Kako nam malo treba da budemo ponosni i sretni. Kako nam treba neka velika vijest poput one da je 29-godišnji Sarajlija Jasminko Halilović uvršten na čuvenu „Forbesovu“ listu „30 ispod 30“.
Autor knjige „Djetinjstvo u ratu“, iz koje je nastao i Muzej ratnog djetinjstva, tako je još jednom dokazao da treba vjerovati u nemoguće i da će se (gotovo) nemoguće ostvariti.
S Pete njujorške avenije, gdje je sjedište najuspješnijeg svjetskog poslovnog magazina „Forbes“, prije nekoliko mjeseci Haliloviću je stigla obavijest – nominiran je među najboljih 30 mladih lidera. Nije se, kaže, nadao ni nominaciji, a kamoli da bude na listi.
Priča o Haliloviću mogla je, da smo malo pametniji, uporniji i smireniji, biti priča o nama. Kad s ledine, a činilo se da je knjiga „Djetinjstvo u ratu“ baš to, počneš graditi svijet.
Po zvanju je magistar finansijskog menadžmenta, ali se godinama bavi istraživanjem konflikata, što je valjda normalno kad rat i konflikt osjetiš kao dijete na svojoj koži. No, rat koji je preživio pretvorio je u pobjedu – najprije u priču generacija odraslih u ratu, s više od hiljadu sjećanja Bosanaca i Hercegovac s cijele planete. Bila je to podloga za priču o Muzeju, koju će teškom mukom, uz pomoć prijatelja i onih koji su vjerovali da nam takav objekt treba, izgurati do kraja.
To što je uvršten na „Forbesovu“ listu, Haliloviću opet daje povod da poruku uputi i drugim mladima (i onima koji to nisu) da je u Bosni sve moguće. Ako se radi, vjeruje i trudi.
I u mnogo bogatijim državama od ove naše osnovati, dići i uzdići muzej do nagrade Vijeća Evrope, kako je to Haliloviću pošlo za rukom, nije lako.
Aferim, dečko!
