‘Dvije godine borbe, dvije godine potrošenog vremena, ko zna koliko novca uloženo u liječenje, koliko manifestacija i događaja organizirano u njegovo ime i u dobrotvorne svrhe, dvije godine smijanja i plakanja, uživanja i bolova, dvije godine padoše tek tako. Povodom smrti mog mlađeg brata, sedamnaestogodišnjeg učenika Prve gimnazije Beograda, želio bih se nekim ljudima zahvaliti za sve što su učinili za mene i moju porodicu, a nekima i ne’, tako novu objavu na svom blogu počinje dizajner i programer Marko Andrejić.
I vjerovatno bi to bila još samo jedna u nizu dirljivih objava koje se šire društvenim mrežama, da sve skupa u tekstu nije okrenuto i da se Marko nije zahvalio onima kojima zapravo nešto zamjera.
Marko je zbog teške bolesti izgubio mlađeg brata, a borba je očito bila dugotrajna i mučna, kao što to obično biva sa zloćudnim bolestima. Međutim, dijelivši njegovu objavu na Twitteru i Facebooku nisu samo korisnici iz Srbije shvatili problematiku. Probleme koje je prošao shvatili su i mnogi korisnici iz Hrvatske i BiH.
Zahvalio se doktorima što ‘ne znaju čitati’ snimke magnetske rezonance pa shvate ‘da se radi o tumoru kad je već prekasno za operaciju van zemlje’. Zahvalio se i jednoj konkretnoj doktorici koja je uspjela ‘izdvojiti dvije minute i pomaknuti svoju stražnjicu s udobne kožne fotelje kako bi pogledala mog bolesnog brata’, te većini medicinskih sestara koje su ‘uvijek bile tu kada je trebalo i sve su nam lijepo objašnjavale, nikada nisu bile drske ni uživo ni preko telefona, koje su imale smjelosti i hrabrosti pitati nas zašto smo tražili socijalnu pomoć u vidu pelena kada smo već dobili novčanu pomoć…’
Zahvalio je i ministarstvu zdravlja ‘koje smatra da osobe u kolicima mogu iznenada prohodati ispred zgrade onkologije i popeti se uz stepenice jer - zašto bi oni trošili novce na popravak rampe za osobe s invaliditetom’. Tu je još čitav niza zahvala, naravno, i onih stvarnih, iskrenih, no ništa ne može promijeniti činjenicu da njegov brat više nije s njima.
‘Strahinja je dobio sve što je poželio, sve što smo mogli kupili smo mu i omogućili. Dobio je sve osim prilike ostvariti svoj san, ozdraviti i naučiti raditi videoigre. Dobio je sve osim prilike za život. A vi se i dalje kunite u ovu prelijepu državu, reklamirajte je po svijetu, ostanite u njoj i radite za bijedne pare i preživaljavajte umjesto da živite, budite patrioti i ginite za nju, branite Kosovo rušenjem i paljenjem Beograda, pljačkom kioska i dućana i nemojte se ni slučajno žaliti kako je ovdje loše. Hvala, Srbijo, nataknem te na k...c!’
