Čarobni napitak koji je ispio na svojoj zadnjoj klapi u ulozi filmskog negativca (sudski precizno - pravomoćno osuđenog ratnog zločinca) Slobodana Praljka će ekspresno poslati u vječna lovišta, a ostatak njegove zločinačke družine, zbunjene i ošamućene, „transferirat će'' natrag u zatvorske ćelije. Nije se Praljak čestito ni ohladio, a od zvaničnog Zagreba pa sve tamo do nezvanične prijestolnice nedosanjane Herceg-Bosne, Mostara dakle, stali su odjekivati verbalni politički plotuni o nepriznavanju presude i negaciji njenog pravosnažno dokumentiranog sadržaja.  

Naci-laprdala

Ulogu predvodnika duge kolone glasnogovornika u veličanju zločinaca i ponižavanju žrtava preuzeli su predsjednica i premijer susjedne države Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković te njihovi hercegovački jurišnici Dragan Čović, Božo Ljubić, kao i vazda „zadomspremna“ ideološka hunta, ta sistemski raspoređena naci-laprdala i po hrvatskoj metropoli pažljivo razgranata obavještajno-sisovska klika, šaroliki polusvijet sastavljen od raznih lučića, rojsova, raspudića, petrovićki...  

Svi su oni naglas podvrisnuli da je, eto, „Hag zločinačka tvorevina“ i da zato, poput Josipa Broza u „Bombaškom procesu“, ne priznaju nikakve presude osim suda svoje partije, a u ovom povijesnom trenutku to je, jelte, HDZ!

O presudi se čak pljuvački usudio oglasiti i neprolazni Vlado Šeks. I to baš onda kad je i svoje najodanije stranačke kolege iz HDZ-a (odreda sve bivše apartčike Saveza komunista) konačno uspio uvjeriti u vlastitu, strasnu i višedecenijsku saradnju sa zloglasnom jugoslovenskom UDBA-om, što se prigodičarski uklopilo u recentnu hrvatsku povijest uz pomiriteljski slavonski evergrin „Lijepi naš udbaš“ u izvedbi domoljubnog zabavljača Miroslava Škore. Dok si rekao keks, Šeks je za hašku historijsku istinu optužio bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, koji je, tvrdi Šeks na eks, „kriv zato što je dao sve originalne dokumente s Pantovčaka haškim istražiteljima“!?

K'o biva, Mesić je morao, a kobno nije, „sakriti, uništiti, zaštekati“ dokaze o ulozi Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Janka Bobetka i grupe hercegbosanskih koljača u komadanju Bosne i Hercegovine, uništenju cijelog jednog (bošnjačkog) naroda i aktivnoj logističko-vojnoj saradnji HV-a i HVO-a s još jednim režimom nastalim na teritoriju BiH i osuđenim u Hagu za identična ratno-krivična djela te udruženi zločinački poduhvat, kao i ovaj hrvatsko-hercegbosanski.

Znate već, govorimo o „republičkosrpskom“ režimu pod vodstvom i komandom zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Da je zvanična vlast u Republici Hrvatskoj onakva kakvom se želi (lažno) predstaviti, da poštuje ljudska prava, štiti temeljne evropske vrijednosti i nastoji graditi društvo pravde, a ne nasilja u BiH, Andrej Plenković bi ove sedmice bio sa žrtvama udruženog zločinačkog poduhvata u Ahmićima i Stocu, u Dretelju i Heliodromu, a nikako ne bi s Čovićem i Ljubićem, na mjestu zločina, toj desnoj obali Mostara, koja je u haškoj presudi, također, navedena kao mjesto UZP-a, pravio stranačka sijela i poticao nacionalističke performanse gdje se briga za hrvatski narod svodi na ponižavanje nedužno stradalih u ime zločinačkih ciljeva isplaniranih u Zagrebu, provedenih na teritoriju paradržave Herceg-Bosne i potvrđenih presudom od 111 godina robije na Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu.

Bure baruta

Kažu da je rat nastavak politike drugim sredstvima. Ako je to tako, onda bi u našem balkanskom buretu baruta politika morala biti primirje drugim sredstvima. Uzmemo li u obzir da je u Hagu sudski dokazano da je rat protiv BiH nesumnjivo imao zločinački i međunarodni karakter, šta nam drugo preostaje nego da zaključimo kako je i najnovija huškačka politička retorika tek očajnički pokušaj amnestije jednog zločinačkog režima skrojenog pod Tuđmanovim kalupom, kao i odbrane presuđenih zločina i zločinaca. U vrijeme kada su topnički dejstvovali, dok su zatvarali ljude u konclogore i provodili brutalno etničko čišćenje, u Hrvatskoj su hercegbosanski zlikovci i njihovi pokrovitelji s Tuđmanom na čelu masovno javno osuđivani i kritizirani.

Napadani su i na desnoj i na lijevoj političkoj pozornici, i među ustašama i među partizanima, u medijima i akademskoj zajednici jednako kao u zagrebačkim bircuzima... Danas ni izbliza nije tako! Ili se to barem iz Sarajeva jasno ne vidi. Nažalost, najvišu cijenu platile su nedužne žrtve zločina. A već sljedeći na redu bit će građani Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje aktuelna politika HDZ-a truje i ne dozvoljava im da shvate, da sami zaključe, kako herojstvo u proteklom ratu možda i jeste bilo braniti sebe od drugoga, ali da je čojstvo, sigurni budite, uvijek i svuda bilo sačuvati druge i slabije od samog sebe...

Mesića proglašavaju izdajnikom, a zločince „krste“ u hrvatske uznike

I umjesto da danas živom Mesiću podignu spomenik zato što je državnički odgovorno pokušao rasvijetliti mračno razdoblje hrvatske politike od 1992. do 1994., HDZ-ov politički establišment, ali i većina tamošnjih medija, predsjednika vlastite zemlje u osmogodišnjem mandatu proglašava izdajnikom, a dvostruko potvrđene zločince „krsti“ u takozvane hrvatske uznike, pretvarajući njihova užasna zlodjela u vrhunski domoljubni čin.