Najmlađa smjena Titovih rudnika 26. avgusta 1990. godine otišla je u smrt. Iako je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona stavilo tačku na ovu tragediju konstatacijom da je do nesreće došlo usljed eksplozije ugljene prašine, porodice poginulih komorata nikada nisu prihvatile takvu odluku, smatrajući da je najveća rudarska nesreća u BiH plod dobro pripremljene i osmišljene diverzije.Iza 180 poginulih rudara ostalo je 365 djece, a o njima se od 1990. godine brine Fond “26. avgust”. Mnoga djeca poginulih komorata svoj su put nastavila u <a href="https://avaz.ba/tag/21652/rudnik-kreka">Rudniku uglja “Kreka”</a>. Nastavili su jesti hljeb s devet kora, poput svojih očeva.No, da je sve manje solidarnosti i empatije u našem društvu, koje klizi u blato nemorala i izvrnutih vrijednosti, svjedoči podatak da su među 111 uposlenika Rudnika uglja “Kreka” kojima su nedavno uručeni otkazi i djeca poginulih komorata.Spočitava se kako ih je mnogo u kancelarijama, kako ima sedam-osam diplomiranih žurnalista i šta sve ne, a zaboravlja se koliko je uhljeba u raznim javnim preduzećima i upravnim organima.

Rudari su, kako su poručili, spremni za korjenitu promjenu bh. društva, ali da ta promjena podrazumijeva sve društvene oblasti.No, također su naveli da neće posustati od odbrane svog temeljnog prava - prava na rad - sve dok se stranačkim kadrovima izmišljaju dobro plaćena radna mjesta.Nova Husinska buna termin je koji se upotrebljava u neformalnim razgovorima pristalica “rudarskog pokreta” koji žele promjene u državi, koju su i puškom branili, a onda, ponovo, kopajući ugalj, dizali iz pepela. Svako ko marginalizira zahtjeve rudara, ko okreće leđa ili se osiono ponaša, riskira radnički bunt koji može iznjedriti nove guje.

Rudari su, kako su poručili, spremni za korjenitu promjenu bh. društva, ali da ona podrazumijeva sve oblasti

Rudari su naveli da neće posustati od odbrane svog temeljnog prava - prava na rad

Izdaja komorata

Njemački socijaldemokrati pretekli su konzervativni blok CDU/CSU prvi put u 15 godina u novoj anketi od utorka, samo nekoliko sedmica prije državnih izbora. Istraživanje pokazuje da SPD vodi sa 23 posto, neposredno ispred saveza CDU/CSU sa 22 posto. Na trećem mjestu su Zeleni sa 18 posto, dok liberalni FDP ima 12 posto podrške.Ovo je posebno fascinantno ako se uzme u obzir da su do prije samo dva mjeseca socijaldemokrati bili veliki autsajderi, s manje od 15 posto podrške. Za ovakav zadivljujući rast, koji najavljuje da bi SPD nakon izbora u septembru mogao postati najjača stranka u Njemačkoj, prvenstveno je zaslužan aktuelni ministar finansija i kandidat SPD-a za novog kancelara <a href="https://avaz.ba/tag/85964/olaf-scholz">Olaf Šolc (Scholz)</a>.On je Nijemce posebno oduševio svojim držanjem tokom korona krize i pomaganjem privredi, a s obzirom na to da se nakon izbora Angela Merkel povlači iz politike, sve više Nijemaca njega vidi kao novog lidera.Olaf Šolc rođen je 1958. u Osnabriku. Od marta 2018. zamjenik je kancelara i ministar finansija Savezne Republike Njemačke.

Nijemce je posebno oduševio svojim držanjem tokom korona krize

Olaf Šolc: Nasljednik Merkel

<a href="https://avaz.ba/tag/122935/dzemila-krivdic">Goraždanka Džemila Krivdić</a> imala je deset godina kada je s roditeljima i starijom sestrom otišla u SAD. Tamo se školovala, od 16. godine uporedo i radila, da bi postala dio tima koji se, u okviru velike američke kompanije “Keller Williams”, uspješno bavi prodajom vrijednih nekretnina.U državi u kojoj se cijene sposobni, a ne podobni, tamo gdje nije važno kako se ko zove i odakle dolazi, nego šta zna raditi i koliko je uspješan u tome, ova Bosanka slijedi svoje ciljeve i bukvalno živi američki san. Iako je, kako kaže, život u Americi daleko od savršenog, ona je svaki san koji je sanjala svojim trudom i radom uspjela i ostvariti.Iako je bila dijete kada je odlazila iz rodnog Goražda, gdje danas živi njena porodica Maslan, Drina i Omladinska ulica i dalje su dio njenih sjećanja, a Bosna dio planova za projekte koji bi mladima pružili šansu. Zato radi na projektu koji bi određenom broju Bosanaca i Hercegovaca omogućio da za američke kompanije rade na daljinu, iz domovine.Ova uspješna Bosanka posljednjih šest godina živi na Floridi, a sa suprugom Almirom ima kćerkice Lailu i Hanu.

Goražde je dio njenih sjećanja, a BiH dio planova za projekte

Džemila Krivdić: Ostvarenje sna

Dobro došli u Srbiju, zemlju demokratije koja se izdigla iz svega što je njena politika radila tokom devedesetih godina i u zemlju koja je priznala svoje zločine i zločince, a koja velikim koracima grabi ka Evropskoj uniji - ovo vrlo lijepo zvuči, ali na žalost Srbije, ali i svih nas oko nje, nije ni blizu istine.<a href="https://avaz.ba/tag/102413/sadik-hasanovic">Mladi pjevač Sadik Hasanović</a> dobio je doživotnu zabranu ulaska u Srbiju samo zato što je “naš”, a nije “njihov”, barem su tako oni procijenili netom nakon što su uzeli milione od glasova upravo za Sadika na “Zvezdama Granda”. Sporno je to što je davno boravio na mjestu gdje se nešto pjevalo.Dobro, Sadik nije njihov, možda može biti i sretan kada se shvati ko je ustvari njihov, barem tako prikazuju u ovoj komšijskoj nam zemlji, s duboko ukorijenjenim balkanskim primitivizmom.

Sadik je nacionalna prijetnja jednoj „tako jakoj“ državi, a nisu koljači poput Duška Kornjače. I opet je Sadik sporan jer je bio tamo gdje se pjevalo, a ovi nisu jer su bili tamo gdje se ubijalo i aktivno učestvovali u tome. Oni liječe, po uzoru na Dragana Dabića iliti Radovana Karadžića, koji je tokom svog skrivanja isto tako na svoj način liječio. Možda nije ni čudno, dok liječe takvi, teško će pacijenti biti dobro, a ovi što su odlučili da jednom mladom pjevaču zabrane ulazak u zemlju, očigledno imaju teških problema sami sa sobom. Teški su pacijenti.

Mladom bh. pjevaču doživotna  zabrana ulaska u Srbiju, jer kao,  eto, on je naš, a nije njihov

Teški pacijenti

Vlasti u BiH razmišljaju o uvođenju restrikcija za nevakcinisane. Takva odluka je potrebna.Naravno, u društvu gdje caruju teorije zavjere, nepovjerenje u nauku, ali i čvrsta vjera u razne torabije, salijevanje strave, gatare, najava ove mogućnosti naišla je na niz negodovanja.Ipak, dužnost vlasti u ovakvim situacijama je da bude pametnija od svog stanovništva i zaštiti ljudske živote od ljudske gluposti.Vlastima u BiH svakako ne ide naruku činjenica da mjesecima nisu uspjele nabaviti vakcine za naše građane. No, sada kada ih ima, odziv na <a href="https://avaz.ba/tag/95585/vakcinacija">vakcinisanje</a> je sramotno nizak. Stoga, razumno je, a zapravo i imperativno da vlasti ograniče sposobnost onih koji nisu imunizirani protiv COVID-19 da šire infekciju u situaciji kada nam se bliži četvrti val i prijeti scenarij iz maja. Ipak, vlasti moraju pažljivo koračati u tom pravcu. Sve restrikcije moraju biti izrađene strateški i suosjećajno - i s jasnom porukom da je to privremena mjera.Svima je potreban pristup namirnicama i lijekovima i ulazak u samoposluge ili apoteke ne bi trebao biti zabranjen nikome.No, ono bez čega nevakcinisani mogu živjeti je gledanje filma u kinu, odlazak u pozorište ili večera u restoranu (mada oni koji zaziru od vakcina, vjerovatno, ne idu često u kino, pozorište ili restorane).Uvođenje restrikcija za nevakcinisane svakako je daleko manje zlo nego da zbog neodgovornih pojedinaca svi mi zajedno odemo u zaključavanje i tako zadamo novi težak udarac ekonomiji.S obzirom na to da broj zaraženih eksponencijalno raste u cijeloj BiH, važno je što brže djelovati. Za one koji ne žele da se vakcinišu, vrijeme igranja tuđim životima mora završiti.

Za one koji se ne žele vakcinisati, vrijeme igranja tuđim životima mora završiti

Restrikcije za nevakcinisane

<a href="https://avaz.ba/tag/4692/miroslav-stevanovic">Miroslav Stevanović</a> bio je noćna mora fudbalera Lucerna u susretu 4. kola švicarskog prvenstva. Servete je upisalo sigurnu pobjedu od 4:1, a bh. reprezentativac je postigao jedan gol i zabilježio dvije asistencije.Krilni fudbaler igra u odličnoj formi i suvereno vlada desnom stranom, po kojoj pravi velike probleme svim protivnicima širom Švicarske. Stevanović je bio strpljiv, čekao je pravu priliku i pravu sredinu za oporavak karijere koja se na trenutak vinula u zvijezde, a onda doživjela strmoglav pad.Nakon odlaska u Sevilju i ostvarenja sna proživljavao je teške dane. Vratio se u Premijer ligu BiH, a onda je uslijedio odlazak u Servete, gdje pruža partije nalik onima koje su mu svojevremeno donijele transfer u Španiju.Miroslav Stevanović rođen je 29. jula 1990. godine u Zvorniku. U zvorničkoj Drini je i započeo svoju karijeru, a onda je otišao u Vojvodinu. Igrao je kratko i za Borac, a onda ga je Vojvodina lansirala u Sevilju. Tamo se nije uspio izboriti za pravu priliku, a onda ga je put doveo u Željezničar.Na Grbavici je spasio karijeru, a onda otišao u Servete. Za „A“ reprezentaciju odigrao je 15 utakmica i postigao dva pogotka.

Postigao gol i zabilježio dvije asistencije

Stevanović: Član Servetea od 2017. godine

Miroslav Stevanović: "Zmaj" rigao vatru

Na isti način kako su se nekada izmještale i krile masovne grobnice s tijelima žrtava, godinama nakon rata političari iz RS i Srbije pokušavaju sakriti, umanjiti, opravdati ili podjednako rasporediti težak teret nedavne prošlosti i zlo nad kojim se decenijama zgražava civilizirani dio svijeta. 

Za razliku od 90-ih, kada se dio istine mogao vidjeti u reportažama američkih i britanskih novinara iz prijedorskih logora, a sva surovost kreatora i izvršilaca zločina naslutiti na osnovu satelitskih snimaka poprišta genocida u okolini Srebrenice, danas je ona do detalja rasvijetljena, sudskim presudama potvrđena, duboko inkorporirana i trajno sačuvana u arhivima međunarodnog prava, na crnim stranicama historije čovječanstva. 
Nakon presuda Haškog tribunala stavovi o genocidu Milorada Dodika, Rajka Vasića i sličnih eksponenata jednosmjerne, od svijeta izolirane, pomalo i mazohističke politike, važne su kao i oni desetina njihovih prethodnika što trenutno gledaju plafone zatvorskih ćelija ili su potpuno marginalizirani i zaboravljeni.

Po svjetsku historiju ne, ali uporno suprotstavljanje činjenicama ostavlja trajne posljedice na generacije stanovnika BiH, pa će svoje namjere i argumente, zahvaljujući Inckovom zakonu, Dodik, Vasić i slični sada morati pojasniti i istražiteljima, a sutra i sudijama.

Političari u BiH nisu u stanju poboljšati standard građana, zdravstvo i obrazovanje, pažnju privući otvaranjem velike fabrike ili savremene bolnice, stalne tenzije i izljevi mržnje jedino su u stanju da ponude, a odlazak ljudi iz ovakvog ambijenta jedini je rezultat u njihovim karijerama.
Imali su i imaju i drugačiji izbor, ali putem koji ide do EU i boljeg života nikada nećemo, a Rusija je daleko i od nje nas dijeli cijeli NATO pakt. Zato je vrijeme da se suoče sa sankcijama pred Sudom BiH, ali i visokim predstavnikom Kristijanom Šmitom (Christian Schmidt) i svijetom koji predugo trpi neodgovorne političke klaunove.

Po svjetsku historiju ne, ali uporno suprotstavljanje činjenicama ostavlja trajne posljedice na generacije stanovnika BiH

Vrijeme za sankcije

<a href="https://avaz.ba/tag/272/edin-dzeko">Edin Džeko ponovo je ušutkao dežurne kritičare</a>, koji su s velikom dozom skepticizma ispratili njegov transfer u Inter, „trubeći“ o njegovim godinama i umanjujući njegove fudbalske sposobnosti.
 
Kao da je 35 godina u današnjem fudbalu mnogo, naročito kada je riječ o profesionalcu kakav je kapiten bh. reprezentacije. Edin je svoju klasu ponovo dokazao u subotu, kada je u zvaničnom debiju za Inter postigao gol i zabilježio asistenciju, a navijači su po povratku na Đuzepe Meacu uzvikivali njegovo ime.
Džeko je novi heroj Intera, a za to mu je trebala utakmica i po - računali smo i ono poluvrijeme protiv Dinamo Kijeva koje je odigrao i prije ozvaničenja transfera iz Rome. I tada je Edin postigao gol. Međutim, nije bh. napadač samo statistikom „kupio“ navijače Intera već i sjajnom igrom i saradnjom sa saigračima, kao da je u klubu godinama, a ne tek nekoliko dana.
Kritičari će kritizirati, a Džeko će igrati i postizati golove. Jedan od deset najboljih napadača 21. stoljeća u subotu je odigrao jubilarni 200. meč u najjačoj italijanskoj ligi, a već u petak će imati priliku za novu utakmicu i novi pogodak kada Inter gostuje Veroni.
Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu. „Ponikao“ je u Željezničaru, a onda se preselio u češke Teplice. Nakon toga je uslijedio transfer u Volfsburg, s kojim je pokorio Njemačku, a onda prelazi u Mančester siti, s kojim osvaja dva naslova prvaka Engleske. Poslije Sitija odlazi u Vječni grad, gdje ostavlja vječni trag - treći najbolji strijelac u historiji Rome. 
Dijamant je rekorder i u bh. reprezentaciji s najviše odigranih utakmica (117) i najviše golova (59).

U prvoj zvaničnoj utakmici za Inter postigao gol i zabilježio asistenciju

Džeko: Na sjajan način obilježio jubilarni 200. meč u Seriji A

Edin Džeko: Ušutkao dežurne kritičare

Zamislite svijet u kojem imate mjesečna primanja... Pa, zavisno od funkcije na kojoj ste, mogu otići i do 7.000 KM, ali ne ispod 2.500 KM. Naravno, to je ono formalno, ne računajući razne talove, „poklone“ i biznis sheme koje sebi, u međuvremenu, stvorite. 

Zamislite da ste svaki dan u prilici jesti biftek za 5 KM, pastu za 3 KM, kolač za 1 KM. Zamislite da uz sve to na raspolaganju 24 sata imate i službeni automobil za koji gorivo ne plaćate, da su vam posao i primanja sigurni ma koliko radili te da, uz malo sreće, na navedeni način možete živjeti godinama.
Znam, zvuči kao bajka, ali je priča istinita i u pitanju je život kojim žive političari u BiH. Dok se građani BiH kontinuirano suočavaju s rastom cijena osnovnih životnih namirnica, koji je posebno oštar i teško podnošljiv bio tokom korona krize, službeni restorani i bifei u FBiH od 2009. nisu povećavali cijene, što znači da političari i funkcioneri mogu jesti haman pa džaba.

I ovo je samo mali, ali zahvalan primjer suštine neofeudalnog sistema koji je uspostavljen u BiH. Sistema uspostavljenog od političke kaste za političku kastu. Za kastu ne važe zakoni tržišta, države, ni zdravog razuma. Kasta sama sebi određuje visinu plaća, cijenu jela i količinu privilegija koja će joj biti na raspolaganju.

Jednom kada uđete u kastu, uz kvalitetno mirisanje zadnjice onih iznad sebe, slatki život u gornjem dijelu neofeudalnog prehrambenog lanca je trajno osiguran. Bez obzira na stranku.
Kada uđete u kastu, prestajete imati osjećaj za život i potrebe običnih smrtnika. Jedino ćete vješto manipulirati njihovom mukom i nagonima kada im dođete tražiti glasove koji omogućavaju ružičasti kastinski život. Od njihovih jadnih para.

Znam, zvuči kao bajka, ali je priča istinita

Biftek za 5 maraka

Ekonomija, privreda i životni standard građana, sve su to “strane” riječi većini naših političara kojih se oni najčešće sjete u predizbornim kampanjama. 

S druge strane, sve i jedno ispitivanje javnog mnijenja pokazuje da su upravo to teme koje su bh. građanima prioritetne. Ma kako oni sebe nazivali, bitnije im je da imaju šta jesti nego jesu li Bošnjaci, Srbi, Hrvati ili ostali. 
Ipak, nažalost, te teme vrlo rijetko čujemo kad su u pitanju problemi kojima se bave izabrani funkcioneri. 
U Bosnu i Hercegovinu do kraja mjeseca treba stići 300 miliona eura sadake Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Velikodušna je to pomoć. Međutim, radi se o kapljici u moru uzimajući u obzir potrebe naše države. One su višestruko veće, a špekulira se da su nam potrebne oko dvije i po milijarde maraka.

Spomenuti iznos moguće je dobiti isključivo od MMF-a, i to posredstvom zaključivanja novog kreditnog aranžmana. Ali, za razliku od donacije od 300 miliona eura, za ovaj znatno veći iznos bh. političari moraju raditi.

Godinama slušamo kako su BiH potrebne reforme i u ovom slučaju je to tako. Sad zasad MMF ne pristaje odobriti novi aranžman bez reformi, a s druge strane za pregovaračkim stolom su oni od kojih ne možemo čuti riječi “ekonomija”, “privreda”…
Uzimajući u obzir da su izabrani Srbi, Hrvati i Bošnjaci ponovo posvađani, i to zbog zabrane negiranja genocida, teško je očekivati da će zdrav razum prevagnuti i da će bh. političari pristati na donošenje reformskih zakona.
A radi se o reformi sistema javnih nabavki, za koji se godinama zna da služi kao stranačka kasa za finansiranje potreba vladajućih. Tu je i reforma energetskog sektora koja bi omogućila uređenije i pravednije tržište BiH. Spominje se i kreiranje jedinstvenog registra privatnih računa građana, a kako bi se moglo ući u trag prljavom novcu koji se prebacuje s računa na račune.
Ipak, teško je očekivati od političkih predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka da rade na dobrobit građana, jer negiranje genocida je bitnije od životnog standarda građana. Apsur(dno).

Sad zasad MMF ne pristaje odobriti novi aranžman bez reformi, a s druge strane za pregovaračkim stolom su oni od kojih ne možemo čuti riječ “ekonomija”

Apsur(dno)!

Španski fudbaler Pedro Rodrigez (Rodriguez) napravio je nesvakidašnji transfer. On je napustio Romu i potpisao za ljutog gradskog rivala Lacio. Bivši as Barcelone i Čelzija tako je postao prvi igrač nakon punih 49 godina i tek treći u historiji koji se odlučio zamijeniti dres rimskih rivala.

Na identičan potez prvi se odlučio Atilio Feraris (Attilio Ferraris) davne 1934., a posljednji put je to učinio Serhio Petreli (Sergio Petrelli) 1972. godine. Pedro je s Laciom potpisao dvogodišnji ugovor, a već je odabrao da će nositi dres s brojem 9.
Inače, u historiji je samo jedan fudbaler napravio transfer u suprotnom pravcu, i to 1958. godine, kada je Arne Selmoson (Selmosson) Lacio zamijenio Romom.
Pedro Rodrigez rođen je 28. jula 1987. godine u Santa Kruzu na Tenerifima. Prošao je Barceloninu famoznu školu fudbala „La Masiju“, a onda je 2008. debitirao za prvi tim „Blaugrane“. 
Sedam godina je nosio dres katalonskog giganta s kojim je osvojio sve što je mogao osvojiti, a onda je 2015. otišao u Čelzi. U Londonu se zadržao pet godina, a potom stigao u Rim. 
Sa Španijom je osvojio Svjetsko i Evropsko prvenstvo.

Prvi fudbaler koji je nakon 49 godina zamijenio dres velikih rivala

Pedro Rodrigez: Šokirao Rimljane

Šemsudin Hasić ostaje predsjednik FK Velež iako je nakon utakmice 5. kola Premijer lige BiH odlučio podnijeti ostavku. Međutim, Upravni odbor nije prihvatio tu odluku i Hasić će, zajedno sa saradnicima, nastaviti uspješnu crvenu priču. 

Iako ne pomišlja preuzeti zasluge za učinjeno, skromni Hasić je jedan od nepokolebljivih vojnika „Rođenih“. Na početku njegovog mandata Velež je proživljavao, bolje rečeno, preživljavao u nižem rangu. Visio je na litici ponora, ali je još jednom pokazao inat i izdigao se iznad svih nevolja.
Pet godina kasnije Velež je jedan od najjačih premijerligaša koji je ove sezone na evropskoj sceni branio čast bh. fudbala. Hasić i Upravni odbor rade izvrstan posao. I neće na tome stati, a na kraju sezone za stogodišnjicu kluba žele donijeti naslov prvaka na stadion „Rođeni“, Veležovu arenu koja je, nakon brojnih radova, poprimila izgled pravog evropskog stadiona.
Šemsudin Hasić rođen je 1960. godine u Domanovićima kod Čapljine. Ovaj hercegovački poduzetnik je školovani oficir. Nakon što je u Mostaru završio vojnu gimnaziju, u nastavku se školovao za vojnog pilota. Predsjedničku fotelju Veleža „zadužio“ je 28. jula 2016. godine, a otad su za „Rođene“ krenuli bolji dani.

Hercegovački poduzetnik i školovani oficir ostaje na čelu kluba

Hasić: Predsjedničku fotelju zadužio 2016. godine

Šemsudin Hasić: Vojnik "Rođenih"

Ne treba biti ekspert za migracije niti vanjskopolitički analitičar da bi se, na osnovu dramatičnih snimaka iz Kabula, zaključilo da je novi val migranata na putu ka Evropi i BiH, kao krajnjoj destinaciji pred hrvatskim “Berlinskim zidom” na ulazu u EU. Izbjeglice iz Afganistana i do sada su bile dio tužnih kolona na putu ka Bihaću i Krajini, ali pokušaji uplašenih ljudi da, okačeni o avione, napuste tu nesretnu zemlju svjedoče o paničnom strahu pred svime što donosi vlast talibana. Zato 5.679 kilometara od Kabula do Sarajeva neće predstavljati prepreku na putu ka sigurnosti i boljem životu. 

Za to vrijeme vlasti u BiH prespavale su još jednu godinu u kojoj su trebale otkloniti barem dio nedostataka na koje redovno ukazuju ključne državne institucije, međunarodne i domaće humanitarne organizacije i eksperti iz oblasti sigurnosti.

Pet godina od početka migrantske krize ponovo ćemo slušati obrazloženja da je istočna granica BiH šuplja kao švicarski sir, da jedan granični policajac pokriva 15,5 kilometara granice, da Graničnoj policiji BiH nedostaje više od 1.000 policajaca zato što Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji GPBiH sakuplja prašinu u ladici ministra sigurnosti. Tri godine nakon što je urađen u skladu sa standardima EU i dostavljen Ministarstvu. Ponovo ćemo, nemoćni, gledati i potresne scene iz bh. migrantskih kampova koje je “Amnesty International” okvalificirao kao bijedne i nesigurne.

Dok analitičari daju prijedloge i upozoravaju da migrantska kriza nije samo humanitarni već i sigurnosni problem, vlasti ne nude i ne pronalaze rješenja, pa se postavlja dilema jesu li izjave poput onih da migranti, umjesto turista, povećavaju potrošnju u BiH ili da korisni prijedlozi predstavljaju “seksi ideje” zaista bile brzoplete!?
Posebno brine što, nakon poziva predsjednika SAD Džoa Bajdena (Joe Biden) da se izbjeglicama iz Afganistana osigura privremeni smještaj prije dobivanja useljeničkih viza za SAD, izostaje odgovor BiH.
Bez oklijevanja to su prihvatili Albanija, Kosovo, Sjeverna Makedonija, manji broj Afganistanaca primit će i Hrvatska. U BiH, čiji političari mnogo očekuju upravo od SAD i Bajdena, diplomatske mudrosti nema pa reakcija na zahtjev prijatelja i najvažnijeg saveznika izostaje.

Dok analitičari daju prijedloge i upozoravaju da migrantska kriza nije samo humanitarni već i sigurnosni problem, vlasti ne nude i ne pronalaze rješenja

Afganistanci se iz očaja kačili za avion

Prespavana godina

Mensur Hamustafić, skromni taksista iz Lukavca, preko noći je postao heroj. Nije okrenuo glavu kada je vidio starijeg muškarca kako bez svijesti pluta jezerom Modrac. 

Bez razmišljanja je i ne štedeći svoj život, skočio iz čamca te je izvukao starca na obalu. Znao je da je svaka sekunda dragocjena i u očaju je krenuo s pružanjem prve pomoći. Bio je uporan, a kada je muškarac izbacio vodu, udahnuo i njegovo srce je krenulo kucati, pogled je okrenuo ka nebu i zahvalio Bogu. 
Ovaj Mensurov čin hrabrosti zadivio je čak i policajce koji su mu čestitali te su mu srdačno pružili ruku.
Za sebe kaže da nije heroj, već da je postupio onako kao što bi svako drugi da se nađe u njegovoj situaciji.
Inače, Mensur život provodi na jezeru Modrac. Često je u čamcu s prijateljima. Ima 28 godina i dugogodišnji je taksista. Oženjen je i otac dvoje djece.

Ovaj Mensurov čin hrabrosti zadivio je čak i policajce

Mensur Hamustafić: Srce heroja

<a href="https://avaz.ba/tag/1943/afganistan">Afganistanska</a> „demokratija“ nestala je u svega nekoliko dana. Dvadeset godina američkog vojnog i političkog prisustva te utrošenih više od 2 milijarde dolara na kraju rezultiraju ponovnim vraćanjem talibana na vlast. 

Lekcija koju možemo naučiti iz američke avanture u Afganistanu sasvim je jasna - bilioni dolara, desetine hiljada vojnika i svi vanjski napori za izgradnju neke države ne mogu uroditi plodom ako za to ne postoje unutrašnja volja, kohezija i snaga domaćih institucija koje bi taj projekt provele. 
To je ono na šta su njemački i japanski narodi bili spremni nakon Drugog svjetskog rata, jednako kao što i irački i afganistanski narodi u ovom stoljeću nisu. Afganistanska vojska se nije borila, talibanima se niko nije ozbiljno suprotstavljao. Amerika nije imala saveznika, osim manjinskog emancipiranog i urbanog stanovništva koje sada strahuje za svoju sudbinu pod vladavinom vjerskih fanatika.
Bosna i Hercegovina također je država u kojoj nedostaje unutrašnje kohezije. Određene političke snage ciljano koče njeno funkcioniranje.

Njene institucije nisu u stanju ispunjavati ni osnovne funkcije, poput posljednjeg primjera s gašenjem požara. BiH je, također, međunarodni protektorat. Zbog fragilnosti domaćih institucija od visokog predstavnika i međunarodne zajednice non-stop se zahtijeva da interveniraju, nameću zakone, mijenjaju, smjenjuju...

Dakle, ispravljaju sve ono što domaće institucije i domaći političari nisu sposobni. Shvatate poentu - bez strane podrške, intervencije i pritisaka, BiH je teško sposobna da opstane kao država. I ne samo da su separatističke i antibosanske stranke radile na urušavanju njenih institucija nego i onaj nemali broj institucija koji je bio pod kontrolom samoprozvanih probosanskih snaga nije ništa manje nestabilna i nefunkcionalna ruina, upropaštena nepotizmom, kriminalom i kadroviranjem najgorih među nama.
Stoga, pitanje nad kojim svi trebamo strepiti, ali se i ozbiljno nad njim zamisliti je - da se izmaknu oslonci SAD i Evropske unije, kao što se u Afganistanu desilo - šta bi ostalo od Bosne i Hercegovine?

Da se izmaknu oslonci SAD i Evropske unije, kao što se u Afganistanu desilo - šta bi ostalo od Bosne i Hercegovine

Afganistanska „demokratija“ nestala je u svega nekoliko dana

Afganistanska lekcija za BiH

Sarajevo ovih festivalskih dana blista u punom sjaju i 24 sata dnevno pokazuje i dokazuje da je, uglavnom, tamo gdje je nekad bilo.

U petak, 13. avgusta, nakon prošlogodišnjeg pandemijskog online izdanja, <a href="https://avaz.ba/tag/2583/sff">Sarajevo Film Festival</a> vratio se na velika vrata.
A vratio se i Bono Voks (Vox), veliki i dokazani prijatelj Bosne i Hercegovine i Sarajeva. Slavni muzičar, aktivista i filantrop u „dvije riječi“ rekao je ono što je Sarajevo oduvijek bilo i što će, uprkos nekim pokušajima i stremljenjima, ostati - „mjesto zabave i magije i glavni grad suživota“.

Bono Voks, Vim Venders (Wim Wenders) i drugi velikani pomno biraju gdje će se pojaviti i oni su članovi povorke slavnih i utjecajnih svjetskih zvijezda koje su pohodile bh. prijestonicu i s bosanskog ćilima SFF-a u svijet slale važne poruke. Kad su takve ličnosti u pitanju, ništa nije slučajno.

Da je magija Sarajeva i SFF-a odavno prepoznata i daleko van granica naše zemlje i da su ljudi jedva dočekali povratak festivala, potvrđuju i riječi direktora Mirsada Mire Purivatre da je stiglo dvostruko više gostiju nego što se očekivalo.
Sigurno je da će do spuštanja festivalske zavjese u petak, 20. avgusta, publika još mnogo puta zaustaviti dah od uzbuđenja i radosti. A kada se zvijezde i gosti vrate kućama, valjda nećemo čekati 28. SFF da pokažemo ko smo, šta smo i da možemo puno bolje. Jer u ovim izazovnim vremenima prilike se pružaju na dnevnoj bazi.

Izdaja komorata

Olaf Šolc: Nasljednik Merkel

Džemila Krivdić: Ostvarenje sna

Teški pacijenti

Restrikcije za nevakcinisane

Miroslav Stevanović: "Zmaj" rigao vatru

Vrijeme za sankcije

Edin Džeko: Ušutkao dežurne kritičare

Biftek za 5 maraka

Apsur(dno)!

Pedro Rodrigez: Šokirao Rimljane

Šemsudin Hasić: Vojnik "Rođenih"

Prespavana godina

Mensur Hamustafić: Srce heroja

Afganistanska lekcija za BiH

Magija SFF-a

Kolumne

Izdaja komorata

Olaf Šolc: Nasljednik Merkel

Džemila Krivdić: Ostvarenje sna

Teški pacijenti

Restrikcije za nevakcinisane

Miroslav Stevanović: "Zmaj" rigao vatru

Vrijeme za sankcije

Edin Džeko: Ušutkao dežurne kritičare

Biftek za 5 maraka

Apsur(dno)!

Pedro Rodrigez: Šokirao Rimljane

Šemsudin Hasić: Vojnik "Rođenih"

Prespavana godina

Mensur Hamustafić: Srce heroja

Afganistanska lekcija za BiH

Magija SFF-a