Regionalni muzički velikan <a href="https://avaz.ba/tag/385/dino-merlin">Dino Merlin</a> održao je u subotu navečer spektakularni koncert u ekskluzivnoj crnogorskoj marini <a href="https://avaz.ba/tag/5628/porto-montenegro">Porto Montenegro</a> te još jednom pomjerio granice i na svojoj ljestvici podigao još jedan podiok. 

Pozornica duga 50 metara bila je izgrađena iznad „infinity poola“, kako bi se stvorio plutajuću efekt, što na ovim prostorima još nikada nije viđeno. Pratio ga je deseteročlani bend, a vizuelni su dojam upotpunili specijalni efekti, kao i koreografija u izvedbi plesne grupe „Mi“.
Nakon što su ublažene mjere zbog pandemije koronavirusa ovo je bio prvi koncert jedne od naših najvećih muzičkih zvijezda i savršena prilika da Merlin izvede uživo singlove s predstojećeg 12. albuma.
Dino Merlin rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu, gdje cijeli život i živi. Sa suprugom Amelom ima kćerku Naidu i sina Hamzu. 
Prošle godine postao je djed. Prvo unuče podarili su mu sin Hamza i snaha Dženeta Tabaković-Dervišhalidović kojem su dali ime Nezir.
Tiraži Merlinovih nosača zvuka i pregleda na YouTubeu mjere se milionima.

Održao spektakularan koncert u ekskluzivnoj crnogorskoj marini Porto Montenegro

Dino Merlin: Na svojoj ljestvici podigao još jedan podiok

Dino Merlin: Zvijezda koja pomjera granice

Helikopteri <a href="https://avaz.ba/tag/3614/oruzane-snage-bih">Oružanih snaga Bosne i Hercegovine</a> još su u hladovini hangara, bez obzira na to što su ovih dana mogli biti mnogo korisniji na drugim mjestima. U Hercegovini <a href="https://avaz.ba/tag/2922/pozari">gori</a> na više mjesta, vatra ovog puta nije birala po nacionalnom ključu, ali letjelice ostaju mirne.
Zahvaljujući <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Miloradu Dodik</a>u, „selo gori, a baba se češlja“. Gori i tamo gdje su Bošnjaci i gdje su Hrvati u većini, ali Dodik je dosljedan... Narodu ne treba pomoći.
I možda nakon svih eskapada Milorad Dodik, čovjek koji očigledno odavno blizu sebe nema kompas, nikoga i ne čudi, ali zanimljivo je vidjeti kako se ponašaju neki njemu bliski ljudi.

Plač bez suza Šefika Džaferovića i Željka Komšića je konstanta. Ruku na srce, tu niko i ne očekuje pomake. Oni kao po pravilu ne mogu ništa i spriječeni su i tu je sve jasno.

S druge strane, ne zna se čime je spriječen Dragan Čović, prvi u Hrvata, pa da javno ili barem tajno zamoli Dodika da zažmiri i dopusti let helikoptera iznad, recimo, Širokog Brijega.
Nezvanična koalicija između Čovića i Dodika mnogo puta do sada je potvrđena, ali da je jedan od igrača toliko inferioran u cijeloj priči, tek sada se vidi. Čak je Čović bio spremniji zatražiti kanadere iz Hrvatske nego „stati na žulj“ Dodiku.
Kako sada stvari stoje, ili kanaderi iz Hrvatske ili kiša mogu pomoći. Od ovih na vlasti malo je hljeba.

I dok Hercegovina gori, Dragan Čović nije našao za shodno da uputi molbu  Miloradu Dodiku da „deblokira helikoptere“

Zahvaljujući Miloradu Dodiku, „selo gori, a baba se češlja“

Vatrena koalicija

Budući bh. <a href="https://avaz.ba/tag/9038/kosarka">košarkaški</a> reprezentativac <a href="https://avaz.ba/tag/79622/luka-garza">Luka Garza</a> (22) odigrao je još jedan fenomenalan meč za Detroit pistonse, koji su ga izabrali kao 52. pik ovogodišnjeg drafta.
Garza je u pobjedi svog tima nad Los Anđeles lejkersima (103:86) u okviru NBA Ljetne lige ostvario dabl-dabl učinak od 20 poena i 14 skokova te još jednom dokazao veliki potencijal.
Za nešto više od 25 minuta provedenih na parketu zabilježio je i tri asistencije te jednu ukradenu loptu.
Garza je dan ranije protiv Njujork niksa, također, ostvario dabl-dabl, s tim što je tad upisao 10 poena i 12 skokova.
Luka Garza rođen je u Vašingtonu 27. decembra 1998. godine. Karijeru je počeo u Mare srednjoj školi, a nastavio je na Univerzitetu Ajova.
Njegova majka Šejla Muftić je porijeklom iz BiH i bivša je košarkašica, dok je Garzin djed Refik Muftić, nekadašnji golman FK Sarajevo.

Novi dabl-dabl učinak budućeg  bh. reprezentativca

Luka Garza: Dokazuje veliki potencijal

Svojevremeno je vlast u <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=rudari&amp;">Tuzlanskom kantonu</a>, tačnije u februaru 2014. godine, ignorirala zahtjeve radnika nekoliko preduzeća, da bi poslije „narodne revolucije“ morali podviti rep i podnijeti ostavke, a iza njih ostalo je zgarište zgrade „Sodaso“ - simbola radničke Tuzle.
Zbog toga samo naivni mogu tvrditi kako su upozorenja rudničkih sindikalista „pucanj u prazno“ i da neće doći do masovnijih protesta ako se odluka o slanju 111 radnika na čekanje ne stavi van snage.
Nezadovoljstvo u rudnicima tinja godinama, a federalne izvršne vlasti su obećanjima uspijevale gasiti požar. No, čini se, sada se došlo do zida.
Rudarima je onemogućeno održavanje štrajka, a menadžmentu nije zabranjeno donošenje odluke o slanju radnika na čekanje.
Šta je s dogovorom iz maja 2021. godine? Je li mrtvo slovo na papiru? Očito da jeste i da su aktuelne vlasti i rukovodstvo koncerna samo kupovali vrijeme.
S rudarima se nije šaliti. Oni jedu hljeb sa sedam kora i jedni su od najčasnijih članova našeg društva. Međutim, i rudarsko strpljenje je na izmaku. Dok moćnici voze skupe automobile, imaju luksuzne nekretnine, rudari rade u nehumanim uvjetima, riskirajući živote za opstojnost elektroenergetskog sektora.

Njihov glas se mora čuti i uvažavati. Ne smiju se odluke donositi preko koljena, a one koje su posljednje donesene upravo raspiruju nezadovoljstvo rudara kojima se zabranjuje štrajk, a čije se kolege šalju na čekanje. Odavno oni slušaju priče o restrukturiranju rudnika. Na djelu gotovo da ne vide ništa. Posljednji dogovor postignut je u maju 2021. godine i jedan od zaključaka je da će se zbrinjavanje viška radnika odvijati na socijalno prihvatljiv način. I na tom ispitu su potpisnici pali. Zbog toga tinja nezadovoljstvo, a najava nove Husinske bune mora biti ozbiljno shvaćena prije nego što sve bude kasno.

S rudarima se nije šaliti, oni jedu hljeb  sa sedam kora i jedni su od najčasnijih članova našeg društva

Rudarima je onemogućeno održavanje štrajka

Husinska buna

Svojevremeno je Halid Bešlić, govoreći u jednom intervjuu o stanju u Bosni i Hercegovini, potpisnici ovih redova kazao da je slika na terenu drugačija od one kakvom je pojedini političari predstavljaju. Govorio je tada kako među narodom podjela nema, ističući da on to zna jer nastupa po cijeloj Bosni i Hercegovini.I upravo je to legendarni i nenadmašni Halid pokazao na djelu. U jeku političke krize, prema mnogima najteže od okončanja rata u BiH, kada se prijeti čak i otcjepljenjem manjeg entiteta, Halid odlazi u Banju Luku i pravi spektakl za pamćenje pred 10.000 duša! Nije se tu gledalo ko si, kako se zoveš, odakle dolaziš, nego su te vrele avgustovske večeri svi bilo jedno. I svi su zajedno, pune duše i srca, pjevali “Romaniju”, “Trebević”, “Sarajevo”, “Miljacku”, “Neretvu”, “Beograđanku”, “Iznad Tešnja zora sviće”... Bila je Banja Luka te večeri prava slika Bosne, jer ona, uprkos željama nekih, ništa drugo ne može ni biti. Prije mjesec potpisnica ovog teksta napisala je komentar pod naslovom “Kad Halid zapjeva”, ponukana sjajnim koncertom bh. legende u Ljubuškom. Te divne julske večeri u zapadnoj Hercegovini pjevao je domaćin Ljubuški uglas s gostima koji su se na stadion Babovac sjatili iz ostalih bh. mjesta, susjedne Hrvatske… Kada Halid zapjeva, tada postaje nebitno ko si, odakle si, kako se zoveš, koji pasoš/putovnicu imaš u džepu. Sve postaje nebitno, što nije baš lagan posao na našim prostorima, gdje muzika odavno nije samo muzika.Dakle, može se! I, hvala Bogu, nismo svi isti. A dobri, pošteni i dobronamjerni ljudi uvijek se nađu. I svi smo mi u konačnici samo ljudi i jedino se razlikujemo po tome jesmo li dobri ili loši. P. S.Halid je i u Banjoj Luci i u Ljubuškom dočekan kraljevski, kako on to i zaslužuje. Jedan je Halid.

Dobri, pošteni i dobronamjerni ljudi uvijek se nađu

Na Halidovom koncertu u Banjoj Luci nije se gledalo ko si, kako se zoveš, odakle si

Nani Semki Šabić jučer se ponovo vratio osmijeh na lice, kada je u njenu avliju u selu Šumatac kod Velike Kladuše dovezena krava. Najzaslužniji za to je policijski veteran iz Cazina Hase Šabić, koji je organizirao akciju sakupljanja pomoći nakon što je na Facebook profilu dan ranije objavio fotografiju Semke dok uplakana sjedi pored krave koja je uginula, a od čijeg mlijeka je hranila porodicu.Nije Hase mnogo oklijevao, a, kako nam je rekao, javili su mu se prijatelji iz cijele BiH, ali i SAD, Hrvatske, Slovenije, Norveške... Sve je uspješno organizirao, ali i transparentno. Na Facebooku je objavio da je krava plaćena 2.700 KM te da je ostatak doniranog novca uručio Semki. Sretan je, kaže, što se sve ovako završilo. I ranije je učestvovao u sličnim akcijama pomoći. - Bog mu pomogao na sve četiri strane, gdje god da se okrene - poželjela mu je nana Semka. Nema sumnje da će tako i biti.&nbsp;

Policijski veteran organizirao akciju i prikupio novac da se kupi krava

Hase Šabić: Nani Semki vratio osmijeh na lice

Počinje Sarajevo Film Festival (SFF). Nakon koronaške pauze 2020. godine, glavni grad <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=sff&amp;">Bosne i Hercegovine</a> ponovo dobiva priliku da sedam dana „glumi“ da je metropola. S bosanskog ćilima smiješit će nam se manje i više poznata lica svjetske kinematografije. Smiješit će nam se i od organizatora pomno probrana domaća „elita“, heroji tranzicije iz političke i poslovne kaste, estradne zvijezde ili oni koji bi to željeli biti. U svakom uglu centra grada, osim filmova, moći ćemo birati i između gomile koncerata, radionica, partija... Ponosno ćemo „kačiti“ fotografije po društvenim mrežama da svima damo do znanja kako se super provodimo u super gradu, u kojem sve buja. Brojni turisti uživat će u vrhunskoj ponudi. Gazde ugostiteljskih objekata će zadovoljno trljati ruke. Osjećat ćemo se energično, živo, sretno i ponosno. A onda će proći tih sedam dana i Sarajevo će se vratiti u svoje prirodno stanje.
Stanje grada poroboljenog od primitivnih političkih oligarhija koje ga već tri decenije kroje po mjeri svog neukusa i nesposobnosti. Grada bez ijedne ozbiljne firme koja igra neku važniju ulogu na regionalnom, a kamoli na evropskom nivou. Grada bez muzičke produkcije, koji godinama nije dao nijednu značajniju grupu ili pjevača. Grada koji ima najbolji regionalni filmski festival, ali filmove snima svake prestupne godine. Grada u kojem su sportski klubovi propali i nisu više ozbiljni ni na bh., kamoli na regionalnom nivou, a nekad su bili evropski prvaci. 
Grada iz kojeg se internacionalna kultura protjerala. Grada u kojem su propali muzeji, pozorišta, koncertne i sportske dvorane, ali mu cvjetaju „nargilhane“. Grada čiji su danas najveći „simboli napretka“ arapski tržni centri izgrađeni sumnjivim parama. 
Grada koji će, zbog nesposobne vlasti, ovogodišnji SFF dočekati zatrpan smećem i s redukcijama vode. I neka će, neka nas barem to podsjeća na naše stvarno stanje dok se jednu sedmicu u godini budemo lažno „furali“ da živimo u metropoli.

A onda će proći SFF i Sarajevo će se vratiti u svoje prirodno stanje

Počinje Sarajevo Film Festival: Problem sa smećem ostaje

Bosanski ćilim preko fekalija

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Anel%20Ahmedhod%C5%BEi%C4%87&amp;">Anel Ahmedhodžić</a> je sa svojim Malmeom izborio plasman u plej-of Lige prvaka nakon što je s ukupnih 4:1 eliminirao slavni škotski Rendžers.
Ahmedhodžić i društvo su u Glazgov otputovali s dva gola prednosti, ali su se onda iznenada našli u velikim problemima.
Nakon prvog poluvremena švedski tim je imao rezultatski i igrački deficit, ali uprkos igraču manje, Malme je napravio veliki preokret i na kraju slavio s 2:1.
Naš reprezentativac je odigrao dobru utakmicu i u teškom periodu za svoj tim bio staložen te još jednom potvrdio kvalitet koji posjeduje. Nije bez razloga na meti brojnih velikana. Sinoćnja partija pokazala je zbog čega se za njegov potpis bore Ajaks, Atalanta, Inter, PSV...
Osim Ahmedhodžića, u Malmeu je još jedan bh. reprezentativac Adi Nalić. Naši fudbaleri će sa švedskim timom plasman u grupnu fazu Lige prvaka tražiti preko bugarskog prvaka Ludogoreca, koji je nakon penala eliminirao Olimpijakos.
Anel Ahmedhodžić rođen je 26. marta 1999. godine u Malmeu u Švedskoj. Prošao je školu fudbala Malmea, kojom je svojevremeno prodefilirao i Zlatan Ibrahimović

Bh. reprezentativac pružio još  jednu dobru partiju

Malme u narednoj rundi igra s Ludogorecom

Anel Ahmedhodžić: Na korak do Lige prvaka

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Milorad%20Dodik&amp;">Milorad Dodik</a> dodaje gas. Tako bi se u najkraćem mogao opisati njegov jučerašnji nastup u Beogradu na tribini apokaliptičnog naziva „Inckov zakon - kraj Srpske ili raspad Bosne“.
Država BiH nikada nije postojala, veli Dodik, Haški sud nije utvrdio broj ubijenih Bošnjaka u Srebrenici, Džozef Bajden (Joseph Biden) će brzo otići s pozicije predsjednika SAD, a Kristijan Šmit (Christian Schmidt) nije visoki predstavnik.
Činjenice, međutim, govore suprotno i dobro su poznate i članu Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda.
Inckov zakon o zabrani negiranja genocida je civilizacijski, evropski i svjetski demokratski standard i on sigurno nije donesen da bi doveo do „kraja Srpske“, a još manje do „raspada Bosne“.
BiH je bila i ostat će država, što entiteti nisu. Dva međunarodna suda su utvrdila da su vojne i policijske snage bosanskih Srba počinile genocid u Srebrenici. Bajden ima još tri godine predsjedničkog mandata i moguće je da će osvojiti još jedan. Šmit već radi kao visoki predstavnik.
U kakvom se političkom i mentalnom stanju Dodik nalazi, možda najbolje svjedoče suze koje je na tribini u Beogradu prolio za bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trampom (Trump). Čekat ćemo, kaže Dodik, nekog novog Trampa u Vašingtonu i proglasiti nezavisnost RS.
Lider vladajućeg SNSD-a očito nema nikakav racionalan plan.
Ostaje samo pitanje - zašto, poput japanskih kamikaza, srlja u sigurnu političku smrt, kada svi dobro znamo da on nije kamikaza, da nema uzvišene ideale i da mu je vlastita sudbina daleko bitnija od sudbine naroda iza kojeg se krije.

Zašto Dodik, poput japanskih kamikaza, srlja u sigurnu političku smrt, kada svi dobro znamo da on nije kamikaza

Dodik plače za Trampom

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Luka%20Don%C4%8Di%C4%87&amp;">Košarkaški reprezentativac Slovenije Luka Dončić</a> produžio je saradnju s Dalas Maveriksima. Sjajni 23-godišnjak potpisao je historijski ugovor za NBA ligu, jer se radi o „ruki supermaks ekstenziji“.
Naime, radi se o produženju prvog ugovora za iznos od 35 posto, tzv. salari kapa, što nijedan igrač u najjačoj košarkaškoj ligi dosad nije potpisao.
Iako je pokupio simpatije navijača Dalasa, trenera Džejsona Kida (Jason Kidd) i vlasnika Marka Kjubana (Cuban), Dončić je za potpisivanje ovog ugovora morao ispuniti neke od kriterija, što je i učinio - dva puta je bio u idealnoj petorci po završetku sezone.
Koliko je Dončić esencijalan u Dalasu, dovoljno govori činjenica da je delegacija Maveriksa, predvođena legendarnim Dirkom Novickim (Nowitzki), vlasnikom Kjubanom i trenerom Kidom, stigla u Ljubljanu, gdje je došla „na noge“ najboljem košarkašu kako bi osigurali njegov ostanak u klubu.
Luka Dončić rođen je 28. februara 1999. godine u Ljubljani. Prošao je školu košarke Real Madrida, za čiji prvi tim je nastupao tri godine (2015. – 2018.), da bi onda s krunom evropskog prvaka izašao na NBA draft. Od 2018. godine igra u najjačoj košarkaškoj ligi, a dva puta je bio učesnik Ol-star utakmice. Proglašen je i „rukijem“ 2019. godine

S 23 godine potpisao ugovor kakav niko do sada nije

Luka Dončić: "Na noge" mu došli s milionima

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=EDIN%20FORTO&amp;">Vlada Kantona Sarajevo, s Edinom Fortom</a> na čelu, jučer je slavodobitno objavila vijest da je počeo saobraćati voz od Sarajeva do Pazarića.
U svijetu u kojem biznismeni Ričard Brenson (Richard Branson) i Džef Bezos (Jeff Bezos), uz pomoć svojih privatnih kompanija, odlaze turistički u svemir i tu uslugu uskoro nude svemirskim turistima iz čitavog svijeta, u vremenu u kome Ilon Mask (Elon Musk) pravi samovozeće automobile, Forto i trojka, eto, smatraju epohalnim uspjehom otvaranje linije do Pazarića!
Za njih možda to i jeste uspjeh ako se uzme u obzir da je riječ o Vladi koja se krajnje ozbiljno na društvenim mrežama hvali sakupljanjem smeća i metenjem ulica kao svojim velikim uspjesima.
No, da stvar bude gora, i pruga i prijevoznik na ovoj liniji, odnosno „Željeznice FBiH“ su u vlasništvu FBiH, pa ostaje nejasno čime se Forto i Vlada KS tačno diče, posebno u situaciji kada kantonalno preduzeće zaduženo za javni prijevoz odlazi u stečaj.
Posljednji performans s otvaranjem „željezničke linije“ samo je nastavak cirkusiranja Fortine vlade, koja agresivnom promocijom na društvenim mrežama svakodnevne aktivnosti i minorne poduhvate pokušava predstaviti kao velike uspjehe.
Edin Forto rođen je u Sarajevu 1972. godine. Oženjen je i otac dvoje djece.

U svijetu u kojem ljudi turistički putuju u svemir, Forto se hvali

Edin Forto: Facebook premijer

Turistički letovi u svemir u organizaciji kompanije milijardera <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=RI%C4%8CARD%20BRENSON&amp;">Ričarda Brensona (Richard Branson)</a> vratili su se u prodaju prošle sedmice po „paprenim“ cijenama. Izleti u utrobi letjelice „SpaceShip Two“ mogu se kupiti za 450.000 dolara po osobi. Nije baš da je cijena približna, jer za putovanje novim vozom od Željezničke stanice u Sarajevu do Pazarića i nazad, treba izdvojiti 4,80 KM, ali je zato ushićenje, u najmanju ruku, jednako.
Baš kako je Brenson odletio u svemir, tako je slavodobitno svita iz Vlade Kantona Sarajevo, na čijem je čelu Edin Forto, putovala za Pazarić. Sve je podsjećalo na otvaranje pruge Brčko – Banovići. Možda su izostali nešto malo zastava i koja prigodna parola na lokomotivi, ali slaviti možemo. Od sada je život u Kantonu Sarajevo sasvim drugačiji, mnogo bogatiji.
Ovaj vrhunski događaj, kako ga nazivaju u Vladi Kantona Sarajevo, ne samo da je izazvao podsmijeh građana, jer takva pompa za voz koji će povezati dvije sredine udaljene nešto više od 20 kilometara, nije ništa drugo nego politikantstvo.
I dok drugi putuju u svemir, naši su dobacili do Pazarića, pa još to nazivaju nekim velikim dostignućem. Još jednom se osjećamo jadno - kako jad može izbiti samo u ovoj našoj državi. 
Ali i ovo je dobro - kako smo navikli da nam bude - šta bi tek bilo da je voz išao do, kako se to nedavno moglo čuti od vladajućih, „Jelaha u Krajini“.

I dok drugi putuju u svemir, naši su dobacili do Pazarića, pa još to nazivaju nekim velikim dostignućem

Nova linija od Željezničke stanice u Sarajevu do Pazarića

Bosanski Brensoni

Jedan od najboljih fudbalera svih vremena, kapiten argentinske reprezentacije <a href="https://avaz.ba/tag/1848/lionel-messi">Lionel Mesi (Messi)</a>, nakon više od 20 godina u katalonskom velikanu Barceloni, morat će napustiti klub zbog finansijskog „fer-pleja“.

Mesiju je u junu istekao prošli ugovor s Barcelonom te je kao slobodan igrač mogao potražiti novi klub, ali i njegova i želja kluba bila je da ostane u Barceloni, u koju je stigao kao 13-godišnjak. Mesi je čak pristao i da mu se prepolovi plaća te je preostalo još da Barcelona njegov novi ugovor uskladi s pravilnikom o finansijskom „fer-pleju“ La Lige.
Kako Barcelonin dug iznosi više od milijardu eura, pokazalo se nemogućim uskladiti novi Mesijev ugovor s pravilnikom La Lige. Katalonci su u šoku, ali sada je sve gotovo. Barcelona bez Mesija kreće iznova, kreće nova era.
Lionel Mesi rođen je 24. juna 1987. u argentinskom Rozariju. Postigao je više od 600 golova za Barcelonu, u koju je stigao kao dijete. Osvojio je na desetine trofeja s tim klubom, a nedavno je Argentini donio trofej prvaka Južne Amerike.

Njegova i želja kluba bila je da ostane u Barceloni, u koju je stigao kao 13-godišnjak

Lionel Mesi: Kraj jedne ere

Edin Forto, premijer Kantona Sarajevo, odlučio je <a href="https://avaz.ba/tag/24414/edin-forto">GRAS</a> poslati u stečaj. Vlada KS nije u mogućnosti otplatiti dugovanja ovog preduzeća, koja iznose astronomskih 350 miliona KM. 

Poređenja radi, to je iznos od oko trećine ukupnog budžeta Kantona Sarajevo na godišnjem nivou! 
No, da stvar bude gora, GRAS je samo vrh ledenog brijega propalih državnih firmi. Prema podacima MMF-a, u BiH i dalje egzistira gotovo 550 kompanija u većinski državnom vlasništvu. 
Većina posluje negativno i zajedno akumuliraju dug od nevjerovatnih 9 milijardi KM, što iznosi oko tri četvrtine svih godišnjih budžeta svih nivoa vlasti u BiH zajedno!
Bosna i Hercegovina je trebala napustiti socijalizam 1990. ili barem 1996. godine, no tranzicija je bila samo formalna.

Vladajuće stranke pobrinule su se da, jednako kao u socijalizmu, što je god moguće i koliko god je moguće ostane u državnim (čitaj: stranačkim) rukama, a i ono što se privatiziralo dalo se u ruke „pouzdanim“ intimusima koji se mogu kontrolirati.

Prema državnim firmama odnosi se maćehinski, kao prema unosnom stranačkom plijenu u koji se uhljebljuju partijski poslušnici. Po potrebi se iz njih izvlači kapital za finansiranje ličnih i stranačkih interesa te se crpe dok se ne „isuše“.
Kad se, pak, „isuše“ i dovedu pred kolaps, s ciljem kupovine socijalnog mira radnika, kao što je bio slučaj upravo s GRAS-om, te firme bi se onda vještački održavale upumpavanjem poreznog novca u njih i tako se samo vještački prolongira propast.
Rezultat su političko otimanje i rasipanje resursa, uništene firme kao rupe bez dna te neproduktivna i neefikasna partijska ekonomija koja živi na račun produktivnog privatnog sektora i koči napredak svih zajedno.
Potez Edina Forte stoga je hvale vrijedan pokušaj da se konačno krene s raščišćavanjem ekonomija te da se stranački gubitaši pošalju na smetljište, gdje odavno pripadaju.
Razdvajanje privrede od politike i stranaka neophodan je preduvjet za ozdravljanje i politike i ekonomije. A da bi se to postiglo, nešto se morati privatizirati, ali nešto će morati i u stečaj.

Potez Edina Forte hvale je vrijedan pokušaj da se krene s raščišćavanjem ekonomija te da se stranački gubitaši pošalju na smetljište

GRAS je mrtav, živio Forto!

Taman kada nam je četvrti val koronavirusa pokucao na vrata, stigla je famozna pošiljka vakcina iz Kine. Onih koje je Federalna vlada, predvođena Fadilom Novalićem, trebala nabaviti u trenutku kada je postalo jasno da zapadnim proizvođačima i raznim mehanizmima nismo na listi prioriteta.

U proteklih skoro godinu svima su nam se želuci okretali zbog lažnih obećanja o kupovini vakcina, propalim pregovorima i povlačenjima farmaceutskih firmi iz procesa nabavke. Svega smo se nagledali i naslušali, pa i svjedočili ostavci direktora Zavoda za javno zdravstvo FBiH. Teško se moglo zamisliti da će ikad stići kontingent od 500.000 vakcina koje je Federalna vlada nabavila. Načekali se jesmo, ali, eto, konačno, i to se desilo.
I baš kada smo pomislili da će, napokon, tokom ceremonije primopredaje, koja je, gle čuda, satima kasnila, biti obznanjeno koliko je težak ugovor nabavke kineskih vakcina, uslijedila je ista mantra koju mjesecima slušamo - da je taj dokument Vlada FBiH proglasila „povjerljivim“.

Stupidno, zar ne? Informaciju koja je u startu trebala biti javna federalne vlasti su odlučile kriti kao zmija noge. Navodno, zbog zahtjeva proizvođača.

Poznato je da Novaliću i družini transparentnost nije jača strana, ali to, najblaže rečeno, nije način na kojem odnos političara i javnosti treba funkcionirati.
Uostalom, vakcine nisu plaćene iz privatnog džepa federalnog premijera, već iz federalne kase i narod ima pravo znati koliko je novca utrošeno za to.
Narod treba znati, je li, možda, Vlada FBiH imala neki poseban popust ili će se sumnjati da su Novalić i družina lovili u mutnom i nadati se da cijela priča neće rezultirati još jednom aferom.
Sve dok ne kažu cijenu ugovora, građani imaju pravo sumnjati u nedopuštene radnje. Na premijeru, ali i cijeloj Vladi FBiH je da građanima predoče račun i da, konačno, pokažu transparentnost i odgovornost prema njima. Do tada, bit će sumnjiva lica.

Informaciju o tome koliko je koštala nabavka vakcina federalne vlasti odlučile sakriti kao zmija noge

Lov u mutnom

Mostarac <a href="https://avaz.ba/tag/28591/senad-santic">Senad Šantić</a> ubraja se među rijetke Bosance i Hercegovce koji su se iz bijelog svijeta u koji ih je odnio ratni vihor odlučili vratiti u domovinu i započeti vlastiti biznis. Pokrenuo ga je prije pet godina, a danas je vlasnik uspješne IT kompanije sa 50 zaposlenih u Mostaru i Sarajevu. Mahom su to mladi ljudi poput njega, sposobni IT stručnjaci, pravnici, ekonomisti.

Odanost i ljudskost svojih uposlenika, ali i njihov rad i trud u proteklom periodu Šantić je ovih dana ljudski i nagradio, omogućivši im svima, kao i njihovim porodicama, zajedničko osmodnevno ljetovanje u Turskoj. Gest je to vrijedan divljenja i poštovanja, pogotovo u zemlji iz koje svakodnevno odlaze kolone mladih u potrazi za boljim životom.
Šantić je u svojoj državi napravio pozitivnu priču, jer njegova firma konstantno donosi nova radna mjesta. No, možda će njegov čin nagrađivanja uposlenika potaknuti i druge makar na razmišljanje da je dobar radnik isključivo sretan radnik.
Rođen je 1988. u Mostaru, a 1993. je izbjegao u Švedsku, gdje se školovao. Dio obrazovanja je stekao i u SAD.

Dino Merlin: Zvijezda koja pomjera granice

Vatrena koalicija

Luka Garza: Dokazuje veliki potencijal

Husinska buna

Na Halidovom koncertu u Banjoj Luci nije se gledalo ko si, kako se zoveš, odakle si

Hase Šabić: Nani Semki vratio osmijeh na lice

Bosanski ćilim preko fekalija

Anel Ahmedhodžić: Na korak do Lige prvaka

Dodik plače za Trampom

Luka Dončić: "Na noge" mu došli s milionima

Edin Forto: Facebook premijer

Bosanski Brensoni

Lionel Mesi: Kraj jedne ere

GRAS je mrtav, živio Forto!

Lov u mutnom

Senad Šantić: Šef široke ruke i velikog srca

Kolumne

Dino Merlin: Zvijezda koja pomjera granice

Vatrena koalicija

Luka Garza: Dokazuje veliki potencijal

Husinska buna

Na Halidovom koncertu u Banjoj Luci nije se gledalo ko si, kako se zoveš, odakle si

Hase Šabić: Nani Semki vratio osmijeh na lice

Bosanski ćilim preko fekalija

Anel Ahmedhodžić: Na korak do Lige prvaka

Dodik plače za Trampom

Luka Dončić: "Na noge" mu došli s milionima

Edin Forto: Facebook premijer

Bosanski Brensoni

Lionel Mesi: Kraj jedne ere

GRAS je mrtav, živio Forto!

Lov u mutnom

Senad Šantić: Šef široke ruke i velikog srca