetnosti, a sada kroz svoj rad povezuje tradiciju i savremeni izraz u kulturnoj baštini Bosne i Hercegovine. Njegova nova izložba „Sevdisanje slikom“ bit će otvorena u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u subotu, 24. januara.Dimovski u svom radu ne samo da odaje počast najvećim interpretatorima sevdalinke, već i anonimnim dušama koje su kroz generacije nosile sevdah. Izložba je podijeljena na četiri dijela i obuhvata slike izvođača, pjesama i ličnih interpretacija sevdaha, a podržana je i od UNESCO-a.Rođen u Mostaru, Dimovski je svoje akademsko obrazovanje sticao u Sarajevu, Rimu i Madridu, učestvujući na prestižnim izložbama i nagradnim konkursima. Putovanja kroz različite kulture oblikovala su njegovu umjetničku percepciju i donijela nova iskustva i izazove.Za mlade umjetnike Dimovski ima jasnu poruku: iskustva i putovanja otvaraju vidike, a istrajnost u umjetnosti je ključna – trud se uvijek isplati kada dođe pravi trenutak.

U svom radu ne samo da odaje počast najvećim interpretatorima sevdalinke, već i anonimnim dušama koje su kroz generacije nosile sevdah

Akademski slikar Nebojša Dimovski: Između baštine i savremenog izraza

Mostarski akademski slikar Nebojša Dimovski već dugi niz godina istražuje granice vizuelnog izraza i emotivnog doživljaja. Njegova nova izložba, „Sevdisanje slikom“, koja će premijerno biti predstavljena u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine 24. januara, rezultat je ličnog susreta sa sevdalinkom – ne samo kao muzikom, već kao prostorom tihe unutrašnje snage i emotivne introspekcije.<h2>Omaž umjetnicima</h2>Kroz novi poduhvat, Dimovski odaje počast najvećim interpretatorima sevdalinke, ali i svim anonimnim dušama koje su kroz generacije živjele i nosile sevdah. U razgovoru za „Dnevni avaz“, otkriva kako je nastala cjelokupna ideja.- Proživljavao sam jaku emociju i sopstveni sevdah, a u isto vrijeme sam dao omaž umjetnicima sevdaha. Izložba je podijeljena na četiri dijela gdje je po pet slika izvođača starih i novih generacija, pet slika pjesama sevdaha i pet ličnih interpretacija sevdaha kao pojma – rekao je Dimovski te dodao kako je projekt dobio podršku UNESCO-a. Kako kaže, iza novih slika stoji dug vremenski period te niz emocija.- Riječ je o jako kompleksnoj temi i to je moj pokušaj da vizuelno prikažem nešto što je toliko upečatljivo. Ideja je nastala od ličnog proživljavanja sevdaha, teške ljubavne priče gdje sam ja dodirnuo neke dubine duše i onda tražio način da to ispoljim. Sevdah se ukazao kao savršeno rješenje – rekao je umjetnik.

<h2>Životni putevi</h2>Nebojša Dimovski rođen je u Mostaru, a svoje akademsko obrazovanje, između ostalog, sticao je u Sarajevu, Rimu i Madridu, gdje je učestvovao na prestižnim izložbama i nagradnim konkursima. Njegova umjetnička putovanja kroz različite kulture oblikovala su njegovu percepciju umjetnosti, a istovremeno ga vraćaju doma.- Zbog naše situacije na Balkanu, život me vodio na različita mjesta. Nikada nisam živio u istom gradu više od pet ili šest godina i to je postala neka navika, kad god prođem neku monotoniju tražim novi izazov ili mjesto koje me može inspirisati – ispričao je Dimovski.Izložba u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine ostaje otvorena do 29. januara, a nakon toga je cilj da putuje i van granica naše države.

Hanna Dujmović o prostoru slobode i iskrenosti: Dijeliti svoj rad s bliskim ljudima je prava magija

<h2>Pravi trenutak</h2>Za kraj imao je važan savjet za sve mlade koji teže istom cilju.- Takva iskustva su jako važna u životu jer otvore vidike, razmišljate drugačije i upoznajete nove kulture. To bih svakako savjetovao mladima, da odu negdje, ali da se vrate i pomognu našoj državi. A, što se tiče umjetnosti, izazovan je put i trebate biti jako istrajni. Ako ste umjetnik ne možete pobjeći od nje, samo trebate sačekati pravi trenutak kada će se trud isplatiti – poručio je Nebojša Dimovski.&nbsp;

Projekt je dobio podršku UNESCO-a

Nebojša Dimovski uoči otvaranja nove izložbe: Proživljavao sam sopstveni sevdah

Iza baletske scene stoje godine rada koje publika rijetko vidi. Albina Huskić, članica Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, svoju karijeru gradi upravo na toj tihoj, ali istrajnoj posvećenosti. Njena priča isprepletena je dugogodišnjim radom, umjetničkim sazrijevanjem i odgovornošću prema sceni.U razgovoru za naš list, mlada umjetnica govori o svim izazovima i ljepotama ovog poziva, odnosu s publikom, ali i o potrebi da se balet i kulturne institucije posmatraju dugoročno: kao vrijednost koja se čuva sistemski.<h2>Borba i snaga</h2>Baletom se bavite od djetinjstva, a danas ste član Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo. Kako je izgledao Vaš put od prvih koraka do profesionalne scene?- Prije nego što ću upisati baletsku školu, trenirala sam latinoameričke i standardne plesove četiri godine i na audiciju za baletsku školu sam otišla veoma naivno, ne znajući šta me zapravo čeka. Po završetku Osnovne muzičke i baletske škole „Novo Sarajevo“, upisala sam Srednju muzičku školu u Sarajevu, Odsjek za klasični balet. Imala sam veliku sreću tada, što trenutno, nažalost, nije situacija, da tokom četiri godine svog školovanja aktivno igram u gotovo svim baletskim predstavama na tadašnjem repertoaru. Moje zaposlenje u Ansamblu Baleta je samim time bio veoma logičan slijed događaja i dio sam istog već punih jedanaest godina.Ova karijera često se opisuje kao kratka, ali izuzetno zahtjevna. Šta Vam je bilo najteže, a šta najljepše u godinama provedenim na sceni?- Svaki trenutak proveden na sceni i razmjena energije s publikom za mene predstavlja najljepši dio našeg posla. Ja se iskreno nadam da ono najbolje i najljepše u mojoj karijeri tek dolazi. Teža strana ovog posla je svakodnevna mentalna borba sa samim sobom i s očekivanjima koja sama sebi namećem ili ih drugi nameću iz raznih razloga.<h2>Posebno mjesto</h2>Iza Vas su brojne klasične i savremene predstave. Postoji li uloga ili balet koji vam je posebno ostao u sjećanju i zašto?- Predstava „Stabat Mater“ će uvijek imati posebno mjesto u mojoj karijeri s obzirom na to da sam tada, nakon četiri godine provedene u ansamblu, odigrala svoju prvu solističku ulogu koju mi je dodijelio danas već svjetski poznati koreograf Edvard Klug (Edward Clug). Osim te, tu su svakako uloge Zle Kraljce, mame Monteći (Montecchi) i Senije Zolj.Balet u Bosni i Hercegovini često se bori za prostor i publiku. Kako Vi vidite budućnost profesije kod nas i šta bi, prema Vašem mišljenju, moglo poboljšati položaj umjetnosti?- Ja mislim da balet itekako ima svoju publiku, jer su sve baletske predstave koje igramo skoro pa uvijek ispunjene do posljednjeg mjesta. Ono što je bitno i na čemu se mora raditi je saradnja između baletskih škola i Narodnog pozorišta jer će sarajevski balet opstati samo ako bude imao domaću bazu. Također, mislim da bi posjećivanje baletskih predstava trebalo biti obavezno za sve učenike osnovnih i srednjih škola jer će se na taj način ova predivna umjetnosti približiti mladim generacijama.<h2>Sticanje znanja</h2>Postoji li još neki poziv u kojem biste se voljeli oprobati? - Trenutno studiram poslovnu psihologiju na Fakultetu za menadžment i poslovu ekonomiju. Ono što smatram da je prijeko potrebno svim kulturnim ustanovama, pogotovo pozorištima, jeste konkretan menadžment ljudskih resurasa, koji je suštinski trenutno nepostojeći. Voljela bih da znanje koje steknem u budućnosti iskoristim u unapređenju ovog sektora.

Iskreno se nadam da ono najbolje i najljepše u mojoj karijeri tek dolazi

Albina Huskić, članica Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo: Predanost, disciplina i ljubav prema sceni

Bosanskohercegovački glumac Armin Omerović karijeru je započeo još kao dječak, a danas vlada svim umjetničkim formatima –filmom, televizijom i pozorištem. Publiku posebno oduševljava u bh. mjuziklu „Sarajevo, moje drago“, gdje spaja glumu, muziku i ples, potvrđujući svestranost i zrelost koja ga izdvaja među domaćim glumcima.Od uspjeha filma „Armin“, preko projekata za djecu i društveno značajnih angažmana, do mirnijeg dijela privatnog života, iskreno je govorio za „Dnevni avaz“.<h2>Prostor istraživanja</h2>Publika Vas ima priliku pratiti kroz različite formate. Koliko je moguće da umjetnik izdvoji najposebniji ili je svaki podjednako važan?- Svaki od njih nosi svoju posebnu vrijednost. Film je, bez sumnje, važan dio mog profesionalnog identiteta, gdje sam svoj put započeo sa filmom „Put lubenica“. Film „Armin“ zauzima posebno mjesto jer je taj film nekako i moja lična karta. Ove godine navršava se i dvadeset godina od mog prvog snimljenog filma, što mi daje dodatni povod da se osvrnem na put koji je od tada napravljen. Veliku pažnju posvećujem i televizijskim projektima, jer sam u jednom periodu intenzivno radio za Novu TV, gdje je tempo rada, dinamika i način pripreme potpuno drugačiji u odnosu na film i pozorište. Pozorište je, s druge strane, prostor stalnog istraživanja. Imao sam priliku raditi na žanrovski vrlo različitim projektima, od dječijih predstava do ozbiljnih dramskih uloga, uz poseban naglasak na mjuzikl kao formu koja u Bosni i Hercegovini sve više dobiva prostor i publiku. Posebno mjesto zauzima i umjetnički program koji realizujem sa suprugom Almom, u kojem njegujem poeziju u jedinstvu s njenom interpretacijom sevdalinki. Svaki novi projekat me oblikuje na drugačiji način i nosi svoju autentičnost. Ne bih izdvajao jedan format kao važniji od drugih, zahvalan sam na svakoj prilici da profesionalno napredujem i ostajem u dijalogu s publikom kroz različite umjetničke izraze.Kao što ste naglasili, mjuzikl „Sarajevo, moje drago“ Zlatana Fazlića Fazle osvaja publiku mjesecima unazad. Kako ste doživjeli taj rad i šta Vama lično znači biti dio ove predstave? - Taj autorski mjuzikl pokazao se kao jedan od najupečatljivijih teatarskih projekata posljednjih godina. Riječ je o muzičko-scenskom djelu koje kroz sudbine likova iz sarajevske mahale prati promjene grada i njegovih ljudi kroz nekoliko decenija, oslanjajući se na originalnu muziku pisanu upravo za ovu predstavu. Spoj glume, pjesme i plesnog pokreta čini predstavu izrazito zahtjevnom, ali i snažno emotivnom kako za publiku tako i za izvođače. Veliki ansambl, čije su uloge prepoznate i od publike i od kritike, dao je posebnu snagu projektu. Posebnu umjetničku vrijednost predstavi daje režija Dine Mustafića, uz doprinos saradnica Lejle Jusić i Amile Terzimehić, kao i muzička realizacija uz učešće Sarajevske filharmonije, pod rukovodstvom maestra Ranka Rihtmana. Uloga Cara, koju igram, omogućava mi da se izrazim kroz više slojeva, glumački, muzički i plesni, što nosi veliku odgovornost. Reakcije publike su odlične; posebno se osvrću na završni song „A ja dobro znam to lice“, koji izvodim. Svako izvođenje do sada bilo je igrano pred punom dvoranom, uključujući i januarske termine, što dodatno potvrđuje da je publika oduševljena mjuziklom.

<h2>Rad s djecom</h2>Protekli period obilježili ste i kroz predstave za djecu poput „Karius i Baktus“, „Plastika“, „Ako pčele odu“ i „Zlatna soba Djeda Mraza“. Na koji način se pripremate za predstave namijenjene najmlađoj publici i šta Vam je najljepše u tim interakcijama?- Rad na predstavama za djecu za mene je prije svega umjetnički odgovor na svijet u kojem živimo. Kroz različite likove i priče nastojimo govoriti o stvarnim problemima, ali na način koji je djeci razumljiv i poticajan. U predstavi „Karius i Baktus“, kroz igru i humor govorimo o brizi o sebi, zdravlju i odgovornosti, dok djeca vrlo brzo prepoznaju poruku jer je upakovana u živopisne likove i situacije koje im nisu strane, a na sličan način je obrađena i tema predstave „Zlatna soba Djeda Mraza“. Predstave poput „Plastike“ i „Ako pčele odu“ posebno su mi važne jer se direktno bave ekološkim temama i odnosom čovjeka prema prirodi. Kroz scenski jezik, muziku i likove, djeci šaljemo jasnu poruku o posljedicama nebrige, ali i o snazi pojedinca da napravi promjenu. Te teme nisu pojednostavljene, ali su prilagođene dječijoj percepciji, što smatram ključnim. Izuzetno je zadovoljstvo sarađivati sa rediteljima ovih predstava, tj. kolegama kao što su Zijah Sokolović, s kojim sam radio po metodama theatro projekta koji njeguje estetiku Pitera Bruka (Peter Brook) i prazan prostor, u kojem je glumac glavni subjekt i kreira svoj lik praktično bez scenografije. Sa Mariom Drmaćem smo radili predstavu gdje su likovi imali klaunovsku interpretaciju.Rad na ovakvim predstavama traži veliku fizičku energiju, precizan izraz i potpunu iskrenost, jer djeca odmah osjete ako nešto nije autentično. Njihove reakcije su direktne, a pažnja je tu ako ih zaista osvojite. Upravo taj neposredni kontakt i osjećaj da kroz umjetnost možete utjecati na njihovo razmišljanje i senzibilitet čini rad u dječijem teatru izuzetno ispunjavajućim i podsjeća me na osnovni smisao pozorišta, aktivizam, empatiju i zajedništvo.Šta Vas danas najviše pokreće kao umjetnika i kako Vas ovaj period rada oblikuje i profesionalno i osobno?- Kao umjetnika me najviše pokreće želja za iskrenim i smislenim umjetničkim izrazom. Važno mi je da radim projekte koji imaju autentičnu vrijednost, koji postavljaju pitanja i bude emociju. Rad na različitim predstavama i mjuziklima daje mi širinu, ali i stalnu dinamiku. Profesionalno osjećam da sam u fazi u kojoj dublje i svjesnije ulazim u uloge i priče koje tumačim, sa više odgovornosti prema sadržaju i poruci koju nosim. Taj proces me neprestano uči i gura van zone komfora, što smatram nužnim za umjetnički rast. Izuzetno mi je važan rad sa kvalitetnim rediteljima, kreativnim ekipama i kolegama. Osjećam zahvalnost za prilike koje imam i za mogućnost da kontinuirano rastem kako profesionalno tako i kao čovjek, kroz posao koji radim i ljude s kojima ga dijelim.

Iva Prgić i njen put ka profesionalnoj sceni kroz mjuzikl "Sarajevo, moje drago": Prvi veliki korak, pravi biser u iskustvu

<h2>Podjela uspjeha</h2>Vaša supruga Alma također je aktivna na sceni. Koliko je važna međusobna podrška za svaki novi uspjeh?- Alma i ja dijelimo umjetnički i životni put, i ta zajednička strast prema sceni je nešto što nas povezuje. Sa našim programom proputovali smo svijet, upoznali nove kulture, nove prijatelje i imamo priliku izraziti se umjetnički kroz sevdah i poeziju. To činimo zadnjih deset godina zajedno.&nbsp;

Podrška koju imamo jedno od drugog u projektima, pripremama i izvedbama je važna, jer razumijevanje i povjerenje u ono što radimo daje snagu za svaki novi korak. Uspjesi su ljepši kada ih dijeliš s nekim ko razumije i živi isti jezik umjetnosti.&nbsp;

Osjećam zahvalnost za prilike koje imam i za mogućnost da kontinuirano rastem, priča bh. glumac

Armin Omerović kroz dvadeset godina od prvog filma: Od dječije igre do zrelih uloga

Glumačku karijeru Jagoda Kumrić gradi tiho, postojano, dosljedno. Godinama je prisutna na sceni, a njen profesionalni put obilježen je predanim radom i jasnim fokusom na glumu kao životni poziv.U vremenu kada su privatni životi javnih osoba često izloženi više nego njihov rad, hrvatska glumica se odlučno drži suprotnog pristupa – publiku zanima njen posao, a ne svijet izvan reflektora. Upravo takav odnos prema karijeri i javnosti učinio ju je prepoznatljivom po profesionalnosti, ali i po mirnoj snazi koju donosi na scenu i ekran.<h2>Kultna ostvarenja</h2>U razgovoru za „Dnevni avaz“ govori o svojoj profesiji, zatvaranju jednog važnog poglavlja i lijepim pričama koji tek dolaze.- Mislim da je moj glumački put, od prvih uloga prije 15 godina, preko akademije, do uloga koje sam radila zadnje, već nadaleko poznat i pisala sam ga već puno puta. Smatram da mi je svaka uloga donijela neki korak ka razvoju karijere – rekla nam je Kumrić, koja se posebno istaknula još ulogom Nikol Zlatar u „Larinom izboru“.

Taj uspjeh nastavila je graditi kroz brojna TV ostvarenja, ali i daske koje život znače. Posebnim projektom ispostavili su se „Kumovi“. Od te uloge i serije, koja osvaja male ekrane već šest sezona, Kumrić se krajem 2025. godine oprostila. Ipak, opisuje je kao posebno ostvarenje, a otkriva i šta smatra da je zaslužno za takav uspjeh.- Ključ „Kumova“ je, po mom mišljenju, jako dobro odabran glumački main cast. Do ove zadnje sezone se dosta promijenio, ali cast iz prve sezone je bio jako dobro i pomno odabran – objasnila je Kumrić te pohvalila kolege iz serije:- Svaki od tih glumaca i glumica su tako dobro i autentično odigrali svoje uloge i to je ono što je utabalo jako dobar put za naredne sezone.

<h2>Novi projekti</h2>S našim čitateljima podijelila je i planove za budućnost.- Publika će me, kad se vratim s porodiljnog, i dalje moći gledati u kazališnim predstavama koje igram. Pripremam i novi kazališni projekt, ali o tome više kad to bude – najavila je Kumrić.Na pitanje očekuje li se povratak i pred kamere, glumica je odgovorila:- Sigurna sam da ćete me moći pratiti i u televizijskim i filmskim projektima.

<h2>Odlično iskustvo</h2>U svom glumačkom opusu bilježi i uspješne filmske projekte, a kako kaže, posebna sjećanja vežu je za Bosnu i Hercegovinu. Stoga se nada da će budući poduhvati donijeti i novu posjetu našoj zemlji.

Svi detalji nove monodrame i životnih borbi Marijane Mikulić: Kad iskrenost postane snaga

- Ja se nadam da me možete očekivati u Bosni i Hercegovini. Do sada sam imala priliku raditi u Livnu film „Balkanika“ i imala sam zaista odlično iskustvo, pa bih svakako u budućnosti voljela raditi još nešto u BiH – navela je Jagoda Kumrić.&nbsp;

Hrvatska glumica govori o karijeri, uspjehu "Kumova" i novom poglavlju koje je pred njom

Jagoda Kumrić za "Avaz": Svaka uloga donijela mi je korak naprijed

Padanje, klizanje i nespretni pokreti na zaleđenim površinama ili pod težinom snijega ovih dana su velika prijetnja. Povrede ruku, nogu i drugih dijelova tijela mogu biti ozbiljne i dugotrajne, a najčešće nastaju upravo usljed padova ili udaraca predmetima.<h2>Moguće posljedice</h2>Da bismo bolje razumjeli kako pravilno reagovati u takvim situacijama i spriječiti trajne posljedice, razgovarali smo s primarijusom dr. Senadom Zukanovićem, koji je pojasnio najčešće vrste lomova, prvi i najvažniji korak pružanja pomoći, te mjere opreza koje posebno vrijede za djecu i stariju populaciju.– Lom ili prijelom kosti definiše se kao svaki prekid kontinuiteta koštane mase. Najčešći znaci loma su otok, odnosno edem, gubitak funkcije povrijeđenog dijela, izrazito jaka bol te vrlo brza pojava hematoma, odnosno modrice – pojasnio je fizijatar.Građani, ističe, često nisu svjesni posljedica te takve slučajeve neozbiljno prihvataju.Svako nestručno liječenje loma kosti može dovesti do trajnog, odnosno, u najboljem slučaju, privremenog invaliditeta. I kada se nestručno rješavaju problemi, onda može doći i do nepotrebnih operativnih zahvata s ugradnjama osteoosintetskog materijala, gdje su mogućnosti invaliditeta povećane - rekao je dr. Zukanović. Povrede zimi najčešće su uzrokovane padom, ali i udarcem tupih predmeta ili snijega s krovova. Liječnik objašnjava kako treba postupiti ako dođe do nesretnog slučaja te naglašava da je najvažnije reagovati na vrijeme i potražiti stručnu pomoć.<h2>Ugrožena i djeca</h2>Dr. Zukanović otkriva koje grupe su najviše ugrožene, ali i kako očuvati zdravlje i spasiti se od nezgoda. - Prvenstveno su ugroženi stariji, pa djeca. Dakle, stariji zbog krhkoće kostiju, a djeca zbog igre, nestašluka, sporta. Starijima bih savjetovao da bez prijeke potrebe ne izlaze vani. Postoji mogućnost proklizavanja, padanja, češće budu lomovi ruku nego nogu. Sljedeći savjet bi bio da, kada ljudi hodaju vani, a posebno starija populacija, da ne hodaju s rukama u džepovima. Naime, ruke moraju biti slobodne i da se koliko-toliko ublaži eventualni pad. Važno je pažnju posvetiti obući, preporučuje se obuća koja se ne kliže - poručio je dr. Zukanović.<h2>Dvije vrste preloma</h2>Dr. Zukanović naglašava da je važno znati kako postoje otvoreni i zatvoreni prelomi:- Zatvoreni prelom je kad kontinuitet kože nije oštećen i oni su neuporedivo lakši od otvorenih preloma gdje kost viri vani i gdje je mogućnost infekcije veća. Prema pravilu, otvoreni prelomi se regulišu operativnom tehnikom.

Ne držati ruke u džepovima, paziti na obuću

Prim. dr. Senad Zukanović objasnio: Pad na ledu može vas ostaviti invalidom

Više od dvije decenije komedija „Državni lopov“ ne prestaje puniti pozorišne sale i nasmijavati publiku širom Evrope. Predstava koja je od studentskog projekta prerasla u jedan od najdugovječnijih teatarskih naslova na ovim prostorima i ove sedmice nastavlja svoj međunarodni put gostovanjima u Nizozemskoj i Švicarskoj. Tim povodom razgovarali smo s Nusmirom Muharemovićem, glumcem Bosanskog narodnog pozorišta Zenica i jednim od ključnih nosilaca ove kultne komedije, o tajni njenog trajanja, ali i o uspjesima na filmu i novim projektima koji ga očekuju.<h2>Tajna uspjeha</h2>Premijera predstave bila je u avgustu 2005. godine, a kako ističe Muharemović, tada nisu mogli ni naslutiti njen dugovječni uspjeh.- Iskreno, tada smo kao studenti mislili da ćemo je odigrati pet do deset puta i da će nakon toga ostati samo lijepa uspomena. Međutim, iz igranja u igranje predstava je rasla, godine su prolazile, a mi smo je i dalje igrali. Interesovanje publike bilo je ogromno, počeli su nas pozivati iz drugih gradova, a potom i iz drugih država, i taj put zapravo nikada nije stao. Tajna uspjeha, prije svega, leži u tome što je ova predstava rađena s mnogo ljubavi – rekao je Muharemović dodavši kako su dramski predložak Fadila Hadžića dodatno aktualizirali, prilagođavajući ga savremenom trenutku:- Predstava je živi materijal i ona iz godine u godinu sazrijeva i raste zajedno s vremenom i publikom. Tematski i idejno izuzetno je prepoznatljiva našim ljudima, publika se, gledajući predstavu, smije likovima i situacijama, ali se svjesno ili nesvjesno smije i sama sebi, kao i sistemu u kojem živimo.Glumac posebno ističe satiričnu formu koju su uspjeli zadržati kroz godine.

&nbsp;- Posebno sam ponosan na činjenicu da u predstavi nikoga ne prozivamo direktno, a da se ipak mnogi mogu prepoznati i iskreno se nadam da ćemo je igrati dok god nas bude nosila energija i publika bude željela da je gleda – naglasio je Muharemović.<h2>Snaga i dokaz</h2>Nova gostovanja, kako kaže, uvijek nose posebnu emociju.- Igramo pred publikom koja živi van Bosne i Hercegovine, ali sa sobom nosi jezik, mentalitet i sjećanja na prostor iz kojeg dolazi. Ta igranja nisu samo predstave, ona postaju susreti, nostalgija i podsjećanje na zajednički identitet. Pozorište u tim trenucima postaje prostor u kojem se oni na dva sata vraćaju „kući“ – rekao je.Osim pozorišnog uspjeha, Muharemović je tokom 2025. godine zabilježio i veliki filmski uspjeh ulogom u filmu „Testament“, koji je oborio rekorde bh. kinematografije.

Komedija "Državni lopov" gostuje u Švicarskoj i Nizozemskoj

- Prije svega, raduje me činjenica da je publika prepoznala film jer bez publike nijedan rezultat nema pravi smisao. Rekordi koje je „Testament“ ostvario govore o tome da domaći film ima snagu. Bila je to prilika da kroz jedan naizgled jednostavan i pitak filmski izraz govorimo o važnim stvarima, o prijateljstvu, porodici, naslijeđu, ali i o vremenu i ljudima koji su oblikovali naše živote – ispričao je glumac te dodao:- Film je potvrdio da iskrene priče, rađene s ljubavlju i bez kalkulacije, mogu pronaći put do velikog broja ljudi. Taj uspjeh doživljavam kao zajednički dokaz da bh. kinematografija ima šta da kaže i danas.<h2>Intenzivan period</h2>Za kraj, bh. glumac otkriva i planove za naredni period. Publika ga trenutno može gledati kroz repertoar matične kuće u Zenici, a najavljuje i nova gostovanja „Državnog lopova“ u Njemačkoj, Hrvatskoj i Austriji, kao i turneju po Bosni i Hercegovini.- U planu je rad na novoj predstavi u produkciji Studio Teatra, u saradnji sa kolegom Zlatanom Školjićem, čemu se posebno radujem. Pored toga, od polovine februara počinje snimanje nove humoristične serije „Razvodi i razlozi“, gdje me očekuje intenzivan dvomjesečni period snimanja – poručio je Nusmir Muharemović.

„Testament“ je potvrdio da iskrene priče, rađene s ljubavlju i bez kalkulacije, mogu pronaći put do velikog broja ljudi, kaže glumac

Nusmir Muharemović između pozorišta i filma: Bez publike nijedan rezultat nema pravi smisao

Mjuzikl „Sarajevo, moje drago“ nije samo još jedna pozorišna produkcija; to je priča ispunjena emocijama, identitetom i istinskom ljubavlju prema gradu i kulturi. I upravo u ovom projektu mlada glumica Iva Prgić pronalazi svoj prvi veliki susret s profesionalnim angažmanima, pokazujući da za istinsku strast i talent granice ne postoje.Iva Prgić je umjetnica na pragu karijere, studentica završne godine, koja tek otkriva širinu i dubinu pozorišne scene. Ipak, iako je na početku svog puta, njena posvećenost, radoznalost i sposobnost da upija iskustva starijih kolega već čine od nje izvođača koji zrači profesionalnošću i toplinom. <h2>Dvije perspektive</h2>Za mlade, ambiciozne umjetnike poput nje, izazov je pronaći svoj glas u svijetu koji često mjeri brzinu uspjeha i popularnost. Mlada umjetnica ne skriva svoje emocije – inspirira je vjerovanje da gluma i muzika mogu mijenjati svijet i činiti ga boljim, a istovremeno osjeća strah pred neizvjesnošću. Upravo ta iskrenost i otvorenost prema učenju i rastu čini je izvođačem kojeg vrijedi pratiti.U razgovoru za naš list, Prgić otkriva kako je biti dio velikog projekta koji odiše energijom, kako je rad u kolektivu oblikovao njen umjetnički i ljudski karakter, te kako mladim umjetnicima danas autentičnost i strast postaju najvrednije oružje u svijetu brzih trendova i očekivanja.„Sarajevo, moje drago“ je mjuzikl snažne emocije i identiteta. Šta Vama lično znači igrati u tako velikom projektu?- Ja zapravo jako dugo vremena nisam bila svjesna veličine ovog projekta. Bila sam svjesna cijenjenih imena koja stoje navedena u autorskom timu, međutim, tek kada sam prvi put u cjelini pogledala predstavu, shvatila sam koji biser imam u iskustvu. S obzirom da imamo dvije podjele koje igraju predstavu, imala sam tu čast da iz perspektive gledaoca doživim ovu predstavu i da doživim ono što publika doživljava dok ju gleda. I mislim da je stvarno magično. Ja sam maksimalno zahvalna i sretna što sam dio ovog projekta koji prosto ima „dušu“.<h2>Pristup starijih</h2>Kako izgleda proces stvaranja mjuzikla iz ugla mlade izvođačice – šta Vas je najviše oblikovalo kroz rad na ovoj predstavi?- Rad na ovoj predstavi je moj prvi susret sa profesionalnim radom u pozorištu, tako da sam upijala maksimalno od svake osobe koju sam susrela u procesu. Trudila sam se da gledam i učim od starijih kolega, kako oni pristupaju radu ove vrste, kako se suočavaju sa izazovima. Nisam posmatrala samo glumce, već i producente, dramaturga, plesače i nekako sam htjela da zaista vidim svaku osobu koja je radila na ovom projektu. Trudila sam da primjenjujem sve ono što nas se uči na akademiji, ne samo glumačke stvari nego i one ljudske. Da se zahvalim svakom ko mi je pomogao u napretku bilo kakve vrste i da budem što bolji kolega.Na početku ste umjetničkog puta – šta Vas danas najviše pokreće u glumi i muzici, a šta Vas možda i najviše plaši?- Da, moj umjetnički put tek počinje. Ubrzo završavam završnu godinu studija i koliko god sam sretna što najbolje stvari tek dolaze, pomalo me i zastrašuje to što ne znam što me zapravo čeka u profesionalnom svijetu. Ono što me najviše pokreće u glumi i muzici je to što zaista vjerujem u to da ove vrste izvedbenih umjetnosti mijenjaju svijet i čine ga boljim mjestom.Koliko je važno ostati autentičan u vremenu brzih uspjeha i očekivanja, posebno za mlade umjetnike?- Iako mislim da nemam još dovoljno iskustva da bih odgovorila na ovakvo pitanje, slažem se da je autentičnost jako važna i da se treba njegovati. Samo autentičnošću možemo dati svoj otisak u svijetu. Pratimo li tuđe šablone samo zadovoljavamo sistem koji postaje pomalo dosadan.<h2>O mjuziklu</h2>“Sarajevo, moje drago” je bh. mjuzikl u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo. Autor teksta i muzike je Zlatan Fazlić, dirigent i aranžer Ranko Rihtman, a režiju potpisuje Dino Mustafić. Ovaj originalni mjuzikl donosi potpuno nove muzičke numere stvorene posebno za ovu scensku priču. U predstavi učestvuju vrhunski domaći glumci, kao i Balet i Hor opere Narodnog pozorišta Sarajevo. Izvedbe su zakazane za subotu, 10. januara, te 30. i 31. januara 2026. godine, s početkom u 19.30 sati.

Samo autentičnošću možemo dati svoj otisak u svijetu, priča mlada umjetnica

U vremenu kada se od javnih osoba često očekuje dotjerana verzija stvarnosti, Marijana Mikulić izlazi pred publiku bez zaštitne maske. U svojoj novoj monodrami „MARE #žena, majka, glumica“, Mikulić je odlučila vlastiti život – sa svim lomovima, strahovima, humorom i snagom – pretvoriti u umjetnički čin.&nbsp;Premijera je zakazana za 16. januar u Lisinskom, a rasprodana je u svega nekoliko dana, jednako kao i druga izvedba, dok se treća zagrebačka večer ubrzano puni. Nakon toga planirana su i gostovanja u drugim gradovima.<h2>Poticaj drugima </h2>Emotivno ogoljena i iskrena do kraja, uspješna glumica za „Dnevni avaz“ govori o iznenađujućem odjeku projekta, granicama javne intime, majčinstvu, profesionalnim pauzama i svim životnim borbama.Kada smo je pitali o reakciji publike, priznala je:- Meni se čini da sam ja iznenađena više od svih, svi oko mene se čude meni koja se čudim takvom odjeku. Od prijatelja preko kolega, svi kažu 'pa ljudi vole tvoju iskrenost i autentičnost, očito su te se ljudi i zaželjeli i žele čuti što imaš za reći'. Meni je i dalje sve to nestvarno.

S obzirom na to da je riječ o autobiografskoj monodrami, zanimalo nas je da li je tokom stvaranja postojala granica između terapijskog procesa i čistog umjetničkog stvaranja.- Terapijski proces je više bio tokom nastanka, pisanja, brisanja. A sada želim da sve to moje procesuiranje svega, braka, majčinstva, borbe za samu sebe, dobije oblik jedne kvalitetne predstave koja će drugima biti poticaj, snaga, suza, zagrljaj. Nadam se, predstava o kojoj će razmišljati i nakon što izađu iz kazališta – pojasnila je glumica.<h2>Žena i majka</h2>Marijana Mikulić je o svim životnim razdobljima uvijek govorila bez zadrške. Pored uspješne karijere, majka je trojice sinova, Ivana, Andrije i Jakova, kojem je dijagnosticiran poremećaj iz spektra autizma, a koje odgaja sa suprugom Josipom Mikulićem. U jednom je trenutku potpuno usporila s poslom, a danas otkriva da li je ovo na neki način njen novi profesionalni početak.- 'Mare' je sada i tu, a što će biti nakon toga ne ovisi o meni. Volim ovo što trenutno radim, volim fazu života u kojoj jesam, i uživam u svemu što mi Bog daje bez puno razbijanja glave budućnošću – iskrena je bila Mikulić te dodala da nikada nije pravila kalkulacije između javnog i privatnog:- Ne povlačim granice, dosta sam impulzivna i reagiram u trenutku. Za neke stvari mi bude žao da nisam malo sporija i da nisam u stanju promisliti. Ali to i je ta moja osobina koju ljudi oko mene ili vole ili prestanu biti oko mene. Dobro i za mene i za njih.

Njena iskrenost, borba i iskustvo mogu motivirati sve koji prolaze kroz slične situacije. Glumica ima i važne poruke za roditelje.- Važno je ne poricati, krenuti odmah raditi. Ostalo mogu samo reći iz svog iskustva što je nama bilo važno, ne mogu govoriti iz pozicije stručnjaka jer to nisam. Voditi na senzornu terapiju, fizička aktivnost, Jakovu je to bilo iznimno važno. Dobar edukacijski rehabilitator dok dijete ne govori, floortime (to nam se isto pokazalo iznimno važno da dobar edukacijski rehabilitator radi), a kad krenu riječi onda svakako i logoped. I rad doma, bez toga puno teže ide napredak, mislim da je možda čak i teško uopće moguć – rekla je Mikulić.Ono što je najvažnije, ističe, jeste vrednovati svaki korak naprijed.- Teško je uvijek vidjeti vršnjake urednog razvoja što sve mogu i znaju, ali to ne treba ni gledati. Uspoređivati dijete samo sa samim sobom – kakav je bio jučer, prekjučer, a kakav je danas, koliko je napredovao. I vrednovati svaki, ma i najmanji korak naprijed. Floortime metoda rada je Jakovu pomogla da kaže prve riječi, a PECS da počne slagati prve rečenice, da shvati uz slike što i kako treba. Senzorna terapija je pomogla prevazići probleme s različitim teksturama hrane, a zatim nakon dugo rada i probleme boravka u prostorima s više ljudi, zvukova. Ma svaki korak naprijed je bio važan, samo je važno biti uporan, i nikada, nikada ne odustati – poručila je Mikulić.

Iva Mihalić o glumi, izvan zone komfora: Zanimljivo je bar u kadru biti neko drugi

<h2>Između Hrvatske i BiH</h2>U svojoj dugogodišnjoj karijeri radili ste i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Vidite li razlike u produkcijskim uvjetima, temama ili pristupu glumi između te dvije sredine?- Razlika je vidljiva od seta do seta i od ekipe do ekipe, neovisno o geografskom području. Bilo je setova gdje sam se osjećala dobro i uživala, bilo je onih gdje sam se osjećala manje vrijedno. Ono što je meni najvažnije je da sam se, recimo konkretno u Bosni, na nekoliko setova na kojima sam bila – osjećala kao doma, paženo, kolege suradljivi, susretljivi. A taj osjećaj u srcu kad se sjetiš nekog seta je nekako meni najvažniji.

 Svaki korak naprijed je bio važan, priča glumica

Dok Sarajevo peti dan tone u saobraćajnom kolapsu, zatrpano snijegom, nemarom i izostankom odgovornosti, vlasti i dalje ne uspijevaju obaviti ni najosnovniji zadatak – očistiti ulice i osigurati normalno kretanje građana. Grad stoji. Automobili klize, autobusi kasne ili uopće ne dolaze, a svakodnevica se pretvara u borbu s hladnoćom, kašnjenjima i potpunim haosom.Ulice Starog Grada, njegove mahale i sokaci, očišćeni su uglavnom zahvaljujući samoinicijativnom angažmanu građana, kako bi se uopće omogućilo kretanje. Međutim, glavne saobraćajnice čišćene su na način da je sav višak snijega gurnut na trotoare – upravo na prostor namijenjen pješacima.

Iz Hitne pomoći za "Avaz": Povećan je priliv pacijenata, svako može da padne na ledu 

-Tako su pješaci prisiljeni kretati se ulicom, istim trakama kojima prolaze automobili i minibusevi. U takvim uslovima, svaki prolazak vozila predstavlja direktnu opasnost, jer pješaci nemaju gdje da se sklone niti mogućnost sigurnog kretanja - ispričala nam je Esma s Vratnika koja je jutros do radnog mjesta na drugoj obali Miljacke pješice išla sat vremena. I to jedva.Onog trenutka kada zakorače na cestu, pješaci su izloženi su višestrukim rizicima od ledenica i snijega koji prijete s krovova, preko klizavih i neprohodnih površina, do realne opasnosti da budu udareni vozilom ili da zadobiju ozbiljne povrede pri padu.Odlazak na posao u takvim okolnostima postaje ravan igri bez granica, s nepredvidivim i potencijalno kobnim ishodima. I tako je peti dan, a vlasti tome ne pridaju nikakvu važnost.

U FBiH i dalje pojačan nadzor zbog snijega 

U FBiH i dalje pojačan nadzor zbog snijega i hidrometeoroloških rizika

Ovakvo stanje jasno pokazuje da problem zimskog održavanja u Sarajevu nije samo pitanje snijega, već organizacije, koordinacije i odgovornosti svih uključenih.I dok su gradske ceste paralizovane, jedan sistem prkosi blokadi. Željeznica je i ovog jutra funkcionisala bez zastoja.Na relaciji Sarajevo – Pazarić (Hadžići), voz je bio rijedak, gotovo šokantan primjer reda u gradu koji je izgubio kontrolu. Polazak tačan. Bez izgovora, bez odlaganja, bez haosa. Snijeg nije bio prepreka.Unutrašnjost voza bila je topla, uređena i sigurna. Dok su se građani na cestama borili s ledom, gužvama i nervozom, putnici u vozu bili su pošteđeni klizavih ulica i saobraćajnog kolapsa. Bez sirena, bez nervoze, bez čekanja u mjestu.Putovanje je trajalo tek desetak minuta duže nego inače.&nbsp;&nbsp;

Ulice Starog Grada, njegove mahale i sokaci, očišćeni su uglavnom zahvaljujući samoinicijativnom angažmanu građana, kako bi se uopće omogućilo kretanje

Sarajevo peti dan u zastoju: Izlazak na ulicu je rizikovanje života

Premijera predstave „On(a)“ u Kamernom teatru 55 zakazana je za 9. januar s početkom u 20 sati. Riječ je o autentičnom projektu čiju režiju potpisuje glumački ansambl same predstave – rijetkost u bh. teatarskoj praksi i svojevrsni odgovor na izazove za kulturne institucije u Bosni i Hercegovini.O detaljima predstave i stvaranju jednog ovakvog projekta za naš list govorio je član ansambla Enes Kozličić. - U septembru smo dobili vijest da do marta 2026. godine nećemo raditi ništa novo, odnosno da nećemo imati dovoljno finansijskih sredstava za to. Tako da smo se mi odlučili na ovaj potez da uradimo predstavu sami – rekao je glumac. <h2>Bez sredstava</h2>Ovakav potez donio je niz izazova koje su, pak, zajedničkim trudom uspjeli savladati.- Bilo je izazovno samim tim što nismo imali sredstava, počevši od scenografije do kostima, rekvizite smo kupovali sami ili posuđivali od starih predstava sa repertoara Kamernog teatra 55 – objasnio je.Posebnost njihovog nesvakidašnjeg pristupa, dodaje, leži u inicijativi samih umjetnika:- Nije se dešavalo prije, ali mislim da je odlično što se ovo desilo i da treba postati praksa jer očito naše vlasti smatraju da je kultura nešto što nije nužno i potrebno. Mi bismo trebali biti tu da dokažemo suprotno i mislim da ovim potezom pokazujemo koliko smo voljni raditi i prilagođavati se svim situacijama, pa nažalost i ovoj. <h2>Veći problemi </h2>Umjetnik podsjeća na najveće probleme s kojim se njegove kolege suočavaju – od neredovnih isplata do problema s ugovorima i manjkom prilika. No, upravo iz takvih situacija mogu se izvući važne lekcije.- Puno poruka se može izvesti iz ove situacije, ali mislim da je najvažnija da umjetnost ne treba da ovisi o odlukama jednog čovjeka ili njih nekoliko, što je u našem slučaju upravo tako. Mislim da trebamo biti hrabri, stvari uzeti u svoje ruke i jasno i glasno govoriti o svim problemima koje imamo. Naravno, nije kultura jedina u problemu, ali mi smo tu da govorimo ispred te grane o onome što se dešava. Jer, publika kada dođe na predstavu, oni gledaju predstavu i to je jedino što treba da ih zanima, ali problemi su mnogo veći – zaključio je Enes Kozličić.

Predstava "On(a)" bit će premijerno izvedena u Kamernom teatru 55

<h2>Detalji predstave</h2>Predstava „On(a)“ inspirirana je stvarnim životima bračnog para, danskih umjetnika Gerde i Einara Vegenera (Wegener), kasnije Lili Elbe, transrodne žene i jedne od prvih osoba koja se podvrgnula operaciji promjene spola. Ovo je intimna i snažna priča o bezuslovnoj ljubavi, potrazi za identitetom i hrabrosti da upoznamo i prihvatimo sebe, bez obzira na cijenu koju ta istina nosi. Tekst predstave rađen je po motivima filma „Dankinja“.U predstavi igraju: Nedim Džinović, Merjem Šiljak, Faruk Hajdarević, Emina Topolović, Deni Mešić i Enes Kozličić. Kostimografiju i scenografiju je radila Adisa Vatreš Selimović. Za vizuelni identitet zaslužna je Emina Lagumdžija. Repriza predstave planirana je 10. januara, također s početkom u 20 sati. Ulaznice se mogu rezervisati online ili direktno na blagajni pozorišta.

Svi detalji autentičnog projekta čiju režiju potpisuje glumački ansambl

Enes Kozličić o novoj predstavi "On(a)": Umjetnost ne treba ovisiti o pojedincu

U svečanom ambijentu Narodnog pozorišta večeras je održan tradicionalni Božićni koncert Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva SPKD “Prosvjeta" Sarajevo.Program ovogodišnjeg koncerta na jedinstven način spaja duhovnu muziku, tradicionalne i savremene aranžmane poznatih svjetskih kompozicija.

Posebni gosti koncerta bili su Mješoviti hor Akademskog kulturno-umjetničkog društva Univerziteta u Novom Sadu "Sonja Marinković“, koji je nastupio pod dirigentskom palicom Dunje Đurić Kartalović.Pored gostujućeg hora iz Novog Sada, publiku je oduševio nastup gudačkog kvarteta "SA Sinfonietta" s Muzičke akademije Sarajevo, kojim su se prisjetili i direktorice Srednje muzičke škole Sarajevo Tatjane Romanić Piralić, koja je preminula u novembru prošle godine.

Program ovogodišnjeg koncerta na jedinstven način spaja duhovnu muziku, tradicionalne i savremene aranžmane poznatih svjetskih kompozicija

U Narodnom pozorištu Sarajevo održan tradicionalni Božićni koncert SPKD "Prosvjeta"

U Vijećnici u Sarajevu posjetitelji trenutno mogu pogledati ciklus radova bosanskohercegovačkog umjetnika Rikarda Druškića pod nazivom XANTEA 2502, koja uključuje 20 slika velikog formata i kratki animirani film. Ovo je prvi put da Druškić predstavlja svoj umjetnički univerzum kao jednu cjelinu.<h2>Prepoznatljiv i dosljedan </h2>Federalna ministrica kulture i sporta Sanja Vlaisavljević istaknula je da je, uprkos nerazumijevanju društva, Druškić uspio izgraditi svoj prepoznatljivi „Rikardizam“.- Rikardo je naprosto bio svoj. Nije ga toliko uznemiravalo sve ono što mu je stajalo na putu da napravi neke svoje skice, izazove, provokacije za one koji ne umiju niti da vide, a još manje razumiju – poručila je ministrica.<h2>Kompleksan pojam </h2>Druškić je publici poručio da mu je drago što njegov projekt obuhvata velik broj posjetitelja te da se nada da će njegova umjetnost dodatno oplemeniti njihove duhove: - Umjetnost je kompleksan pojam. Ne vjerujem da ima samo jednu suštinu, ali jedna od tih suština bi trebala biti da spaja različitosti svojim jedinstvenim, univerzalnim jezikomIzložba će u Vijećnici biti otvorena do 8. januara, u redovnom radnom vremenu, i predstavlja prvu u nizu planiranih prezentacija XANTEA-e, najprije u Sarajevu, a potom i širom svijeta.

Rikardo Druškić o novoj izložbi: Sarajevo je moj temelj

<h2>Izvor inspiracije</h2>Na projektu XANTEA 2502 mladi umjetnik je radio posljednja tri mjeseca, nakon zahtjevnog i stresnog perioda, a sada može uživati u plodovima svog rada. Inspiraciju je pronašao i u filozofiji – poznatu Dekartovu izreku „Mislim, dakle jesam“ preoblikovao je u svoj umjetnički moto: „Slikam, dakle jesam“.

XANTEA 2502 uključuje 20 slika velikog formata i kratki animirani film

Zavirite u ciklus radova Rikarda Druškića: Umjetnost koja spaja i inspiriše

Dok većina građana odbrojava posljednje sate stare godine, novinari “Avaza“ večeras, 31. decembra, posjetili su ekipu Hitne medicinske pomoći u Sarajevu, jednu od ključnih službi koja praznike provodi bez pauze.U prazničnoj noći, kada mnogi Novu godinu dočekuju uz porodicu i prijatelje, ljekari, medicinski tehničari i vozači hitne pomoći ostaju na prvoj liniji odgovornosti, spremni reagovati u svakom trenutku.Atmosfera u dežurnim prostorijama je radna, ali smirena. Timovi su u punoj pripravnosti, opremljeni i fokusirani, svjesni da je novogodišnja noć često među najzahtjevnijima u godini. Uprkos i pojačanom obimu posla, svaki poziv dočekuju s profesionalnošću i posvećenošću, potvrđujući koliko je njihova uloga nezamjenjiva. Iako su spremni, apeluje se na građane da ovu noć provedu odgovorno, kako bi slavlje proteklo bez potrebe za velikim intervencijama. Njihov rad i predanost podsjećaju da ulazak u Novu godinu, osim radosti, nosi i zahvalnost onima koji bdiju nad sigurnošću svih.

Zahvalnost onima koji bdiju nad sigurnošću svih

JU Zavod za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo

Kako izgleda dežurstvo u novogodišnjoj noći

Domaće televizijske kuće i ove godine spremile su raznovrstan sadržaj za novogodišnju noć i sve one koji će je provesti u toplini svog doma.<h2>Tradicija i dobra atmosfera</h2>Novogodišnja noć na Federalnoj televiziji donosi bogat i svečan program koji gledaoce uvodi u 2026. godinu uz vrhunski televizijski doživljaj. Večernji termin obilježit će igrani i zabavni sadržaji, dok će u samoj završnici godine biti emitiran prenos javnog dočeka Nove godine iz Sarajeva, uz zajedničko odbrojavanje i prazničnu atmosferu koju dijele građani širom Bosne i Hercegovine.

Program započinje tradicionalnim novogodišnjim TV Bingo Showom u 20.30 sati, koji donosi prazničnu atmosferu, direktno izvlačenje i vrijedne nagrade. Muzički dio emisije bit će posvećen Halidu Bešliću, legendi čije su pjesme godinama neizostavan dio novogodišnje noći. U programu je specijalno izdanje emisije „Kuglanje“, kao i koncertni spektakl „Indexi i prijatelji“. Pola sata prije ponoći Federalna televizija se uključuje u javni doček Nove godine u Sarajevu, uz nastup Jelene Rozge i zajedničko odbrojavanje ulaska u 2026. Novogodišnji program uključuje i magazinske emisije s pregledom godine, kao i bogat filmski repertoar. Posebno se izdvaja TV premijera domaćeg filma „Djeda Mraz u Bosni“, dokumentarni film „Tifa“ te brojne romantične komedije, porodični i avanturistički filmovi.I BHT 1 priprema raznovrstan novogodišnji program s posebnim emisijama, koncertima, filmovima i sadržajima za sve generacije. 31. decembar započinje specijalnim izdanjem jutarnjeg programa „Jutro za sve“ uz prazničnu atmosferu i nagradne igre, a s početkom u 6.55 sati. Od 18 sati emitira se dječiji novogodišnji program „Basics Show“. Novogodišnja večer donosi muzički program: „Inbox“ u 20 sati, zatim novogodišnji „Corner“ s početkom od 20.45 sati. Snimak koncerta Marije Šerifović iz sarajevske Zetre na programu je od 22 i 15 sati, dok će ljubitelji folk muzike moći uživati u snimku posljednjeg sarajevskog koncerta Dragane Mirković, s početkom od 00.15 sati.

Hayat TV kroz novogodišnji program okuplja istaknute javne ličnosti iz oblasti umjetnosti, kulture i sporta, s ciljem da se obilježe i proslave uspjesi ostvareni tokom 2025. godine.<h2>Poruke zajedništva</h2>Posebno mjesto zauzima „Holiday Market“, porodični program s mnogo muzike, gostiju i praznične atmosfere. U okviru emisije, uz učešće chefova i takmičara, pripremaju se slani zalogaji koji će biti donirani ustanovama poput Dječijeg doma „Bjelave“, čime Hayat TV nastavlja tradiciju društveno odgovornog djelovanja. Novogodišnji program Hayat TV-a, s početkom od 20.30 sati, donosi veselu atmosferu, kvalitetnu muziku, praznične sadržaje i poklone za gledaoce, uz poruku zajedništva i optimizma ususret 2026. godini.OBN i ove godine priprema praznični program uz posebna izdanja svojih najgledanijih emisija. Gledaoce očekuju novogodišnji specijali kulinarskih formata „Stol za 4“ i „Bakina kuhinja“, kao i emitovanje omiljenih serija. Centralni novogodišnji program OBN-a emitira se u 20 sati, uz zabavne sadržaje, muziku i prazničnu atmosferu, namijenjenu širokoj publici.FACE TV priprema veselu novogodišnju večer ispunjenu humorom, dobrom muzikom i vrhunskim izvođačima. Gledaoce očekuju šale, pjesme i opuštena atmosfera, uz poruku odmora od svakodnevnih briga. Centralni dio programa je novogodišnje izdanje emisije „Kafana“, koje se emitira u 21.30 sati. Kako najavljuju s FACE TV-a, večer je posvećena smijehu, uživanju i pozitivnoj energiji uz muziku.Raznovrsna ponuda domaćih televizija potvrđuje da će i ove godine mali ekrani biti jedno od glavnih mjesta novogodišnjeg okupljanja i prazničnog raspoloženja.

Uključenje u javni doček Nove godine u Sarajevu, uz nastup Jelene Rozge i zajedničko odbrojavanje

Praznična noć u domu: Domaće televizije uz koncerte, filmove i specijale dočekuju 2026.

Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prelaza. Predstavlja trenutak kada želimo zablistati, ostaviti snažan utisak i u novi period života zakoračiti sa stilom, samopouzdanjem i dobrom energijom. I dok trendovi dolaze i prolaze, pravo pitanje ostaje isto: šta, zapravo, čini savršenu novogodišnju kombinaciju? O tome koliko je važan lični stil, gdje prestaje glamur, a počinje pretjerivanje, te kako se osjećati posebno, a ostati jedinstven, razgovarali smo s modnom dizajnericom Lejlom Tuzlić, čiji dizajnerski potpis spaja eleganciju, autentičnost i savremeni senzibilitet.<h2>Boje, materijali, krojevi…</h2>U novogodišnjem intervjuu otkriva nam svoje modne smjernice za najglamurozniju noć u godini – za žene i muškarce koji žele izgledati upečatljivo, ali, prije svega, osjećati se dobro u vlastitoj koži.Šta je, prema Vašem mišljenju, ključ savršenog novogodišnjeg outfita – trend, lični stil ili energija? - Ako moram birati između trenda, ličnog stila ili energije, rekla bih da je lični stil ključna stvar novogodišnje, ali i generalno svih kombinacija. Trendovi se mijenjaju, ali lični stil ostaje i daje odjeći smisao. Nova godina je trenutak kada ljudi žele da budu autentični i da se predstave onakvi kakvi jesu ili kakvi žele postati. Kao modni dizajner, smatram da je najvažnije da kombinacija odražava ličnost, jer samo tada osoba zrači dobrom energijom i dobrim raspoloženjem kakvo nam je svima potrebno u toj noći.

Koje boje, materijale i krojeve biste izdvojili kao najefektnije izbore?- Najefektnije su duboke i naglašene boje poput crne, bordo, smaragdno zelene i metalik tonova, jer nose dozu elegancije i snage. Za novogodišnju kombinaciju važno je da boja ostavi utisak i naglasi ranije spomenuti lični stil. Materijali poput svile, baršuna i drugih kvalitetnih tekstura s blagim sjajem daju osjećaj luksuza i posebnosti, što je idealno za doček Nove godine. "Šljokičasti" materijali su nešto što je također neizostavno i u čemu ćete zasigurno plijeniti pažnju. Kada je riječ o krojevima, izdvojila bih čiste, ali efektne krojeve – naglašen struk, otvorena leđa, asimetriju ili minimalističke siluete s jednim upečatljivim detaljem. Takvi krojevi omogućavaju da kombinacija bude zaista sofisticirana.Kako postići glamur bez pretjerivanja i gdje se, prema Vašem mišljenju, povlači granica dobrog ukusa?- Glamur bez pretjerivanja dolazi iz dobrog balansa između odjeće i nakita. Ako je kombinacija jača kroz kroj ili materijal, nakit bi trebao biti diskretniji. Kod jednostavnijih odjevnih kombinacija je često sasvim dovoljan jedan poseban i efektan komad nakita. Granica dobrog ukusa se osjeti u trenutku kada sve izgubi sklad. Meni je jako važno da žena u onome što nosi izgleda lijepo, ali i da se osjeća ugodno i sigurno u sebe.<h2>Alternativni izbori</h2>Da li je haljina i dalje prvi izbor ili žene danas sve češće biraju alternativne kombinacije za novogodišnju noć?- Haljina je i dalje prvi izbor za mnoge žene, nosi simboliku elegancije i svečanosti i vjerujem da je nešto u čemu se većina žena najljepše, a vrlo često i najženstvenije osjeća. Međutim, sve češće vidimo da žene biraju alternativne kombinacije odijela (setove ili kombinaciju pantalona i topa) što je sasvim uredu i vrlo često izgleda jako moderno i dobro, a takvi odabiri su negdje čak pokazatelj i njihovog osjećaja slobode stila. Danas nije presudno da li je to haljina ili ne, već kako se žena osjeća u onome što nosi. Ono što bih mogla zaključiti iz svog ličnog okruženja, ali i svakodnevne komunikacije s damama, jeste da žena koja se osjeća dobro u onome što nosi je žena kojoj moda nije trend, već stil života... i to se vidi.

Koji je Vaš najvažniji savjet ženama koje žele izgledati posebno, ali se istovremeno osjećati ugodno i samouvjereno?- Osmijeh. Da, dobro ste čuli - osmijeh. Vjerujem da ste očekivali da odgovor jedne modne dizajnerice bude fokusiran na odjevnu kombinaciju i naravno da uvijek, pa i ovoga puta, savjetujem ženama da biraju komade u kojima mogu ostati svoje, jer će se jedino i samo tada osjećati posebno, ugodno i samouvjereno ali ono što im uvijek savjetujem jeste da, istini na volju, šta god da obuku, tek kada nose osmijeh na licu nosit će onu pravu odjevnu, dobitnu kombinaciju.<h2>Za muškarce</h2>Ne možemo zaboraviti ni muškarce. Šta je najbolji izbor za njih kako bi zasjali u punom sjaju?- Novogodišnja noć je poseban trenutak te smatram da traži nešto izraženiji stil od onog kakav muškarci imaju svakodnevno. Preporučila bih im da za ovu priliku biraju kvalitetno krojene komade poput sakoa, elegantne košulje ili modernog džempera, u tamnijim tonovima s decentnim detaljima koji daju osjećaj svečanosti, ali i topline. Važno je da kombinacija naglašava siluetu, ali ono čak možda i važnije, da se kroz odjeću osjeti samouvjerenost, opuštenost i baš kao i kod dama da izražava njihov lični stil.

Materijali poput svile, baršuna i drugih kvalitetnih tekstura s blagim sjajem daju osjećaj luksuza i posebnosti

Modna dizajnerica Lejla Tuzlić o kombinacijama za Novu godinu

Akademski slikar Nebojša Dimovski: Između baštine i savremenog izraza

Nebojša Dimovski uoči otvaranja nove izložbe: Proživljavao sam sopstveni sevdah

Albina Huskić, članica Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo: Predanost, disciplina i ljubav prema sceni

Armin Omerović kroz dvadeset godina od prvog filma: Od dječije igre do zrelih uloga

Jagoda Kumrić za "Avaz": Svaka uloga donijela mi je korak naprijed

Prim. dr. Senad Zukanović objasnio: Pad na ledu može vas ostaviti invalidom

Nusmir Muharemović između pozorišta i filma: Bez publike nijedan rezultat nema pravi smisao

Iva Prgić i njen put ka profesionalnoj sceni kroz mjuzikl "Sarajevo, moje drago": Prvi veliki korak, pravi biser u iskustvu

Svi detalji nove monodrame i životnih borbi Marijane Mikulić: Kad iskrenost postane snaga

Sarajevo peti dan u zastoju: Izlazak na ulicu je rizikovanje života

Enes Kozličić o novoj predstavi "On(a)": Umjetnost ne treba ovisiti o pojedincu

U Narodnom pozorištu Sarajevo održan tradicionalni Božićni koncert SPKD "Prosvjeta"

Zavirite u ciklus radova Rikarda Druškića: Umjetnost koja spaja i inspiriše

Kako izgleda dežurstvo u novogodišnjoj noći

Praznična noć u domu: Domaće televizije uz koncerte, filmove i specijale dočekuju 2026.

Modna dizajnerica Lejla Tuzlić savjetuje kako zablistati: Savršen look za doček 2026.

Akademski slikar Nebojša Dimovski: Između baštine i savremenog izraza

Nebojša Dimovski uoči otvaranja nove izložbe: Proživljavao sam sopstveni sevdah

Albina Huskić, članica Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo: Predanost, disciplina i ljubav prema sceni

Armin Omerović kroz dvadeset godina od prvog filma: Od dječije igre do zrelih uloga

Jagoda Kumrić za "Avaz": Svaka uloga donijela mi je korak naprijed

Prim. dr. Senad Zukanović objasnio: Pad na ledu može vas ostaviti invalidom

Nusmir Muharemović između pozorišta i filma: Bez publike nijedan rezultat nema pravi smisao

Iva Prgić i njen put ka profesionalnoj sceni kroz mjuzikl "Sarajevo, moje drago": Prvi veliki korak, pravi biser u iskustvu

Svi detalji nove monodrame i životnih borbi Marijane Mikulić: Kad iskrenost postane snaga

Sarajevo peti dan u zastoju: Izlazak na ulicu je rizikovanje života

Enes Kozličić o novoj predstavi "On(a)": Umjetnost ne treba ovisiti o pojedincu

U Narodnom pozorištu Sarajevo održan tradicionalni Božićni koncert SPKD "Prosvjeta"

Zavirite u ciklus radova Rikarda Druškića: Umjetnost koja spaja i inspiriše

Kako izgleda dežurstvo u novogodišnjoj noći

Praznična noć u domu: Domaće televizije uz koncerte, filmove i specijale dočekuju 2026.

Modna dizajnerica Lejla Tuzlić savjetuje kako zablistati: Savršen look za doček 2026.