Dogovor članica Evropske unije da do kraja 2027. potpuno prekinu kupovinu plina iz Rusije vratio je energetsku politiku u fokus regiona. Odluka EU predstavlja značajan politički i energetski zaokret dok nastoji smanjiti zavisnost od ruskih energenata. Istovremeno, EU jasno postavlja izazove i za sve zemlje koje se opskrbljuju plinom s Istoka. Nakon odluke Brisela, kod nas je, naravno, sva pažnja okrenuta projektu Južne interkonekcije.

Ovim strateškim projektom osigurava se ne samo stabilnije i konkurentnije snabdijevanje domaćinstava i industrije, već BiH postaje i potencijalni faktor stabilnosti u regiji.

Ozbiljna ograničenja

Govoreći o poziciji države BiH, a u kontekstu najava Brisela, Mirza Ustamujić, direktor “Energoinvesta”, za “Avaz” kaže da trenutno složena i neizvjesna situacija može biti i prilika, te da imamo dovoljno vremena da poduzmemo ključne strateške poteze.

- Ako to ne uradimo sada, rizikujemo da energetska nesigurnost postane trajno stanje. Do sada smo vodili politike koje nisu bile odgovorne ni strateške. Živjeli smo na postrojenjima i kapacitetima iz prošlog stoljeća, tačnije koje su prethodne generacije razvile do 90-ih, a energetski bilansi su u posljednjih deset godina pali za gotovo 25 posto, što nas je dovelo da sve češće posežemo za uvozom električne energije. Ako u narednim godinama ne promijenimo pristup, suočit ćemo se s ozbiljnim ograničenjima i po privredu i po standard građana – pojasnio je Ustamujić.

Prema njegovim riječima, rješenja postoje, ali zahtijevaju jasnu strategiju i zajedničku političku volju. Moramo, dodaje on, smanjiti zavisnost o uglju i paralelno razvijati obnovljive izvore i prirodni gas kao tranzicioni energent.

- Udio prirodnog gasa u našoj energetskoj strukturi iznosi tek približno pet posto, što je pet puta manje nego u zemljama Evropske unije, gdje taj udio prelazi 25 posto. Ova razlika jasno pokazuje koliko smo energetski ograničeni i koliko malo koristimo plin kao čisti i fleksibilni energent – naglasio je Ustamujić.

Zajednički interes

Dodatni problem je što BiH nema vlastita nalazišta ni skladišta prirodnog gasa, već zavisi od jedne jedine interkonekcije čiji su kapaciteti ograničeni na 250 miliona kubnih metara godišnje – što je tek dovoljno za trenutne potrebe domaćinstava i industrije. To znači da bismo, ako bismo sada željeli preći s uglja na gas u termoelektranama, morali birati između grijanja domaćinstava u Sarajevu, opskrbe industrije ili proizvodnje električne energije.

- Ovakva situacija direktno ograničava privredni razvoj Federacije BiH, ali i cijele države, jer gotovo 20 posto ukupne potrošnje gasa odlazi na industrijsku proizvodnju u RS. Dakle, oba entiteta imaju isti izazov i zajednički interes - energetsku sigurnost i diverzifikaciju izvora. Upravo zato je projekt Južne interkonekcije pitanje svih pitanja. Ovim projektom predviđa se kapacitet od blizu 1,5 milijardi kubnih metara godišnje, što je šest puta više od trenutnih mogućnosti - ističe Ustamujić.

Trenutno se Bosna i Hercegovina oslanja na samo jednu interkonekciju iz 1979. godine. Ta infrastruktura je tada bila dovoljna, ali danas postaje ozbiljno ograničenje, naročito za privredu i planove energetske tranzicije.

- Ako Federacija BiH želi smanjiti upotrebu uglja i preći na čistije izvore poput prirodnog gasa, a što je logičan i nužan korak, prvo moramo riješiti pitanje snabdijevanja i kapaciteta. Ukupni kapacitet dovoza gasa danas iznosi svega 250 miliona kubnih metara godišnje, što znači da u slučaju većeg povećanja potrošnje ne bismo mogli istovremeno obezbijediti dovoljno gasa za grijanje domaćinstava i za industrijsku proizvodnju – ističe direktor “Energoinvesta”.

Opterećeni politikom

Situacija je vrlo složena i pokazuje da nas u narednim godinama očekuju ozbiljni izazovi. Energetski bilansi pokazuju stalan pad, što je posljedica dugogodišnjeg nestrateškog pristupa i potpunog izostanka ulaganja. Ono što su prethodne generacije stvarale dostiže kraj svog vijeka trajanja, a novih investicija gotovo da i nema.

- Od zemlje koja je nekada bila izvoznik električne energije, došli smo u situaciju da je sada uvozimo. To se, naravno, odražava i na cijene, jer više nismo u mogućnosti energijom kupovati socijalni mir. U Republici Srpskoj dodatni problem predstavlja mogućnost da Elektrogospodarstvo Slovenije preuzme najveće proizvođače električne energije, a ukupan dug bi mogao dostići čak 700 miliona eura. U Federaciji BiH termoelektrane rade na manje od 70-80 posto kapaciteta, a nedostaje gotovo milion i po tona uglja godišnje. Uz nedostatak sredstava, dotrajalost postrojenja i dugogodišnje neulaganje, sedam rudnika već godinama bilježi finansijske gubitke veće od milijardu KM. Sve to govori da je sektor energije bio previše opterećen politikom, a premalo planiranjem i stručnim radom, što nas je dovelo u situaciju ozbiljne energetske nesigurnosti – objasnio je Ustamujić.

BiH ima jednu od najnižih cijena prirodnog gasa

Prema podacima Eurostata za drugu polovinu 2024. godine, Bosna i Hercegovina ima jednu od najnižih cijena prirodnog gasa u Evropi – nižu čak i od većine zemalja regiona. To pokazuje da institucije i energetski sektor uspijevaju zadržati stabilnost i pristupačnost za potrošače.

- Međutim, takva situacija nije dugoročno održiva. Niska cijena ne proizlazi iz efikasnosti tržišta ili velike konkurencije, već iz ograničenih kapaciteta, male potrošnje i zavisnosti od samo jednog pravca snabdijevanja. To znači da svaki ozbiljniji poremećaj ili rast potražnje može dovesti do problema u isporuci i rasta cijena. Iz tog razloga je projekt Južne interkonekcije ključan za budućnost. On omogućava kapacitet od blizu 1,5 milijardi kubika godišnje, stvarajući preduslove za stabilno i konkurentno tržište, sigurnije snabdijevanje i dugoročnu održivost energetskog sistema – ističe direktor “Energoinvesta”.

Energetska tranzicija

- U budućnosti, moramo razmišljati i o nuklearnoj energiji kroz male modularne reaktore (SMR), koji nude stabilnu, niskokarbonsku baznu proizvodnju i energetsku neovisnost. Dakle, energetska tranzicija nije opcija, već nužnost. Svaki izgubljeni dan bez napretka na ovim projektima povećava našu zavisnost, smanjuje konkurentnost i produbljuje ranjivost cijelog sistema - govori Ustamujić.

Južna interkonekcija zabrinjava i Srbiju

Južna interkonekcija, u slučaju poremećaja na tržištu, može obezbijediti i određene količine prirodnog gasa za Srbiju, čime, objasnio je Ustamujić, BiH dobija regionalnu stratešku ulogu u energetskoj sigurnosti.

- Ono što ovaj projekt čini još važnijim jeste činjenica da je Južna interkonekcija koncipirana tako da omogući i transport vodika, čime sistem postaje dugoročno fleksibilniji i održiviji. To je vizija energetske tranzicije – prelazak na čiste izvore uz sigurnost, stabilnost i otpornost na krize – pojasnio je Ustamujić.

Plan za ukidanje ovisnosti o Rusiji

Evropska unija smanjila je udio uvoza ruskog plina s 45 na 19 posto, zahvaljujući planu REPowerEU iz 2022. s ciljem smanjenja ovisnosti EU o ruskoj energiji. Međutim, u 2024. zabilježen je ponovni porast uvoza ruskog plina. Evropska komisija stoga je predstavila plan puta kojim bi se osigurala potpuna neovisnost EU o ruskoj energiji, uz očuvanje stabilne opskrbe energijom i cijena u cijeloj Uniji.

Plan puta predviđa postupno uklanjanje ruske nafte, plina i nuklearne energije s tržišta EU. Istovremeno, nastavljaju se napori na ubrzanju energetske tranzicije EU i diverzifikaciji izvora energije kako bi se uklonili rizici za sigurnost opskrbe i stabilnost tržišta.