Kad se dobro kritički promisli i kad se uzmu u obzir sve važne činjenice koje se odnose na rezultate proteklih izbora i u svjetlu tih činjenica ocjenjuje njihov društveni i politički značaj i mjere posljedice izbora po stanje u bosanskom društvu, moglo bi se reći i bila bi to istina najbliža onoj koju nazivamo realnom, da se osnovna karakteristika i značaj rezultata proteklih izbora za organe lokalnih vlasti u cijeloj BiH sastoji u jednoj nepotpunoj i nedovršenoj kritici kako dosadašnjeg stanja tako i ponašanja određenih nosilaca politike koji su do sada igrali važnu ulogu u našem političkom i javnom životu. 

Jedna poruka

Dakle, može se reći da ti rezultati i ponašanje biračkog tijela više upozoravaju nego što decidno poručuju i nalažu, kao i da je njihovo značenje prije svega u tome što oni skrivaju više nego što jasno navješćuju ono što se može očekivati i posebno u odnosu na buduće rezultate općih izbora. A to onda znači i da je samo jedna njihova poruka sasvim jasna i nedvosmislena. Ta poruka, izrečena kroz rezultate glasanja, bila bi da biračko tijelo nije nikome dalo apsolutnu podršku ni u smislu podrške općoj politici koja je stajala iza kandidata, kao ni dosadašnjem načinu vođenja lokalne politike. 

Ono nije u potpunosti odobrilo ponašanje nijedne stranke ili koalicije, ali je jasno osudilo do sada vladajuće ponašanje većine stranaka koje se sastoji u tome da od birača zahtijevaju podršku na osnovu obećanja praćenih političkom nedorečenošću i vidljivo kalkulantskog ponašanja, koje se može primijetiti kod mnogih učesnika izborne utrke. 

Naime, ovi izbori su se održavali u situaciji kada se bosansko društvo nalazi na odlučujućoj raskrsnici i mora biti jasno i sadržajno opredijeljeno, a da oni koji žele podršku birača za daljnje vođenje zemlje i na lokalnom i na općem planu ne daju nikakve bitno nove programske, sadržajno i politički jasne poruke, ne kažu jasno i decidno za što se zalažu i to prije svega na najvažnijem polju političkog života. To je odluka o tome kakvu Bosnu i Hercegovinu žele, mada je jasno da narod, odnosno demokratska, a ne nacionalno isparcelirana javnost želi jedinstvenu i demokratsku zemlju, bez do sada vladajuće dominacije nacionalističkih ideja i svih oblika diskriminacije koje iz nacionalističke ideologije i politike nužno proističu. 

Dakle, birači su, mada još nedovoljno jasno i kompaktno, rekli da ne žele više politiku održavanja na vlasti na temelju momentalnih i kratkoročnih interesa održanja na vlasti, koji polaze od saglasnosti do sada vladajućih s podjelom zemlje koja donosi koristi samo vladajućim nacionalističkim klikama, a zemlju stalno dovodi na rub propasti i stvara nepodnošljiva stanja kao što je ovo koje nam je priredio Dodik, a koje smo jedva preživjeli, da ne žele vladavinu stranaka i grupa čija je politika čista kalkulacija, a da im se stvarna politika svodi na prazne fraze i kombinatoriku ostajanja na vlasti, kao i da se takva ocjena biračkog tijela odnosi ne samo na stranke koje su bile izrazito kalkulantske i bezidejne, koje je zanimala samo vlast kao najlakši način postizanja ciljeva među kojima je bogaćenje vladajućih najbitniji cilj, a ne i Bosna i Hercegovina. 

Svi znamo da su takve stranke bile sve do sada vladajuće, a osobito neke koje su deklarirale velike socijalne i humane ciljeve, a vodile prizemnu politiku zloupotreba vlasti svih oblika, kao što je bila Socijaldemokratska stranka pod vodstvom Zlatka Lagumdžije. Ili kakva je nastala kao plod prazne retorike i čiste kombinatorike korištenja privremenih političkih praznina kao u slučaju Demokratske fronte koju je formirao dokazani politički pehlivan Željko Komšić.

S druge strane nastajuća koalicija SDA i SBB treba veoma brzo otkloniti veoma velike upitnike vezane uz razloge njenog nastanka i uvjete pod kojima je nastala. Oni su ostali pod znakom upitnika zbog operetnog hapšenja i upornog vođenja jednog procesa u kojem organi gonjenja naše države prelaze dozvoljene granice i miješaju se u meritume procesa koji se vodi u drugoj državi u kojoj oni nemaju nikakvu jurisdikciju, a što bi ukazivalo na namjeru jedne strane da jednostavno proguta drugu, a bez onog što bi bio osnovni cilj i jedini opravdani razlog stvaranja takve koalicije. 

Rezultati ovogodišnjih ne navješćuju šta se može očekivati na budućim općim izborima

A to je nastajanje jedne nove vrste politike, jedne nove koncepcije odnosa među strankama, jedne nove metode vladavine i jedne jasne i odlučne koncepcije da se Bosni i Hercegovini rekuperacijom silom i evidentnom nepravdom joj otetih prava konačno vrate njena historijska demokratska državna prava, ime i ustrojstvo kao i način vladavine, kako bi se BiH opet mogla smatrati i igrati ulogu u skladu sa svojom historijskom i političkom autentičnošću da bi se stvorio osnovni uvjet za nastanak demokratskih političkih odnosa i osiguranja prava njenih građana da budu nosioci suvereniteta umjesto izmišljenih navodnih konstitutivnih naroda koji nikada kao takvi nisu konstituirali nikakvu državu Bosnu i Hercegovinu, ali je jesu nastojali uništiti, podijeliti i počiniti brojne užasne zločine nad njenim stanovnicima i njenom teritoriju. 

Lekcija vladajućim

Kad se rezimiraju znakovi koje su nam poslali birači, onda se oni mogu svesti na slijedeće: prvo, dokazano je da je moguće stvoriti, makar i na lokalnom nivou, alternativu postojećoj korumpiranoj vlasti; drugo, data je lekcija vladajućim da nisu sigurni čak ni ondje gdje su stvorili maksimalno povoljne uvjete za trajno iskorištavanje glasačkog potencijala u svom interesu; treće, ukazali su na urgentnu promjenu cjelokupne politike vladavine u zemlji i to važi za sve učesnike izbora. 

Sve to ukazuje da će, ako stvari ne dožive bitnije promjene, sljedeći opći izbori sigurno donijeti velike i bitne promjene u vladavini koje niko neće moći zaustaviti ili spriječiti. 

Narod je konačno progledao i zna da nije sve u svakodnevnom kruhu, na što su nas do sada vladajući sveli, nego na dostojanstvu i smislu života u bilo kojoj, a pogotovo u našoj zemlji, s tako dugom državnom i humanom historijom Bosne i Hercegovine. 

Ponašanje birača i osobito nesporan uspjeh neovisnih kandidata, bez obzira kakvi su oni i koje su namjere iza njihove neovisnosti, jasno ukazuju na urgenciju bitnih promjena u postojećoj vladavini i ponašanju ljudi koji su mislili da su našli kamen mudrosti vladavine, a taj kamen može se pokazati kao onaj o kojem je Isa pejgamber (Isus Krist) rekao: “Neka se kamenom baci onaj ko je bez grijeha”. Ja tu čuvenu rečenicu tumačim tako da bi svi trebali prvo da pogledaju svoje lice u kritičkom ogledalu i bez obijesti koju donosi osjećanje neopravdane sigurnosti u svoj položaj, dakle da se ne ogledaju u kraljičinom, nego u onom ogledalu koje je sirotoj djevojčici Snjeguljici reklo da je ona najljepša.