Zakon o zabrani negiranja genocida, koji je nametnuo sada već bivši visoki predstavnik u BiH <a href="https://avaz.ba/tag/605/valentin-inzko">Valentin Incko (Inzko)</a>, civilizacijski je normativ pomoću kojeg naša država može ići naprijed. Ipak, od trenutka kada je objavljen u “Službenom listu” do danas Tužilaštvo BiH formiralo je 22 predmeta protiv osoba koje su u javnom prostoru negirale genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. 
 
Na potezu je Tužilaštvo BiH. Hoće li spomenuti predmeti biti procesuirani ili će se dozvoliti daljnje iživljavanje nad nevinim žrtvama genocida i zločina u BiH? 
Ukoliko Tužilaštvo BiH podigne optužnicu i kompletan slučaj dobije sudski epilog, nema sumnje da će se u javnom prostoru umnogome smanjiti kršenje zakona, odnosno negiranje genocida i zločina.

No, ukoliko Tužilaštvo BiH bude sporo i tromo, kao u slučaju procesuiranja odgovornih za ratne zločine, onda žrtve genocida s pravom strahuju od novih bestijalnih napada, od kojih ih ne mogu odbraniti ni institucije ove države.

Zbog toga u prioritete djelovanja pravosudnih institucija treba staviti procesuiranje već oformljenih predmeta o negiranju genocida i zločina kako bi oni koji planiraju ponižavati i vrijeđati žrtve barem malo razmislili prije nego što bi izgovorili ili napisali laži o istini koja je utvrđena pred međunarodnim sudovima.
Imaju, dakle, dvije opcije od kojih zavise daljnja budućnost na bh. prostorima, pomirenje, suživot… Jasno je da nijedan zakon ne može promijeniti percepciju pojedinaca, grupe ili većinskog dijela jednog naroda, ali…
Država ima zakone i zakoni se moraju poštovati. Svako nepoštivanje zakona je uvod u anarhiju. Zbog toga Državno tužilaštvo ima samo jedan zadatak - procesuiranje negatora genocida i zločina.

Zbog toga Državno tužilaštvo ima samo jedan zadatak - procesuiranje negatora genocida i zločina

Zakon jednak za sve

<a href="https://avaz.ba/tag/925/vedad-ibisevic">Bivši bh. reprezentativac Vedad Ibiševi</a>ć zvanično je okončao igračku karijeru u 36. godini.

Tu informaciju jučer je potvrdila berlinska Herta, koja je ujedno objavila kako će Ibišević nastaviti raditi kao pomoćni trener u ovom njemačkom klubu, za koji je u periodu od 2015. do 2020. godine odigrao 159 utakmica i postigao 56 golova.
„Plavooki bombarder“ u Herti će biti zadužen za rad s napadačima prvog tima te omladincima.
Vedad Ibišević rođen je 6. avgusta 1984. godine u Vlasenici. Fudbalom se profesionalno počeo baviti u Sent Luisu, a potom je igrao za Čikago Fajr, PSG, Dižon, Alemaniju Ahen, Hofenhajm, Štutgart, Hertu i Šalke.
Za reprezentaciju BiH debitirao je 24. marta 2007. godine, a sve do oproštaja 2018. odigrao je 83 utakmice i postigao 28 golova. 
Ibišević će ostati upamćen kao nogometaš koji je postigao prvi gol na Svjetskom prvenstvu u Brazilu za bh. reprezentaciju.

Zvanično okončao igračku karijeru i ušao u trenerske vode

Ibišević: Radit će kao asistent u Herti

Vedad Ibišević: Odlazak „plavookog bombardera“

Vrag je odavno odnio šalu. Taman kada čovjek pomisli da je Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), koje su godinama pratile razne afere, konačno došlo tobe, počelo raditi prema zakonima, mimo političkih pritisaka i ucjena, desi se suprotno.

Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a BiH u disciplinskom postupku protiv <a href="https://avaz.ba/tag/9771/ranko-debevec">Ranka Debevca, predsjednika Suda BiH</a> koji se teretio za disciplinske prekršaje kojima je narušio ugled Suda BiH, samo ga je javno opomenula!
U prijevodu, Debevec može raditi šta hoće, kriti imovinu u Španiji, sastajati se s optuženicima, slati poruke tužiocima koji ga istražuju... Može birati sudije za prethodni postupak koje će slati na ročišta. Može i hoće minirati postupke Tužilaštva. Može i hoće igrati se ljudskim sudbinama.
Sve pod krinkom da radi prema zakonu, Debevec je već odavno izgubio svaki kredibilitet da bude na čelu Suda BiH. Na desetine je razloga zašto je to tako. Jedan od ključnih je da je prvi čovjek Suda 14 godina krio dvojni identitet (Ranko Kaveson) i državljanstvo Španije. Kako je krio imovinu?

Zašto je nije prijavio u imovinskom kartonu, što je obaveza svakog uposlenika pravosuđa? Debevec je slagao isti VSTV koji ga je sada opomenuo, a prije nekoliko godina imenovao za čelnika Suda.

Drugi razlog je očito sluganstvo određenim političkim pokroviteljima. I ptice na grani znaju za čije interese radi Debevec. Koga štiti. Prema čijim uputama radi. Prema čijim notama svira.
Već odavno je jasno da je Debevec potpuno pod kontrolom <a href="https://avaz.ba/tag/107564/osman-mehmedagic-osmica">Osmana Mehmedagića Osmice, direktora OSA-e</a>, i njegovog šefa Bakira Izetbegovića, lidera SDA. U prilog tome govore odluke Suda.
Pod motom „Pomogni ti meni, pomoći ću ja tebi“, Osmica, kao dužnik Debevcu što ga je spasio od zatvora, nedavno i pritvora, uz pomoć veza u VSTV-u, čije pojedince očito kontrolira, vratio mu je uslugu, i to “punim”.
Svi su na dobitku, osim građana ove zemlje, kojima je puna kapa korumpiranog pravosuđa i smicalica. Ovo je, ustvari, Pirova pobjeda Osmice Kavesona.

Pod motom „Pomogni ti meni, pomoći ću ja tebi“, Osmica, kao dužnik Debevcu što ga je spasio od zatvora, vratio mu je uslugu

Debevec i Mehmedagić: Držali se parole, spasi ti mene, pa ću ja tebe

Osmica Kaveson

<a href="https://avaz.ba/tag/4223/mesud-pezer">Bosanskohercegovački bacač kugle Mesud Pezer</a> napravio je podvig u polufinalu Olimpijskih igara, gdje je u teškoj konkurenciji uspio izboriti veliko finale. 

Do borbe za medalju naš atletičar došao je trećim najboljim hicem polufinala. Pezer je kuglu bacio na 21,33 metra udaljenosti, a od njega su bili bolji samo svjetski rekorder Rajan Kruzer (Ryan Crouser, 22,05) i Tomas Volš (Thomas Walsh, 21,49). 
U prvom bacanju Pezer je ostvario dužinu od 20,41, da bi potom u drugom pokušaju Zeničanin briljantnim hicem pogodio finale. 
Zbog njega neće biti spavanja. U noći sa srijede na četvrtak od 4.05 sati po srednjoevropskom vremenu zakazano je finale, kada će rođeni Zeničanin pokušati napraviti novi podvig i osvojiti prvo olimpijsko odličje za Bosnu i Hercegovinu.
Naša zemlja će imati dva takmičara koja će se takmičiti za olimpijsko odličje. Osim Pezera, imamo i Amela Tuku, koji će trčati na 800 metara.
Mesud Pezer rođen je 27. avgusta 1994. godine u Zenici. Član je Atletskog kluba „Zenica“, a pažnju na sebe skrenuo je 2013., kada je na Evropskom juniorskom prvenstvu bio najbolji s hicem od 20,44 metra. Potom je na Mediteranskim igrama osvojio treće mjesto s hicem od 19,82 metra.

Bh. bacač kugle ostvario treći najbolji rezultat polufinala

Drugi finalista na Igrama koji dolazi iz BiH

Mesud Pezer: Hitac vrijedan finala

Probudili ste se, umili, oprali zube, obukli, krenuli na posao, a muž/supruga/sin/kćerka skrenuli su vam pažnju da sa sobom ponesete <a href="https://avaz.ba/tag/116147/trojka">i u kontejner bacite kesu sa smećem</a>. 

Trenutak bacanja kese u smeće ste fotografirali i s auditorijem ponosno podijelili vijest da ste po dojavi člana porodice bacili smeće, očekujući ovacije zbog tog odgovornog i zahtjevnog poduhvata. I tako svaki dan. Ako sada mislite „šta piše ovaj, koji debil se slika dok baca smeće i očekuje ovacije za to“, potpuno ste u pravu. 
Samo debil može očekivati priznanje za tako banalnu i svakodnevnu stvar poput bacanja smeća. No upravo to su gotovo jedine aktivnosti koje s javnošću iz dana u dan dijele pojedini načelnici i ministri iz stranaka trojke, koje su na vlast u Kantonu Sarajevo došle nakon izbora 2020. godine.

Nakon tri decenije gotovo kontinuirane vladavine SDA, nakon tri decenije korupcije, nepotizma, nepravde, ekonomskog zaostajanja i siledžijske vlasti, većina građana je uz veliku nadu i optimizam dočekala promjene.

Nakon deset mjeseci - kakvi crni dubinski obračuni s korupcijom, reforme, uređenje institucija, sređivanje stanja u gubitaškim javnim kompanijama, privlačenje investicija i pretvaranje Sarajeva u istinsku metropolu, kako su nam obećavali. Građani Sarajeva su dobili vlast čiji protagonisti, mrtvi-ozbiljni, uspjesima vrijednim hvaljenja smatraju to što po „dojavi građana“ šalju radnike da čiste ulice.
No, da tragedija bude veća, grad nikad nije bio zatrpaniji smećem, a pojavljuju se tu periodično i pacovi, zmije, pa čak i divlji konji.
I tu, čini se, dolazimo do porazne suštine.
Na SDA svakako ne vrijedi trošiti ni lijepe, a kamoli ružne riječi, no naša politička scena generalno je pretrpana kadrovima čije ambicije ne idu dalje od želje za lagodnim budžetskim uhljebljenjem, a znanje i sposobnost dalje od nivoa metenja ulica... A ni to ne umiju. Mirno spavajte, bolje neće biti.

Samo debil može očekivati ovacije za tako banalnu stvar poput bacanja smeća

Smeće, pacovi i trojka

Australka <a href="https://avaz.ba/tag/121236/emma-mckeon">Ema Mekion (Emma McKeon)</a> ispisala je historiju na Olimpijskim igrama. Sjajna plivačica je osvojila sedam medalja u Tokiju te je tako postala prva žena s tolikim brojem odličja na jednim Igrama još od Marije Gorokovskaje iz 1952. godine.

Ona je na ovim Olimpijskim igrama osvojila zlatne medalje na utrkama 50 metara slobodnim stilom, 100 metara slobodnim stilom, 4x100 metara slobodnim stilom i na 4x100 metara, dok je bronze pokupila na 100 metara leptir stilom, 4x200 metara slobodnim stilom i 4x100 metara mješovitim stilom.
Također, Mekion je rekorderka u ženskoj konkurenciji s 11 osvojenih medalja na Igrama, što je čini najuspješnijom sportistkinjom Australije. 
Ema Mekion rođena je 24. maja 1994. godine u Volongongu u Australiji. Osvojila je jedno zlato na Igrama u Riju, četiri u Tokiju, uz tri bonzana odličja, dok u Londonu na Olimpijskim igrama 2012. godine nije uspjela da se domogne medalje. Dolazi iz plivačke porodice, njen otac Ron i brat Dejvid (David) su, također, bili plivači.

Sjajna plivačica osvojila sedam medalja na Olimpijskim igrama

Ema Mekion: Australka ispisala historiju

Da se pogleda broj objavljenih i podijeljenih fotografija <a href="https://avaz.ba/tag/2110/amel-tuka">Amela Tuke</a> posljednjih nekoliko dana, sigurno bi nadmoćno odnio pobjedu nad drugim sadržajima na profilima Bosanaca i Hercegovaca na društvenim mrežama. Amel Tuka je ponovo “in”, a za to mu je trebalo da uđe u finale Olimpijskih igara u Tokiju.

Reklo bi se da se radi o sasvim novom čovjeku, jer, ako se vratimo kratko nazad, mnogi su bili skeptični u vezi s tim može li on ikada više biti onako brz.
„Od doping kontrole više nije onaj stari”, “završio je on svoje”, “tanak je, ne može više ništa napraviti”… Sve su to rečenice koje su se vezale za najboljeg bh. atletičara, koji to, pored dobrih rezultata i svog odnosa prema Bosni i Hercegovini, ljudima, a posebno djeci, nikako nije zaslužio.

A taj, prema mnogima, prevaziđeni Tuka sada je na svoj način udario šamarčinu skepticima. Kako je to inače njegov stil, izašao je na stazu i plasirao se u krug najboljih na Olimpijadi. Nije se osvrtao na to što mnogi koji nikada nisu vidjeli atletske patike omalovažavaju sve što je napravio do sada za BiH.

Trčat će Amel opet u srijedu. Tražit će što bolji plasman, a ovog puta će, sigurno, od njega svi tražiti medalju. Sve drugo će skepticima biti neuspjeh, ali Tuka je uspio... Još jednom je doveo BiH u jedno finale, a to nikako nije mala stvar. Već zaslužuje čestitke, a, ako donese nešto više, ponovo ćemo razviti zastave u njegovo ime.

Mnogi su već počeli omalovažavati ono što je Amel Tuka napravio iako je, sigurno, jedan od najboljih bh. sportskih izdanaka

Šamarčina skepticima

Najbolji bh. atletičar Amel Tuka ponovo je oduševio javnost u svojoj domovini. Istrčao je sjajnu polufinalnu utrku na 800 metara te u teškoj konkurenciji uspio izboriti veliko finale Olimpijskih igara u Tokiju.Naš atletičar bio je smješten u najzahtjevniju polufinalnu grupu, ali ni žestoka konkurencija nije spriječila Tuku da se domogne velikog finala i borbe za olimpijsko odličje, nešto što nijedan sportista Bosne i Hercegovine nije uspio osvojiti do sada.Tuka je utrku završio s istrčanih 1:44:53, što mu je donijelo drugo mjesto. Tuka će finale trčati u srijedu, kada će pokušati ponovo, po ko zna koji put, obradovati naciju svojim nastupom. I imamo se čemu nadati, s obzirom na to da je, prema zvaničnoj rang-listi Međunarodne svjetske atletske federacije (IAAF), Tuka drugi najbolje rangirani finalista. Amel Tuka rođen je 9. januara 1991. u Kaknju. Atletikom se počeo baviti kao srednjoškolac. Prije toga je trenirao karate. Specijalnost su mu utrke na 400 i 800 metara. U ovoj drugoj ima osvojenu bronzu iz Pekinga 2015. te srebro iz Dohe 2019. godine.

Najbolji bh. atletičar izborio finale Olimpijskih igara u utrci na 800 metara

Amel Tuka: Borba za sjajno odličje

Nakon što su svi stariji članovi njegove familije izgubili snagu i zdravlje u dugoj i mukotrpnoj borbi za istinu Elvis Čaušević odlučio je nastaviti potragu za skeletom svoga djeda Mehmeda. Svake godine dolazi na most ispred Kaznenopopravnog zavoda u Foči, zloglasne zgrade koja je tokom rata bila pretvorena u logor, pitajući gdje su kosti njegovog djeda kako bi ih dostojanstveno ukopao i kako bi njegova porodica imala barem mjesto na koje može doći, tugovati, proučiti Fatihu. Mehmed Ćerimagić samo je jedna od 627 žrtava iz Foče, jedna od oko 7.600 osoba iz BiH koje ni dvije i po decenije nakon rata nisu dobile svoj grob ili mezar. Od bolne prošlosti i mračnog poglavlja u kojem su komšije pokazale neobjašnjivu mržnju i okrutnost prema komšijama još bolnijom se čini sadašnjost u kojoj ljudskosti i dalje nema.A nema je sve dok možemo mirno gledati bol porodica žrtava i ignorirati njihovu dugogodišnju nadu da će pronaći barem jednu kost. Tako dugo, godinama, decenijama, gledati njihove suze i vapaje pod našim prozorima, a ne podijeliti s njima informaciju koja bi prekinula patnju i dala šansu za neki novi početak. Čekajući taj mali dokaz da ljudskost nije potpuno nestala, tu vijest o lokaciji koja krije kosti žrtava, jedna generacija preživjelih ovu tešku borbu u amanet predaje drugoj. Sa svakim danom odlaganja da informacije koje imamo podijelimo s onima koji su ih željni našoj djeci uskraćujemo dan života u nekoj boljoj i mirnijoj državi, jer sve dok hodamo po masovnim grobnicama ili okrećemo glavu od jama, obala rijeka i litica koje kriju ostatke ljudskih tijela, nikakvom dobru se ne možemo nadati. Zbog toga je potraga za ljudima koji zaslužuju svoj nišan, krst ili križ trajna i prioritetna obaveza pravosudnih institucija, lokalnih zajednica obilježenih ovim ružnim biljegom, ali i pojedinaca, što zbog aktuelne politike i ambijenta koji ona kreira ne žele ili ne smiju da progovore.

Od bolne prošlosti i mračnog poglavlja još bolnijom se čini sadašnjost u kojoj ljudskosti i dalje nema

Potraga za ljudima koji zaslužuju svoj nišan, krst ili križ trajna je i prioritetna obaveza

Hod po masovnim grobnicama

Već dugi niz godina bh. reprezentacije i klubovi jedini nam prirede trenutke u kojima se istinski možemo radovati, jer malo ih je u drugim oblastima života. Nekada su to činili nogometaši, nedavno košarkašice reprezentacije BiH, a prije nekoliko dana i borbeni igrači Veleža, koji su iz nastavka takmičenja u Konferencijskoj ligi izbacili slavni grčki AEK.Pobjeda “Rođenih” obradovala je cijelu naciju i dijasporu, ne samo zbog značaja ovog takmičenja, sudbine kluba prognanog ispod Bijelog brijega, već i zbog činjenice da su veliku pobjedu zajedničkim snagama ostvarili i jednako joj se radovali Slaviša, Haris, Nemanja, Samir, Dejan, pa Dario, Brandao, s trenerima Feđom i Veselinom…Izazvalo je to suze u očima i drhtaj u glasu slavnog Vahida Halilhodžića, koji je za naš list iz dalekog Maroka govorio o momcima koji su pokazali da se ispod istog grba i zastave, u jednom dresu, svaka utakmica lakše dobiva.- To je mješavina svih nas što ima naša Bosna i Hercegovina. Samo tako, svi zajedno, naša domovina može opstati - poručio je Vaha. 
I zaista, je li dan u kojem ćemo na sportskim, ali i političkim, ekonomskim i drugim terenima pobjeđivati i slaviti zajedno samo nedostižan san ili jedini način da se pobjedama uopće nadamo?

Pobjeda “Rođenih” obradovala je cijelu naciju i dijasporu

Vahid Halilhodžić: To je naša BiH!

Federalna uprava civilne zaštite (FUCZ) godinama je leglo nepotizma i korupcije, brojnih zloupotreba i nepravilnosti. Dug je spisak svih nečasnih radnji koje rukovodioci i uposlenici godinama poduzimaju.Od penzionera Alije Tihića, pa sve do suspendiranog i optuženog Fahrudina Solaka. Čast izuzecima, ali zvono oko vrata FUCZ-a zvoni već duže, i to s pravom.Najnoviji skandal u koji je umiješan v. d. direktora FUCZ-a Enes Memić govori u prilog tome. Službena vozila FUZC-a godinama se koriste kao privatna prćija.Koriste se za odmore, putovanja. Koristi ih ko stigne i kako stigne. A pravilnici se guraju pod tepih, Vlada Federacije zatvara oči. O tome godinama bruje i federalni revizori.No, kap koja je prelila čašu je informacija da je sin Enesa Memića Tarik službeno vozilo koristio za odlazak na svadbu?! Da stvar bude gora, iz vozila FUCZ-a ispaljeno je šest metaka u blizini kuće Muriza Memića.Da sve nije prijavljeno policiji, i ova bi se zloupotreba, kao i stotine drugih, očitih, zataškala i prikrila.Niko ne bi ni znao da Memić ženi sina, a da je u koloni službeno vozilo za čije gorivo budžetski korisnici daju novac.Sada je vrijeme da Vlada reagira. Ako neće Vlada, koja na ove pozicije postavlja poslušnike, hoće i mora reagirati opozicija. I to već na prvoj sjednici Vlade Federacije mora se razmatrati zatražena smjena Memića.Ne smije se ostati ravnodušno na bahatost i javašluk svih direktora državnih institucija iz koje god da su stranke. Jer, sve dok budemo šutjeli, razne botulje će nam pucati pored glave iz državnih vozila i mahati pištoljima.Vrijeme je da se kaže dosta! Očito iz slučaja „Respiratori“ i zloupotrebe institucija nismo ništa naučili. Dok mi šutimo, vrijeme prolazi, a puca se sa svih strana.

Kap koja je prelila čašu je informacija da je sin Enesa Memića, direktora FUCZ-a, Tarik službeno vozilo koristio za odlazak na svadbu

Puca ko stigne

<a href="https://avaz.ba/tag/70579/slavisa-bogdanovic">Veležov golman Slaviša Bogdanović</a> briljirao je u Atini u revanš-meču 2. pretkola Konferencijske lige. Sjajni čuvar mreže odličnim intervencijama izluđivao je fudbalere AEK-a, a onda se u penal seriji iskazao kao veliki heroj. Rođeni Trebinjac uspješno je branio svoj gol, ali je onda nesretno kapitulirao u 8. minuti nadoknade drugog poluvremena. Možda je tako i trebalo biti. Nakon produžetaka pristupilo se izvođenju penala, a prvo ime raspucavanja bio je golman <a href="https://avaz.ba/tag/6168/velez">Veleža</a>.
„Rođeni“ su imali zaostatak poslije tri serije, a tada je na scenu stupio Bogdanović.
Prvo je odbranio penal Helderu Lopesu, a onda se u ključnom penalu suprotstavio napadaču grčkog tima Serhiju Arauhu (Sergio Araujo). 
Bogdanović je pročitao njegovu namjeru, odbranio šut i lansirao Velež u narednu rundu kvalifikacija. 
Slaviša Bogdanović rođen je 11. oktobra 1993. godine u Trebinju. U redove Veleža stigao je u januaru 2019. godine. Ranije je igrao za mnoge srbijanske klubove, a dolazak iz beogradskog Žarkova u Mostar ispostavio se kao pun pogodak. Velež i Bogdanović će i u narednom periodu zajedno ići kroz izazove. 
Trebinjac je produžio ugovor na još dvije godine, a prvi veći izazov za „Rođene“ slijedi već naredne sedmice (četvrtak), kada u okviru 3. pretkola igraju protiv Elfsborga.

Heroj raspucavanja nakon što je odbranio dva penala

Bogdanović: Odlično branio i tokom cijelog susreta

Slaviša Bogdanović: Veležova hobotnica

Jutro nakon drame u Atini malo ko je pričao o Dodiku, otcjepljenju, ratnim pokličima, Bakiru, Sebiji, trećem entitetu, lopovluku, korupciji, nepravdi... Nisu te teme niti su pobrojani likovi odjednom nestali ili ukinuti čarobnim štapićem visokog predstavnika ili neke druge moćne sile. Još će nas proganjati i još ćemo s njima živjeti, ali se <a href="https://avaz.ba/tag/6168/velez">nepokoreni Velež</a> potrudio da ih, makar na jedan dan, kao bager gurne tamo gdje im je mjesto, u kanal pokraj puta.
<a href="https://avaz.ba/tag/54777/rodeni">Mostarski „Rođeni“</a> podsjetili su nas u četvrtak navečer na atinskom Olimpijskom stadionu na slavne dane svoje historije. Tuklo je srce kao bubanj dok su izvodili penale, isto onako kao kad su legende kluba Halilhodžić, Slišković, Okuka, Marić, Skočajić i ostali, davne 1981., srušili tada moćnog Želju na Marakani i osvojili Kup Maršala Tita.
Klub kojem su pomračeni umovi paradržave „Herceg-Bosne“ u ratu bili namijenili nestanak, kojem su oteli njegov stadion pod Bijelim brijegom, koji je nakratko ispao iz Premijer lige BiH i bio bliži gašenju nego opstanku, digao se kao feniks iz pepela. I evo ga, leti po Evropi, od Irske, preko Grčke, do Švedske...
Ljudima u ovoj zemlji i na ovim balkanskim prostorima malo treba za sreću. Pokazalo je to slavlje u gradu na Neretvi, ali i nepodijeljena podrška i simpatije u medijima i na društvenim mrežama prema Veležu iz oba bh. entiteta i iz svih dijelova bivše zajedničke države, od Beograda, preko Zagreba, do Skoplja ili Podgorice. 
Jer Velež nije tek običan fudbalski klub. Slobodarski, multietnički, antifašistički Velež je način života.

Velež nije tek običan fudbalski klub. Slobodarski, multietnički, antifašistički Velež je način života

Mostarski „Rođeni“ podsjetili su nas u četvrtak navečer na atinskom Olimpijskom stadionu na slavne dane svoje historije

Nepokoreni "Rođeni"

Bosanskohercegovačka biciklistkinja <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Lejla%20Tanovi%C4%87&amp;">Lejla Tanović</a> još jednom je dokazala da je među najboljima od najboljih zauzevši 7. mjesto na svjetskoj ranking listi. Četverostruka uzastopna balkanska i 16 puta državna prvakinja, nakon posljednjih upisa bodova, ponovo se vratila u konkurenciju među 10 najboljih na svijetu.
Tanović je trenutno u Bihaću, gdje trenira na stazi za Balkansko prvenstvo, a prilika za dokazivanje će biti još mnogo, s obzirom na to da je do kraja sezone ostao veliki broj takmičenja, uključujući najbitnije Svjetsko prvenstvo u Italiji. Lejla je prošle godine zauzela 8. mjesto na Svjetskom prvenstvu u Turskoj, a ove godine cilj joj je viši plasman.
Reprezentativka Bosne i Hercegovine je ove sezone u sjajnoj formi, a nakon izostanka s uvodnih utrka zbog problema s alergijom osvojila je 11. mjesto na Evropskom prvenstvu u Švicarskoj, 6. mjesto na UCI HC utrci u Italiji, dok je na UCI C1 utrci u Češkoj odnijela pobjedu. Naredni cilj za Tanović je plasman među pet najboljih na svijetu.
Lejla Tanović rođena je 19. juna 1994. godine u Udinama. Takmiči se u kategorijama planinskog i drumskog biciklizma. Prva je biciklistkinja iz BiH koja je potpisala ugovor za profesionalni biciklistički tim. Višestruka je šampionka BiH i Balkana.

Trenutno sedma, a cilj joj je plasman  među pet najboljih na planeti

Lejla Tanović: Sve bliže krovu svijeta

Imati toliko prilika, a ne činiti ništa, možda bi se moglo podvesti pod nesposobnost, ali ovdašnji primjer ukazuje na potpuno druge stvari. Nečinjenjem, predomišljanjem i presipanjem iz šupljeg u prazno ovdašnja vlast je na još jedan način izolirala Bosnu i Hercegovinu.

„<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Mini%20%C5%A0engen&amp;">Mini Šengen</a>“, ma koliko bio „mini“, bio je prilika da se otvorimo ekonomski, da naši poslovni subjekti dobiju novu šansu, da narod dobije šansu više, ali vlasti u BiH su i na tom planu nametnule sankcije našim građanima.
Gotovo je nevjerovatan pristup u kojem se prilikom svakog pokušaja da izgledamo kao normalna država napravi neki manevar koji će nas opet ostaviti na dnu. Eksperti su za dosipanje soli u more, pa su nas kljukali navodnim negativnim stvarima vezanim za „mini Šengen“ i tako nas još jednom zatvorili u obor u kojem je njihova kontrola apsolutna, a to je, valjda, najbitnije.
Kako sve to drugačije nazvati nego mazohizmom. Toliko mučenja svoga naroda, toliko nečinjenja za ove ljude, mogu samo naše vlasti. 
Možda o svemu najbolje govori i „poslovično zbunjeni“ Šefik Džeferović. Prvo je bio protiv, pa je progledao i shvatio kako je to dobra stvar, ali kada smo već gurnuti na marginu. 
Opet je javno poručeno da nam i za „mini Šengen“ i dalje stoji pružena ruka, ali teško je očekivati da ovaj što je progledao, recimo, i sam pokrene nešto. Dok on izuči, dok dobije upute, dok skonta šta je „mini Šengen”, odoše vozovi. S njima ljudi i kapital, ali nema veze. Njega njegovo čeka svakog mjeseca.

„Mini Šengen“, ma koliko bio „mini“, bio je prilika da naši ljudi i poslovni subjekti dobiju novu šansu

Mazohisti u foteljama

Tužilaštvo BiH je na jučerašnjem ročištu predočilo tekstualne poruke između aktera u aferi „<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Respiratori&amp;">Respiratori</a>“, poruke koje otkrivaju nove dubine beščašća, bezosjećajnosti i kriminalnog majndseta nekih od ključnih protagonista SDA, potpomognutih ministricom finansija Jelkom Milićević.

Sekretarka Vlade Federacije Edita Kalajdžić poručuje svom šefu Fadilu Novaliću da se čuje sa Sebijom „oko cijena“, što pokazuje ko je siva eminencija koju se za sve pitalo. Kalajdžić se potom žali da Fikret Hodžić kasni s isporukom i savjetuje da se mane ćorava posla s nabavkom, a Novalić je oslovljava s „bebo“, da bi, kad se saznalo za aferu, premijer Federacije pokušavao žrtvovati svog partnera i savjetovati svojim saradnicima da se krivica svaljuje na Fikreta, na šta malinar poručuje da „jednim papirom Fadila može zakucati".
Ipak, posebno uznemirujuća je poruka izvjesnog Edvina Kučukovića, predočena na suđenju 4. juna, koji je upozorio da je riječ o opasnim respiratorima na kojima pacijenti umiru jer zbog njih dolazi do „rupture pluća“. 
Upravo će početkom aprila u javnost isplivati šokantna i dramatična pisma ljekara KCUS-a pod upravom Sebije Izetbegović, koji su upozoravali kako Fadilovi i Fikretovi „malina respiratori“ ubijaju pacijente.
Sve ovo šalje tmurnu, depresivnu i zastrašujuću sliku o prirodi ljudi koji vode ovu državu. Ljudi koji trenutke u kojima građani umiru od korone bez adekvatne zdravstvene zaštite koriste kao priliku za pljačku njihovog poreznog novca kroz nabavku kineskih trulja respiratora, sve to u pijačarsko-krkanskom stilu, kako i odgovara njihovom mentalnom sklopu. 
Ljudi koji će potom jedni na druge svaljivati krivicu ne bi li sebe izvukli i koji se na kraju neće, i pored svih upozorenja, libiti igrati životima ljudi stavljanjem tih respiratora u funkciju, ne bi li nekako dokazali da, uprkos svim stručnim mišljenjima i uputstvima za upotrebu, „maline“ ipak mogu biti korištene na najtežim Covid pacijentima. 
To su ljudi čije eventualno kažnjavanje neće biti dovoljno, jer zadovoljenje pravde i stvaranje zdravijeg društva može doći jedino kada stvorimo preduvjete da ljudi takvih karaktera više nikad nad nama ne vladaju.

Zakon jednak za sve

Vedad Ibišević: Odlazak „plavookog bombardera“

Osmica Kaveson

Mesud Pezer: Hitac vrijedan finala

Smeće, pacovi i trojka

Ema Mekion: Australka ispisala historiju

Šamarčina skepticima

Amel Tuka: Borba za sjajno odličje

Hod po masovnim grobnicama

Vahid Halilhodžić: To je naša BiH!

Puca ko stigne

Slaviša Bogdanović: Veležova hobotnica

Nepokoreni "Rođeni"

Lejla Tanović: Sve bliže krovu svijeta

Mazohisti u foteljama

Fadilova beba

Kolumne

Zakon jednak za sve

Vedad Ibišević: Odlazak „plavookog bombardera“

Osmica Kaveson

Mesud Pezer: Hitac vrijedan finala

Smeće, pacovi i trojka

Ema Mekion: Australka ispisala historiju

Šamarčina skepticima

Amel Tuka: Borba za sjajno odličje

Hod po masovnim grobnicama

Vahid Halilhodžić: To je naša BiH!

Puca ko stigne

Slaviša Bogdanović: Veležova hobotnica

Nepokoreni "Rođeni"

Lejla Tanović: Sve bliže krovu svijeta

Mazohisti u foteljama

Fadilova beba