Kad je jedan veliki učitelj upitao svoje učenike šta je to mudrost, odgovor koji je dobio - da je to sposobnost izbora između dobra i zla - njegove je kriterije zadovoljio tako da je samo jetko primijetio da to znaju i psi. Pravi odgovor kojem se nadao, makar od jednog od njih nekoliko hiljada koliko ih je u tom trenutku sjedilo pred njim, bio je: mudrost je od dva dobra izabrati veće i od dva zla - manje. Bošnjaci su danas upravo u toj društvenoj, političkoj pa, ako hoćete, i socijalnoj, egzistencijalnoj, psihološkoj i svakoj drugoj dilemi.

Život i opstanak

Pred njima su dva kompleta i kompleksa izbora. Prvi je ovaj koji im se nudi na predstojećim - ko zna kojim po redu - izborima, a drugi je, premda bi mnogi rekli aproksimativan, realniji nego što na prvi pogled izgleda, izbor između dva velika straha zbog kojih nikome nije svejedno: življenja u sekularnoj državi evropskog tipa - u kojoj svakoj budali na vlasti može naumpasti da hidžab proglasi zabranjenim - i življenja u „islamskoj državi" - u kojoj svakoj budali može naumpasti da proglasi nikab obaveznim.

S jedne strane, već dugo Bošnjaci ne glasaju “za” nešto čime bi sebi osigurali boljitak, nego „protiv" nečega što će im ugroziti opstanak: srpske dominacije, SFR Jugoslavije, izvjesne agresije, novog genocida, političkih protivnika među bošnjačkim i „bošnjačkim" strankama i partijama... U tim brojnim izborima „protiv" žrtvovali smo i izgubili sve što smo mogli žrtvovati i izgubiti: osim svega onoga što su nam uništili i ubijali neprijatelji, samo smo se - u ime ko zna kakvih ideja i ideologija - odrekli cijelih historijskih perioda (srednjovjekovne, osmanske i austrougarske Bosne, pa zašto ne i Bosne i Hercegovine u nekoliko Jugoslavija), velikih i zvučnih imena, nenabrojivog mnoštva dobrih i kvalitetnih ljudi koji se iz nekog razloga nisu slagali s mainstreamom, dokumente od vitalnog značaja za potvrdu naše opstojnosti da i ne spominjemo!

Dovoljno paradoksalno, kako to samo Bošnjacima priliči, sve te ideologije, ma kako dobro ili loše zamišljene, osim što su donijele i nanijele mnogo lošeg i priredile mnogo zla svojim protivnicima, kritičarima i neprijateljima, nikada nisu donijele ništa dobro ni svojim utemeljiteljima, ni podržavateljima, ni sljedbenicima. Jednako paradoksalno i jednako samo nama svojstveno, žrtvujući ono što nam se o nama nije sviđalo, trenutno smo na najboljem putu da izgubimo ono što nam znači život i opstanak: zemlju i državu! Nažalost, malo je ko toga danas svjestan. Političke igre u koje su se naši prvaci možda voljno - možda nevoljko, ali sigurno potpuno nespremni, „uvalili" i stečena sloboda koja se, ponovo nažalost, manifestira samo na razini materijalnog i samo za malobrojnu skupinu - i to se nekako instaliralo kao ideologija. I ponovo donosi dobro samo svojim sljedbenicima, a kritičarima samo nevolje.

Oni koji ne iziđu na izbore, zasigurno su izabrali veće zlo

Nadalje, islam danas svijetu pokazuje lice kakvo radikalni kršćani i Jevreji oduvijek sanjaju. Nazadni, nastrani i, po svemu - porijeklu, počelu i ciljevima - vrlo sumnjivi pokret u islamu koji je potkraj 20. i početkom 21. stoljeća globalnoj javnosti pokazao lice islama kakvo Allahova vjera nikada nije imala, nakon silnog truda da se prije svega islamskom, muslimanskom svijetu nametnu s minimumom vjerovanja i prakse kao maksimumom onoga što islam jeste i treba biti, a potom da se islamskom i ostatku svijeta predstave kao jedina ispravna sljedba u islamu (islamska sljedba) koja slijedi prve sljedbenike. Uprkos očevidnom i uporno zanemarivanom anahronizmu da slijede sljedbenike koji su, naravno, pogrešivi, a ne njihovog nepogrešivog uzora..., tu je i činjenica da oni ni islamu, ni muslimanima, ni ostatku svijeta nisu donijeli ništa dobro!

Teror i terorizam nikada nisu bili sredstvo širenja istine i uspostavljanja pravde. Naprotiv! Pogotovo, historijski, nikada nisu bili sredstvo, metod ili način saopćavanja istina o islamu i muslimanima, osim u posljednjih nekoliko godina ili decenija. Razuman čovjek ima puno pravo da se zapita: kome to, ustvari, doista ide naruku, koristi i treba? Odgovor je više nego jasan: samo onima kojima odgovara kreiranje slike o islamu i muslimanima kao maloj, zaostaloj, zastarjeloj, prevaziđenoj, nasilnoj... religiji neobrazovanih i suicidalnih srednjovjekovnih umova, s izgledom i ponašanjem likova iz strašnih priča kojima su nemaštoviti - ili očajni - roditelji disciplinirali svoju nemirnu i neposlušnu djecu.

Da podsjetim, islam je „srednji put", teorijski i praktično, a ovo - pogotovo u manifestaciji - ni za najograničeniji um, nema ništa zajedničko sa „srednjim putem"! Drugim riječima, ako je ovo „srednji put", onda se ne usuđujem ni pomisliti šta bi mogla biti ekstremna desnica!

Individualni doprinos

Da probam skratiti, Bosanci i Hercegovci, Bošnjaci i bosanski muslimani na predstojećim izborima moraju birati ne između kandidata i stranaka, nego između za i protiv zemlje i države. Ko zna koji put: nažalost, njihovi prvaci toga nisu svjesni. Ko ne vjeruje, neka proba nabrojati bošnjačke stranke i kandidate i njihov individualni i stranački doprinos izgradnji i jačanju države Bosne i Hercegovine.

Uprkos svemu, to bi, u određenom smislu, mogao biti izbor između dva dobra. Naporedo s tim, bojim se i prije i mnogo duže poslije morat će birati između sekularizma i ekstremizma, dva vještačka stanja u kojima je ilegalno i protivzakonito biti musliman na bosanski način. A to je, sigurno, izbor između dva zla. Oni koji iziđu na izbore, makar će imati priliku birati između dva dobra; oni koji ne iziđu, zasigurno su izabrali veće zlo.