Šta nam se to događa i kuda ide bh. društvo? Pitanja su ovo koja sebi postavlja skoro svakodnevno prosječni bh. građanin s imalo svijesti i savjesti. Razloga za ovakva pitanja je mnoštvo. Osvrnemo li se na događaje poput stravičnog ubistva dvije studentice u Sarajevu, ili brutalnog ubistva mladića Dženana Memića, pa do vijesti da se porodila trinaestogodišnja djevojčica u Brčkom, ne možemo nikako ne razmišljati o uzrocima i posljedicama ovih događaja.
Jer, smrti ovo troje mladih ljudi ne mogu i nisu nesreća samo za njihove porodice nego su i kolektivna tragedija i opomena cjelokupnom društvu. Iako, nasreću, nije s tragičnim posljedicama, isto tako je ozbiljan problem činjenica da je dijete rodilo dijete i da to očigledno nije nikoga zabrinulo.
Osim što su događaji u kojima nevinima neko uzme živote sami po sebi dovoljno stravični, zebnju da ovakve pojave mogu postati još učestalije dodatno stvaraju spoznaje do kojih dolazimo nakon ovakvih događaja.
Nemoguće je ne zapitati se kakve su to osobe koje su spremne pomoći ubici da pobjegne od odgovornosti, kao što je očigledno u slučajevima ubistva Edite Malkoč i Selme Agić, i koliko je takvih među nama. Ili, zašto se ni nakon osam mjeseci ne zna ko je ubio Dženana Memića i zašto njegovi najmiliji, umjesto u institucijama, pravdu moraju tražiti na ulici?
Ko su osobe koje iza lažnih imena na društvenim mrežama nesebično hvale ubice i plješću njihovom bijegu i skrivanju? Jesu li oni koji kriju i štite ubice i sami spremni na to da nekome oduzmu život i isto tako će tražiti pomoć za bijeg od odgovornosti?
Nažalost, sve su učestaliji slučajevi u kojima svjedočimo sunovratu osnovnih ljudskih vrijednosti, osjetljivosti za moralne principe. Stoga, ovo su samo neki od primjera koji zvone na hitnost da moramo u porodice, škole i općenito društvo vratiti nekada nam svojstvene osjetljivost za moralno, solidarnost, toleranciju, empatiju... U protivnom, sve vrijednosti koje su nam nekada bile svete izgubit će bitku sa svojim suprotnostima. A tada nam niko neće moći pomoći.
