Nihad Uk u ponedjeljak je podnio ostavku na mjesto premijera Kantona Sarajevo. Na ovaj način zvanično je započeo dugo najavljivani proces rekonstrukcije Vlade koji bi trebao biti okončan u narednih mjesec.Naravno, pozicija Uka neće biti upitna, s obzirom na to da je njegova ostavka tek zadovoljavanje procedure da se ministri SBiH izbace iz vlasti, nakon što je ova stranka prethodno napustila savez s trojkom te bezuspješno pokušala spriječiti uspostavu nove Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.Naravno, suviše je rano za donošenje ocjene o tome koliko je Nihad Uk bio uspješan kao premijer. Mnogima je djelovalo iznenađujuće kada je Uk imenovan za premijera, u martu ove godine, zamijenivši na toj poziciji Edina Fortu, koji je prešao na poziciju u Vijeće ministara. U nekoliko mjeseci svog mandata Uk je podržao brojne korisne projekte u Kantonu Sarajevo te je procesima upravljao na transparentan način.Vlada koju je on vodio nastavila je raditi i na projektima izgradnje i obnove saobraćajne mreže u KS. Ipak, veliki projekti koji će biti i najveći ispit tek čekaju Uka na poziciji premijera, a tiču se, prije svega, infrastrukturnih izazova. Tu se podrazumijevaju izgradnja transverzale koja je u planu već više od četiri decenije i obnova putne infrastrukture, ali i projekti revitalizacije kantonalnih preduzeća, jačanje Aerodroma u Sarajevu, rješavanje problema zbrinjavanja mladih, vraćanje vrhunskog sporta u glavni grad BiH itd.S obzirom na to da će Uk, prema svemu sudeći, na poziciji premijera ostati do kraja 2026. godine, ima i dovoljno vremena da dokaže da mladi kadrovi u ovoj zemlji ipak znaju i mogu bolje.Nihad Uk rođen je 1989. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a potom magistrirao na Katedri za međunarodno javno pravo na istom fakultetu.

Veliki projekti koji će biti i najveći ispit tek čekaju Uka na poziciji premijera

Nihad Uk: Mladić na ispitu

S Ahmetom Kuruom, profesorom političkih nauka i direktorom Centra za islamske i arapske studije na Državnom univerzitetu San Dijego, vodio sam vrlo zanimljiv intervju o stanju u islamskom svijetu danas, gdje smo se neizostavno dotaknuli i položaja u kojem se nalaze Bošnjaci.U svojoj odličnoj knjizi "Islam, autoritarizam i nerazvijenost" Kuru zastupa argument da je početak tzv. braka između vjerskih poglavara i države u islamskom svijetu ujedno i početak njegovog višegeneracijskog zaostajanja. Zahvaljujući tom braku, širom islamskog svijeta danas haraju autoritarni režimi, a svaka kritika na njihov račun i pokušaji alternativnog promišljanja od onoga što je režimski mainstream u korijenu se sijeku i kažnjavaju, bivajući tretirani obično kao svojevrsna blasfemija i skretanje s „pravog puta“.- Danas je muslimanski svijet prepun vjerskih učenjaka i političkih diktatora, ali ima vrlo malo intelektualaca i ekonomskih poduzetnika. Zato smo naučno i ekonomski zaostali - kazao je Kuru u jednom trenutku u intervjuu.Ove riječi bude zlokobne asocijacije na put kojim su Bošnjaci krenuli. Istraživači su utvrdili da je 1938. godine u cijeloj Kraljevini Jugoslaviji bilo svega 800 visokoobrazovanih Bošnjaka. Period socijalističke Jugoslavije, barem u obrazovnom i kulturnom smislu, bio je zlatno doba za ovaj narod – Bošnjaci se masovno opismenjavaju, dobivaju prve univerzitete u BiH, autohtonu političku elitu, intelektualce, stručnjake, a sve prati i proces nacionalne emancipacije u ovoj državi.Ipak, posljednjih 30 godina čini se da se postepeno odvija suprotan proces kod bošnjačkog naroda. Uz „povratak tradiciji“ pod vladavinom SDA i naglo povećani utjecaj Islamske zajednice, koja se često postavlja i kao vrhovni politički autoritet, Bošnjaci sebe, umjesto da se ponašaju kao nezavisan i moderan narod, sve više svode na dio ummeta, kap u moru od dvije milijarde muslimana koja gaji iluziju da tu nekakva stvarna veza između njih postoji. Mudre misli pisaca i intelektualaca zamjenjuju hadisi kao odgovori na sva životna i društvena pitanja, političku razboritost i modernost vjerski tribalizam, političkom scenom ordiniraju populisti koji ne emancipiraju, nego retorički udovoljavaju najprizemnijim strastima svojih glasača, a zvijezde društva postali su kojekakvi šejhovi i imami koji se bave „krucijalnim“ životnim pitanjima tipa „smije li žena sama voziti automobil do Zenice“ i „da li je dozvoljeno utorkom nokte sjeći“.Uzimajući sve u obzir, pitanje koje se ozbiljno mora postaviti jeste da li se Bošnjaci nalaze u realnoj opasnosti od istog onog puta zaostalosti i neslobode kojim su krenuli i mnogi drugi muslimanski narodi?

Bošnjaci sebe, umjesto na nezavisan i moderan narod, sve više svode na dio ummeta

Kuda idu Bošnjaci

Slovenski stručnjak Simon Rožman posložio je stvari u FK Sarajevo. Došao je na užarenu klupu, u trenutku kada stvari nisu baš štimale na Koševu. Sarajevo je ispalo iz Evrope, loše otvorilo sezonu u domaćem prvenstvu, nije bilo “Hordi zla”...Onda je prvi čovjek kluba Ismir Mirvić povukao potez. Doveo je Senijada Ibričića za sportskog direktora, a s njim je došao Simon Rožman. Dočekan je s visokom dozom skepticizma. Tako je uvijek na Koševu, osim ako niste Husref Musemić, koji je ljubimac navijača Sarajeva.Ogroman je pritisak i kada vodite dva kluba u glavnom gradu BiH, ali Rožman se uhvatio ukoštac s poslom i polako krenuo stvarati jednu ozbiljnu ekipu, kakvo je Sarajevo sada.Sarajevo je „na papiru“ bilo jedan od kandidata za titulu i prije početka sezone, ali je sve trebalo posložiti i na terenu, što je Rožman i uspio. Promijenio je stvari na Koševu, a sada bordo tim diše za vratom Borcu. Ispod njih je Zrinjski i sigurno da će se do kraja sezone voditi velika borba za titulu.Imao je Rožman i odličnu premijeru u najvećoj utakmici bh. fudbala, sarajevskom derbiju u kojem je slavio protiv poznanika iz slovenske lige Nermina Bašića s visokih 3:0. Slovenac osvaja simpatije navijača Sarajeva, a njih ne možete prevariti. I igrači su zadovoljni. „Lete“ po terenu, „grizu“ protiv svakog protivnika, što je potvrda dobre energije i atmosfere u klubu o kojoj je Senijad Ibričić nedavno govorio za „Avaz“.Simon Rožman rođen je 6. aprila 1983. godine u Celju. Kao trener je vodio Celje i Domžale u dva navrata, Rijeku i Maribor. S Riječanima je osvojio Kup Hrvatske.

Slovenac složio ekipu koja se može boriti za titulu

Simon Rožman: Snažno Sarajevo

U svijetu je počeo novi rat. Dok je za jedne bilo ogromno iznenađenje to što je Hamas izveo munjeviti i dobro osmišljeni napad na Izrael, za druge, koji pomno prate tamošnju političku situaciju, zapravo je bilo pitanje dana kada će izbiti novi sukob.Kažnjavanje Izraela za njegovu okupaciju, ugnjetavanje, naseljavanje, a posebno skrnavljenje palestinskih vjerskih simbola, nadasve džamije El-Aksa u Jerusalemu, među glavnim su i praktično poznatim ciljevima Hamasa.Na okupaciju, pritiske, stradavanje, patnju Palestinaca podsjetio je, nedugo nakon početka napada Hamasa, Nader Salajmeh (Salaymeh), doktor farmacije, nekadašnji beogradski i sarajevski student, koji nam se javio iz svog doma iz istočnog dijela Jerusalema, istakavši da je zapravo kulminirao slijed svih tih silnih događaja.Za takav razvoj situacije okrivio je ekstremističku vladu izraelskog premijera Benjamina Netanjahua (Netanyahu).- Ogromni su pritisci na naš narod u svim mjestima u Gazi i Zapadnoj obali. Naši ljudi se ne mogu slobodno kretati između gradova kao što to čine drugi ljudi na svijetu. Izraelski doseljenici ubijaju nevine ljude. Djeca nisu mirna u školama - kazao nam je, između ostalog, dr. Salajmeh.Nažalost, više od pet desetljeća traje okupacija Zapadne obale i Gaze i pet miliona Palestinaca koji žive na tom području. Zgražavali smo se nad kršenjem ljudskih prava, ubistvima civila, djece, novinara, nasiljem, siromaštvom...Sve je to vodilo ka radikalizaciji, ali i rađanju ekstremizma s druge strane, koji se, jasno, ničim ne može opravdati.Stoga, konačno zaustavljanje tog gorkog i beskonačnog sukoba, zasigurno, trebao bi biti interes cijelog svijeta. Jer, nasilje uvijek rađa nasilje, a decenijama ginu stotine hiljada nevinih, dok generacije odrastaju u jadu i čemeru.&nbsp;

Interes cijelog svijeta bi trebao biti zaustavljanje tog gorkog i beskonačnog sukoba

Novi rat

Mančester junajted je bio pred novom blamažom. Gubio je na svom Old Trafordu od, uz dužno poštovanje, slabašnog Brentforda. Navijači na stadionu su se držali za glavu dok su se prisjećali nekih boljih vremena.Ranije je bilo teško i zamisliti da neko uzima bodove na „Teatru snova“, a kamoli da čini da Junajted izgleda toliko loše. Sve je slutilo na novo razočarenje za navijače i novi kiks izabranika Erika Ten Haga.Nizozemac je povukao potez očajnika i, kada je istrošio sve napadačke opcije, u igru poslao Skota Mektomineja (Scott McTominay) kako bi tim „bunario“ – fudbalskim rječnikom slao visoke lopte u šesnaesterac jer ekipa nije mogla ništa drugo napraviti.I bio je to ludi rolerkoster „Đavola“ – od vrha do dna za četiri minute. Škotski veznjak je u sudijskoj nadoknadi i u razmaku od svega četiri minute postigao dva gola. Dijete Junajteda je donijelo erupciju oduševljenja na Old Trafordu, a produžio je i „život“ Ten Hagu u Engleskoj.Zanimljivo, Mektomineja je u tim uveo Žoze Murinjo (Jose Mourinho), a na njega je Portugalcu „išaretio“ i legendarni Sir Aleks Ferguson (Alex) nakon pobjede u Komjuniti šildu 2017. godine.Skot Mektominej je rođen 8. decembra 1966. godine u Lančesteru. Odigrao je 149 mečeva za Junajted i dao 14 golova. Za reprezentaciju Škotske je sakupio 43 utakmice, a sedam puta se upisao u strijelce.

Dijete Junajteda postiglo dva gola u nadoknadi za veliki preokret

Skot Mektominej: Spriječio novu blamažu

Već danima niko razuman ne može da shvati potez Bakira Izetbegovića da iz borbe za predsjednika SDA izbaci Šemsudina Mehmedovića, čovjeka koji je donio najviše glasova za Predstavnički dom PSBiH od kandidata iz svih izbornih jedinica u FBiH.No, time je Izetbegović jedino napravio štetu stranci, koju je, kako sam kaže, „naslijedio od babe“.Mehmedović je najavio osnivanje nečega što je nazvao “nadstranačkim pokretom” te najavio da ipak i dalje ostaje u SDA, no izvjesno je da za istupanje čeka samo Kongres i to da se objelodani da je Izetbegović po četvrti put “izabran” za predsjednika stranke.- I dalje ostajem u okvirima SDA i, kada se javno obznani da je SDA postala privatna stranka, onda ćemo vidjeti kako dalje - rekao je Mehmedović prije nekoliko dana.Sam njegov izlazak bi značio praktično gašenje SDA u jednoj od najjačih baza Tešnju. Iako je Izetbegović postavio sebi bliske poltrone u susjednim općinama poput Maglaja, Žepča, Teslića i Doboja na čela organizacija, Mehmedović u njima ima veliku podršku među građanima.

Tako bi Mehmedović samo na vlastitu moć mogao biti parlamentaran na svim nivoima vlasti, i to direktno na štetu SDA, a već praktično i jeste. Naime, on kontrolira vijećnike i načelnika SDA u Tešnju, odbornika u Doboju, a iz Tešnja ima po jednog zastupnika u Skupštini ZDK i Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.Osim toga, čeka se i Kongres, gdje će se još jednom potvrditi da je SDA stranka jednog lica kada će Izetbegović, osim aklamacije za svoj izbor, izdiktirati i imena potpredsjednika stranaka, gdje će očistiti stranku od bilo kakvog slobodnog mišljenja.Izvjesno je da će time prouzrokovati brojna nezadovoljstva te daljnje osipanje kadrova. Prvi kandidati za napuštanje SDA bit će svakako Adil Osmanović i Safet Softić, posljednji ljudi Sulejmana Tihića, koji će, izvjesno je, izvisiti za funkcije. Nakon toga će se to nastaviti prilikom izbora Glavnog odbora SDA, kantonalnih, regionalnih, gradskih i općinskih organizacija.Time će se SDA nastaviti raspadati, a, osim gubitka glasova, sasvim je sigurno, imat će još jednu stranku koja neće htjeti s njima formirati bilo kakve koalicije.

Izvjesno je da Mehmedović samo čeka Kongres i potvrdu da je SDA stranka jednog lica kako bi prestao biti njen član

Šemsudin Mehmedović i Bakir Izetbegović

Šemso "gasi" Bakira

Ima nečeg truhlog na političkoj sceni BiH i u ljudima koje ona privlači. Čini se da ona privlači one najgore i da ovo “pravilo”, gotovo bez izuzetka, vlada među svim političkim opcijama. Proces smjene SDA s vlasti, koji je započeo nakon općih izbora 2022. godine, sasvim očekivano, prate vijesti o spektakularnim uhljebljenjima.I pored činjenice da im novca baš i ne fali, našlo se tu mnogo pozicija za familiju Isak, kao i za supruge, kćerke, sinove, rođake i prijatelje brojnih drugih političkih funkcionera koji su sada u prilici da uhljebljuju. O postavljanju i zapošljavanju stranačkog članstva, da ne govorimo. Nastavak je to stare dobre prakse u kojoj su SDA, HDZ i SNSD izgradili čitave familijarne političko-poslovne imperije zapošljavanjem na budžet.Doći do zaposlenja u državnom sektoru čini se da je postao svojevrsni sveti gral prosječnom stanovniku u BiH, zbog kojeg će, ako treba, prodati dušu, pogaziti sve principe, podići partijsku knjižicu, ako treba – i platiti. A stranke su postali svojevrsni biroi za zapošljavanje koji primaju i zapošljavaju u državni sektor one koje niko drugi nije htio.

Ako analizirate CV-e rukovodilaca političkih stranaka u BiH, ne samo da u njima nećete naći mnogo uspješnih poduzetnika, vrhunskih menadžera ili ozbiljnih intelektualaca, nego ćete uvidjeti da najviši procent njih čine upravo ljudi koji mimo budžeta u svojim životima nisu radili doslovno ništa, kamoli izgradili neku karijeru u privatnom sektoru.Kako je moguće i zašto se – čast rijetkim izuzecima – politikom ovdje bave uglavnom ljudi koji bi bez budžeta i partijske knjižice u realnom sektoru vjerovatno bili osuđeni na prevrtanje pljeskavica?Je li sposobni i uspješni ljudi generalno zaziru od politike, je li im ne daje niko priliku ili oni naprosto ne mogu doći do izražaja u stranačkim žabokrečinama u kojima haraju mediokriteti, neradnici i ulizice?Šta god da bio odgovor, teško je očekivati da vam puteve, mostove, digitalizaciju, pruge, stadione, obrazovanje, ekonomiju i zdravstvo kvalitetno izgrade ljudi koji u životu nisu napravili ni šibicu.

Zašto smo osuđeni na kadrove koji bi bez budžeta i partijske knjižice prevrtali pljeskavice

Vladavina uhljeba

Stameni stoper Njukasla Den Brn (Dan Burn) ispunio je životni san postigavši gol u Ligi prvaka za svoj dječački klub.Odrastao je navijajući za „Svrake“, a sudbina je htjela da on bude strijelac jednog od četiri gola protiv PSG-a (4:1) u prvoj utakmici Njukasla na Sent Džejms Parku po povratku u Ligu prvaka.Njukasl 20 godina nije igrao najjače evropsko klupsko takmičenje, a sada svi pričaju o „Svrakama“ i lokalnom dječaku. Rođen je u gradiću Blijt, odmah do Njukasla. U ovom klubu je i počeo trenirati fudbal, ali nije zadovoljio trenere, pa je dobio ispisnicu s 11 godina.Prošao je trnovit put do zvijezda. Igrao je za trećeligaše Jeovil, Vigan i Birmingem, da bi se prošlo ljeto iz Brajtona vratio u Njukasl.Prošle godine su fanovi saznali da je preživio nesreću u djetinjstvu kada je ostao bez prsta, no ni to ga nije spriječilo da se bavi onim što voli najviše – fudbalom.Idol mu je tokom cijele karijere bio Alan Širer (Shearer), a fudbal je počeo pratiti kada je Njukasl s klupe vodio legendarni Sir Bobi Robson (Bobby).- To je razlog zbog kojeg sam zavolio fudbal, ali i klub. To su bila slavna vremena, vremena u kojima su se igrale noći Lige prvaka - rekao je svojevremeno Brn.Često je div od dva metra bio ismijavan zbog nezgrapne građe, ali je on ispunio svoj san. Nastupio je za svoj Njukasl u Ligi prvaka pred domaćom publikom, a čak se upisao i u strijelce. Nije moglo bolje.

Odrastao navijajući za Njukasl, a protiv PSG-a je postigao gol

Brn: Sanjao je meč Lige prvaka u dresu omiljenog kluba

Den Brn: Div ispunio san

Bakir Izetbegović nedavno je, gostujući na jednoj arapskoj televiziji, kazao da je Stranku demokratske akcije (SDA) naslijedio od oca Alije.Pokazala je to bitka za novi/stari mandat predsjednika SDA, koji će, nakon što je ostao sam u utrci, ponovo rukovoditi partijom koja je pod njegovim vodstvom doživjela krah i koju su napustili skoro svi.A ostali su podobni, poslušni, rijetki koji u SDA imaju pravo na svoje mišljenje. SDA je, pod rukovodstvom Bakira Izetbegovića, brod koji tone. I to užurbano. Svi to vide, osim Bakira i Sebije Izetbegović, koja je ustvari predsjednica SDA iz sjene i koja vuče sve konce.I kako se bliži 14. oktobar, Kongres stranke, sve je manje-više poznato. Bitka će se voditi za potpredsjednike, jer je eliminacijom Šemsudina Mehmedovića iz utrke sve itekako poznato.Bakir će biti predsjednik, a Fadil Novalić i Asim Sarajlić, osuđenici i crnolistaši, potpredsjednici. I to je ta reforma za koju se Bakir zalaže i bori.Niti će se stranka reformirati niti poboljšati. Sve će ostati isto, kao što je Bakir i zamislio. “SDA, to sam ja”, mogao bi biti novi slogan stranke, uz šačicu uzbuđenih mladih kadrova poput Harisa Zahiragića ili, recimo, Muamera Zukića. Ako im se doda Salko Zildžić, to je onda i napredak.Mladost i iskustvo, Bakirova je ideja kako stranku podići iz pepela. Ako se tu dodaju politički penzioneri Šefik Džaferović i Halid Genjac, onda je uspjeh zagarantiran. Otići će i mladi i stari jer je SDA odavno politički mrtvac kojeg Bakir vuče na dno.Ovakva SDA, stara i raštimana, odgovara svima. Vlasti najviše. S Bakirom niko ne želi ni razgovarati, a kamoli koalirati.Upravo će 14. oktobra izborom Bakira za novog/starog predsjednika biti zakucan posljednji ekser u kovčeg nekada najjače bošnjačke partije.Svi to vide, osim bračnog para s Poljina. Njima je dosta da imaju Osmana Mehmedagića, osim ako i njega, budući da im više ne može pomagati, ne napucaju nogom u dupe.

Ovakva SDA, stara i raštimana, odgovara svima. Vlasti najviše. S Bakirom niko ne želi ni razgovarati, a kamoli koalirati

Svi Bakirovi ljudi

Došao je kao dugoročno rješenje, „novi Aleks Ferguson“, a ispostavlja se kao veliki promašaj, još jedan u nizu čelnika Mančester junajteda. Pogađate, riječ je o Eriku Ten Hagu, nizozemskom treneru koji s Junajtedom obara negativne rekorde, a previše je tvrdoglav da prizna svoju grešku.Mnogo je toga što navijači „Crvenih đavola“ zamjeraju Ten Hagu. Prvo je zakuhao s legendom kluba Kristijanom Ronaldom (Cristiano). Nije bilo ni Portugalčevo „maslo za ramazana“, ali je ostavio dubok trag na Old Trafordu, onakav kakav Ten Hag sigurno neće.Ronaldo je papire o otkazu „izboksovao“ šokantnim intervjuom na kojem je kritizirao upravu i trenera Junajteda. Nešto što nije trebao, nije to način, ali je bio u pravu za sve ono što je rekao. „Đavola“ se više niko ne boji, nisu više u vrhu evropskog i svjetskog fudbala. Od odlaska Fergusona krenuo je sunovrat koji nije uspio zaustaviti ni Žoze Murinjo (Jose Mourinho), a čini se da s Ten Hagom kola idu još brže nizbrdo.Zakuhao je i sa skupo plaćenim Džejdonom Sančom (Jadon Sancho), a vjerovatno jedini potez koji je naišao na odobravanje navijača je ostavljanje Herija Megvajera (Harry Maguire) na klupi.Nikada Junajted nije primio 3+ gola u uzastopnim utakmicama Lige prvaka, nikada nije primio sedam pogodaka na prva dva meča ovog takmičenja, nikada nije izgubio prva dva susreta... sve do Ten Haga, a tu je i najgori početak sezone u prvenstvu u posljednje 34 godine.Ten Hag sigurno nije neznalica, samo se treba adaptirati na razliku između Ajaksa i Junajteda, što je rekao i Zlatan Ibrahimović. U karijeri je vodio Go Ahed Iglse, drugi tim Bajern Minhena, Utreht i Ajaks, a u Junajtedu je od ljeta 2022. godine.

Klub obara negativne rekorde, a Nizozemac tvrdoglavo odbija priznati grešku

Erik Ten Hag: Kuda idu "Đavoli"

Daleko od očiju javnosti, Dino Mustafić snima novi film koji nosi naziv „Paviljon“. Ovo je prvi film bh. reditelja nakon punih 20 godina i ostvarenja „Remake“.Film se radi prema scenariju Viktora Ivančića, uz koscenaristu Emira Imamovića Pirkea.Bh. reditelj okupio je regionalnu glumačku elitu, a, kako je „Remake“ postigao veliki uspjeh, javnost s pravom ima velika očekivanja od ovog projekta.Mustafić se ubraja među vodeće teatarske reditelje u regionu, a „Paviljon“ će biti njegov drugi film u karijeri.Dino Mustafić rođen je u Sarajevu 6. juna 1969. godine. Diplomirao je režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu opću književnost i bibliotekarstvo. Bio je direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS Sarajevo i upisao je u svoju biografiju brojne značajne kulturne projekte. Trenutno obavlja funkciju direktora Narodnog pozorišta Sarajevo.

Nakon 20 godina snima svoj drugi film – “Paviljon”

Dino Mustafić: Velika očekivanja

Statistički pokazatelji o turističkim dolascima i noćenjima iz mjeseca u mjesec su sve bolji. Izgledno je da će i špica turističke sezone, koja je prilično iza nas, prema svim prognozama, biti bolja nego lani. Međutim, to prebrojavanje i prikupljanje statističkih podataka, koje prilično kasni, u suštini ne govori baš puno.Turizam kao jednu od glavnih grana ekonomije važnije evropske i svjetske zemlje unapređuju, reguliraju propise i tržište.U zemlji kakva je Bosna i Hercegovina i gdje itekako imamo mogućnost brendirati turizam, mi smo, kao i u većini drugih stvari, skoro pa na počecima. Razvoj turizma i unapređenje tog sektora u najvećem dijelu zavisi od angažmana od kantona do kantona. Živimo u komadiću raja, okruženi netaknutom ljepotom prirode, fenomenima, spomenicima kulture, građevinama, festivalima.U Hercegovačko-neretvanskom kantonu razvoj i strategija turizma zavise od pojedinaca, od vizije koju neki uspijevaju realizirati, a drugi, obeshrabreni, odustanu.Da nabrojimo samo festivale, spomenike kulture, vinarije, prirodne fenomene – trebalo bi nekoliko stranica. Kanton Sarajevo je objavio da je vrhunac sezone u ovom kantonu – ljeto, i to zahvaljujući Sarajevo Film Festivalu.Može li se i koliko, čim, povećati i unaprijediti turistička sezona u Hercegovačko-neretvanskom kantonu? Ili Unsko-sanskom? Koristimo li i koliko kulturni turizam, naše festivale? Odgovor je dijelom pozitivan, ali sigurno ne u mjeri u kojoj pojedini lokaliteti i građevine to zaslužuju.Mi još velikim dijelom živimo u prošlosti i kada je u pitanju odnos prema kulturnim spomenicima. Jer dovoljno je podsjetiti na Partizansko groblje velikog Bogdana Bogdanovića u Mostaru, pogotovo zbog cjelokupne situacije u vezi s tim spomeničkim kompleksom. Kako se ophodimo prema baštini UNESCO-a, pitanje je koje zahtijeva dublju analizu.Od kantona do kantona, od ideje do ideje i od upornog do manje upornog pojedinca, a vizionare da ne spominjemo, od toga će zavisiti naš turizam. Šteta. U BiH se turizam “događa”, a naše vlasti vode evidenciju.

Razvoj turizma i unapređenje tog sektora u najvećem dijelu zavisi od angažmana od kantona do kantona

Prebrojavanje turista

Florentino Perez i Real Madrid ne kupuju tek tako. Kada stigne poziv Reala, znate da vrijedite. Onda kada pređete u Real, nosite se s velikim pritiskom, igrate u takvom klubu gdje navijači očekuju samo i samo pobjede, a konkurencija je prežestoka.No, bez obzira na sav pritisak i veliku konkurenciju, naš Džanan Musa briljira u bijelom dresu. Rođeni Bišćanin pruža dobre partije i odmah po dolasku u Madrid nametnuo se kao jedan od glavnih igrača. To se nije promijenilo ni na početku nove sezone.Predvodio je „Kraljeve“ do trofeja španskog Superkupa, a bio je i jedan od najboljih pojedinaca u prve tri utakmice španske ACB lige u kojoj su Madriđani prvi sa stopostotnim učinkom.Da ne pričamo uprazno, da ne hvalimo Musu eto onako, samo zato što je naš, Bosanac i Hercegovac, potvrdila je i nagrada ACB lige, koja je bh. reprezentativca proglasila za najboljeg igrača mjeseca u Španiji.Prosječno je bilježio 16 poena, tri skoka i tri asistencije te skoro dvije ukradene lopte i apsolutno zaslužio ovo vrijedno priznanje. Potvrda je to dobrog rada, a Musa i njegov Real će i ove godine jurišati na sve trofeje – ACB liga, španski Kup i odbranu titule u Euroligi. A BiH će pratiti partije i navijati za Musu, jednog od svojih najvećih ambasadora.

Zbog sjajnih partija dobio vrijedno priznanje ACB lige

Prosječno je bilježio 16 poena, tri skoka i tri asistencije

Džanan Musa: Najbolji u Španiji

Novo ubistvo policijskog službenika, ovoga puta u Bijeljini, šokiralo je bh. javnost. Ubijen je inspektor Nenad Marković ispred jednog kluba, s dva hica! Napadač i pomagač su uhapšeni.Ovo je u posljednjih godinu drugo ubistvo policijskog službenika. Lani je brutalno likvidiran načelnik Sektora kriminalističke policije u Prijedoru Radenko Bašić.I tada se digla kuka i motika, sve uz izjave da je napad na policajca napad na državu. Godinu kasnije sve je isto. Svi se zaklinju u pravdu, sistem, a sve je više mrtvih glava. I policajce ubijaju, zar ne?I tako je već dugo. Prije četiri godine ubijeni su sarajevski policajci Adis Šehović i Davor Vujinović dok su bili na radnom zadatku na Alipašinom Polju. I tada se država digla, nikada glasnija. Ali sve je samo gore.Policajci su postali glineni golubovi, nezaštićeni i loše opremljeni. Sjetimo se samo ubistva Mahira Begića, kojeg je prije nekoliko godina ubio pomahnitali Edin Gačić.Brutalno je ubijen 2012. godine i policajac PU Novi Grad Muhidin Pivodić. On je ubijen na dužnosti 31. decembra 2012. godine dok je osiguravao Hram svetog Nikolaja u Sarajevu. Njega je s više hitaca iz automatske puške izrešetao Anel Ćemo, koji je osuđen na 34 godine zatvora.U napadu na Stanicu javne bezbjednosti Zvornik 27. aprila 2015. godine ubijen je policajac Dragan Đurić, dok su njegove kolege Željko Gajić i Stevo Milovanović ranjeni.I kriminalistički inspektor SJB Foča Radenko Radović ubijen je iz puškomitraljeza 29. aprila 2000. godine u Foči. Iz iste puške ranjen je i policajac Marinko Božović. Na njih je pucao Željko Bošković zvani Vuk, koji je prethodno učestvovao u kafanskoj tuči.Nikada nije otkriveno ko je ubio uposlenika MUP-a RS Đorđa Milosavljevića iz Banje Luke, koji je likvidiran u sačekuši 16. marta 1998. ispred fiskulturne sale Osnovne škole "Vuk Stefanović Karadžić" u banjalučkom naselju Borik. Ubica ga je čekao u mraku.Ubijeni su i policajci Slađenko Tubin 2019. godine te Željko Marković. Ubijen je na zadatku i policajac Mahmut Trako kada je, tokom izlaska na teren, na njega i kolege bačena bomba.Trako je prvi policajac koji je poslije rata nastradao u Kantonu Sarajevo. Ukupno su ih petorica nastradala do danas na službenom zadatku.

Marković, Bašić, Šehović, Vujinović, Trako, Đurić, Pivodić, Radović, Milosavljević..., svi su oni likvidirani na dužnosti, ko je sljedeći…

I policajce ubijaju, zar ne?

Publika u Sarajevu već 63. put uživa u izvedbama na Internacionalnom teatarskom festivalu MESS. Praznik teatra otvorili su gosti iz Kijeva s predstavom „Caligula“. Koliko je trenutak održavanja ovog festivala važan i težak, istakao je direktor Nihad Kreševljaković.Govoreći o tome kako živimo u svijetu i vremenu karakterističnom po sukobima, ratovima, društvenim i prirodnim katastrofama, poručio je da MESS nudi spas.- Krenite s nama u ovu devetodnevnu plovidbu i uvjerite se da je MESS čamac za spašavanje ljudske duše - istakao je Kreševljaković.Umjetnost je odvajkada nudila spas i dostojanstvo u najtežim trenucima, a ljudi okupljeni oko MESS-a i Kreševljakovića trude se ovu misiju ispuniti na najbolji mogući način.Nihad M. Kreševljaković rođen je&nbsp;24. februara&nbsp;1973. godine u&nbsp;Sarajevu.Završio je&nbsp;Prvu gimnaziju u Sarajevu, a potom je diplomirao historiju na&nbsp;Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Poslije oca&nbsp;Muhameda Kreševljakovića&nbsp;i djeda&nbsp;Hamdije Kreševljakovića, treći je historičar u porodici Kreševljaković.

Umjetnost je odvajkada nudila spas i dostojanstvo u najtežim trenucima

Kreševljaković: Važan i težak trenutak

Nihad Kreševljaković: U umjetnosti je spas

Na listi Globalnog indeksa mira (GPI), koju svake godine objavljuje Institut za ekonomiju i mir iz Sidneja, Bosna i Hercegovina se nalazi na 61. mjestu od ukupno 163 države svijeta. Sve zemlje regiona nalaze se u boljoj situaciji od nas, osim Srbije koja je dvije pozicije iza. Crna Gora je na 45., Albanija na 40., Sjeverna Makedonija na 38., a Hrvatska na visokom 14. mjestu. Izvještaj, koji države rangira na osnovu istraživanja 23 indikatora, od domaćih i unutrašnjih sukoba, militarizacije, nivoa nasilja, do stanja u oblasti kriminala i terorizma, predstavlja najsveobuhvatniju analizu stanja sigurnosti u svijetu i posebno je aktuelan u vremenima kada se to stanje naglo pogoršava.Nakon još jednog jasnog pokazatelja gdje smo i kojem krugu pripadamo, a u lošijoj smo situaciji i od Laosa, Sijera Leonea, Bocvane ili Mongolije, zaključak je da bolje nismo mogli ni očekivati. Nastave li političari s dosadašnjom retorikom, svakodnevnim promoviranjem sile, nastave li prijetiti, ucjenjivati, otcjepljivati i granice postavljati tamo gdje ih nema i ne može biti, veliko je pitanje gdje će nam biti kraj kada je o miru i sigurnosti građana riječ.

U boljoj poziciji nismo ni kada je u pitanju ekonomija, ili socijalna sigurnost stanovnika, inflaciju čekamo da sama ode, kao ozebao sunce čekamo tu minimalnu radničku plaću, masovan odlazak iz države nije ni na dnevnom redu.Na pragu jeseni, dok se očekuje ocjena napretka na evropskom putu, dok smo na pragu još jedne teške i skupe zime, bit će zanimljivo vidjeti na koji će način i kakvim izvještajima političari opravdati nezasluženo visoke plaće. Očigledno je da u njih mogu upisati samo galamu, uvrede, krize i nesigurnost, a da ćemo narednu godinu dočekati siromašniji i malobrojniji.

U lošijoj smo situaciji po sigurnosti od Laosa, Sijera Leonea, Bocvane ili Mongolije

U boljoj poziciji nismo ni kada je u pitanju ekonomija, ili socijalna sigurnost stanovnika

Nihad Uk: Mladić na ispitu

Kuda idu Bošnjaci

Simon Rožman: Snažno Sarajevo

Novi rat

Skot Mektominej: Spriječio novu blamažu

Šemso "gasi" Bakira

Vladavina uhljeba

Den Brn: Div ispunio san

Svi Bakirovi ljudi

Erik Ten Hag: Kuda idu "Đavoli"

Dino Mustafić: Velika očekivanja

Prebrojavanje turista

Džanan Musa: Najbolji u Španiji

I policajce ubijaju, zar ne?

Nihad Kreševljaković: U umjetnosti je spas

Gdje idemo

Kolumne

Nihad Uk: Mladić na ispitu

Kuda idu Bošnjaci

Simon Rožman: Snažno Sarajevo

Novi rat

Skot Mektominej: Spriječio novu blamažu

Šemso "gasi" Bakira

Vladavina uhljeba

Den Brn: Div ispunio san

Svi Bakirovi ljudi

Erik Ten Hag: Kuda idu "Đavoli"

Dino Mustafić: Velika očekivanja

Prebrojavanje turista

Džanan Musa: Najbolji u Španiji

I policajce ubijaju, zar ne?

Nihad Kreševljaković: U umjetnosti je spas

Gdje idemo