Bruka i sramota koje su priredili politički akteri i javne ličnosti u Srebrenici, počevši s najavljena tri probosanska kandidata za načelnika, a onda i međusobnim prepucavanjima, uvredama i ponižavanjem, dosegle su najviši nivo.Traje to već mjesec, no, nakon toga, trebao je neko od autoriteta da to „presiječe“.Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović je za naš list kazao da se u Srebrenici osjeća manjak respekta prema starijima, ali i nedostatak osjećaja da se mladi uključe u razgovor o važnim pitanjima i da se uvažavaju, te da su zbog toga ovakvi rezultati.- Teške riječi koje upućuju jedni drugima samo bacaju sumnju u njihovu zrelost i sposobnost da se nose sa stvarnim izazovima. Onog momenta kada Srebreničani budu sposobni komunicirati sami, stanje će se promijeniti. Do tada ćemo gledati ovu sramotu - rekao je reis Kavazović.Jasno je da su Srebrenicu pojedinci vidjeli kao priliku za samopromociju, a reis je tome stao ukraj, i to ne zauzimajući niti jednu stranu. Tako je još jednom pokazao da djeluje umirujuće na društvo kada je to potrebno.Ostaje za nadati se da će lokalni akteri iz Srebrenice poslušati šta je reis rekao.Husein ef. Kavazović rođen je 3. jula 1964. godine u Jelovče Selu kod Gradačca. Obnašao je funkciju muftije tuzlanskog u periodu od 1993. do 2012. godine, a onda dobiva titulu reisu-l-uleme.

Reis je još jednom pokazao da djeluje umirujuće na društvo kada je to potrebno

Husein ef. Kavazović: Poruke o Srebrenici

Prihodi od indirektnih poreza u prvih pet mjeseci ove godine iznosili su blizu 4,5 milijardi KM i za 407 miliona su veći nego u istom periodu 2023. Ovo je još jedna u nizu informacija Uprave za indirektno oporezivanje BiH, koja do u fening ilustrira više nego solidnu popunjenost državnih sehara. Na vijesti o stotinama miliona danas više nego jučer niko se više i ne osvrće, ni medijima nisu previše zanimljive, jer brojevi koji pokazuju sav teret obaveza na plećima privrede i građana više ne predstavljaju posebnu novost. Radi se o kontinuitetu u posljednjih nekoliko godina.Ipak, kratko poređenje s istim periodom prije samo četiri godine, kada je “ubrano” tričavih 2,8 milijardi maraka, vodi ka zaključku da vlasti u ovom trenutku imaju na raspolaganju 1,7 milijardi više nego 2020. godine. Sve to nameće očekivano, racionalno, konstruktivno, neizbježno pitanje: Gdje su pare?!Mjesecima se vaga koliko će rast minimalne plaće “ugroziti” popunjenost budžeta, penzije se puževim korakom nikad neće ni približiti troškovima života, ratni vojni invalidi dobili su povišicu od nekoliko maraka, demobilizirani borci neće ni toliko… Dok građani enorman višak prihoda skoro da i ne osjete, dok se za gradnju svakog kilometra autoputa potpisuju kreditni aranžmani, u godini kad ne vidimo strateške mjere i projekte, zaista je opravdano upitati: Gdje su pare?Za razliku od perioda kada je funkcioniranje sistema zavisilo od kredita MMF-a, aktuelne vlasti u BiH, u oba entiteta, gdje odlazi najveći dio prihoda, imaju sve finansijske preduvjete da život građana učine boljim. Dok stotine miliona “kaplju” sa svih strana, volja i/ili znanje da budu pravilno usmjereni jedino je što nedostaje. Pa i stara narodna poslovica kaže: “Bolje znati nego imati.”

Prihodi od indirektnih poreza u prvih pet mjeseci ove godine iznosili blizu 4,5 milijardi KM

Gdje su pare?!

Bune se domaći što se u Bosnu i Hercegovinu dovode stranci da rade. Bune se oni koji su prijavljeni na zavodima za nezaposlene, a mole Boga da ne nađu posao. Ili oni koji rade nacrno.Situacija je daleko od idealne, i za jedne i za druge, ali i za poslodavce, radnike, pa i strance.Situacija je sljedeća - Bosni i Hercegovini nedostaje radnika u gotovo svim branšama. Deficit je ogroman. Poslodavcima su ruke skoro vezane.Bosanci i Hercegovci, posebno u ljetnom periodu, hrle vani, trbuhom za kruhom. Jer, šta su tri mjeseca, najmanje, odvojena od porodice, ako će zaraditi dovoljno, ili malkice više, za dostojan život. Dakle, već u startu manjkamo s radnom snagom. Postoje i indicije da su čak domaći radnici manje plaćeni od stranaca.Tu su i oni, kako u uvodu piše, koji su prijavljeni u zavodima za nezaposlene zbog zdravstvenog ili socijalnog osiguranja, bez stvarne želje da nađu neki posao.I šta od svega toga ostaje poslodavcima? Okreću se inozemnom tržištu, traže dozvole za radnike iz daleke Indije, Nepala, Bangladeša... Mnogo skuplje ih košta, ali izbora nemaju. Ako potencijalni radnik koji će doći u BiH od poslodavca traži smještaj, znači da će pristati na manju plaću, ali je tako siguran da će imati krov nad glavnom. A poslodavac će na skoro sve pristati kako bi dobio radnike.Suština je da je to sve povezano, pa imamo domino-efekt. Ako poslodavci daju, svojom voljom ili jer ne mogu više, niske plaće, domaći radnici odoše. Ako bh. građani, ukoliko imaju solidne uvjete za rad, ipak odlaze, poslodavci ostaju na cjedilu.Primorani su tražiti radnike van države i plaćati velike sume samo da ih dovedu, legalno. U takvim situacijama, ni jedni ni drugi ne mogu se žaliti jer su jednako krivi za takve situacije.Potrebno je, u svakom slučaju, poboljšavanje uvjeta za sve radnike, počevši od plaća.

BiH nedostaje radnika u gotovo svim branšama, deficit je ogroman

Domino-efekt

Titula učenice generacije, koju je u Osnovnoj školi “Sveti Sava” u Modriči ponijela vrijedna i nadarena Nudžejma Mehanović, barem nakratko obasjala je tamu, koju su proteklih godina stvarale političke, a nerijetko i obrazovne institucije u BiH.Njen rad, trud i stečeno znanje ne samo da su prepoznati već su tokom devetogodišnjeg školovanja poticani i razvijani kako od porodice tako i od nastavnog osoblja ove ustanove, a posebno Nudžejmine razrednice. - Nikada ne treba odustati i uvijek držite glavu gore, bez obzira na to s kakvim se izazovima susretnete. Budite pravedni i marljivi i imajte na umu svoj cilj - poruka je djevojčice čija je titula dokaz da se rad uvijek isplati, ali i da se rezultati mogu ostvariti i u složenijim uvjetima, u povratničkim sredinama, poput Tarevaca kod Modriče, gdje Nudžejma živi s porodicom.Kćerka imama Redže Mehanovića planira upisati Behram-begovu medresu u Tuzli, a nakon toga definitivno odabrati zanimanje kojem će se posvetiti. Sigurna je da će to biti posao koji će spojiti borbu za pravdu i pomoć ljudima, a što je ovo zemlji možda i najpotrebnije.&nbsp;

Nikada ne treba odustati i uvijek držite glavu gore, bez obzira na to s kakvim se izazovima susretnete

Nudžejma Mehanović: Budite marljivi

Bivša (inšallah) ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković ponovo je otrčala u Iran, gdje je izrazila saučešće vršiocu dužnosti ministra vanjskih poslova Irana, a prisustvovala je i komemoraciji sa suprugom, sinom i kćerkom ministra Hosaina Amira Abdolahijana (Abdollahian), koji je stradao u helikopterskoj nesreći zajedno s predsjednikom Irana.Ovo još jednom potvrđuje duboke veze Turković s iranskim režimom, ali i same dinastije Izetbegović, s obzirom na to da je Turković postavljena direktno od bračnog para i važi za jednog od njihovih najpovjerljivijih kadrova.Govori mnogo toga i o iranskom režimu, kojem ne treba BiH kao država, njima trebaju „njihovi ljudi“ unutar te države.I dok se može špekulirati o tome koliko u BiH ima države, nema sumnje da u njoj ima duboke države.Još od prvog dana kada je mladomuslimanska klika preko SDA došla na vlast 1990., njihovo obnašanje moći je zapravo polujavno, gdje institucije i funkcije djeluju samo pro forma, a stvarna moć leži u internim krugovima, personalnim vezama i na zatvorenim minderima, gdje se donose stvarne odluke.Mentori i uzori su daleko izvan granica Bosne i Hercegovine, a cilj je od početka ograditi komad teritorije u Evropi koji će biti pod islamskom kontrolom. Država BiH i njene institucije su samo sredstvo za ostvarivanje tih interesa.Odnose s iranskim režimom, u kojem se djevojke nasmrt prebijaju zbog „nepropisno pokrivene kose“ i koji je u sukobu s cijelim Zapadom, duboka država nekoć je, dok je kontrolirala institucije, mogla „pakovati“ u formalne diplomatske aktivnosti, iako je to i tada bilo suludo za zemlju koja teži biti punopravan član euroatlantskog svijeta.Danas, kada je duboka država dobrim dijelom ostala bez formalne države, ona se više i ne libi javno demonstrirati ko su joj politički pokrovitelji i koje civilizacijske vrijednosti slijede, uz jasnu poruku „uz nas su“.A znajući kako djeluju njihovi razni hezbolahi i ostali sateliti po svijetu, nemoj da na kraju bude „nismo znali“.

Danas, kada je duboka država ostala bez formalne države, ona se više i ne libi javno demonstrirati ko su joj politički pokrovitelji

Bisera kod mentora

Diplomata Fransoa Delmas (Francois) imenovan je za ambasadora Republike Francuske u Bosni i Hercegovini u avgustu prošle godine. Od tada do danas, u svakoj prilici koju je imao, isticao je podršku svoje domovine našoj, u svakom smislu.Francuska je i jedna od zemalja koje su nedvosmisleno podržale Rezoluciju o genocidu u Srebrenici i čiji je predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) poručio kako se zna da je u Srebrenici bio genocid i da se historija ne može izmijeniti.Slično je u intervjuu za "Avaz“, prvom za bh. medije, nedavno rekao i ambasador Delmas, uz naglasak da je BiH mjesto za stolom s članicama Evropske unije. Istakao je i da stanovništvo teži za mirom, stabilnošću, pravdom i prosperitetom, ali da se u javnom prostoru često čuje sve suprotno od toga.Nedvosmisleno, vlastima u BiH poručio je da ostanu ujedinjeni u raznolikosti, što je, kako je naglasio, i deviza Evropske unije.Delmas je diplomatsku karijeru započeo 2007. godine u Direkciji za strateške poslove, sigurnost i razoružanje ministarstva za Evropu i vanjske poslove u Parizu, gdje je pratio vanjske operacije NATO-a i civilne misije „Defence Europe“. Od 2009. do 2010. godine bio je i savjetnik za politička i sigurnosna pitanja francuskog specijalnog predstavnika za Afganistan i Pakistan. Prije dolaska u BiH bio je zamjenik portparola ministarstva za Evropu i vanjske poslove i zamjenik direktora za komunikacije i štampu u okviru ovog ministarstva.

Vlastima u BiH poručio da ostanu ujedinjeni u raznolikosti, što je i deviza EU

Ambasador Delmas: BiH je mjesto za stolom s članicama EU 

Fransoa Delmas: Podrška Francuske

Ljeto je klimatološki stiglo i za koji dan će učenici napustiti školske klupe. Mali i veliki maturanti, učenici završnih razreda osnovnih i srednjih škola, pred velikim su životnim izazovom: gdje nastaviti svoje školovanje i koje zanimanje odabrati. Izbor budućeg zanimanja nije jednostavan. Jedno su lični afiniteti i želje, drugo roditeljski savjeti i mogućnosti, a treće realnost tržišta rada.Iako nadležne službe u posljednje vrijeme objavljuju informacije o potrebama na tržištu rada u Bosni i Hercegovini s ciljem da maturantima osnovnih i srednjih škola pruže informacije o potrebama tržišta rada te da im olakšaju izbor za nastavak školovanja, stvarnost priča drugu priču: onu da nam je tržište rada potpuno neusklađeno s obrazovnim sistemom u BiH.Tako je sve izglednije da će se ponoviti scenarij navale na škole i fakultete s čijim će diplomama, najvjerovatnije, mladi godine provesti na evidencijama službi za zapošljavanje ili će nakon nekog vremena kupiti kartu u jednom smjeru za Njemačku, Austriju ili Irsku.Koga danas, iskreno, zanima to što u BiH nema radnika ni za lijeka u zanimanjima kao što su tesar, zidar, stolar, bravar, vozač kamiona ili autobusa, keramičar, geodet i druga tehnička zanimanja, ili što je godinama na sceni hiperprodukcija kadra poput ekonomista, pravnika, kriminalista, politologa, profesora engleskog jezika?To što pojedini gradovi i kantoni posljednjih godina dodjeljuju stipendije učenicima koji će se obrazovati za deficitarna zanimanja neznatan je doprinos u cijeloj priči. Ljudi su se toliko puta „opekli“ na priče u sudaru sa stvarnošću da je teško i vjerovati u razna obećanja.U vremenu kada je na sceni ubrzano pogoršanje demografskih trendova, a napetost na tržištu rada sve je nepodnošljivija, mladi koji ne znaju bi li birali srcem ili glavom, trebaju snažan poticaj.Vlasti bi se konačno trebale trgnuti i uvesti reforme u neuređeni obrazovni sistem, koji, poznato je, ne prati promjene koje se događaju na tržištu rada.Valjda bi ulaganje u čovjeka i njegovo obrazovanje trebalo biti ispravan put i za lakše zapošljavanje i za o(p)stanak u svojoj zemlji.&nbsp;

Vlasti bi se konačno trebale trgnuti i uvesti reforme u neuređeni obrazovni sistem, koji ne prati promjene koje se događaju na tržištu rada

Srcem ili glavom

Brazilski krilni napadač i član Real Madrida Vinisijus Žunior (Vinicius Junior) još jednom je dokazao da se radi o jednom od najboljih krilnih igrača današnjice.Tokom cijele sezone Vinisijus je bio jedan od ključnih igrača u svim takmičenjima „Kraljeva“. Posebno mu je išlo u ovogodišnjoj Ligi prvaka te je na deset utakmica postigao šest golova.U finalu najelitnijeg klupskog takmičenja u Evropi Real Madrid je savladao Borusiju Dortmund (2:0), a Brazilac je pružio još jednu maestralnu partiju u dresu „Madriđana“.Tokom cijelog meča stvarao je probleme odbrani tima iz Dortmunda, a u 83. minuti postigao je pobjedonosni gol za konačnih 2:0 u korist višestrukog prvaka Lige šampiona.Trenutno, prema podacima „Transfermarkta“, vrijedi 150 miliona eura.U klub iz Madrida brazilski napadač je stigao iz Flamenga 2018. godine za 35 miliona eura.Tokom ove veoma uspješne sezone Vinisijus je odigrao ukupno 39 utakmica, te postigao 24 gola, uz 11 asistencija.

Trenutno, prema podacima „Transfermarkta“, vrijedi 150 miliona eura

Vinisijus: Postigao gol protiv Borusije Dortmund

Vinisijus Žunior: Čovjek za finala

Ulazimo u sedmicu u kojoj će se održati izbori za Evropski parlament, od 6. do 9. juna. Možda će se neko pitati zašto je to važno da bismo sada davali vrijedan prostor u mediju, a nismo ni dio Evropske unije.Odgovor je vrlo jednostavan - ljudi koje građani evropske zajednice budu izabrali da ih vode odlučivat će i o sudbini naše države Bosne i Hercegovine.Napravljen je ogroman zamah na putu ka EU, koji je rezultirao zelenim svjetlom Evropske komisije za otvaranje pristupnih pregovora za članstvo u EU. Ako još ima neko ko ne shvata značaj toga, u suštini, to znači bolju, posebno sigurniju, budućnost za sve građane BiH. Više plaće, jače institucije, veći fondovi na raspolaganju, poboljšanje kvaliteta života, privrede, ekonomije, investicija...Ovo će biti prvi izbori za Evropski parlament nakon Brexita, pandemije koronavirusa i ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku koji su polarizirali Evropu.Zbog toga je značaj izbora još veći. Političke odluke koje se donose u Evropskom parlamentu značajno utječu na smjer kojim će se Evropa kretati. A to se odnosi i na proširenje EU na zemlje zapadnog Balkana, odnosno može li i hoće li BiH postati ravnopravna članica.Svjesni smo i potencijalnih sigurnosnih prijetnji u našoj domovini s kojekakvim najavama o „mirnom razdruživanju BiH“, koje dolaze od čelnika entiteta RS. Zbog toga je uloga EU još važnija. Još ako se uzme u obzir sve veći utjecaj Rusije i Kine, moramo napokon postati svjesni da Evropa treba nama koliko i mi njoj.Spomenuli smo onaj zamah, ali nakon njega je uslijedio povratak na prijašnju retoriku i sve je opet postalo moguće osim politike dogovora i kompromisa. Zato je potrebno što prije vratiti se na ispravan put i težnjama ka EU i NATO-u i zapeti još jače kako bismo ostvarili te ciljeve. Jer sastav Evropske unije, odnosno zastupnika u Evropskom parlamentu, umnogome će utjecati na budućnost naše države i svih njenih građana.

Političke odluke koje se donose u Evropskom parlamentu značajno utječu na smjer kojim će se Evropa kretati, kao i hoće li BiH postati članica

Važnost izbora EU

Iako ga od početka prate uvrede, osporavanja i negiranja gubitničkih politika, koje su svojevremeno organizirale i proteste pod njegovim prozorom, visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt) nametnuo se kao jedna od ključnih prepreka neredu i neustavnom djelovanju u BiH. S diplomatskim osmijehom i poslovičnom njemačkom pedantnošću i upornošću, Šmit je izgradio autoritet u državi u kojoj i oni koji ga ne priznaju i smatraju ga turistom poštuju odluke koje donosi. A pokazao je da neće “spavati” i da će odluke donositi svaki put kad domaće institucije zakažu. Strpljivo je, po ko zna koji put, onima koji to dobro znaju, objasnio da disolucija Bosne i Hercegovine nije moguća, upozorio Milorada Dodika da će u slučaju blokade institucija BiH doći do posljedica koje mu se neće svidjeti, a na prijetnje “mirnim razdruživanjem” strpljivo odgovorio da entiteti imaju pravo na postojanje, ali samo u okviru Dejtonskog sporazuma, da pasoše RS niko izvan BiH ne bi priznao, te da RS postoji samo u okviru BiH.Istovremeno, nakon niza žestokih reakcija u vezi s izborom sudije Ustavnog suda BiH iz FBiH, OHR je pozdravio odluku Predstavničkog doma PFBiH, te naglasio da su sada na redu vlasti RS da ispune obavezu izbora sudija iz ovog entiteta.

Visoki predstavnik u BiH nametnuo se kao jedna od ključnih prepreka neredu

Kristijan Šmit: Tiha voda…

I jučerašnji dan Milorad Dodik iskoristio je za gnusne izjave i pokušaj dodatnog dizanja tenzija.Naglasio je da će SNSD ipak ostati u institucijama države (normalno, jer to osigurava moć, novac i mnoge koristi), ali da će, kao što se moglo pretpostaviti, biti kooperativni samo kada odluke budu išle njima u korist. Drugim riječima, činit će ono što su i u prošlom sazivu Vijeća ministara činili.Osim toga, najavio je i da će „partnerima iz FBiH“ uputiti sporazum o razdruživanju. Nije jasno šta bi Federacija trebala tačno uraditi s tim sporazumom, osim ga, eventualno, baciti u kantu za smeće. Da makar hoće proglasiti jednostranu nezavisnost pa da potpiše sebi, a možda i postojanju RS, politički kraj, no ta se kukavica ne usuđuje donijeti ni vlastiti izborni zakon da ne bi morao na sud, a kamoli proglasiti nezavisnost.Umjesto toga, on uprazno melje, prijeti i vrijeđa. Stalno smišljajući nove gadosti da povrijedi i šokira, sada mu je palo na pamet, kako reče jučer, da promijeni ime Srebrenice, mjesta u kojem je počinjen genocid, kazavši da "sve što je stradalo, stradalo je izvan Srebrenice".Naravno, i to će mu na kraju završiti kao i njegovi referendumi, izborni zakoni, agencije o lijekovima, ukidanje Državnog suda i Tužilaštva, SIPA-e, OSA-e, protjerivanje stranih sudija i šta sve ne...To vam je onaj učenik iz zadnje klupe koji drugu djecu konstantno vrijeđa, zadirkuje i prijeti, a kada mu se uzvrati, krene da bježi.Možda je krajnje vrijeme da ga ostavimo u zadnjoj klupi, gdje mu je i mjesto, a njegove gluposti ignoriramo.

Ne usuđuje se Dodik donijeti ni vlastiti izborni zakon da ne bi morao na sud, a kamoli proglasiti nezavisnost

Kukavica džaba prijeti

Samo je u Bosni i Hercegovini moguće da aparat za zračenje pacijenata godinu nije u funkciji, tačnije da ga uopće nema, što je slučaj u UKC-u Tuzla!Pacijenti kume, mole, upozoravaju, putuju u druge gradove, a što je najžalosnije - umiru... Tenderi su navodno (ne)opravdano "padali“, a Ured za razmatranje žalbi sve detaljno pojasnio. I tako već godinu.Direktori bili i odlazili, no neko je, što bi se u BiH reklo, u cijeloj ovoj priči "omastio brkove“.Pokazat će to istraga Tužilaštva. Pretresi u UKC-u koji su obavljeni nemaju veze s politikom. I ovdje politike nema, ima samo korupcije.A istraga Tužilaštva pokazat će ko je koruptivan u UKC-u, ko je, kako i za koga namještao tender vrijedan nekoliko miliona maraka.Koja je firma trebala dobiti posao, prema čijim uputama, naredbama. Izuzeti su dokumenti, računari, ali i ono ključno - mobiteli.Dva plus dva. Dva od Denijala Tulumovića, donedavnog direktora UKC-a Tuzla, te dva od aktuelnog pomoćnika direktora Šefika Husića. I nije važno ni što su to visokopozicionirani kadrovi SDA, pa je, eto, neko odlučio da se s njima obračuna.Bez obzira na to ko je krao na pacijentima, zbog čijeg su javašluka umirali ljudi i još umiru - mora se za to odgovarati. Nakon koruptivnog javašluka zbog kojeg je Fadil Novalić završio u zatvoru, ništa manji nije, ako ne i gori, ovaj što se dešava u Tuzli.Pravna država mora da radi. I svi odgovorni moraju biti procesuirani, temeljito, transparentno, kako bi se sve izvelo načistac. Svaka muljaža mora biti kažnjena. A sve će se ubrzo razjasniti. Opravdana sumnja da je neko nešto nezakonito uradio itekako postoji. Davno je u UKC-u Tuzla pacijentima otkucalo 5 do 12.Tužilaštvo mora staviti tačku na ovu agoniju, a novo rukovodstvo ubrzati nabavku aparata za zračenje i početi spašavati živote. Ovi što su muljali, ako su krivi, moraju završiti u zatvoru.

Nakon koruptivnog javašluka zbog kojeg je Fadil Novalić završio u zatvoru, ništa manji nije, ako ne i gori, ovaj što se dešava u Tuzli

Svi u zatvor

Višemjesečna politička borba oko izbora sudije Ustavnog suda BiH Marina Vukoje završena je dramatičnom sjednicom Parlamenta FBiH, koja je trajala satima i bila je obilježena žestokim sukobom vladajuće Trojke i gubitničkih SDA i DF-a. Čovjeku koji važi za izvrsnog sekretara Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, a prije toga i Doma naroda, te drugih stručnih funkcija, za najveći minus je populistički uzeta naklonost HDZ-a prema njemu.To se izjednačilo s rigidnom stranačkom pripadnošću Vukoje, koji godinama slovi kao izuzetno smiren, odgovoran i depolitiziran profesionalac.Upozorenje kakvo je, primjerice, u intervjuu za emisiju „Polis“ izrekao Fahrudin Radončić opozicija je vješto skrivala kao zmija noge. A, riječ je o neospornoj činjenici da su Mirsad Ćeman i Suada Palavrić za sudije istog Ustavnog suda bili izabrani kao potpredsjednici SDA, odnosno najviši dužnosnici tadašnje vladajuće stranke.Principi koji su tada važili, u Vukojinom slučaju su potpuno htjeli biti pogaženi i Trojka je pokazala zavidnu stabilnost da ne popusti ucjenama. Iza velikih riječi opozicije, u biti se sakrivala želja duboke države i kruga oko dinastije da zadrži dominantan utjecaj na Ustavni sud.Ovog puta to nije prošlo. Vladajuća familija izgubila je još jednu važnu polugu u koju su htjeli instalirati sebi podobne Hrvate.Ipak, da ovo ne bude jednodimenzionalna politička bitka, posve iznenada se potrudio predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović. Javnim pozivom članovima SDP-a da u Parlamentu obore Vukoju, on je izgubio toliko potrebnu predsjedničku neovisnost.Ali, pokazao je nešto, po njega, mnogo gore: Njegov utjecaj na SDP je minoran i poražavajući po nekog ko je sjeo u Predsjedništvo BiH na prijedlog te stranke i podršku mnogo šire koalicije.Zato se logičnim epilogom čini da su najveći dobitnici iz cijele situacije Vukoja, harmonizirani bošnjačko-hrvatski odnosi, pa i neovisnost Ustavnog suda BiH, a da je najveći gubitnik Denis Bećirović.Na kraju, objavljena informacija o javnoj podršci OHR-a Vukojinom izboru neovisni je pečat na ispravnost odluke Trojke.

Najveći dobitnici izbora novog sudije Ustavnog suda BiH su Vukoja i harmonizirani odnosi, a gubitnik Denis Bećirović

Vukoja: Spriječeno da političko podzemlje upravlja Ustavnim sudom BiH

Marin Vukoja: Samozatajni profesionalac

Daleko od toga da je aktuelna većina odgovorila očekivanjima građana, isporučila obećane rezultate i promijenila praksu u kojoj su porodični i stranački interesi bili iznad interesa naroda i države, ali trenutnoj opoziciji treba odati priznanje na sposobnosti da izabere teme, vješto ih nametne u medijskom prostoru, pa ih digne i na nivo prioriteta od kojih maltene zavisi i sudbina države. Tako je i od izbora Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH napravljena višemjesečna drama u kojoj se problematiziraju njegove kvalifikacije i stranačka neovisnost, pa i od onih koji su svoje nekadašnje stranačke prvake davno instalirali u najvišu pravosudnu instituciju u državi. Istovremeno, kao da se ne čuju upozorenja iz samog Ustavnog suda BiH koji bi bez stranih sudija već bio u blokadi, da je Veliko vijeće, koje odlučuje o najvećem broju predmeta, u nedostatku sudija već blokirano i da se političkim opstrukcijama iz RS, ali i iz FBiH, ne popunjavaju upražnjene pozicije u Ustavnom sudu BiH. U Ustavnom sudu trenutno radi šest od devet sudija, a od tih šest, samo troje je domaćih. Zato je odlaganje ispunjavanja ustavnih obaveza proizvod politikantstva i pokušaja da se blokadama gdje god je to moguće stanje učini gorim, a jedan problem zamijeni drugim, mnogo većim. Veći problem u konkretnom slučaju bila bi, svakako, potpuna blokada Ustavnog suda BiH. &nbsp;&nbsp;&nbsp;Umjesto o sistemskim rješenjima, eliminiranju političkog utjecaja tamo gdje ga ne smije biti, pa i iz pravosudnog sistema, te konkretnijim i preciznijim kriterijima izbora (i) sudija Ustavnog suda, slušamo beskonačne rasprave i političke ofanzive od jedne do druge tačke dnevnog reda, pitajući se kada će na red doći druge važne teme, ubrzavanje evropskih integracija ili životni problemi građana. Njih je, zbog stalnih poskupljenja i sve izvjesnijeg rasta i cijena struje, sve više.&nbsp; &nbsp;&nbsp;

Od izbora Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH napravljena višemjesečna drama 

Političke opstrukcije

Benjamin Burić ponovo je obradovao svoju domovinu. Golman rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine godinama brani na najvišem nivou, sakuplja brojne nagrade, a sada je osvojio i evropski trofej.Njegov Flensburg je srušio aktuelnog branitelja naslova Fukse Berlin i došao do titule najbolje ekipe Evropske lige. Istina, ove sezone Burić brani manje nego što je navikao, a da se radi o klasnom golmanu, pokazala je vijest da ga želi mađarski velikan Pik Seged. Prošao je sito i rešeto. Krenuo od Maglaja, pa branio u Izviđaču i Borcu, a onda ga je put odveo u slovensko Gorenje. Potom je prešao u Vecler, njemačkog bundesligaša koji je opisan kao „raj“ za rukometaše s naših prostora.Popularni Benko je iskoristio priliku, upijao savjete iskusnijih, a onda je 2018. stigao poziv velikog Flensburga. Dva puta je osvajao Bundesligu, a sada je stigao i euro-trofej. Drži i rekord po broju odbrana na jednoj utakmici Bundeslige - 24. Ne treba ni spominjati šta radi na golu reprezentacije BiH s kojom je učestvovao na Svjetskom prvenstvu 2015. i tri evropska prvenstva zaredom. Kada je Benko na golu, svi lakše dišemo. Burić je rođen 20. novembra 1990. godine u Maglaju. Izvrstan talent i radna etika odvele su ga iz rodnog Maglaja do Creme de la Crem“ svjetskog rukometa.

S Flensburgom je bio prvak Njemačke, a sada je stigla i evropska titula

Benjamin Burić: Novi trofej

Košarkaši Panatinaikosa su poslije 13 godina čekanja uspjeli osvojiti titulu evropskog prvaka. Velemajstorska predstava protiv madridskog Reala u finalu, nakon što su se vratili iz zaostatka od 14 poena.Najzaslužniji za trijumf i to što su se atinski „Zeleni“ vratili na krov Evrope bio je Kostas Slukas (Sloukas). Grčki plejmejker, izdajica za one iz Pireja, mađioničar na parketu - sve ovo može da se kaže za veličanstvenog Kostasa.Nakon što je Ergin Ataman postao trener Panatinaikosa, Slukas mu je bio glavna meta. Međutim, na putu je stajala jedna otežavajuća okolnost. Plejmejker je do ove sezone bio član zakletog neprijatelja - Olimpijakosa. Morao je napraviti veleizdaju, ali to mu je donijelo povratak u najviši ešalon evropske košarke. S 34 godine na leđima, činjenica je da mu nije mnogo ostalo u profesionalnoj karijeri, pa je za uspjeh bilo potrebno uraditi drastične korake. Takav je bio i ovaj prelazak, ali se on na kraju isplatio.Slukas je postao MVP Final Foura, a Panatinaikos je osvojio titulu u Euroligi. Sad, iako ne smije zakoračiti u određene dijelove Atine, uspio je postići nešto što su rijetki, a to je da je osvajač Eurolige s tri različita kluba.

Husein ef. Kavazović: Poruke o Srebrenici

Gdje su pare?!

Domino-efekt

Nudžejma Mehanović: Budite marljivi

Bisera kod mentora

Fransoa Delmas: Podrška Francuske

Srcem ili glavom

Vinisijus Žunior: Čovjek za finala

Važnost izbora EU

Kristijan Šmit: Tiha voda…

Kukavica džaba prijeti

Svi u zatvor

Marin Vukoja: Samozatajni profesionalac

Političke opstrukcije

Benjamin Burić: Novi trofej

Kostas Slukas: Izdajica, ali pobjednik

Kolumne

Husein ef. Kavazović: Poruke o Srebrenici

Gdje su pare?!

Domino-efekt

Nudžejma Mehanović: Budite marljivi

Bisera kod mentora

Fransoa Delmas: Podrška Francuske

Srcem ili glavom

Vinisijus Žunior: Čovjek za finala

Važnost izbora EU

Kristijan Šmit: Tiha voda…

Kukavica džaba prijeti

Svi u zatvor

Marin Vukoja: Samozatajni profesionalac

Političke opstrukcije

Benjamin Burić: Novi trofej

Kostas Slukas: Izdajica, ali pobjednik