Sve što je urađeno nakon tramvajske tragedije koja je ugasila jedan mladi život, sudeći prema dosad viđenom, jeste samo jedna improvizacija s ciljem umirenja javnosti.Prvo smo svjedočili hapšenju vozača tramvaja na kojeg se bez dovoljno dokaza pokušalo sve svaliti, a onda svjedočimo samo potezima Vlade KS koji su jedan za drugim pogrešni, katastrofalni i jeftin pokušaj PR-a bez ikakvih naznaka da neko stvarno osjeća moralnu odgovornost za svoje poteze.Premijer KS u tehničkom mandatu Nihad Uk (Naša stranka) podnio je ostavku samo kako bi napravio predstavu za javnost po naredbi predsjednice stranke Sabine Ćudić, a sudeći prema izjavi ministra saobraćaja Adnana Štete (SDP BiH), koju niko nije demantovao, svega nekoliko dana prije Uk ga je odgovorao od toga da podnese ostavku, govoreći da se to ne radi u teškom trenutku.Sve izjave nakon toga idu u smjeru da se nova vlada neće ni birati do izbora. Uk se ograđuje stupidnim objašnjenjem da je to posao za Skupštinu KS, iako i politički laik zna da bez prethodnog političkog dogovora neće se zakazati sjednica gdje će se birati vlada.Političkog dogovora, očigledno, neće ni biti, jer je Adnan Šteta već izjavio da će o novoj vladi odlučivati nova većina, što očito znači da neće pristati biti dio političke igre oko koje ih partneri nisu ni konsultovali. Uostalom, niko nije ni budala da preuzme ovu poziciju u osjetljivom trenutku i bude izložen „gelerima“ u jeku predizborne kampanje.Na to sve se dešava i ministrica za odgoj i obrazovanje Naida Hota-Muminović, koja, prema svjedočenju brojnih roditelja i učenika, daje instrukcije za postupanje s učenicima koji prisustvuju protestima, pa čak i da se ograničava njihova sloboda kretanja na odmorima kako ne bi otišli na demonstracije. Na to sve, Hota-Muminović, skrivajući se iza saopćenja Ministarstva, imala je samo sramotno objašnjenje da oni lažu ili ako hoćete da ljepše zvuči „govore neistine“.Sve samo da bi se prikupio neki poen i popravio ugled u javnosti pred oktobar i izbore. Jadno i bijedno.

Uk govori da je izbor nove vlade posao za Skupštinu, iako svaki laik zna da toga nema bez ranijeg političkog dogovora

Jadno i bijedno

Hiljade odlučnih, pametnih i hrabrih mladih ljudi danima je na ulicama Sarajeva, gdje traži promjenu sistema u kojem ljudske živote svakodnevno gubimo, neobjašnjivo lako ih zaboravljamo dok odgovornost za nesreće s tragičnim posljedicama po pravilu izostaje.U fokusu su konačno nova lica, do sada potisnuta u drugi plan, na kojima vidimo bol, ogorčenje i zabrinutost, ali i odlučnost da se ova država konačno počne mijenjati. Jedan od njih je i Samir Hrnjica, neumorni mladić koji s megafonom u rukama usmjerava spontane proteste građana, u njihovo ime emotivno govori o kapima koje su prelile čašu, ali i pazi da protesti prođu mirno i dostojanstveno.U medijskim istupima opravdano se upitao koja je svrha ulaganja desetina miliona maraka, ako su na šinama tramvaji stari 50 godina, te izrazio nadu da će se sarajevskoj mladosti na ulicama pridružiti i stariji.Bez obzira koja i kakva politička opcija bila u vlasti ili opoziciji, ova zemlja je predugo trpjela, a stariji imaju priliku da isprave nepravdu koju su, svojom šutnjom, nanijeli mladima.

Neumorni mladić emotivno govori o kapima koje su prelile čašu, ali i pazi da protesti prođu mirno i dostojanstveno

Samir Hrnjica: Simbol hrabre mladosti

Sarajevo plače, ali više ne šuti, poruka je s jednog od rukom ispisanih transparenata u rukama djeteta, podignutih tokom spontanih protesta na ulicama glavnog grada BiH. Tuga, bespomoćnost, nevjerica, bijes, ogorčenje, očaj, koji su iz ove zemlje otjerali stotine hiljada ljudi, eruptirali su nakon nesreće u kojoj je ugašen jedan mladi život, a drugi trajno obilježen. Godinama akumulirana bol u narodu, koji i u miru broji vlastite žrtve, pretočena je u dostojanstvene skupove, glasne i poruke s transparenata u rukama djece. „Koliko još života da se probudite?“, piše na jednom od njih.Pred tako jasnim i konkretnim porukama i pitanjima sarajevske mladosti, stariji trebaju gledati u asfalt, jer njihova nemoć i šutnja u značajnoj mjeri je i proizvela neodgovornost, nerad i bahatost vlasti. Zbog toga smo u poziciji da, nakon izgubljenih života, čujemo pohvale zbog ostavki, koje su u demokratskim društvima posljedica u toku radnog vremena popijene čaše vina ili kupovine čokolade novcem sa službene bankovne kartice.Ginemo u saobraćajnim nesrećama, poplavama, klizištima, odronima, umirali smo u snijegom zametenim selima, sumnjivim ljekarskim ordinacijama, gorjeli u staračkim domovima ... Ubijali su nas obijesni nekažnjeni vozači na cestama, kamenje iz divljih kamenoloma, stabla iz neodržavanih drvoreda, sada i stari tramvaji. U nizu tragedija, kojima je doprinijela ljudska ruka, odgovornosti nikada nije bilo. Najčešće je isparavala u populističkim porukama ili dugotrajnim istragama ili sudskim procesima. Ljudski život bio je manje vrijedan od slobode stranačkih kadrova i dobro plaćenih pozicija. „Ako nas sve poubijate, od koga ćete krasti“ – još jedno je od iskrenih i adekvatnih pitanja mladih.Ako se ne zaustavi podvalama iz političkih kuhinja, sarajevska mladost ovoj zemlji nudi šansu za istinske promjene i vraćanje odgovornosti u institucije. Ako ne pokleknu pod pritiscima starijih, ti mladi i obrazovani ljudi započinju reforme, iskrenije i izvjesnije od svih reformskih agendi i sličnih „šarenih laža“. Ako im stariji ne budu smetali, protesti sarajevske mladosti će trajati, uz podršku dobronamjernih biti masovniji i izaći iz okvira Sarajeva, a ostavke poput onih u Vladi KS neće biti posljednje.&nbsp;

Sarajevska mladost ovoj zemlji nudi šansu za istinske promjene

Sarajevo više ne šuti

Protesti građana nakon stravične tramvajske nesreće u Sarajevu rezultirali su ostavkama premijera Nihada Uka, ministra saobraćaja Adnana Štete i padom kompletne Vlade Kantona Sarajevo. Iako je to trebao uraditi prije svih, ostavku za sada ne spominje direktor GRAS-a Senad Mujagić, koji se nije oglašavao ni nakon što je postalo izvjesno da će KS dobiti novu vladu i da su i oni koji su ga imenovali odlučili odstupiti. Upravo izostanak moralne i svake druge odgovornosti doveo je do kulminacije nezadovoljstva građana, zabrinutih i uplašenih za vlastitu i sigurnost njihove djece. Tokom protesta i blokada saobraćaja u posljednja dva dana oni su i insistirali na ostavkama. Nakon stradanja stanovnika Donje Jablanice ili stanara Doma penzionera u Tuzli, niza tragedija u kojima se pokazalo da ljudski život u ovoj zemlji ne vrijedi mnogo, pa sve do pogibije studenta Erdoana Morankića i teških povreda 17-godišnjakinje na tramvajskom stajalištu, kap je očigledno prelila čašu.Pokušaj da se odgovornost za nesreću, koja je zgrozila region, prebaci na vozača tramvaja, po svemu sudeći, neće proći, jer osim kolega čak su i demonstranti stali u njegovu zaštitu, a Sud je odbacio zahtjev o određivanju jednomjesečnog pritvora. Iako predstavnici sindikata upozoravaju da su se tragičnog dana desila dva slična događaja na šinama, za sada nema informacija da je direktor GRAS-a saslušan o stanju tramvaja starih decenijama.Bez obzira na dalji tok istrage i utvrđivanja krivične odgovornosti, osjećaj srama trebao bi biti dovoljan za odlazak s pozicije. Inače, Mujagić je u informacijama iz MUP-a KS spomenut nakon što je 12. februara pokušao ući u prostorije za zadržavanje osoba lišenih slobode u Novom Sarajevu, gdje se u tim trenucima nalazio uhapšeni vozač tramvaja. Nakon što je u tome onemogućen, napustio je objekt, pa bi bilo zanimljivo čuti i šta je tamo uopće i tražio.

Osjećaj srama trebao bi biti dovoljan za odlazak s pozicije

Direktor GRAS-a Senad Mujagić: Odgovornost i ostavka

Prvog dana nakon tramvajske nesreće u Sarajevu napisao sam da ne treba žuriti s optužbama, ni prema političkim strankama, a posebno ne prema vozaču, jer u tom trenutku nisu bile poznate sve okolnosti niti se mogla utvrditi odgovornost. U ozbiljnim društvima, odgovornost je rezultat činjenica, a ne političke potrebe ili medijskog pritiska.Međutim, reakcija vlasti u Kantonu Sarajevo pokazala je nešto zabrinjavajuće. Umjesto smirenosti, transparentnosti i spremnosti da se utvrde činjenice, javnost je svjedočila pokušaju da se krivica promptno svali na vozača, čovjeka koji se preko noći našao u ulozi žrtvenog jarca sistema. Takav refleks nije izraz odgovornosti, nego slabosti - pokušaj da se zaštiti sistem i zatvori slučaj prije nego što je istina uopće utvrđena.Građani su to prepoznali. Nisu prihvatili unaprijed napisani narativ niti su povjerovali u pojednostavljene konstrukcije. Još poraznija bila je reakcija vlasti na spontano okupljanje mladih ljudi koji su izašli na ulice, tražeći odgovornost i odgovore. Umjesto dijaloga, dobili su diskreditaciju. Pokušaj da se autentičan građanski revolt predstavi kao stranački projekt pokazuje duboko nerazumijevanje same prirode demokratije.U svijesti dijela političke elite očigledno i dalje postoji uvjerenje da građani ne postoje kao slobodni pojedinci, nego kao produžena ruka političkih struktura. Takav pogled negira samu ideju građanstva i svodi društvo na prostor stalne političke manipulacije.Zato je ostavka premijera Kantona Sarajevo, Nihada Uka, prvi i jedini ispravan politički potez koji smo vidjeli u ovom slučaju. Ostavka nije čin slabosti, nego priznanje osnovnog principa svake odgovorne vlasti - da funkcija nije privatno vlasništvo, nego javno povjerenje.Ovaj slučaj mora biti podsjetnik svima koji vrše vlast: nijedna funkcija nije trajna, nijedna pozicija nije zagarantovana, i nijedna vlast nije iznad građana. Jer u svakoj demokratiji postoji samo jedan stvarni nosilac suvereniteta - građanin.

Pokušaj da se krivica prebaci na vozača i diskredituju građani razotkrio je politički mentalitet koji vlast vidi kao pravo, a ne kao odgovornost

Vlast nije babovina

Dvanaest sati.Toliko je trebalo ministru saobraćaja Adnan Šteta i načelnici Benjamina Karić da se pojave na mjestu tramvajske tragedije u kojoj je izgubljen jedan mladi život, a jednoj djevojci amputirana noga. Ne sat vremena. Ne dva. Nego dvanaest. I to – kada više nije bilo građana.Kada su svijeće već dogorijevale, kada su roditelji i prijatelji u tišini oplakivali, kada je javni bijes već prerastao u ogorčenu šutnju. Došli su noću. U pratnji stručnog nadzora. U kadru bez mase. U prostoru bez pitanja.Slike su noćne. Fotografije su hladne. Nema građana. Nema spontanih reakcija. Nema neugodnih pitanja. To nije puka slučajnost. To je njihova namjerna politička kalkulacija.<h2>Kada odgovornost postane tišina</h2>Vlada Kantona Sarajevo poručuje da je „prioritet istraga“. Poziva medije da se suzdrže od nagađanja. Naglašava osjetljivost procesa.Ali istovremeno – javnost ne dobija nijednu konkretnu informaciju o stanju voznog parka, o sigurnosti starih tramvaja, o internim procedurama u KJKP GRAS, niti o eventualnoj odgovornosti uprave i resornog ministarstva.Uhapšen je vozač. Standardna procedura. Ali sistem – i dalje šuti. A šutnja, kada je javna sigurnost u pitanju, nije neutralna. Ona proizvodi nepovjerenje. Ona stvara špekulacije. Ona rađa gnjev.<h2>Politička hrabrost ili politički kukavičluk?</h2>Sjećamo se kako Benjamina Karić voliti biti među građanima, dijeliti baklave slikati se s djecom, obilaziti radove, pozirati u urbanim kadrovima. Na dan, kada se grad suočava s neviđenom tragedijom i gubitkom – dolazi noću.Ministar Šteta, koji godinama gradi imidž na modernizaciji tramvajskog sistema, dolazi tek kada je kamera sigurna, a javnost odsutna.To nije empatija. To je upravljanje štetom.Političari se najlakše mjere u trenucima krize. U trenucima kada grad traži lice, glas, odgovornost. U ovom slučaju dobili smo – kontrolisanu pojavu i institucionalnu tišinu.<h2>Grad koji zaslužuje više</h2>Sarajevo je izgubilo mladi život. Jedna porodica je uništena. Jedna djevojka je zauvijek obilježena. Građani ne traže spektakl. Ne traže unaprijed presuđene krivce. Traže transparentnost. Traže odgovornost sistema. Traže da se neko pojavi pred njima – ne u mraku, nego na svjetlu dana. Jer politička funkcija nije Instagram promocija, a javna odgovornost ne treba da se preuzima samo kad se baklave dijele. Ne morate dolaziti kada se narod raziđe da izbjegnete susret s njim. To se ne zove odgovornost. To se zove kukavičluk.

To se ne zove odgovornost. To se zove kukavičluk.

Dvanaest, punih dvanaest sati nakon tragedije: Došli su tek kad su građani otišli

Povodom Međunarodnog dana žena i djevojaka u nauci, Univerzitet u Sarajevu dodijelio je Nagradu za izuzetna postignuća dr. Emini Dervišević, višoj asistentici na Medicinskom fakultetu. Odluka je donesena nakon objavljivanja naučnih radova u časopisima indeksiranim u naučnoj bazi Web of Science, čime se Dervišević pozicionirala kao najuspješnija naučnica među 168 nagrađenih istraživača, kojima su dodijeljene nagrade za naučni i umjetnički doprinos u 2024. godini.Dobitnici je posebno važna zato što joj je dodijeljena povodom Međunarodnog dana žena i djevojaka u nauci, koji je ustanovljen odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2015. godine.Višestruko nagrađivana naučnica Emina Dervišević rođena je 4. novembra 1988. godine u Doboju. Na Medicinskom fakultetu u Sarajevu diplomirala je 2014., a 2021. godine izabrana je u zvanje višeg asistenta na Katedri za Sudsku medicinu. U maju 2021. stekla je titulu doktora medicinskih nauka. Autor je i koautor 55 naučnih radova i tri sudsko-medicinske knjige. Aktivni je član Udruženja sudske medicine u Bosni i Hercegovini.

Povodom Međunarodnog dana žena i djevojaka u nauci, Univerzitet u Sarajevu dodijelio je Nagradu za izuzetna postignuća dr. Emini Dervišević

Profesorica Emina Dervišević: Izuzetna postignuća

Stravična nesreća u centru Sarajeva, u kojoj je tramvaj iskočio iz šina kod Zemaljskog muzeja, odnijela je jedan život i povrijedila više osoba. Grad je na nekoliko sati bio paraliziran. Sirene hitne pomoći, policije i vatrogasaca odzvanjale su glavnom saobraćajnicom, dok su zbunjeni građani pokušavali shvatiti šta se, zapravo, dogodilo.Ljekari su reagirali brzo. Dispečerski centar primio je više poziva, ekipe su upućene na teren, izvršena je trijaža, povrijeđeni su transportovani u bolnice. Prva linija sistema – ona koja se uvijek prva suočava s posljedicama – uradila je svoj posao profesionalno i bez kalkulacija.Ali tamo gdje počinje politička odgovornost, nastupila je tišina.U trenutku kada se desi nesreća sa smrtnim ishodom u javnom prevozu, u gradu koji godinama kuburi sa zastarjelom infrastrukturom, održavanjem i upravljanjem javnim preduzećima, građani imaju pravo na jasne i brze informacije. Imaju pravo znati šta se desilo, ko je nadležan, šta se poduzima i da li je sistem pod kontrolom.Umjesto toga, informacije su stizale fragmentirano. Mediji su bili blokirani od pristupa informacijama, kao što je bio blokiran i grad. Iz GRAS-a su poručili da nemaju više podataka od onih objavljenih u medijima. Uzrok nesreće – nepoznat. Direktor nedostupan. Politički predstavnici – nevidljivi.U ozbiljnim gradovima, u ovakvim situacijama, prvi ljudi grada na čelu s gradonačelnikom izlaze na teren ili pred kamere istog dana. Ne da bi sakupljali političke poene, nego da bi pokazali da institucije imaju lice i odgovornost. Transparentnost u kriznim situacijama nije luksuz niti PR alat – to je minimum političke kulture.Od domaćih funkcionera, međutim, ni traga ni glasa nije bilo.Jer Sarajevo funkcioniše po drugom obrascu u odnosu na druge gradove. Kada se presijeca vrpca ili pušta nova linija, političari su prvi u kadru. Kada se desi tragedija, javnost dobije šutnju i čekanje „da se utvrde okolnosti“.Naravno, istraga mora utvrditi tačan uzrok. Ali politička odgovornost ne počinje tek nakon vještačenja. Ona počinje u prvom satu krize – jasnim obraćanjem, dostupnošću i preuzimanjem institucionalne odgovornosti.Tog elementarnog osjećaja kod naših rukovodilaca nema. Valjda misle da ako ignorišu ljudske leševe, neće odgovornost doći po njih. A hoće i to vrlo brzo.

Nakon stravične nesreće tramvaja u centru Sarajeva, građani su dobili brzu reakciju hitnih službi, ali ne i jasno obraćanje nadležnih

Kad sistem šuti

Norveški skijaš Johanes Hesflot Klebo (Johannes) još jednom je oduševio sportski svijet spektakularnim nastupom na Zimskim olimpijskim igrama u Milanu i Kortini. U muškom sprintu klasikom 29-godišnji Norvežanin osvojio je zlatnu medalju, drugu na ovim ZOI nakon trijumfa u skiathlonu.Klebo je do pobjede stigao impresivnim usponom tempom nalik “sub-six-minute mile”, ostavivši iza sebe sunarodnjaka Oskara Vikea i Amerikanca Bena Ogdena.Prema dostupnim podacima, tokom ključnog dijela utrke kretao se brzinom od gotovo 17 kilometara na sat uz nagib od sedam posto, što dodatno svjedoči o njegovoj izuzetnoj fizičkoj spremi. Ovom pobjedom produžio je niz neporaženosti u sprintu na deset uzastopnih trijumfa i osvojio treću uzastopnu olimpijsku titulu u toj disciplini.Njegov nastup izazvao je veliku pažnju na društvenim mrežama, gdje se snimci njegove utrke masovno dijele. Klebina kombinacija snage, tehnike i izdržljivosti učvrstila je njegov status jednog od najvećih sprintera u historiji nordijskog skijanja.Norvežanin je još jednom pokazao zašto se smatra simbolom dominacije u zimskim sportovima. Njegov nastup u Italiji već se ubraja među najupečatljivije trenutke ovogodišnjih Igara.

Jedan od najvećih sprintera u historiji nordijskog skijanja

Johanes Hesflot Klebo: Sprint fenomen

Svjedočimo dramatičnom rastu javnih budžeta u posljednjih deset godina. To građanima Bosne i Hercegovine nije donijelo bolje zdravstvo, školstvo, puteve ili životni standard. Vlast budžete i dalje dominantno troši na sve skuplju administraciju i luksuzne limuzine, umjesto na razvoj i investicije.Zbog jednostavnosti računice uzet ćemo za primjer samo budžete državnog nivoa, dva entiteta, te najbogatijeg Kantona Sarajevo. Zanemarit ćemo ostale, jer princip je isti. Građanini su 2017. godine za ove četiri javne kase izdvojili 7,7 milijardi KM. Ove godine 17,4 milijardi KM, ili gotovo 2,3 puta više.Građani sve više izdvajaju za organizovanje javnih usluga i radova. Nameti su sve veći, inspekcije sve oštrije, a fiskalizacija je stigla i do kućnih pragova. Rastom budžeta se vlasti nerijetko pohvale.Rast je impresivan čak i kada oduzmemo inflaciju od 38 posto, odnosno gubitak vrijednosti novca. Međutim, finansijski udar na građane u posljednjoj deceniji je mnogo veći od 38 posto inflacije, zbog rasta cijena namirnica.Prije deset godina je građanin BiH s prosječnom platom od 840 KM mogao kupiti 838 vekni hljeba. Danas su to 752 vekne za jednu prosječnu platu ( 1.580 KM). Životne namirnice su u ovom periodu poskupjele za 60 do 100 posto, dok su energija i ogrjev poskupjeli od 50 do 80 posto.I dok je rast cijena značajno osiromašio građane, napunio je budžete, upozoravaju ekonomisti. Poskupljenje životnih namirnica je direktno izvlačenje novca iz džepova građana i trpanje tog novca u javnu kasu. Rastom cijena raste i iznos ubranog poreza na dodatnu vrijednost (PDV).Kada hljeb poskupi sa 1 KM na 2 KM, država ne uradi ništa, a ubere duplo više novca od poreza. Tako građani gube kupovnu moć rastom cijena, dok budžeti istovremeno rastu do historijskih rekorda. Državna kasa je tako najviše profitirala od rasta cijena, koji je osiromašio građane uprkos rastu plata.Neohodno je jačati poljoprivredu i druge privredne grane, ako se želimo izliječiti od opasne ovisnosti o uvoznoj hrani, piću i drugim proizvodima. Tako bismo mogli lakše kontrolisati cijene i postati stabilnije i bogatije društvo.Umjesto toga, vlasti se hvale rastom budžeta. Po onoj narodnoj, budala se ponosi stvarima kojih se pametan stidi.&nbsp; &nbsp;

Javni budžeti profitiraju od rasta cijena – vlast se time hvali

U cijeloj priči trošak hrane je najveća stavka u kućnim budžetima

Budžeti udvostručeni – građani siromašniji

Neradna nedjelja za trgovce u FBiH predstavljena je kao mjera zaštite radničkih prava i porodičnih vrijednosti, ali se u praksi pokazala kao još jedan loše osmišljen politički eksperiment. Umjesto sistemskog unapređenja položaja radnika, vlast je posegnula za zabranama koje proizvode ekonomske, socijalne i pravne apsurde.Odluka je dodatno problematična jer se primjenjuje samo u polovini države. Dok su trgovine u Federaciji zatvorene, u Republici Srpskoj rade bez ograničenja, pa se svake nedjelje formiraju kolone građana koji potrošnju nose van entiteta. Vladajuće stranke u Federaciji u tome ne vide problem, iako podaci ukazuju na pad prometa i smanjenje broja zaposlenih u sektoru trgovine.Umjesto ozbiljne analize ekonomskih posljedica i pokušaja korekcije, problem se banalizira. Federalni ministar trgovine iz redova Trojke poručuje da je uredu što novac odlazi u drugi entitet, jer bi, navodno, nekoliko posto “sklopljenih prijateljstava” moglo imati pozitivan efekt. Drugim riječima, umjesto da kupujemo – trebali bismo se družiti.Istovremeno, sistem je pun nelogičnosti: možete kupiti hljeb, ali ne i meso; lijekove, ali ne i pelene; možete se kladiti, ali ne i obaviti osnovnu kupovinu. Time vlast jasno poručuje da su neki radnici “dostojniji” nedjeljnog odmora od drugih.Pored ekonomskih i socijalnih nelogičnosti, ostaje i ozbiljno pravno pitanje: da li je zabrana rada nedjeljom uopće ustavno održiva? Crna Gora je neradnu nedjelju ukinula nakon odluke Ustavnog suda, dok Hrvatska godinama bezuspješno pokušava pronaći zakonito i održivo rješenje. Ustav većine evropskih zemalja garantuje pravo na rad, a Bosna i Hercegovina, barem deklarativno, i dalje insistira na svom evropskom putu.Lista apsurda koje je ova odluka proizvela daleko je duža, ali je možda najpreciznije stanje opisao upravo federalni ministar trgovine kada je kazao: „Nije problem što nedjeljom nemaš gdje da izađeš, nego što nemaš gdje da uđeš“. Problem je, međutim, mnogo dublji – jer država koja zatvara vrata vlastite ekonomije, a to naziva brigom za radnike, rizikuje da ostane i bez jednih i bez drugih.

Nedjeljom u Federaciji možete kupiti hljeb, jer pekare rade, ali ne možete kupiti meso, jer su mesnice zatvorene

Apsurdi nedjeljom

Rektorka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru uspjela je unaprijediti i akademski ugled Univerziteta i kvalitet studentskog života, upravo ono što nedostaje mnogim akademskim institucijama u BiH. Prof. dr. Alena Huseinbegović, rektorica Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, u godini obilježavanja 49 godina rada ove institucije ostvarila je niz značajnih rezultata. Posebno se ističe uvođenje čak devet novih studijskih programa na sva tri ciklusa studija, među kojima i savremeni studij Umjetne inteligencije u poslovanju, kao odgovor na potrebe modernog tržišta rada.Univerzitet je dodatno ojačao međunarodnu prepoznatljivost kroz učešće u evropskim projektima i alijansama, koje studentima omogućavaju mobilnost, zajedničke diplome i studiranje na partnerskim univerzitetima u Evropskoj uniji. Paralelno s akademskim razvojem, unaprijeđen je i studentski standard kroz otvaranje Studentskog doma „Antalija“, modernizaciju kampusa, izgradnju sportskih terena te uređenje prostora za učenje i odmor.Prof. dr. Alena Huseinbegović, inače redovna profesorica Pravnog fakulteta, izabrana je za rektorku Univerziteta 2022. godine i zahvaljujući viziji i predanom radu Univerzitet „Džemal Bijedić“ danas se pozicionira kao moderna, otvorena i perspektivna visokoškolska ustanova.

Rektorka Univerziteta „Džemal Bijedić“ uspjela podići ljestvicu obrazovanja

Alena Huseinbegović: Akademski uspjesi

Bosanskohercegovačka skijašica Elvedina Muzaferija ispisala je novu stranicu historije bh. sporta nastupom u spustu na Zimskim olimpijskim igrama u Kortini i Milanu.&nbsp;Kroz cilj je prošla s vremenom 1:38.81 i zauzela 20. mjesto, što je najbolji rezultat bh. skijanja u povijesti Zimskih olimpijskih igara. Iako je za pobjednicom, Amerikankom Brizi Džonson (Breezy Johnson), zaostala 2.71 sekundu, Muzaferija je pokazala da Bosna i Hercegovina ima predstavnicu sposobnu nositi se s najboljim svjetskim skijašicama.Ovim plasmanom Muzaferija je nadmašila dosadašnje najbolje olimpijske rezultate bh. skijanja, koje je Enis Bećirbegović ostvario na ZOI u Naganu 1998. godine, kada je bio 22. u Super-G disciplini i 21. u spustu. U izuzetno zahtjevnoj disciplini, poznatoj po velikim brzinama i minimalnoj toleranciji na greške, Elvedina je vozila hrabro, stabilno i tehnički zrelo.Rezultat u Kortini još je jedan dokaz njenog kontinuiranog napretka i posvećenosti, ali i snažna poruka da bh. sport, uprkos skromnim uslovima, može imati vrhunske predstavnike na najvećoj svjetskoj sceni. Elvedina Muzaferija danas nije samo uspješna sportašica — ona je simbol upornosti, ambicije i nade za buduće generacije bh. skijaša.

Najbolja bh. skijašica ostvarila historijski rezultat

Elvedina Muzaferija: Ledena lavica

Kad se postepeno slegnu emocije i kad prestanu obraćanja glava iza govornica, slavlje i pjesma pobjednika i ogorčenje poraženih, jedna osoba se izdvaja kao lice koje je obilježilo ponovljene prijevremene izbore za predsjednika RS.&nbsp;Pa i sve naše izbore do sada.Ona nije kandidat, niti stranački funkcioner, nije ni posmatrač, niti član biračkog odbora.&nbsp;Ona je građanin koji nakon cijele šarade, u kojoj odrasli ljudi grozničavo promoviraju, mole, gone, prijete, pozivaju da se glasa, prate redoslijed imena na biračkom spisku i priliv glasova u kutije, ima sasvim jednostavno i nakon svega racionalno i logično pitanje: “Gdje je mojih 100 maraka?!”. Gledala je Gospana Knežević iz Bakinaca kako se glasovi kupuju od ranog jutra, pa je u kameru BN televizije, sve lupajući rukom od sto, ispričala da je od članova izborne komisije zatražila da joj se isplati 100 KM jer je i njena komšinica dobila isti iznos. I nije gospođa Gospana puno pogriješila, osim što se obratila za pogrešan sto, jer izbori u BiH nikada nisu ni služili da na njima narod nekog pošteno izabere, već su u velikoj mjeri zavisili i od stranačkih mašinerija i njihove spretnosti da što više glasača “ubijede” u kvalitet njihovih kandidata. Medijski i izvještaji nevladinih organizacija s terena i ovaj put su bili puni informacija o izbornim nepravilnostima, kako se odmilja naziva kriminal u izbornom danu. Prije desetak godina su se u BiH mogle čuti inicijative da se izmjenama zakona izlazak na izbore učini obaveznim, a da svaki birač dobije nadoknadu troškova u izbornom danu od 100 KM. Skupa, ali zanimljiva ideja koja bi značajno povećala procent izlaznosti na izbore, pa bi o budućnosti ove zemlje barem odlučivala većina. Novčanice s likovima Nikole Šopa ili Petra Kočića tako bi se našle u rukama svakog birača, pa komšijske ljubomore ne bi bilo, dok bi stranački mešetari morali razmisliti i o cijenama, i o opravdanosti takvih “investicija”.Izbori kod nas nisu praznik demokratije, već neka vrsta vanrednog stanja u kojem se ne biraju sredstva, s pravom primjećuje pravni ekspert Vehid Šehić. Zato instaliranje uređaja za biometrijsku identifikaciju birača i skenera za glasačke listiće prije oktobra, postaje jedan od vrhunskih prioriteta. Da se spriječe krađe na glasačkim mjestima, a izvan njih – neka svako nosi teret odgovornosti za svoju i budućnost svoje djece.&nbsp;

Ona nije kandidat, niti stranački funkcioner, nije ni posmatrač, niti član biračkog odbora

"Gdje je mojih 100 KM?"

Postoje igrači koji postižu golove i postoje oni koji nose ekipu. Edin Džeko protiv Dinama iz Drezdena bio je oboje, kao i mnogo puta u karijeri. U večeri kada je Šalke (Schalke) tražio sigurnost, kapiten Bosne i Hercegovine ponudio je klasu, smirenost i ono najteže u fudbalu – odgovornost u pravom trenutku.Prvo je volejom zapalio tribine i otvorio put ka pobjedi, a zatim udarcem van kaznenog prostora podsjetio da vrhunski napadači ne trebaju mnogo prostora ni vremena. Dva gola, potezi koji mijenjaju tok utakmice i prisustvo koje ulijeva vjeru saigračima.Iako je Šalke na kraju ispustio pobjedu (2:2), učinak Dijamanta ostaje simbol onoga što donosi gdje god igra – liderstvo bez buke, kvalitet bez dileme i borbu bez zadrške. Tek nekoliko nastupa bilo je dovoljno da postane centralna figura ofanzive i igrač oko kojeg se gradi nada.U vremenu kada se bodovi broje, ali karakter pamti, Džeko je još jednom pokazao zašto traje. Ne samo kao strijelac, nego kao vođa koji podiže tim i kad rezultat ne ide na ruku.Osim svega toga, Dijamant je oborio novi rekord. Postao je najstariji igrač u historiji Bundeslige, Druge Bundeslige i Kupa Njemačke koji je na jednom meču postigao dva gola. Džeko je u tom trenutku imao 39 godina i 327 dana.

Dijamant postigao nova dva gola i oborio još jedan rekord

Džeko: Tri gola na tri nastupa za Šalke

Edin Džeko: Nezaustavljivi golgeter

Potez premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka (Naša stranka) da jednu noć provede u studentskom domu na Bjelavama možda je na prvu djelovao kao simpatičan pokušaj približavanja studentima, ali suštinski je riječ o jeftinom populizmu koji više liči na performans nego na ozbiljan politički rad.A imao je od koga i naučiti, kada je nedavno dok je Sarajevo bilo zatrpano snijegom, predsjednica njegove stranke Sabina Ćudić s nekolicinom poslušnika tramvajska stajališta posipala s kilom tuzlanske soli. Problemi studentskog standarda nisu scenografija za jednokratne izlete i fotografije, nego duboko ukorijenjena pitanja koja traže sistemska rješenja, planiranje i odgovornost.Prespavati jednu noć u domu ne znači razumjeti stvarnost studenata. Ne osjeti se tako višegodišnja nebriga za infrastrukturu, nedovoljna ulaganja, administrativne prepreke, niti svakodnevni izazovi s kojima se mladi suočavaju tokom čitave akademske godine. Takav potez ne može proizvesti stvarnu promjenu. A politika koja se oslanja na simboliku umjesto na rezultate teško može izbjeći žestoke kritike.Od premijera se ne očekuje da glumi studenta, nego da radi svoj posao. To nije spavanje po studentskim domovima, to nije posipanje trotoara, njegovo je da osigura sredstva, pokrene projekte i garantira poboljšanje uvjeta života i obrazovanja. Ako su problemi u domu postojali, a evidentno je da jesu, onda se postavlja pitanje zašto se rješavaju tek kroz PR poteze, a ne kroz konkretne odluke i dugoročne strategije? Upravljanje kantonom nije predstava za javnost, nego odgovornost prema građanima i institucijama.Na kraju, studenti ne trebaju noćne posjete, pogotovo ne “političara”. Nego kvalitetne uvjete, funkcionalne domove i osjećaj da su prioritet, a ne kulisa za populističke poruke. Upravo zato ovaj potez ostavlja gorak utisak, više kao pokušaj sakupljanja političkih poena nego iskrene namjere da se suštinski razumiju i riješe problemi. A kada politika sklizne u simboliku bez sadržaja, građani se moraju latiti olovke i to pod hitno mijenjati.&nbsp;

Jadno i bijedno

Samir Hrnjica: Simbol hrabre mladosti

Sarajevo više ne šuti

Direktor GRAS-a Senad Mujagić: Odgovornost i ostavka

Vlast nije babovina

Dvanaest, punih dvanaest sati nakon tragedije: Došli su tek kad su građani otišli

Profesorica Emina Dervišević: Izuzetna postignuća

Kad sistem šuti

Johanes Hesflot Klebo: Sprint fenomen

Budžeti udvostručeni – građani siromašniji

Apsurdi nedjeljom

Alena Huseinbegović: Akademski uspjesi

Elvedina Muzaferija: Ledena lavica

"Gdje je mojih 100 KM?"

Edin Džeko: Nezaustavljivi golgeter

Ukovo spavanje

Kolumne

Jadno i bijedno

Samir Hrnjica: Simbol hrabre mladosti

Sarajevo više ne šuti

Direktor GRAS-a Senad Mujagić: Odgovornost i ostavka

Vlast nije babovina

Dvanaest, punih dvanaest sati nakon tragedije: Došli su tek kad su građani otišli

Profesorica Emina Dervišević: Izuzetna postignuća

Kad sistem šuti

Johanes Hesflot Klebo: Sprint fenomen

Budžeti udvostručeni – građani siromašniji

Apsurdi nedjeljom

Alena Huseinbegović: Akademski uspjesi

Elvedina Muzaferija: Ledena lavica

"Gdje je mojih 100 KM?"

Edin Džeko: Nezaustavljivi golgeter

Ukovo spavanje