Manjak prostora za razvijanje gradova u 19. stoljeću korišten je tako što su se počele graditi visoke zgrade, odnosno neboderi. Obično su te zgrade korištene za stanovanje kao i za poslovne prostore. Međutim, u svijetu je posebno u 20. stoljeću počeo trend u kome su visoke zgrade pokazatelj &nbsp;snage gradskih uprava, pa tako nije slučajno što su u nekim gradovima pravljeni visoki objekti po kojim će oni postati prepoznatljivi. I Sarajevo spada u red takvih gradova, pa smo danas svjedoci da se najveći toranj na Balkanu upravo nalazi u našem gradu, a riječ je o Avaz Twist Toweru.Međutim, u Sarajevu je i ranije napravljen neboder, koji je u narodu prozvan JAT-ov neboder, ili Vakufski neboder, s obzirom na to da je Vakuf vlasnik istog.Nastanak tog nebodera je veoma interesentan. Naime, na lokaciji prekoputa Vječne vatre nekada u 16. stoljeću podignuta je džamija s mezaristanom, čiji je vakif bio Havadže Kemaludin (Ćelamudin). Godinama je tu postojala džamija, ali zbog zapuštenosti i postepenog propadanja Vakufska direkcija odlučila je srušiti ostatke džamije i započeti hrabar građevinski poduhvat, koji će trajno obilježiti panoramu grada. <h2>Sjećanje na džamiju</h2>Odlučeno je da se na tom mjestu gradi prvi neboder u Sarajevu koje je u tadašnje vrijeme bio jedan od pet u cijelom regionu. Njegov dizajn morao je biti simboličan i na neki način projektanti su željeli da budi sjećanje na džamiju koja je na istom mjestu prethodno srušena. Upravo iz tih razloga, i danas galerija JAT-ovog nebodera na devetom spratu izgleda kao šerefe od munare.Projektanti tog nebodera bili su braća Muhamed i Reuf Kadić, arhitekti koji su se školovali u Pragu. Rušenje džamije se desilo 20-ih godina prošlog stoljeća, a gradnja objekta je započela 1939. godine.Objekt je rađen od armirano-betonske kontrukcije s dubljim suterenom, a ispuna je bila cigla. Tokom Drugog svjetskog rata gradnja objekta je zaustavljena, mada su se spratovi novog objekta nizali izuzetno brzo. Nastavak gradnje se desio poslije rata, i objekt je završen 1947. godine. Gradnja je zaustavljena na 12. spratu i od samog početka je imala lift. Ovaj savremeni i moderni &nbsp;objekt pokazatelj je snage braće Kadić, koji su začetnici i pioniri moderne arhitekture Sarajeva.Objekt se zasniva na kubizmu i neplasticizmu, a ta slobodna i čista forma daje nam za pravo da zaključimo &nbsp;kako su braća Kadić u arhitekturu Sarajeva počeli da uvode i pravac minimalizma. Ljepota objekata koje su braća Kadić pravili je u tome što su njihovi objekti nenametljivi bez obzira na svoju grandioznist, upravo zbog tog prepoznatljivog stila minimalizma. I ovaj neboder je svojim izgledom potpuno nenametljiv te apsolutno ne iskače iz ambijentalnog prostora. Po završetku gradnje, ovaj objekt je predstavljao jedan od najreprezentativnijih i najopremljenijih stambeno-poslovnih objekata u gradu.Svakako treba naglasiti da, zapravo, neboder nikada nije završen prema projektu braće Kadić u cijelosti, tj. baš onako kako su to oni zamislili. Vjerovatno su nove vlasti SFR Jugoslavije imale bojazan zbog visine samog objekta, pa je isti skraćen za tri etaže, s obzirom na to da je planirana visina bila 60 metara, odnosno 15 spratova. No, bez obzira na taj podatak, lepršavost ovog objekta s terasama, koje su negdje otvorene negdje zatvorene, pokazuje nedovršenu ljepotu arhitekture ovog dvojca koji je začetnik uvođenja modernizma u arhitekturi.<h2>Mjesto za reklamu</h2>Naziv Jatov je dobio upravo zato što su se na njegovom vrhu nalazile velike reklame Jugoslavenskog avio-transporta, čiji je skraćeni naziv bio JAT. U taj vakat, kada su postavljene, bile su najveće reklame u Sarajevu. Ovo mjesto za reklamu nimalo ne čudi jer se u prizmelju objekta nalazila velika poslovnica kompanije JAT.Njegova lokacija, na spoju ulica Ferhadija i Maršala Tita predstavlja jednu od najboljih u Sarajevu. Projektanti nisu među živima danas, a poznato je da su imali probleme prilikom školovanja u Pragu, s obzirom na svoje liberalne stavove i javno iznošenje kritičkog mišljenja. Često su im bili oduzimani pasoši, ali su za svoje zasluge ipak dobili&nbsp;velike nagrade, kao što su nagrada ZAVNOBiH-a, Šestoaprilska nagrada itd.Danas za braću Kadić zasigurno možemo reći da su postavili graditeljski temelj Sarajeva, na koji će se kasnije nadovezivati poznati arhitekti.

Manjak prostora za razvijanje gradova u 19. stoljeću korišten je tako što su se počele graditi visoke zgrade, odnosno neboderi

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Jatov neboder

Dragoljub Kunarac je odslužio 28 godina zatvora nakon haške presude za ratne zločine. Po povratku su ga u Bosni i Hercegovini dočekale optužbe i za ratne zločine počinjene u Foči. Ali Sud BiH mu je odbio odrediti pritvor, smatrajući da to nije neophodno u ovoj fazi postupka.Umjesto pritvora, Kunarcu su određene mjere zabrane, što su najoštrije osudili članovi Udruženja žrtava i svjedoka genocida. Neprihvatljivo je, kažu oni, da se među povratnicima u Foči šeta osuđeni za najmonstruoznije zločine silovanja i porobljavanja, protiv koga je podignuta nova optužnica.Ovaj put Kunarac je optužen za ubistva i progon civilnog stanovništva, a sud mu je odredio mjere zabrane napuštanja boravišta, putovanja i sastajanja s određenim osobama.Ne bi iznenadilo da se Kunarac uskoro nađe u susjednoj Srbiji ili nekoj drugoj zemlji, slijedeći utabanu stazu više od 100 ratnih zločinaca koji su sud i kaznu izbjegli prelazeći Drinu.Granica je šuplja kao švajcarski sir, mnogi optuženi i osuđeni su pobjegli, a Sud BiH i dalje smatra da su mjere zabrane dovoljne da spriječe optužene da zemlju napuste bez pasoša.Postavlja se pitanje kako su vlasti i institucije države BiH omogućile optuženicima za ratne zločine da se brane sa slobode i da tokom suđenja krše mjere zabrane bez ikakve odgovornosti i sankcija.Ako Kunarac nestane iz zemlje, bila bi to već viđena vijest. Njegovo ime bilo bi samo još jedno ime u nizu bjegunaca od bh. pravosuđa koji su optuženi za ratne zločine, a koji već godinama žive bezbrižno u okolnim zemljama.Milomir Savčić, Miodrag Mitrašinović, Milenko Živanović, Marko Radić, Duško Kornjača, Tomo Kovač, Novak Stjepanović, Milorad Pelemiš, Luban Ećim, Višnja Aćimović samo su neki od njih.Neki su u međuvremenu i preminuli, pa s obzirom na to da ih nije stigla ovozemaljska pravda, nadamo se da će biti adekvatno kažnjeni tamo gdje su sada.

Ako Kunarac nestane iz zemlje, bila bi to već viđena vijest

Zločinac na slobodi

Najbolja bosanskohercegovačka biciklistkinja Lejla Njemčević ispisuje novu stranicu domaće sportske historije. Sredinom marta nastupit će na prestižnoj utrci Absa Cape Epic, koja se s pravom naziva „Tour de Franceom brdskog biciklizma“, i tako postati prva takmičarka iz Bosne i Hercegovine na ovom spektaklu.Riječ je o jednoj od najtežih MTB utrka na svijetu, koja se vozi osam dana kroz surove predjele Južne Afrike, na ukupnoj dužini od 560 kilometara i više od 13.000 metara uspona. Cape Epic nije samo test fizičke spreme, već i mentalne snage, izdržljivosti i taktičke zrelosti.Njemčević u Južnu Afriku odlazi maksimalno pripremljena, uz stručni nadzor trenera Amara Njemčevića, fokusirana na duge i tehnički zahtjevne dionice koje je očekuju. Na utrci će nastupiti u paru s Faranak Partoazar, u sklopu tima „Pump for Peace“, projekta koji nosi snažnu humanitarnu poruku.Njen nastup ima i širi značaj – Absa Cape Epic prati milionski auditorij širom svijeta, što znači da će i Bosna i Hercegovina zahvaljujući Lejli biti predstavljena na najvećoj svjetskoj MTB sceni. Još jednom, Lejla Njemčević potvrđuje da granice postoje samo da bi se pomjerale.&nbsp;

Ponos Bosne i Hercegovine

Lejla Njemčević: Pomjera granice

Prijevoznici iz BiH, s kolegama iz regiona, danas izlaze na granice s Evropskom unijom, najavljujući blokadu uvoza i izvoza.&nbsp;Bit će to možda i posljednji pokušaj da domaću transportnu industriju sačuvaju od kolapsa, na što već duže vrijeme upozoravaju. Njihovi dosadašnji apeli da ih država zaštiti, da se zaustave diskiminacija, privođenja, kazne i protjerivanja, nisu naišli na adekvatan odgovor, te najavljuju da će, ako sve ostane kao do sada, hiljade profesionalnih vozača krenuti ka zapadu. Tamo gdje su otišli mnogi prije njih, registrirali svoje firme i pronašli neuporedivo bolje uvjete za rad. Ne može se reći da ih nije bilo, ali pokušaji bh. vlasti da Brisel promijeni pravilo 90/180 nisu bili dovoljni i pokazali su samo nemoć bh. institucija.Nemoć aktuelnih vlasti vidljivija je na domaćem terenu, na primjeru BHRT-a vjerovatno i najupečatljivija. Uprkos više nego zabrinjavajućim informacijama iz ove medijske kuće i izjavama da su svjesni njenog značaja, nadležni ministri i njihovi kabineti ne uspijevaju pronaći način da se izbjegne gašenje BHRT-a. Dok se dugovi gomilaju, više od 60 posto uposlenih živi od 1.000 maraka mjesečno, dok jednom od simbola ove države prijeti višemjesečna blokada računa i definitivan krah, bh. zvaničnici čekaju reakciju Visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt).Dok su lideri stranaka aktuelne većina sa sjedištem u Sarajevu, pa i onih opozicionih, zaokupljeni oktobarskim izborima, budžetima, kreditima i sumnjivim investicijama, ali i međusobnim podmetanjima, novi hladan tuš stiže od Milorada Dodika. Uprkos brojnim posjetama bh. zvaničnika Vašingtonu i Njujorku, Dodik je za godinu dana, iz izolacije i pozicije osuđenika, prešao put od američke crne liste do političara koji će se pridružiti uglednim zvanicama na ovogodišnjem Molitvenom doručku u Vašingtonu. Domaćini će biti predstavnici Kongresa SAD-a, a očekuje se i prisustvo američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump). Ako se ova informacija pokaže tačnom, bez obzira šta o ovoj kontroverznoj pojavi na političkoj sceni mislili, bit će sto simbolična Dodikova pobjeda. Onima koji su se izrugivali njegovom kačketu, performansima i lobiranjima, s dobrim povodom i s pravom može … pokazati “šipak”.&nbsp;

Nemoć aktuelnih vlasti vidljivija je na domaćem terenu, na primjeru BHRT-a

Nemoć i porazi

Senzacionalnim pobjedama nad Interom (3:1 i 2:1), aktuelnim viceprvakom Evrope, norveški Bodo/Glimt izborio je plasman u osminu finala Lige prvaka i još jednom skrenuo pažnju fudbalske javnosti na trenerski potpis Kjetila Knutsena.Knutsen je na klupi Bodo/Glimta od 1. januara 2018. godine i u tom periodu izgradio je prepoznatljiv, hrabar stil igre koji donosi rezultate i protiv evropskih velikana. Do sada je vodio 359 utakmica uz impresivan prosjek od dva osvojena boda po meču. Njegov rad nagrađen je dugoročnim povjerenjem kluba - ugovorom do kraja 2029. godine.Prije nego što je preuzeo glavnu riječ, Knutsen je radio kao pomoćni trener uz Asmunda Bjorkana (Aasmund) na 33 susreta, a zatim je kao šef struke započeo najuspješnije razdoblje u historiji kluba. Sa Bodo/Glimtom je četiri puta osvajao titulu prvaka Norveške, potvrđujući da sistematičan rad, jasna vizija i povjerenje u igrače mogu stvoriti tim sposoban za evropske podvige.Plasman među 16 najboljih u Evropi samo je nova stanica na putu koji je Knutsen strpljivo gradio godinama - tiho, dosljedno i pobjednički. Danas, njegovo ime stoji uz najveći uspjeh Bodo/Glimta na međunarodnoj sceni. Sutra će on i njegov tim saznati protivnika u osmini finala Lige prvaka.

Dugoročna vizija i predanost su se isplatili u klubu iz arktičkog kruga koji piše najljepše stranice svoje historije

Knutsen: Zlatnim slovima će ostati upisan u historiji kluba

Kjetil Knutsen: Trenerski mag

Njegova adresa mogla bi biti bilo koja tačka na geografskoj karti, od Njemačke i Nizozemske do Turske i arapskih zemalja gdje putuje, ali duša je nekako do kraja ispunjena samo u BiH, a posebno u rodnim Varalićima kod Kaknja.&nbsp;Tokom boravka u BiH i Sarajevu, dio vremena obavezno provede i u zavičaju, u mjestu u kojem je, kao desetogodišnji dječak, natpisom na pomoćnom objektu pored kuće “Boks Ahmed”, na neki način najavio uspješnu sportsku karijeru. Jedino ovdje, kaže, diše punim plućima.Profesionalni prvak Evrope, viceprvak svijeta, prvak Balkana, višestruki prvak BiH, najbolji bh. bokser Ahmed Krnjić u svom selu boravio je i ovog ramazana. Emocije koje izazivaju pogled na kuću u kojoj je rođen i avliju u kojoj je odrastao, te uspomene na dječije nestašluke u seoskoj džamiji podijelio je s novinarom “Avaza”.- Možeš ti osvojiti svijet, biti svjetski šampion u čemu god hoćeš, ali ako te tvoja avlija ne prihvati i ne oda priznanje tome što radiš, džaba ti je. To je kod nas u Bosni i Hercegovini itekako izraženo – kazao je Bosanski čelik, ili Bosanski Nurmagomedov, kako ga nazivaju novinari, ali i prijatelji iz svijeta profesionalnog boksa.

Možeš ti osvojiti svijet, biti svjetski šampion u čemu god hoćeš, ali ako te tvoja avlija ne prihvati i ne oda priznanje tome što radiš, džaba ti je

Bokser Ahmed Krnjić: Svijet u rodnim Varalićima

Bosna i Hercegovina danima svjedoči potpunom rasulu sistema, mladi su danima bili na ulicama, radnici prijete generalnim štrajkom, a fabrike se gase. Slika je sumorna, a odgovora nadležnih gotovo da i nema.U Sarajevu su više puta održane masovne demonstracije nakon smrti mladića Erdoana Morankića, koji je stradao u tramvajskoj nesreći. Građani traže odgovornost i sigurnost u javnom prijevozu, poručujući da je dosta improvizacija i kozmetičkih poteza. Okupljanja ispred institucija postala su svakodnevica, a bijes ne jenjava.Sve je rezultiralo padom Vlade KS i ostavkom direktora Senada Mujagića, a da li će Vlada Trojke ostati u tehničkom mandatu i tako pokušati zavarati javnost, ostaje da se vidi.Dok se glavni grad suočava s protestima, iz industrijskog srca zemlje stiže još jedan težak udarac, nakon 74 godine ugašena je „Koksara“ Lukavac. Time je simbol jedne epohe otišao u historiju, a gotovo 800 radnika bez izvjesne budućnosti. Gašenje giganta dodatno je uzdrmalo ionako krhku ekonomsku sliku.Ni tu nije kraj. U TRZ Hadžići izvjestan je generalni štrajk, što bi moglo dodatno paralizirati sektor namjenske industrije. Nezadovoljstvo radnika kulminira, a poruke upozorenja postaju sve glasnije.Prije nekoliko dana protestovali su i uposlenici Stomatološkog fakulteta ispred Vlade Kantona Sarajevo zbog neisplaćenih plaća. Akademska zajednica, koja bi trebala biti stub društva, dovedena je na rub egzistencije.Protesti na ulicama, štrajkovi u najavi, fabrike pod ključem, radnici bez plaća, sve to oslikava duboku krizu povjerenja i upravljanja. Građani su umorni od obećanja, a institucije kao da kasne za stvarnošću. Pitanje koje visi u zraku je jednostavno: Ima li iko kontrolu nad sistemom ili je rasulo postalo normalno?

 Građani na demonstracijama u Sarajevu, radnici prijete štrajkom u Hadžićima, a u Lukavcu ugašena fabrika

Raspad sistema

Za 31-godišnjeg istražitelja Odjeljenja kriminalističke policije u Gračanici Naila Kahvedžića nije bilo dileme kako reagovati u vrijeme potjere za trojicom opasnih i naoružanih kriminalaca.&nbsp;Iako tog dana nije bio na dužnosti, kada je na regionalnom putu Gračanica - Srnice ugledao nepoznatog muškarca kako bježi s pištojem u ruci, sustigao ga je i naredio mu da baci oružje. Saznanje da je kriminalac spreman na sve, pa i pucati, Kahvedžiću nije bilo prepreka. Dok je bjegunac ispalio hitac u njegovom pravcu, Kahvedžić, koji, nasreću, nije bio ranjen, nije odustao te mu je oteo pištolj i savladao ga.Sve se odvijalo fimskom brzinom, naišla je policijska patrola, jednog pljačkaša pod kontrolu su stavili zaštitari marketa, dok je jedan u bjekstvu i za njim je raspisana operativna potraga. Za primjer svima, ovaj pravi profesionalac sa završenom visokom školom menadžmenta bezbjednosti i sa šestogodišnjim iskustvom, spasio je brojne prolaznike da ne stradaju i svoj život stavio na kocku. Na pitanje, da li bi sutra uradio isto, bez dvoumljenja je odgovorio potvrdno.Nail Kahvedžić svojom hrabrošću i primjerom pokazao je da u policijskim redovima ima časnih profesionalaca koji su za sigurnost građana spremni dati život i time nakon ružnih slučajeva u kojim je su neki policajci hapšeni zbog podvođenja maloljetnica, droge i drugog kriminala, vraća vjeru u sve ostale koji svakog dana izlaze na ulice i svijetla obraza idu na dužnost.

Za 31-godišnjeg istražitelja Odjeljenja kriminalističke policije u Gračanici Naila Kahvedžića nije bilo dileme kako reagovati u vrijeme potjere

Kahvedžić: Rizikovao život da spasi druge

Nail Kahvedžić: Hrabri policajac iz Gračanice

I najvećim optimistima je već odavno jasno da vlasti Bosne i Hercegovine nemaju volju da nas priključe Evropskoj uniji (EU). Nije pomoglo ni više od milijardu i kusur miliona eura, koje EU nudi u Planu rasta za Zapadni Balkan, od čega su polovina bespovratni razvojni grantovi.Odbijaju domaće vlasti da donesu zakon po kojem bi sudije i tužioci mogli postati samo pošteni i nezavisni profesionalci, koji će periodično i detaljno izvijestiti građane o svojoj imovini i njenom porijeklu. Nespremnost za donošenje takvog, evropskog zakona, zaustavilo nas je na putu ka EU.Jasno vidi vlast kuda to vodi, na primjeru Albanije. Tamo je posljednjih godina više od 60 posto sudija i tužilaca smijenjeno ili podnijelo ostavke, da izbjegnu provjeru. Formiran je albanski FBI (SPAK), koji je u zatvor ili u bijeg preko granice natjerao plejadu bivših i aktuelnih ministara, gradonačelnika, pa i bivšeg premijera.Albanija se tako slobodila korupcije i postala regionalni lider na EU putu. Sad najbrže povlači stotine miliona iz EU fonda, dok mi čvrsto držimo začelje regiona. Izgubili smo već 10 posto od obećane milijarde i kusur eura, a izvjesno je da ćemo od preostalih 976 miliona vidjeti malo ili ništa.Uz to, izborna je godina, pa nosioci vlasti imaju druge prioritete. Tako Ministarstvo finansija i trezora BiH, koji drži Dodikov SNSD, mjesecima odgađa potpisivanje čak i dva tipska sporazuma s EU. Oni treba tek da pravno regulišu prenos novca iz EU fonda. Potpisale su ga sve zapadno-balkanske zemlje osim nas.Zvaničnog objašnjenja nema, ali je jasno da vlastima ne trebaju stotine miliona iz EU, dok imaju neograničen pristup domaćim budžetima, bez nadzora i suda. Ne trebaju im, jer su uslovljeni uvođenjem vladavine prava u državu stranačkih klanova, rodbinskih veza i pokradenih milijardi.I dok evropski voz, pun eura i propuštenih prilika, odlazi bez nas, čeka nas nova izborna godina i pregršt starih, neispunjenih obećanja.&nbsp;&nbsp;

Zašto propuštamo EU voz, krcat eurima?

Vlasti BiH ne žele u EU

Bosanskohercegovački napadač Edin Džeko još jednom je potvrdio klasu koja ne blijedi s godinama. U spektakularnoj pobjedi Šalkea (Schalke 04) nad Magdeburgom (1. FC Magdeburg) rezultatom 5:3, iskusni golgeter upisao je pogodak i asistenciju, predvodeći svoj tim do povratka na vrh 2. Bundeslige.Dolaskom u klub iz Gelzenkirhena Džeko je brzo postao ključna figura ekipe. Na četiri gola i tri asistencije u kratkom periodu nadovezao je lidersku ulogu na terenu i van njega, pokazujući da vrhunski profesionalizam i fudbalska inteligencija nemaju rok trajanja.Iako će za manje od mjesec proslaviti 40. rođendan (17. marta), bh. reprezentativac igra u izvanrednoj formi, dominira u napadu i nosi epitet prve zvijezde kluba, ali i cijele lige. Njegova partija protiv Magdeburga još je jedna potvrda da iskustvo, znanje i karakter mogu biti presudni u borbi za vrh.Džeko ne prestaje pomjerati granice i ostaje primjer kako se vrhunska karijera gradi predanim radom, disciplinom i ljubavlju prema igri. Upravo zato, s pravom nosi titulu ličnosti dana.

Dijamant sjaji nadomak ulaska u petu deceniju

Edin Džeko: Kao vino

Jedna od manjih planina koje se uzdižu oko Sarajeva je Igman. Smješten je jugozapadno od grada, a najviši vrh mu doseže nadmorsku visinu od 1502 metra. Njegov prekrasni pejzaž čini prostrani plato na kojem su smješteni Veliko i Malo polje.Prema predajama, ime Igman je nastalo prije više od 14 vijekova, i to po igumanu. Iguman je vođa, odnosno starješina pravoslavnog manastira. Naime, na oborinama ovog platoa nekada je bio manastir. Njegov posljednji iguman bio je mudar i znan čovjek, za koga se u našoj kotlini pročulo. Njegovi učenici bili su mu odani i vjerni, a nakon njegove smrti su se masovno odselili s ovih prostora.<h2>Igmanski marš</h2>Ovo je jedina planina oko Sarajeva koja nije bila intenzivno naseljena, pa zato i ne čudi što je odabrana kao idealno mjesto za samostan. Udaljenost od svijeta i osama su oduvijek pozitivno utjecali i duhovno jačali ljude. Tako je Igman s razlogom dobio epitet "čiste planine". Trend njegove nenaseljenosti trajao je vijekovima. Široki plato na Igmanu oduvijek je služio ovdašnjem stanovništvu kao veliki rezervoar vode, nadaleko poznate po kvalitetu. Naime, u njegovom podnožju izbija vrelo rijeke Bosne.Na ovoj sarajevskoj planini, davne 1942. odvila se jedna veoma značajna epizoda Narodnooslobodilačkog rata. Naime, Prva proleterska brigada je pretrpjela velike gubitke u sukobu s nacističkim snagama, te je dobila naređenje od Vrhovnog štaba da se kreće prema Jahorini i dalje prema oslobođenoj Foči. Jedini mogući put je bio preko Sarajeva, tačnije planine Igman. U hladnoj noći 27. na 28. januar, u jeku zemherija i najljuće zime, pritisnuti aktivnostima Druge neprijateljske ofanzive, partizani izvedoše Igmanski marš. Bio je to najteži poduhvat ove vrste u toku Narodnooslobodilačkog rata, i jedan od najdužih marševa u Drugom svjetskom ratu. Marširalo se 19 sati bez prekida, kroz duboki snijeg i po temperaturi od -38 stepeni Celzijusa.Po oslobođenju, ova lijepa planina i ovaj događaj će ući u časove historije diljem Jugoslavije.<h2>ZOI '84</h2>Trend nenaseljenosti i tajanstvenosti Igmana trajao je sve do Zimske olimpijade u Sarajevu 1984. godine, kada će njene ljepote biti otkrivene cijelom svijetu, zahvaljujući takmičenju iz oblasti nordijskih disciplina.Naime, od svih planina oko Sarajeva, do tada je samo na Jahorini bilo napravljeno skijalište. Trebević je bio turistički centar, Bjelašnica planinarski, dok je Igman bio znan samo po Igmanskom maršu iz 1942. godine. Želja autora olimpijskog projekta bila je da oživi planinu Igman, kako bi se sportski duh širio, i kako bi se iskoristile blagodati ogromne koncentracije ozona. Igman planina je među ostalim izabrana za izgradnju olimpijskih skakaonica. Prelijepi prirodni amfiteatar Malog polja na najbolji mogući način iskoristio je projektant slovenskog porijekla Janez Gorišek, i to gotovo bez ikakvog narušavanja prirodnog ambijenta. Gorišek je bio iskusni skakač i poznavalac ovog sporta, a svoju vještinu dokazao je i projektovanjem jedne od svjetskih najpoznatijih skakaonica, čuvene slovenske "Planice" čiji su letovi preko 200 metara. On je tragao za idealnom lokacijom za izgradnju olimpijskih skakaonica te je u Malom polju na Igmanu našao mjesto na kom će pokazati kako je moguća potpuna sinteza betonskih konstrukcija (zaletišta skakaonica) s mikroreljefom planine. Skakaonice su se idealno uklopile u ambijent te postale popularne u cijelom svijetu. Uz skakaonice napravljeni su i prateći sadržaji: sudijski tornjevi, male tribine za gledaoce, komore za pravljenje vještačkog snijega, mali motel s restoranom, kao i žičara koja je služila i za uspon skakača i skijaša na novu obližnju stazu.<h2>Skakački centar</h2>Ovaj jedinstveni sportski kompleks postao je razvojni centar sportskog i rekreativnog duha, čime se nekada nenaseljena planina Igman u potpunosti otvorila u punom sjaju građanima Sarajeva. Podizanjem olimpijskog kompleksa, Igman zvanično ulazi u kalendare svjetskih kupova i velikih takmičenja. Samim tim Sarajevo postaje skakački centar, jer su hrabre Sarajlije rado prihvatile ovaj izazovni sport. Skakaonica je zbog velikog interesovanja imala i noćno osvjetljenje a uoči samog rata na nju je postavljena plastična trava, kako bi se moglo trenirati i u ljetnom periodu.Svakako takva gradnja i sportske aktivnosti zahtijevali su i otvaranje ugostiteljskih objekata pa su se tada na Igmanu izgradili i hoteli.

Mati Nikenen (Matti Nykanen), najveća svjetska ikona skijaških skokova, dao je Igmanu međunarodnu težinu i vidljivost. Njegovo pobjeda na Olimpijskim igrama 1984. godine i osvojeno zlato na velikoj skakaonici, učinilo je Igman znatno popularnijim i prestižnijim.Prostor Igmana s izdašnim ozonom postao je i jedna od poznatih destinacija fudbalskih timova za visinske pripreme. Pored ostalih, redovan gost je bila beogradska Crvena zvezda, a na pripreme je dolazio čak i Bajern iz Minhena. Infrastruktura ostavljena nakon Olimpijade, te stadioni, hoteli i drugi prateći objekti, učinili su Igman poznatim izletištem širom Jugoslavije.Ž4 = Obnova skakaonicaNažalost, tokom agresije na RBiH nastala su velika oštećenja, a usljed neodržavanja upitna je obnova skakaonice. Tako je austrijski arhitekt Gernot Rider (Rieder), specijalist za projektovanje skakaonica, prezentirao novi projekt skakaonica s pratećim sadržajima. Nove skakaonice zadovoljavale bi olimpijske standarde, a Igman bi ponovo postao sportski i turistički centar.Prema stručnoj analizi Ridera, potrebno je napraviti nove skakaonice jer su postojeće previše oštećene da bi bile rekonstruisane. S projektom obnove skakaonica Sarajevo će, nadamo se, postati kandidat za neke buduće olimpijske igre.Svakako treba istaći da su tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu svi objekti stradali, a teritorija Igmana je sačuvana nadljudskim naporima boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine.Čuvena Igmanska bitka iz 1993. godine danas se tradicionalno obilježava u neposrednoj blizini Igmanske džamije, specifične po tome što su je vojnici izgradili za vlastite potrebe tokom agresije. Interesantno je da se do danas u njoj redovno obavlja molitva, odnosno namaz.

Malo polje je za vrijeme ZOI '84 pokazalo kako je moguća potpuna sinteza betonskih konstrukcija (zaletišta skakaonica) s mikroreljefom planine

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Igman i skakaonice

Iako se prošlog ramazana oprostio od topa s kojim je punih 28 godina vjernicima najavljivao kraj posta i radost iftara, Smail Krivić je i ove godine prvog ramazanskog akšama došao na Žutu tabiju. Narušenog zdravlja i pomalo zabrinut zbog načina organizacije ovakvog događaja u posljednje vrijeme, ali snagu mu još daje mnoštvo uspomena i jakih emocija koje ga vežu za akšame u ramazanu i tradiciju koju je brižno čuvao i posvetio joj više od trećine svog životnog vijeka. Čovjek koji je postao simbol ramazanskog duha u Sarajevu očekivano je privukao pažnju posjetilaca i novinara, koji bilježe atmosferu i utiske na Žutoj tabiji, iako je dužnost tobdžije preuzeo Adil Babić.Smail Krivić rođen je 1953. godine u Ključu, a u Sarajevo je došao kao šesnaestogodišnjak. Rat je proveo u Sarajevu, gdje se kasnije i zaposlio, a penzioniran je 2017. godine. U 28 godina, koliko je bio zadužen za sigurne i blagovremene pucnje iz topa, samo je jednom, tokom pandemije koronavirusa, bio spriječen da obavi svoju dužnost.

Smail Krivić je i ove godine prvog ramazanskog akšama došao na Žutu tabiju

Tobdžija Smail Krivić: Simbol sarajevskih ramazana

U Bosni i Hercegovini politika odavno više nije prostor ideja, nego prostor pripadnosti. U tom prostoru, najdosljedniji politički subjekt nije ideolog ni reformator, nego stranački bot – politički navijač koji ne traži istinu, nego mjesto. Njegova lojalnost nije ideološka, nego egzistencijalna. On ne brani stranku zato što vjeruje da je u pravu, nego zato što se nada da će ga ta stranka jednog dana nagraditi.Stranački bot je prije svega navijač. Politiku ne vidi kao upravljanje javnim poslovima, nego kao utakmicu između “naših” i “njihovih”. Njegov tim nikada ne griješi, a ako i griješi, krivica se uvijek relativizira. Protivnički tim, s druge strane, nikada nije u pravu. Taj obrazac je univerzalan: SDA bot vidi kritičare kao izdajnike, NiP bot kao plaćenike SDA, a SDP bot kao nostalgičare prošlosti. Suština je ista – bot ne traži istinu, nego pripadnost.U društvu u kojem su institucije slabe, a meritokratija gotovo nepostojeća, stranka postaje zamjena za sistem. Ona nudi identitet, zaštitu i potencijalnu egzistenciju. Bot brani stranku jer brani vlastitu odluku da joj pripada. Priznati njenu grešku značilo bi priznati i vlastitu zabludu. Zato njegova odanost postaje fanatična. Fanatizam nije proizvod uvjerenja, nego očekivanja.Njegova nada je uhljebljenje. Možda ne danas, ali jednog dana. Posao, pozicija, ugovor. Bot ulaže svoje vrijeme i integritet kao investiciju u buduću nagradu. Zato ne postavlja pitanje je li nešto dobro za društvo, nego je li dobro za njegov tim.Stranački bot je proizvod sistema koji ne nagrađuje kompetenciju, nego poslušnost. On nije građanin koji misli, nego funkcija strukture koja reagira. Njegovo mišljenje je delegirano, njegov stav unaprijed određen.Najopasnija posljedica nije u tome što bot brani loše politike, nego što uništava samu mogućnost racionalne rasprave. Kada istina postane pitanje pripadnosti, politika prestaje biti sukob ideja i postaje sukob plemena. U tom prostoru, botovi različitih stranaka nisu stvarni protivnici – oni su saveznici u održavanju sistema koji opstaje zahvaljujući njihovoj bezuslovnoj lojalnosti.

Stranački bot ne brani ideju, nego vlastitu nadu u nagradu

Epizoda iz života bota

Vječite istrage u toku, beskrajna vještačenja i hronični nedostatak dokaza su smrtna presuda koju je impotentno i korumpirano pravosuđe izreklo Erdoanu Morankiću i drugim žrtvama sistema, s duge, bolne liste.Sjetimo se 19 stanovnika Donje Jablanice, pet žrtava rudarske nesreće u Raspotočju 2014. godine, Džene Gadžun, Dženana Memića, Davida Dragičevića, te desetina žrtava obijesne jurnjave sarajevskim ulicama.Živimo utabanu matricu nekažnjavanja. „Krivosuđe“ nas ubija jer štiti šačicu moćnika umjesto da traži krivicu, kaznu i pravdu. Tužioci troše više resursa na progon porodica žrtava i građana koji ih podržavaju na protestima, nego na potragu za ubicama.Tužioci ne odgovaraju nikome ni kada ignorišu dokaze, ni kada ih izmisle. Primjer je Džemal Karić, u čijem je sefu prilikom hapšenja pronađeno 340.000 maraka. Sabotirao je niz predmeta, uključujući sistemsko uništavanje GRAS-a, a pravosuđe mu je „pedagoški“ odbilo 20 posto od plate.Tužioci nisu vidjeli dokaze ni kada je direktor sistemski uništenog GRAS-a Ibrahim Jusufranić kupio nekretnine za 7,5 miliona KM. Ni kada su ministri donosili budžete bez marke za sigurnost rudara, ni kada su općinski vijećnici Jablanice proglasili kamenolom nad glavama mještana javnim interesom.Nisu jer pravosuđe ovdje služi za upravljanje haosom, kako bi političke i finansijske elite ostale netaknute. Služi da pripremi teren za sljedeću tragediju, čiji će počinioci ponovo ostati nekažnjeni.Stoga ne čudi da djeca i mladi danima na ulici traže pravdu. A kad se pravda počne tražiti na ulici, to je najopasnija faza propadanja društva, i znak da šejtan dolazi po svoje.A za popravak potpuno trulog sistema potrebno je mnogo više od par ostavki.

Tužioci ne odgovaraju nikome ni kada ignorišu dokaze, ni kada ih izmisle

Sjetimo se Donje Jablanice, Džene Gadžun, Dženana Memića

Pravosuđe nezavisno od morala, etike i odgovornosti

Fudbalska scena Bosne i Hercegovine dobila je novo ime o kojem se sve glasnije govori. Mladi napadač FK Borac Banja Luka, šesnaestogodišnji Matej Deket, ispisao je historiju domaćeg prvenstva i nagovijestio početak velike karijere.U ubjedljivoj pobjedi Borca protiv HŠK Zrinjski rezultatom 3:0, Deket je u sudijskoj nadoknadi postigao svoj prvi seniorski pogodak i time postao drugi najmlađi strijelac u historiji WWin liga BiH. U trenutku pogotka imao je svega 16 godina, četiri mjeseca i tri dana.Iako rekord najmlađeg strijelca i dalje drži nekadašnji fudbaler FK Željezničar Haris Bešlija, Deketov uspjeh već sada ima posebnu težinu. Ne samo zbog godina, već zbog zrelosti koju pokazuje na terenu — brzine, osjećaja za prostor i izuzetne mirnoće u završnici akcija.U omladinskom pogonu Borca o njemu se govori kao o jednom od najtalentovanijih igrača svoje generacije, a seniorski debi sa 16 godina samo je potvrdio očekivanja struke. Njegov razvoj pažljivo se prati, a klub u njemu vidi napadača koji bi u budućnosti mogao nositi igru ekipe.Ako nastavi istim putem, bh. fudbal bi uskoro mogao dobiti novu zvijezdu, a koristi bi mogla imati i reprezentacija Bosne i Hercegovine od koje će se uskoro oprostiti Edin Džeko.

Tinejdžer iz Borca počeo da opravdava očekivanja

Deket: Drugi najmlađi strijelac u historiji prvenstva BiH

Matej Deket: Nadolazeća zvijezda

Ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović našla se u središtu javnosti nakon tragedije koja je potresla Sarajevo i izazvala višednevne proteste učenika i studenata. Ministarstvo kojim rukovodi objavilo je saopćenje u kojem izražava saučešće porodici stradalog mladića, podršku povrijeđenoj učenici i razumijevanje za proteste mladih, poručujući da je njihova građanska hrabrost dokaz empatije i odgovornosti.U saopćenju se navodi da Ministarstvo nikada nije izdalo instrukcije o kažnjavanju učenika zbog učešća na protestima, te da škole moraju ostati prostor slobode, a ne prisile. Također je istaknuto da će Ministarstvo sarađivati s učenicima, nastavnicima i stručnjacima, kako bi se unaprijedila sigurnost i odgovorilo na njihove zahtjeve.Međutim, ono što je izazvalo posebnu pažnju javnosti jeste činjenica da saopćenje nije potpisala ministrica lično, već je objavljeno u ime Ministarstva. U političkoj praksi, lični potpis nosi simboličku i stvarnu težinu odgovornosti, posebno u trenucima krize, kada javnost očekuje jasne i lične stavove onih koji vode institucije.Istovremeno, upravo je Hota-Muminović među političkim zvaničnicima čiju ostavku traže demonstranti. Mladi koji danima izlaze na ulice zahtijevaju odgovornost sistema i konkretne promjene, a ministrica se našla pod direktnim političkim pritiskom nakon što su desetine učenika svjedočile pritiscima od školskih ustanova da ih spriječi da izlaze na proteste.Pa kome treba vjerovati – desetinama svjedoka koji tvrde da Ministarstvo školama šalje upute da uguši proteste ili Hota-Muminović koja se nije potpisala?Ovo nije prvi put da se njen mandat dovodi u vezu s kontroverzama. Naime, Hota-Muminović nesumnjivo je rekorder po broju afera u Vladi KS. Od uvođenja „SAFER učenja“, preko kritike o političkom utjecaju na imenovanja direktora škola, nezadovoljstva roditelja zbog problema i netransparentnosti EMIS sistema pri upisima djece, zamjerke zbog sporog i nejasnog reagovanja Ministarstva tokom dojava o bombama u školama, kritika stručne javnosti na račun reformi obrazovanja i kurikuluma do masovnih protesta nastavnika krajem prošle godine zbog skandaloznog konkursa za prijem radnika.

Mladi skandaloznoj ministrici jasno poručili: „Odlazi“

Hota-Muminović: Koliko je još moramo trpjeti?

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Jatov neboder

Zločinac na slobodi

Lejla Njemčević: Pomjera granice

Nemoć i porazi

Kjetil Knutsen: Trenerski mag

Bokser Ahmed Krnjić: Svijet u rodnim Varalićima

Raspad sistema

Nail Kahvedžić: Hrabri policajac iz Gračanice

Vlasti BiH ne žele u EU

Edin Džeko: Kao vino

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Igman i skakaonice

Tobdžija Smail Krivić: Simbol sarajevskih ramazana

Epizoda iz života bota

Pravosuđe nezavisno od morala, etike i odgovornosti

Matej Deket: Nadolazeća zvijezda

Naida Hota-Muminović, ministrica srednjeg i osnovnog obrazovanja: Mala od skandala

Kolumne

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Jatov neboder

Zločinac na slobodi

Lejla Njemčević: Pomjera granice

Nemoć i porazi

Kjetil Knutsen: Trenerski mag

Bokser Ahmed Krnjić: Svijet u rodnim Varalićima

Raspad sistema

Nail Kahvedžić: Hrabri policajac iz Gračanice

Vlasti BiH ne žele u EU

Edin Džeko: Kao vino

Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Igman i skakaonice

Tobdžija Smail Krivić: Simbol sarajevskih ramazana

Epizoda iz života bota

Pravosuđe nezavisno od morala, etike i odgovornosti

Matej Deket: Nadolazeća zvijezda

Naida Hota-Muminović, ministrica srednjeg i osnovnog obrazovanja: Mala od skandala