IZ ARHIVA Nakon egzodusa i genocida

Žepa umire od zaborava

Žive bez ambulante, škole, prevoza

Avaz.ba

Mještanin sela Godženi nadomak Žepe

Foto: Avaz


Ljudi, pošaljite ovamo  nekoga da nam pomogne, da nam makar ambulantu i prodavnicu naprave! Mi svi možemo pomrijeti dok dođemo do bolnice u Han Pijesku ili u Rogatici, riječi su kojima je Esed Uvejzović, mještanin sela Godženi nadomak Žepe, dočekao ekipu „Dnevnog avaza“ prilikom jučerašnje posjete. 

Dobri ljudi

- Vlastima Republike Srpske smetamo, a ni političarima na vlasti u Federaciji nismo pretjerano zanimljivi - kaže ovaj Žepljak. 

Vjerovatno nikada ne bismo ni sreli Uvejzovića, kao  ni njegovog komšiju Selmana Muratovi}a, da nismo pogriješili na putu prema Žepi, herojskoj enklavi koja je prije dvije decenije bila, zajedno sa Srebrenicom, u fokusu svjetske javnosti. Nad Žepljacima je, kao i nad Srebreničanima, počinjen genocid, iako su bili zaštićena zona Ujedinjenih naroda. 

Ova dvojica mještana, dobri, pošteni ljudi, kako je Ivo Andrić isto opisivao bosanske istočnjake u svojim pripovijetkama, bila su raspoložena za razgovor i za pomoć u pronalasku pravog puta do Žepe. 

- Nas dvojica među prvima smo se vratili na ognjišta.  Ali, to je sve stalo, jer nema podrške za povratnike. Ne mogu se ljudi vraćati i živjeti od have. Mi smo namjerno zaboravljeni - kaže Muratović. 

Nakon što su nas uputili  na pravi put, slabo očišen od snijega, u manjem zaseoku Luke, na malom imanju Hasib i Ramiza Mešanović prebacuju sijeno za stoku. 

  • Most na Žepi

    Most na Žepi

    Foto: Avaz


Kažu da imaju dvije krave i da im je, pored minimalne Hasibove penzije, stoka glavni izvor prihoda. Hasib nam je ispričao da je bio u logoru u Mitrovom Polju u Srbiji pola godine. 

- Vratio sam se u Luke 2001. godine. Nemamo nikakvih problema što se tiče nacionalne netrpeljivosti. Niko nas ne dira. Ali, teško nam je živjeti ovako bez mogućnosti da se liječimo, bez pošte. Nemamo gdje brašna kupiti - govori Hasib. 

Ova varoš na krajnjem istoku Bosne danas broji dvjestotinjak domaćinstava. Kao što je i u prošlosti bilo, i danas se stanovništvo uglavnom bavi poljoprivredom i stočarstvom, ali nemaju mogućnost da proizvode plasiraju na tržište. Najveći problem im je što se nemaju gdje liječiti. U naselju postoji ambulanta, koja ne radi, jer iz Rogatice dolazi dežurni ljekar, ali samo po potrebi. 

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Žepa Edin ef. Šljivar smatra da je maćehinski odnos vlasti RS prema Bošnjacima iz Žepe nastavak etničkog čišćenja.

- Ne amnestiram ni odgovornost bošnjačkih političara koji su dvije decenije na vlasti. Oni dolaze ovdje samo kada im zapne za izbore glasova. Ponekad se zapitam šta mi radimo ovdje, kome mi trebamo. Ne vole nas u Banjoj Luci, ali ni Sarajevu nismo bitni - ogorčen je ef. Šljivar.

Alarm vlastima

U Žepi danas žive uglavnom starci. Bolna je istina da lokalno područno odjeljenje osnovne škole pohađa devet učenika,  uzme li se u obzir da ih je  prije rata bilo 850.  

Bez autobuske linije, kontakt s vanjskim svijetom  Žepljaci ostvaruju jedino privatnim automobilima. Sve ove  činjenice trebale bi biti alarm vlastodršcima da se pokrenu i spriječe gašenje života u ovom herojskom mjestu. Ako ništa, onda zbog duga prema braniteljima poput Avde Palića, koji su svoj život utkali u odbranu ovih krajolika prelijepe zemlje Bosne.

Više o:

Žepa Selo Godženi
NA VRH

Podijeli članak na