Nekada norveški pilot na naftnoj platformi, <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Mladen%20Cvitanovi%C4%87&amp;">Mladen Cvitanović</a> vratio se u rodnu Golubinju kod Žepča sa željom da ovo mjesto podigne na svjetski nivo.&nbsp;Ljubav prema vozovima, starim automobilima i rodnom kraju gajio je još od djetinjstva.

Posjeduje lokomotivu i dva vagona, od kojih želi napraviti lokomotivu koja će podsjećati na željezničku stanicu, a sve u čast svog pokojnog djeda. Također želi da njegova kompozicija podsjeća na Plavi voz Josipa Broza Tita. U svojoj kolekciji ima 32 oldtajmera, a najviše je ponosan na Renault Primaquatre, koji je jedini registrirani u svijetu.

Osim što je strastveni kolekcionar, Cvitanović se bavi i poljoprivredom, a na svom imanju planira otvoriti zelenu pijacu, gdje će, zajedno s lokalnim mještanima, prodavati organski uzgajanu hranu.

- Trenutno imam 60 ovaca i 60 kokoši. Pravim i rakiju, a sada imam oko 3.000 litara. Bit će ih još jer sam zasadio dosta voća - istakao je Cvitanović.

Vratio se u rodni kraj da Golubinju podigne na svjetski nivo

Mladen Cvitanović: Pilot s vizijom

Mladi alpinista iz Pakistana, 19-godišnji <a href="https://avaz.ba/tag/121409/shehroze-kashif">Šeroz Kašif (Shehroze Kashif)</a> najmlađa je osoba u historiji koja se popela na K2, drugi najviši planinski vrh na svijetu.

Kašif je osvojio K2 na visini od 8.611 metara u utorak ujutro oko 8 sati i tako potvrdio da za njega ne postoje nepremostivi vrhovi.
Prije dva mjeseca Kašif se popeo i na najviši vrh svijeta Mont Everest, a s penjanjem je počeo u ranim tinejdžerskim godinama. On je tada pratio oca na izletima i zavolio planinarenje. Kako je rekao, jednostavno se zaljubio.
Prema riječima mladog penjača, mnogo prije nego što je stigao na prvi vrh fascinirala ga je ideja o tome šta je na vrhu. 
- Sve što sam zamislio, nije bilo na vrhu. Međutim, kad sam stigao na vrh, osjetio sam ponos što sam nešto postigao - rekao je nakon novog velikog dometa Kašif.

Osvojio visinu od 8.611 metara i tako potvrdio da za njega ne postoje nepremostivi vrhovi

Osvajač najviših vrhova

Srebrenica, mjesto genocida, jučer je osvanula oblijepljena posterima njegovog izvršitelja <a href="https://avaz.ba/tag/4097/ratko-mladic">Ratka Mladića</a> i porukama “On je naš heroj”. Kao i svaki nečastan posao, i ovo nedjelo učinjeno je pod okriljem noći. Dok je pošten svijet spavao, sljedbenici generala, koji je bijegom i skrivanjem godinama pokazivao kolika je ustvari kukavica, njegove fotografije lijepili su po gradu. Zašto? Ako je cilj bio iskazati podršku kreatorima i izvršiteljima ratnih zločina, to su dan ranije listom uradili politički predstavnici iz RS.To rade i potpisnici peticije koja je u toku, nesvjesni kakav teret ostavljaju u naslijeđe svojoj djeci. Ako je to bio još jedan način da se pokaže prkos normalnom, civiliziranom dijelu svijeta, zar takav trend ne traje odavno, od hapšenja pripadnika UNPROFOR-a u posljednjem ratu, naprimjer!? Ili je posrijedi namjera da se preživjelima, povratnicima u Srebrenicu pošalje nova, ko zna koja po redu poruka? Na trenutak ostavimo po strani pravnu formulaciju genocida, presudu Međunarodnog suda u Hagu i rezolucije parlamenata država od Novog Zelanda, preko EU, do Kanade, računajući Crnu Goru, Kosovo, pa i Srbiju.

Je li narod koji ga je preživio zaslužuje da mu jutra sviću s pogledima na osuđenika koji je “velikim zločinom” direktno komandovao i ima li imalo pijeteta prema žrtvama? Je li i narod, u čije se ime štampaju posteri i slikaju murali, zaslužio da ostane zarobljen na tom otoku beščašća i bešćutnosti? Ohrabruje reakcija policije koja je po dojavi s ulica Srebrenice uklonila sporne plakate, a slično bi trebale postupiti i sigurnosne agencije i komunalne službe u cijeloj državi, pa ukloniti grafite, postere, murale, nazive ulica, sve što vrijeđa i ne vodi ka dobru. Itekako je važna i činjenica da se promotori politike zla manje kreću danju, pa postere lijepe noću. A heroji se ne slave u mraku.

Je li narod koji je preživio genocid zaslužio da mu jutra sviću s pogledima na Mladića

Heroji u mraku

Samo sabura. I dok je još početkom godine vakcina protiv koronavirusa postala svedostupna civilizacijska tekovina, Sarajlije su konačno dočekale dan kada će početi masovna imunizacija. “<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Zetra&amp;">Zetra</a>” će, kako je najavljeno, otvorenih vrata dočekati građane starije od 18 godina koji bez prethodne najave mogu doći i primiti „AstraZenecu“.
Ostalo je viška ovih sadaka-doza, a dolaze i novi kontingenti te su nadležni u Kantonu Sarajevo reagirali i otvorili vrata “Zetre” za sve koji se do sada nisu vakcinisali u Srbiji, a (odskora) ni u Hrvatskoj. Prioriteti su postali i novinari, vatrogasci, policajci, obrazovni kadar...
Ipak, ovo je pomak u borbi s pošasti koja je odnijela mnoge živote, naročito ako se prisjetimo katastrofalnih poteza federalnih vlasti u procesu nabavke vakcina.
Podsjetit ćemo samo na apel premijera Fadila Novalića „pomozite mi, dajte ideju kako da nabavimo vakcine“.

Prethodno su njegov stranački šef Bakir Izetbegović i ministrica vanjskih poslova Bisera Turković poručivali da se ne usuđuju krenuti u nabavku vakcina zbog „Respiratora“ i cijele afere koja je završila optužnicom protiv Novalića.

Činjenica je da su, kada je masovna vakcinacija protiv COVID-19 u pitanju, vlasti u Bosni i Hercegovini u potpunosti zakazale, zbog čega je naša zemlja na začelju liste prema broju imuniziranih u Evropi.
Novalić nas je, svakako, uvjeravao da vakcine nije nabavljao da ne budemo pokusni kunići.
Izbori nas očekuju naredne godine, ko zna, možda će nas tokom kampanje uvjeravati i da je uštedio milione šaljući nas na brigu komšijama.

I dok je još početkom godine vakcina postala svedostupna, Sarajlije su dočekale dan kada će početi masovna imunizacija

Otvorena vrata

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Asmir%20Begovi%C4%87&amp;">Asmir Begović</a> imao je idealan debi za Everton. “Karamele” su osvojile Florida kup pobijedivši Milonaris nakon jedanaesteraca, a najzaslužniji za to bio je bh. golman.
Uz sve dobro što je prikazao tokom regularnog dijela, Begović je bio sjajan i u penal seriji, a na kraju je sve „zapečatio“ golom s bijele tačke. Nije ni čudno što je proglašen igračem utakmice.
Everton je, bez obzira na to što u svojim redovima ima reprezentativnog Džordana Pikforda (Jordan Pickford), napravio dobar posao. Dolazak Begovića, vrhunskog profesionalca, daje im dodatnu sigurnost da će na golu imati pouzdanog čuvara mreže u svakom trenutku, pišu Englezi.

Ono što je vrlo bitno i za samog Begovića su reakcije navijača, koji su oduševljeni onim što je pokazao i svakako mu to može biti vjetar u leđa. Nema sumnje da ga sve ovo kandidira za novi poziv reprezentacije BiH, iz koje je, uz dosta čudne okolnosti, nestao prije nekog vremena.

Asmir Begović rođen je 20. juna 1987. godine u Trebinju. Branio je za mladu reprezentaciju Kanade, ali je 2009. godine debitirao za „A“ selekciju BiH. Za „Zmajeve“ je sakupio 63 nastupa.

U debiju za Everton bh. internacionalac proglašen igračem utakmice

Begović: Dobro izdanje novog golmana Evertona

Asmir Begović: Golman i strijelac

Nakon što je visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko (Inzko) donio zakon o kažnjavanju negiranja genocida i ratnih zločina i zabrani veličanja ratnih zločinaca, podijeljene reakcije stižu iz dva bh. entiteta.U izjavama političara ne vidi se ni trun stida i kajanja što, ni 25 godina poslije rata, ovo važno, osjetljivo, bolno poglavlje nije zatvoreno dijalogom i domaćim zakonskim rješenjima, a kako će kada većina njih i opstaje na vlasti kopajući po krvavoj prošlosti, čuvajući dostignute linije i rovove, bez ikakvih konkretnih rješenja za generacije kojima pola života prođe u ovom ratu bez oružja.Posebno su zanimljive reakcije iz manjeg entiteta, u kojem, koliko god se tome opirali, stavove o svim važnim pitanjima diktira predsjednik SNSD-a <a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Milorad Dodik</a>. Istina, od početnog da će RS krenuti u disoluciju, za samo jedan dan Dodik je prešao na potpisivanje peticije o nepriznavanju odluke OHR-a, da bi u posljednjim istupima isključio bilo kakvu oružanu, pa je najavio političku pobunu. A ona protiv Incka u RS ionako već godinama traje. Poput eha, slijedile su reakcije predsjednika SDS-a Mirka Šarovića, PDP-a Branislava Borenovića, čak i Nebojše Vukanovića i Draška Stanivukovića, koje je dio javnosti doživljavao kao nova lica neke drugačije RS.

Je li moguće da je kompletna politička garnitura RS zaboravila izvinjenja i priznanja svojih najviših predstavnika zbog genocida u Srebrenici, koji su ga okarakterizirali kao crno poglavlje u vlastitoj historiji? Zar nakon presuda najviše svjetske sudske instance, rezolucija usvojenih u Parlamentu EU i brojnih država svijeta, političari u RS vjeruju da će svojim izjavama, peticijama i političkim pobunama promijeniti činjenice? Na kraju, u kom pravcu srljaju političari protiveći se zabrani negiranja zločina, sudskih presuda i veličanja zločinaca?Teško je vjerovati da je stav političara iz RS toliko jednoglasan i da među njima nema onih koji znaju da nijedna odluka OHR-a nije i neće biti poništena, ali ni donesena bez podrške ključnih država u demokratskom dijelu svijeta. Zbog političkog kukavičluka da se iskoči iz dosadašnjeg šablona, u kojem su samo glasovi zvanične vlasti, opozicioni lideri raspiruju sukob RS sa svijetom i pomažu vezivanju kamena kolektivne odgovornosti o vrat cijelom narodu, i to narodu koji će, sa svima drugima u BiH, ostati zarobljen u prošlosti, čekajući nekoga ko će konačno početi razmišljati i o njegovoj budućnosti.

Je li moguće da je kompletna politička garnitura RS zaboravila izvinjenja i  priznanja svojih najviših predstavnika

Potočari: U kom pravcu srljaju političari protiveći se zabrani negiranja zločina, sudskih presuda i veličanja zločinaca?

Narod zarobljen u prošlosti

Da su mu sudije, nekim slučajem, bile naklonjenije, možda bi ovo bila priča o prvoj medalji u historiji za Bosnu i Hercegovinu na Olimpijskim igrama. Poražen je u polufinalu, bilo je možda i diskutabilnih sudijskih odluka, ali nikako ne ostaje gorak okus.<a href="https://avaz.ba/tag/12123/nedzad-husic">Nedžad Husić, bh. tekvondoista</a>, peti je na Olimpijskim igrama u Japanu i to je najbolji rezultat u historiji samostalne Bosne i Hercegovine na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri.Taj 19-godišnjak nije zvijezda, bez mnogo pompe je otišao u Japan i tamo još jednom pokazao veliki potencijal. Radio je naporno sa svojim trenerima i nadao se da može napraviti rezultat koji bi ga promovirao u heroja nacije.I postao je heroj nacije, države, koja, kao ni druge sportiste, ni njega posebno nije mazila. Sada je peti, ali je jasno da će se za ovog momka još čuti i da će BiH u budućnosti postati još konkurentnija na Olimpijskim igrama.Husić je rođen u Sarajevu 15. septembra 2001. godine, a osim titule evropskog viceprvaka u seniorskoj konkurenciji, osvojio je i srebro na Evropskom prvenstvu za takmičare do 21 godine. Ima brojne medalje s omladinskih tekvondo takmičenja.

Bez mnogo pompe je otišao u Japan  i još jednom pokazao veliki potencijal

Nedžad Husić: Heroj nacije

Reflektori svjetskih modnih pista mnoge bi zaslijepili. Na putu ka vrhu u svijetu mode i glamura prioriteti se mijenjaju, ali ne i u slučaju Sarajke <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Dunje%20Kne%C5%BEevi%C4%87&amp;">Dunje Knežević</a>, svjetskog top-modela. Uspješna manekenka, osim po aktivizmu u modnoj industriji, poznata je i kao požrtvovana majka. 

Ta uloga je najvažnija u životu lijepe Sarajke, koja je u Evropi i SAD, u centrima svjetske modne industrije poput Londona, Njujorka i Milana, blistala u kampanjama za “Marks and Spencers”, “Levis”, “Vogue”, “Elle”, “Harpers Bazaar”. 
Osnivačica je prvog sindikata manekenki u svijetu i koautorica kodeksa o modelingu, koji je prihvatio čuveni britanski „Vogue“. Ponosna je na ovaj pravilnik, u kojem su precizirana prava modela, od pauze tokom rada do zaštite njihovog dostojanstva, posebno kada je riječ o mlađima od 16 godina. 
Poznata manekenka pomogla je mnogim roditeljima koji danas, kada šalju svoju djecu u modnu džunglu, mogu biti mirniji. Svestrana manekenka, sa svijetom na dlanu, i dalje čuva sjećanja na prelijepo djetinjstvo u Sarajevu pa je ljubav prema domovini prenijela i na svoju kćerkicu.

Osnivačica prvog sindikata manekenki u svijetu i koautorica kodeksa o modelingu

Dunja Knežević: Poštovanje i u modnoj džungli

Prosta računica da je u našu zemlju došlo blizu 1,6 miliona doza <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=vakcina%20bih&amp;">vakcina</a>, a da ih je upotrijebljeno gotovo milion manje, još jednom je pokazala sav apsurd funkcioniranja bh. vlasti.
Logično bi bilo, kada već nisu uspjeli osigurati vakcine u potrebnim količinama, barem da ove donirane koriste na najbolji mogući način.
Međutim, ma koliko sve ovo u vezi s brojkama zvučalo nelogično, čini se da se jednostavno radi o matrici koja je već decenijama na djelu. „Naviklo se“, što bi se reklo u narodu.
Uvijek se nešto gura u štek, čuva za nekoga, za svoje, za podobne, a ne bi trebala nikoga iznenaditi činjenica da se i tu taktizira na dnevnopolitičkom nivou.
Možda će još biti i spasioci kada iz sehara počnu vaditi vakcine koje su već davno trebale biti upotrijebljene, ako im to dozvoli rok trajanja.
Ne treba to čuditi, možda se to čuva da građani ne bi „ponovo bili pokusni kunići“, kako je to jednom izjavio premijer FBiH Fadil Novalić. Nema sumnje da bi Fadil i njegovi i ovog puta mogli dati neku izjavu koja će dobiti antologijski status, ali u svemu je jasno, šta god da kažu, samo građani trpe.
Dok nas zovu iz Srbije, dok se naši građani mogu vakcinisati i u Hrvatskoj, mi punimo magacine. Koliko zaslužuju povjerenja ovi što nas vode - možda treba provjeriti i račune za struju u tim skladištima za vakcine.

Ma koliko sve  zvučalo nelogično, čini  se da se jednostavno radi o matrici  koja je već decenijama na djelu

Navika je čudo

Možda smo iz vlastitih razloga, bez pokušaja da uđemo u njegove cipele, ponekad i sumnjali u hrabrost, dobronamjernost, pa i datu riječ austrijskog diplomate, ali <a href="https://avaz.ba/tag/605/valentin-inzko">Valentin Incko</a> (Inzko) na kraju nije iznevjerio obećanje dato majkama Srebrenice niti izdao Bosnu i Hercegovinu, za koju ga je i u prošlosti i danas vezalo mnogo više od diplomatskih i političkih poslova koje je obavljao.
Tačno je da je dugo mjerio, pa jednom presjekao, jer je svjestan da se građani i njihova država, u kojoj se slave zlo, genocid, zločin i zločinci, dobru u budućnosti ne mogu nadati. Tačno je da je godinama strpljivo čekao da to shvate i političari bez kompasa, koji nakon njegove odluke nemaju ništa drugo do pjeniti, prijetiti ili likovati. A sami su morali naći rješenje, kako generacije mladih ne bi odrastale u ambijentu mržnje i u gradovima s čijih ih podzida, fasada, ulica i škola gledaju ubice i robijaši.
Da, dugo je bio zabrinut zbog mnogo lošeg čemu je svjedočio, ali samo nekoliko dana prije nego što se i zvanično oprostimo Incko je donio jednu od historijskih odluka u mandatu OHR-a. A sada neka brinu drugi.
O tome zašto i kako braniti zločin, kako progutati krupne riječi koje ponavljaju i zašto u njihovim političkim karijerama nema konkretnih rezultata, dobrote i optimizma.
Valentin Incko odlazi časno, praćen čestitkama, zahvalnošću, pa i molitvama žrtava rata i njihovih porodica. Odlazi s porukom da su oprost i pomirenje najvažniji i da loši narodi ne postoje.

Nije iznevjerio obećanje dato majkama  Srebrenice niti izdao BiH

Incko: Donio jednu od historijskih odluka

Valentin Incko: Častan odlazak prijatelja BiH

Nakon 12 godina lijenog povlačenja po terenu, bježanja od lopte te nezainteresiranog posmatranja igre, <a href="https://avaz.ba/tag/605/valentin-inzko">odlazeći visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko)</a> zabio je u sudijskoj nadoknadi i iza sebe ostavlja historijsku tekovinu zakona o zabrani negiranja genocida u BiH.
Ubuduće svaki onaj nitkov, politički trgovac leševima i trovač javnog prostora koji bude negirao <a href="https://avaz.ba/tag/4217/genocid">genocid</a> suočit će se s potencijalnom kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca do pet godina.
Ova odluka otkriva, iako još uglavnom prekriven, znatno veći angažman nove američke administracije <a href="https://avaz.ba/tag/6851/joe-biden">Džoa Bajdena (Joe Biden)</a> u našoj zemlji. Da bismo shvatili da je tako, sjetimo se samo ispovijesti bivšeg visokog predstavnika Kristijana Švarc-Šilinga (Christian Schwarz Schilling) kako mu iz Bijele kuće svojevremeno nisu dozvolili da smijeni Dodika, ili jadikovki upravo Incka kako su mu s „viših nivoa“ vezali ruke.
Kada se tome dodaju i oni vidljiviji američki potezi, poput angažmana u vezi s imenovanjem novog visokog predstavnika i debakla Kine i Rusije u Vijeću sigurnosti, ili najave proširivanja crne liste SAD za političke funkcionere iz BiH, jasno je ko povlači šahovske figure.
S te strane, najava Dodika, tog lažnog provincijskog silnika s praznom puškom u ruci, kako on neće priznati ovu odluku i kako će (koji li ovo put već slušamo?) morati krenuti u disoluciju države, počinje sada zvučati više otužno nego sramotno, kamoli zabrinjavajuće.
Naravno, iako Inckova odluka kratkoročno i može dovesti do dizanja tenzija, dugoročno je ona neophodna vakcina za bh. društvo, važnija i od one protiv COVID-19. To cijepljenje posebno je neophodno srpskom narodu i posebno je važno za njegove buduće generacije da se suoče s mračnom prošlošću i s tom sviješću nikada više ne dozvole da se uime njihovog naroda vrše masovni zločini nad drugima.
Nažalost, to im je moralo biti nametnuto sa strane, jer srpske političke elite u mozgovima Srba dosljedno nastavljaju hraniti isti onaj suludi nacionalistički fanatizam koji je i doveo do Srebrenice.

Ubuduće svaki onaj nitkov, politički  trgovac leševima i trovač javnog prostora koji bude negirao genocid suočit će se s potencijalnom kaznom zatvora

Obilježavanje neustavnog dana RS: Srpske političke elite nastavljaju hraniti nacionalistički fanatizam koji je i doveo do Srebrenice

Inckov gol u devedesetoj

Najbolji bh. teniser <a href="https://avaz.ba/tag/10/damir-dzumhur">Damir Džumhur</a> izborio je četvrtfinale ATP turnira u Umagu nakon što je s terena počistio Italijana Marka Čekinata (Marco Cecchinato). Sarajlija je bio bolji u dva seta (6:3, 6:1) i slavio nakon samo 67 minuta na terenu.Naš teniser je pobjedom protiv 82. igrača svijeta, 45 mjesta bolje rangiranog, podsjetio na svoje najbolje dane. Lepršava igra, dobra koncentracija, sigurna ruka i reket koji je primorao na slušanje bili su dovoljni da Džumhur slavi i tako podsjeti na partije koje su mu 2018. godine donijele i 23. mjesto na ATP listi.Džumhur će u okršaju s četvrtim nosiocem Rišarom Gaskeom (Richard Gasquet) tražiti novu pobjedu i plasman u polufinale turnira u Umagu. Prethodno je u prvoj rundi naš teniser savladao Filipa Horanskog 2:0 u setovima.Džumhur je rođen&nbsp; 20. maja 1992. godine u Sarajevu. Kao junior je pokazao talent. Sedam titula i dva finala bilo je dovoljno da skrene pažnju na sebe. Na profi scenu stupio je 2011. godine, a uspio je osvojiti tri ATP titule (Antalija, Moskva, Sankt Peterburg). Ima i 12 titula u Čelendžeru.

S terena pomeo 45 mjesta bolje  plasiranog tenisera

Damir Džumhur: Podsjetio na najbolje dane

„Srpski svet“ prijetnja je miru i stabilnosti na zapadnom Balkanu, saglasni su brojni stručnjaci.Koliko god se Srbija pravdala da neće silom ujedinjavati Srbe u jednu državu, ova priča zvuči bolno poznato. Generacije naših roditelja se dobro sjećaju retorike s početka 90-tih godina prošlog stoljeća. Ideja „velike Srbije“, izgleda, preživjela je turbulentni period i prilagođena je novom, poratnom periodu, a nazvana je - „srpski svet“.Prekrajanje granica na Balkanu je uvijek izazivalo krvoproliće, jer mentalitet ovdašnjih naroda ne dozvoljava da se ovakvi procesi događaju drugačije. O ovoj činjenici svjedoče brojne masovne grobnice i logori koji se mogu naći širom regiona, a neki od njih datiraju iz Drugog svjetskog rata.Ne doprinosi ni mantra Srbije da se naoružava radi odbrane, a pritom milione troši na kinesko i rusko naoružanje koje može pogađati mete praktično u svim državama regiona.Ministar unutrašnjih poslova Srbije <a href="https://avaz.ba/tag/5434/aleksandar-vulin">Aleksandar Vulin</a>, prema uzoru na fašističku Njemačku, ideju „srpskog sveta“ pravda ugroženošću Srba. Istu ideju promovirao je i ratni zločinac Slobodan Milošević govoreći o ugroženosti Srba u bivšoj Jugoslaviji. Staljin je tvrdio da su žrtve bili komunisti kad se pridružio nacistima u invaziji na Poljsku.Viktimizacija u ovom slučaju služi samo kao opravdanje za nasilje, a nadamo se da do njega ipak neće doći. Nadamo se da će Srbija odustati od ideje prekrajanja granica i okrenuti se ideji ukidanja granica unutar zajedničkih političkih i vojnih projekata kao što su Evropska unije i NATO savez.

U protivnom, riskiramo da i narednu generaciju mladih ljudi „pokvarimo“ teretom rata i raspravom o ugroženosti naroda. Nadamo se da će mladi ljudi preuzeti procese u državama regiona te jednom i zauvijek eliminirati ideje o velikoj Srbiji, Hrvatskoj, Albaniji... Konačno je vrijeme da se politika na Balkanu prestane shvatati u onom makijavelističkom stilu - da cilj opravdava sredstvo. Nije bitan cilj, bitni su ljudi, njihova djeca i njihovi životi, a ne neke granice i teritorije.

„Srpski svet“ prijetnja je miru i  stabilnosti na zapadnom Balkanu,  saglasni su brojni stručnjaci

Vulin, prema uzoru na fašističku Njemačku, ideju „srpskog sveta“ pravda ugroženošću Srba

Cilj ne opravdava sredstvo

Jučer je obilježena 13. godišnjica hapšenja osnivača Republike Srpske (RS) i ratnog zločinca <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Radovana%20Karad%C5%BEi%C4%87a&amp;">Radovana Karadžića</a>.&nbsp;Pravomoćno je 2019. osuđen na doživotnu kaznu zatvora.&nbsp;Također je ove godine na doživotnu kaznu zatvora pravomoćno osuđen i prvi čovjek VRS Ratko Mladić, a na višedecenijskim robijama za najstrašnije zločine završilo je i gotovo kompletno političko i vojno ratno rukovodstvo Republike Srpske.Najviša međunarodna sudska instanca jasno je presudila da je RS stvarana na zločinu. Laik bi na prvu rekao da je pravda zadovoljena. No, đavo je u detaljima, odnosno u tome što njihov zločin i dalje živi. Ne samo da je Republika Srpska danas entitet u Bosni i Hercegovini, ugrađen u Ustav i međunarodni Dejtonski sporazum, nego je RS upravo onakva kakvom su je Karadžić i ostali tvorci zamišljali.
Na ovom području Bošnjaci i Hrvati danas su na nivou statističke greške. Gradove širom RS krase murali Mladića, rjeđe Karadžića. Neprikosnoveni lider ovog entiteta smatra ih herojima i koristi istu onu zapaljivu, huškačku i mrzilačku retoriku, na kojoj su njih dvojica klala. Opozicija se protiv toga ne buni.
Možda bi poraz Karadžićeve politike predstavljala neka drugačija Republika Srpska, liberalna, kosmopolitska i multietnička. No, Republika Srpska je upravo ono što je Karadžić i zamišljao, komadić etnički čiste teritorije na kojem i dalje haraju zapaljivi nacionalizam, zatucani svetosavski konzervativizam i paranoja prema ostatku svijeta, posebnom onom civiliziranom.
S te strane se otvara ozbiljno pitanje - jesu li haške presude uistinu i poraz Karadžićeve politike. Jer cijena provođenja ostatka života u zatvoru, u zamjenu za Republiku Srpsku, uistinu je mala u odnosu na cijenu života 20.000 srpskih mladića koji su pali za tu Republiku Srpsku, da ne spominjemo hiljade hrvatskih te desetine i desetine hiljada bošnjačkih žrtava koje su ubijene da bi ta RS mogla postojati.
Danas gotovo ista kao i 1992.

Cijena provođenja ostatka života u  zatvoru, u zamjenu za postojanje  Republike Srpske, uistinu je mala

Karadžićeva pobjeda

“Uči, čitaj uime Gospodara tvoga”, prve su riječi kur'anske objave, a prvih pet ajeta svete knjige muslimana posvećeno je nauci i čitanju kao načinu stjecanja znanja. <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=gora%C5%BEdanin&amp;">Goraždanin Faruk Obuća</a> itekako je svjestan zašto je nauka na prvom mjestu u knjizi čiji sadržaj zna napamet, pa je poruci koju smo kao društvo uglavnom zapostavili posvetio godine svog života.
Prije četiri godine, a imao je tada samo 20, Obuća je postao najmlađi hafiz u Podrinju i jedan od najmlađih u državi. I još je, ali je uporedo s dužnošću jednog od više od 500 „čuvara Kur'ana“ u BiH nastavio čitati i učiti. Diplomirao je, a zatim i magistrirao kliničku psihologiju i objavio nekoliko naučnih radova.
Primijenivši poruke Kur'ana Časnog u vlastitom životu, mladi Goraždanin postao je i predavač na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu i već samouvjereno korača ka novim uspjesima.
Poručuje da veliki uspjesi traže požrtvovanost i da samo predanom žrtvom i pravilnim postavljanjem prioriteta možemo izgraditi domovinu po mjeri svih nas. Faruk Obuća rođen je 30. avgusta 1996. godine u Goraždu, gdje je završio osnovnu školu. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu okončao je s odličnim uspjehom.

S 20 godina postao hafiz, magistrirao  kliničku psihologiju

Obuća: Veliki uspjesi traže požrtvovanost

Faruk Obuća: Nauka na prvom mjestu

Nemoguće je osjećati radost <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Bajrama&amp;">Bajrama</a> pred tabutima žrtava bačenih s Korićanskih stijena, pa su s licima prijedorskih i kozaračkih Bošnjaka, prisutnih na dženazi u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu, ozbiljna i tužna bila i lica djece koja bi se Bajramu trebala najviše radovati.
Ko zna koliko će generacija u ovoj zemlji odrasti bez osmijeha zbog zla čije je sjeme, prije 29 godina, posijano u Bosanskoj krajini, Podrinju, Hercegovini i drugim dijelovima države!?
Radost Bajrama već decenijama je prigušena teškim bremenom uspomena na zatočene, ubijene, u jame pobacane civile - od Tomašice, do Piljka i Sokoca, od Prijedora do Srebrenice, jer dani ovog velikog blagdana isprepliću se s godišnjicama progona i zločina u gradovima širom države. Radost svih naših praznika pomućena je sjećanjem na zločine.
Kako biti istinski sretan u državi u kojoj ni tri decenije nakon rata nije okončana potraga za tijelima žrtava, brojni ratni zločinci su još nekažnjeni, a o zločinima se sve zna, a šuti i negira, pa čak i veliča i slavi!?

Sve je nekako teže uz spoznaju da je BiH zakovana u devedesetim godinama, u raspravama oko već sudski dokazanih istina, suočena s osporavanjima tuđeg imena, jezika, prava na običan bilbord s čestitkom povodom praznika, čak i novim prijetnjama o njenoj podjeli i nestanku.

Od žrtava se opraštamo u neizvjesnosti hoće li barem njihovi potomci u ovoj zemlji živjeti slobodno. I u nadi da će novo vrijeme roditi i nove političare koji će promijeniti ambijent u kojem davno završeni rat još traje.

Mladen Cvitanović: Pilot s vizijom

Osvajač najviših vrhova

Heroji u mraku

Otvorena vrata

Asmir Begović: Golman i strijelac

Narod zarobljen u prošlosti

Nedžad Husić: Heroj nacije

Dunja Knežević: Poštovanje i u modnoj džungli

Navika je čudo

Valentin Incko: Častan odlazak prijatelja BiH

Inckov gol u devedesetoj

Damir Džumhur: Podsjetio na najbolje dane

Cilj ne opravdava sredstvo

Karadžićeva pobjeda

Faruk Obuća: Nauka na prvom mjestu

Bajram bez osmijeha

Kolumne

Mladen Cvitanović: Pilot s vizijom

Osvajač najviših vrhova

Heroji u mraku

Otvorena vrata

Asmir Begović: Golman i strijelac

Narod zarobljen u prošlosti

Nedžad Husić: Heroj nacije

Dunja Knežević: Poštovanje i u modnoj džungli

Navika je čudo

Valentin Incko: Častan odlazak prijatelja BiH

Inckov gol u devedesetoj

Damir Džumhur: Podsjetio na najbolje dane

Cilj ne opravdava sredstvo

Karadžićeva pobjeda

Faruk Obuća: Nauka na prvom mjestu

Bajram bez osmijeha