U proteklih petnaestak dana mnoge su se začudne (i manje začudne) stvari dogodile, bespotrebni (i još manje potrebni) skupovi održali, loše (i još gore) riječi - uvrede - izgovorile i napisale; neki su uhapšeni pa pušteni, neki nisu pušteni (a neki su baš raspušteni); neki su spomenici vlastitom ludilu podignuti, a neke su maske pale.
Šta je mudrost
Malo prije toga, milioni su (po)trošeni na automobile, mobitele, reprezentacije (čašćavanja i gošćenja); neki su se uselili, neki odselili, a neki, nažalost, preselili. Za razliku od svega prethodno nabrojanog, ovo posljednje nas sve čini jednakima.
Odnedavno se u parapolitički (pred)izborni rječnik nekako uvukla sintagma „manje zlo". Ne želeći sebi priskrbljivati zasluge, ali ni odgovarati za nešto za šta uopće nisam kriv (premda mi se ovo drugo prečesto događa), čini mi se da sam je upravo ja uveo u javni rječnik, premda u sasvim drugom kontekstu. Naime, na pitanje jednog od islamskih velikana: "Šta je to mudrost?", učenici su nudili kojekakve odgovore, ali nijedan tačan. Tada je on, odgovarajući na vlastito pitanje, rekao da je „mudrost (potpuno zdrav razum) - između dva dobra odabrati veće, a između dva zla manje!"
Eh, sad, kako se uopće mudrost - i to baš ova - uvukla u rječnik bosanskohercegovačkih političara i to baš pred izbore, to, doista, ne znam! Ali znam da nikako i nipošto nisam imao namjeru da to - manje zlo - postane politički princip, socijalna kategorija, humanitarno načelo i jedina vodilja pri izboru, a pogotovo ne izborni slogan i jedina opcija glasajućim Bosancima i Hercegovcima. I to baš u ovim, „najtežim, najozbiljnijim i presudnim" izborima od svih koje smo do sada imali, a poslije kojih se baš ništa nije promijenilo!
Zašto biramo manje poguban princip (Foto: Arhiv "Avaza")
Zašto je princip „manjeg zla" - premda je manje - ipak poguban? Zašto je ovaj, čisto teološki pojam, opasna mantra - pokazatelj da smo opasno skrenuli sa dobrog (pravog) puta i da koračamo krivudavom stazom koja ne vodi ničemu dobrom? Zato što o nama govori mnogo više i istinitije nego što bismo sebi ikada željeli priznati i prihvatiti; zato što ukazuje na činjenicu da ništa nismo naučili, da smo postali gori nego što smo bili, da smo se doveli u takav bezizlaz da je teško i zamisliti - a kamoli domisliti - da postoji spas! Ali, postoji i gore od toga. Zato što se, samim uvođenjem tog načela, ne samo u politički život, nego u javni govor, implicira da su svi i da je sve - zlo, da nema dobra, da se u osnovi svih političkih opcija i stranaka nalazi zlo kao temeljni princip njihove politike i djelovanja - što, načelno, nije potpuna neistina, ali je upravo zbog toga - strašno! Znamo da većina Bosanaca i Hercegovaca ni do sada nije vidjela previše dobra, bez obzira ko bio na vlasti, ali „manjim zlom" se izravno sugerira da nam ni u bliskoj, pa ni u doglednoj, budućnosti, neće biti dobro. Bit će nam samo manje zlo!
Ne tješi, pri tome, ni činjenica da bi to - manje zlo - moglo izgubiti na izborima jer bi tada na vlast došlo veće (zlo); ne tješi ni to da bi to (manje zlo) moglo izgubiti na izborima za viši nivo vlasti, jer bi onda (stranačkim automatizmom) bilo raspoređeno na nižu razinu (vlasti), gdje je novac, gdje je (stvarna) moć i gdje bi to (manje zlo) doista moglo raspojasati svoju prirodu i postati veliko! Ne tješi, na koncu, ni činjenica da je narod navikao birati između dva zla, naprosto stoga jer nikada nisu ni imali priliku birati između dva dobra!
Ali užasava saznanje čemu se, ustvari, možemo nadati, u koje od čak i najdobronamjernijih (predizbornih) obećanja možemo, lakonski, laički, ležerno, povjerovati, šta ćemo - kome god da damo glas - izabrati? Zar smo se, zaista, svih ovih godina - i oni koji su glasali, a naročito oni koji nisu - doveli samo do toga da svojim glasovima sebi osiguravamo samo "manje zlo"? I najgore od svega, da nemamo pojma ko je i šta je, ustvari, veće zlo!? Šta je i ko ima zlometar? Postoji li uopće politički zlomjer?
Politička arena
Provjerio sam na internetu: Zoster ima pjesmu koja se zove Manje zlo; postoji i istoimeni film (Lesser Evil - "akcijski film koji obiluje preobratima u radnji i osvaja sa svojom nepredvidivošću, u kojemu progonitelj jedne mlade žene sada radi u programu za zaštitu žrtava koji je pod pokroviteljstvom vlade, a i on sam sada ima nevjerovatne povlastice od iste"); pretraga slika rezultirala je mnoštvom političara, nekoliko glumaca i glumica, fudbalera i nekoliko profesionalnih vjernika...
Pokušao sam zamisliti Bosanca ili Hercegovca - Bošnjaka, Srbina, Hrvata i Ostalog - koji u političku arenu stupa, tražeći povjerenje glasača i birača, boreći se za vlast svjestan da je zlo, manje ali ipak zlo, i s te pozicije nastupa kao prvak... bilo čega. Hvala Bogu, nisam uspio. Jer da jesam, zabrinuo bih se za sebe. Ne zanima me i ne želim znati - ne daj ga Bože razumjeti, kako taj gospodin ili gospođa Manje Zlo vidi sebe, svoja djela i svoj život. Ali me zanima, ne želim znati, ali me zanima, kako će svoje postojanje i angažman na ovome svijetu opravdati svome Bogu!?
Jer, vjerovali vi ili ne, ako nekog života baš i nema prije smrti, poslije (smrti) ga sigurno ima - i vječan je.
