BiH je za Belgiju mila majka. S izuzetkom što je Belgija uređena, što je veći standard, a život ugodniji i ljepši za većinu njenih stanovnika.
A stanovništvo je posebna priča, samo jedan čovjek istinski je Belgijanac - to je kralj! Ostalo su Flamanci i Valonci, 60 posto jednih, 30 posto drugih, i deset posto doseljenika. Država je uređena troregionalno, na flandrijsku, valonsku i regiju Brisela koja je dvojezična.
Međutim, koliko god Flamanci poznavali francuski jezik Valonaca, ovi drugi pojma nemaju s Flamanskim. Treći oficijelni jezik je njemački i on se priča na krajnjem istoku, na vrlo sićušnom teritoriju.
Zanimljivo je da je u Belgiji, nešto slično kao i kod nas fudbal taj koji spaja i ruši granice. Koliko god država bila suštinski razjedinjena, istraživanja pokazuju da je upravo fudbalska reprezentacija pospiješila osjećaj veće nacionalne pripadnosti među ljudima. Ipak, i to samo kod Flamaca.
Valonci se navodno osjećaju ugroženim čemu donekle u prilog ide i činjenica da je u posljednjih sedamdeset godina jedini selektor Valonac bio Robert Vasež (Waseige).
On je dužnost obnašao od 20. avgusta 1999. do 30. jula 2002. Da bi vodio ''nacionalni tim'' Vasež je morao ispunjavati osnovni preduvjet: savršeno poznavati flamanski jezik.
Kako je opcija s Valoncem kao belgijskim selektorom funkcionirala najbolje su imali priliku uvjeriti hrvatski novinari, budući da su ove dvije reprezentacije zajedno igrale u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002.
Na konferencijama svaki je belgijski novinar postavio pitanje na svom jeziku, a Vasež mu je na istom odgovarao. Hrvati su pak pitanja postavljali na engleskom.
Pretposljednji selektor Mark Vilmots ponajviše je možda bio Belgijanac jer je iz Brisela i dvojezički je "opredjeljen“ te politički aktivan u smjeru jedinstva.
Većina današnjih reprezentativaca, ali i ranije, bili su Flamanci: Kurtoa, Fertongen, Aldervejreld, Naingolan, De Brujne, Lomberts, Dembele, Origi, Lukaku, Vermalen...
Iz Brisela su Kompani i Batshuaji.
Najpoznatiji među Valoncima je Eden Azar i on je, kako to obično biva, karijeru gradio u jednom od francuskih timova - otišavši u Lil.
Ko je bio Baudouin?
Na stadionu Kralja Baudouina igrali smo već dva puta. Jednom popili četiri, zadnji put tri komada. Oba puta uspjeli smo zabiti gol. No to nije toliko bitno za ovu priču. Ko je uopće bio Kralj Baudouin po kojem nosi ime stadion koji se Hejselom zvaše?
Baldovin ili holandski Boudewijn (poput brzonogog fudbalera Zendena) bio je najstariji sin Kralja Leopolda III i vladao je od 1951. do smrti 1993.
Baldovin je 1960. godine oženio Fabiolu, ali kraljevski par nije imao djece; svih pet kraljičinih trudnoća završilo je pobačajem, što je kraljica Fabiola otkrila tek 2008. godine.[2]
Zbog ovih ličnih gubitaka i vlastite religioznosti, kralj Baldovin je ranih devedestih odbio potpisati zakon kojim se legalizuje abortus i time postao prvi belgijski kralj koji je odbio odobriti neki zakon.
Međutim, belgijska vlada bila je odlučna u donošenju toga zakona, te je Baldovin zatražio da ga na jedan dan proglase nepodobnim za donošenje vladarskih odluka, kako ne bi morao potpisati sporni zakon.
A zlogasni Hejsel znamo po čemu je ostao upamćen. To je opća informiranost. Najbolje znaju to zapravo navijači Juventusa. Njihovih je 39 kolega izginulo u krvavom piru navijača Liverpula tokom finala Kupa šampiona 29. maja 1985.
Stadion se zvao Hejsel jer se nalazi u istoimenom kvartu.
Od specijalnog izvještača "Avaza" iz Brisela
