HISTORIJA

Zašto majevićki stećci nisu pod zaštitom

Stećci se nalaze na tridesetak lokacija na Majevici

Bit će objavljena i knjiga o majevičkim stećcima

Piše: LJ. LJUBOJEVIĆ

12.3.2019

“Ovdje leži Bogilo Obradović, na svojoj zemlji, na Visorah, a postaviše ovaj biljeg i sinovi Višen i Radovan i Radašin i s rodom.”

Nemanja Milovanović, profesor u Srednjoškolskom centru u Loparama, dobar poznavalac srednjovjekovne historije majevičkog kraja, posebno 14. i 15. stoljeća, kaže da je stećak s ovim tekstom prvi put objavljen 1888. godine.

Ko je odgovoran

Profesor Milovanović kaže da se već desetak godina bavi istraživanjem majevičkih stećaka. On planira da u drugoj polovini ove godine objavi knjigu o majevičkim stećcima. Radimlja, kao i neke druge nekropole, odavno su pod zaštitom UNESCO-a. Majevičke nekropole stećaka još nisu ušle u projekt zaštite i neko je, prema njegovom mišljenju, odgovoran za to.

- Stećci koje imamo na području Majevice, rasprostranjeni su i na području Hercegovine, Bosne, Podrinja, zapadne Srbije. Imamo i na ovom području osnovne tipove stećaka, kao što je sanduk, sljemenjak, stub, ploča. Na području općine Lopare stećci se nalaze na nešto više od trideset lokacija. Istražio sam sve lokacije na Majevici i Majevičkoj podgorini, više od 30 lokacija – kaže on.

Milovanović: Dobar poznavalac historije

Poseban utisak na njega je ostavila nekropola stećaka u Jakovljevićima, a u pitanju je nekropola na granici sela Piperi i Jablanica.

Jedanaest epitafa

- Specifična je po tome što ima najveći broj srednjovjekovnih epitafa na području Bosne. Jedino veći broj epitafa od ove nekropole ima jedna nekropola u Hercegovini, Boljuni kod Stoca, a po pet epitafa imaju nekropole Radimlja i u Premilovom polju. Mi u Piperima imamo stećke sa jedanaest epitafa – objašnjava on.

Radi na terenu i pravi fotografije

Kako kaže Milovanović, namjerava da ponudi i novo tumačenje natpisa na stećcima gdje to bude neophodno, kao i novo čitanje nekih spornih mjesta.

- Više autora se bavilo istraživanjem i tumačenjem istih epitafa. Neki su objavljivani po četiri do pet puta, neki po dva do tri puta, dok neki nisu nikako objavljivani. Postoje razlike u tumačenju i čitanjima epitafa. S obzirom na to da radim na terenu, da fotografišem svaki stećak, onda mogu tačno uočiti ko je bio u pravu i ko je napravio dobar prepis stećka, odnosno ko ga je dobro protumačio. Mnogi autori nisu bili po struci lingvisti te su napravili određene previde - upozorava profesor Milovanović.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.