U posljednjih nekoliko dana sve oči na Planeti gledaju ka zoni jugozapadne Azije, regije koju mi zbog eurocentrizma zovemo „Bliski istok“. Ovaj prostor je već duži vremenski period politički nestabilan. Realno je teško naći period u prošlosti da su ovdašnji narodi, ili države koje su na njemu nastajale i nestajale, živjele u nekoj stabilnosti i prosperitetu.

Razlozi sukoba su se mijenjali, a jedan je ostao konstanta – kontrola prometa na vezivnom tkivu kontinenata Starog svijeta. Danas svjedočimo vojnom sukobu Irana i Izraela koji više liči na ono što smo gledali u SF filmovima tipa „Star Wars“. Treba napomenuti da ovdje ne postoje glumci koji će sekundarno naplatiti svoj rad, nego civili koji stradaju od raketa koje lete preko cijele regije.

Igra geologije

Ova regija unutar sebe ima jednu prirodnu granicu koja je kroz prošlost predstavljala limes kultura, država, naroda i civilizacija. Kao što prirodnu granicu čine Himalaji, Sahara, Sredozemno more ili Rajna i Dunav koje su razdvajale Rim od Barbara, ovdje se našao jedan plitki zaljev koji različiti narodi drugačije zovu. Prije nekoliko mjeseci, dolaskom na vlast, Tramp (Trump) je promijenio naziv Meksičkog zaljeva u Američki zaljev. Tako i zaljev koji se nalazi između drevne Perzije i Arapskog poluotoka nosi naziv Arapsko-perzijski.

Površina ovog zaljeva je pet puta veća od Bosne i Hercegovine (240.000 km2), a zanimljivo je da je njegova najveća dubina samo 102 metra. Osim što je zatvoreni prostor Indijskog okeana, geologija se ovdje „poigrala“ te ovaj prostor nagradila crnim zlatom. Sam zaljev nastao je tek nakon velikog otapanja leda poslije posljednjeg ledenog doba, a to je upravo osnovni „krivac“ zbog kojeg on obiluje naftom. Na obale zaljeva izlazi osam država – sedam arapskih te Islamska Republika Iran. Mnoge od spomenutih svoju ekonomiju baziraju na petrohemijskoj industriji i članice su OPEC-a. Ovaj zaljev je još od vremena kralja Kira koji je zauzeo Babilon zona sukoba njegovih istočnih i zapadnih obala.

Kada se zna podatak da 50 posto svjetskih rezervi nafte i 40 posto zemnog gasa leži u ovom zaljevu, on dobiva na strateškom značaju. Najzanimljivije je „usko grlo“ na jugoistoku zaljeva koje čini jedan morski prolaz koji je dobio ime po istoimenom otoku – Hormuz. Otok je dobio ime po božanstvu iz zoroastrizma, religije čije je porijeklo iz današnjeg centralnog Irana. U svom najširem dijelu on je širok samo 39 kilometara te predstavlja pravu arteriju prometa, ali i prevoza nafte. Čak 25 posto od ukupne količine nafte kojom se trguje na Planeti prolazi kroz ovaj morski prolaz. Kada kroz vas prolazi svaki četvrti litar „crnog zlata“, jasno je da ste veoma bitni za svjetsku ekonomiju.

Manje nafte, cijena viša

U samom moreuzu se preklapaju teritorijalne vode Irana i Omana. Čitav niz otoka koji se nalaze u njemu smješteni su u sjevernom dijelu te politički pripadaju Iranu. To su, osim Hormuza, otoci Kiš, Kešm, Abu Musa te Veliki i Mali Tumb. Islamska Republika Iran dozvolila je slobodan protok kroz Hormuz, ali i zadržala pravo da isti zatvori ako se ugrozi nacionalna bezbjednost države. S obzirom na trenutno stanje može se konstatirati da je nacionalna bezbjednost minimalno ugrožena, a svijet potencijalno ide ka energetskoj krizi. Zakon ponude i potražnje je tu više nego jednostavan – što manje nafte na tržištu to je njena cijena viša.

U posljednjih pola stoljeća nekoliko puta su se dešavali naftni šokovi, odnosno nagli rast cijena energenata zbog političkih i vojnih problema. Zanimljivo je da su i oni vezani za dešavanja u ovoj regiji. Prvi naftni šok se desio kada su države OPEC-a 1973. godine donijele odluku o embargu na izvoz nafte u SAD, Kanadu, Japan i neke države Europe. Razlog je bio sljedeći – spomenute države su optužene da pomažu Izrael u Jomkipurskom ratu. Posljedice embarga koji je trajao nekoliko mjeseci su bile da je barel nafte skočio sa 3 na 12, a svjetska ekonomija ušla u recesiju. Kada se sagleda današnja geopolitička situacija i razne „podrške“ koje se daju Izraelu sa nekih paralela i meridijana, evidentno je da su neke stvari identične.

Drugi naftni šok se desio nakon 1979. godine i islamske revolucije u Iranu. Tada se cijena nafte „uduplala“, a geopolitički kontekst značajno promijenio. Od zapadnog saveznika koji je trgovao s korporacijama iz SAD i Velike Britanije, Iran postaje nepoželjni element za „politički zapad“. Nakon toga dolazi i do Iračko-iranskog rata koji će obilježiti pretposljednje desetljeće XX stoljeća. Ostali naftni šokovi, kao onaj u periodu Zaljevskog rata, imali su velike posljedice na energetski sektor i svjetsku ekonomiju. Pravo je pitanje danas, nakon svega što se dešava na istoku Europe i jugozapadnoj Aziji – da li smo pred najvećom energetskom krizom?

Već duži vremenski period Crveno more ima prometni infarkt. Na sjeveru je Suecki kanal u Egiptu u krizi zbog aktualnog stanja, a morski prolaz na jugu (Bab el Mandeb) je pod stalnom presijom situacije u Jemenu i somalijskih gusara koji njime plove. Kada se ovome doda potencijalna kriza i zatvaranje Hormuškog prolaza evidentno je da će svjetska trgovina doživjeti brojne probleme. A problemi u snabdijevanju znače samo jedno – rast cijena!

U srijedu je Iran donio odluku koja će imati velike posljedice na planetarnu ekonomiju. Umjesto slobodnog prolaza kroz moreuz, vlada Irana odlučila je da nijedan brod, tanker s naftom ili pošiljka LNG (ukapljeni plin), ne može proći bez ranije saglasnosti Teherana. Ova odluka će na snazi biti stotinu dana, a jasno je na čiju ekonomiju ona „udara“ – upravo „političkog zapada“ koji daje podršku Izraelu. Može se konstatirati kako se, pola stoljeća nakon čuvenog embarga, Planeta nalazi u istoj situaciji. S obzirom na to da je Hormuz arterija ovaj infarkt će devastirati brojne ekonomske subjekte. Razni mešetari i preprodavači nafte zadovoljno trljaju ruke, a svi ostali se mogu naći u ozbiljnoj krizi. Upravo je Evropa u krizi zbog nedostatka (jeftinog) energenta iz Rusije, a potezi ovog tipa bi u njoj mogli ubrzati recesiju ekonomije.

Sve države iz zaljeva će se naći u problemu zbog odluke političkog Teherana. Katar, kao najveći izvoznik LNG, sav svoj izvoz obavlja preko Hormuškog kanala. Druge države, kao što su UAE i Saudijska Arabija već traže alternativu svom izvozu fosilnih goriva. Saudijska Arabija će više koristiti naftovod do svoje luke Yanbu na Crvenom moru, a UAE luku Fujairah preko gasovoda koji dolazi u Omanski zaljev zaobilazeći Hormuz. Ovo će samo ublažiti probleme i transportnu krizu energenata.

Polarizacija svijeta

Već duži vremenski period se, u sukobu na istoku Evrope, prevashodno udara na energetska postrojenja. Slične se stvari dešavaju i na Bliskom istoku. Iako su napadi na Iran koji su se desili u petak bili izvan naftnih polja, već oni sljedećeg dana su bili na regiji Bushehr na jugu države. Tu je došlo do požara u plinskom polju Južni Pars. Zbog ovoga je privremeno prekinuta proizvodnja 12 miliona m3 plina. Svakako je uslijedio i odgovor Irana koji je napao rafinerije u Haifi i Ashdodu te plinsku platformu Tamar u Izraelu. S obzirom na stalne potrebe za energijom te već oslabljenom infrastrukturom zbog agresije na Gazu, ovakvi napadi na Izrael nanose ogromnu štetu ekonomiji istog.

Iran odavno „živi pod sankcijama“ jer je ova država vječno „optužena“ zbog svog nuklearnog programa te je zbog toga pod stalnim ekonomskim embargom. Ono što znamo je da devet država ima nuklearno oružje, a da su se dvije (Južnoafrička Republika i Ukrajina) „dobrovoljno“ odrekle istog. Ovaj oblik naoružanja predstavlja oblik psihičkog ratovanja jer se te države doživljavaju kao moćne i zaštićene. Prije mjesec se pričalo o potencijalnom vojnom sukobu dvije nuklearne sile – Pakistana i Indije. I danas se govori o uplitanju brojnih država u ono što je trenutni sukob Irana i Izraela. Kako to obično bude iza takvih akcija često stoje neke (veće) sile. To ne moraju biti države nego neke ekonomske korporacije koje vide svoju korist. Pa nije valjda da su sredinom prošlog stoljeća samo ratovali sjeverni protiv južnih Koreanaca!?

Trenutno je Planeta u nikad većem strahu od izbijanja sukoba koji bi zahvatio prostor koji je mnogo veći od tamošnje regije. Ponovo dolazi do polarizacije svijeta u kojem se jasno vidi kojem bloku koja država pripada. Veliki problem mogu imati brojne zaljevske države u svakom obliku – od izvoza nafte do razvoja turizma. Dovoljno je pogledati kartu avio letova proteklih dana pa zaključiti koja se regija i prostor zaobilaze.

„Dok se slonovi svađaju nastrada trava!“ je poslovica koja se u svjetskoj geopolitici često pokazala tačnom. Dok gledamo na društvenim mrežama kako rakete lete ka svojim (vojnim) ciljevima, možemo se zapitati šta se desilo homo sapiensu pa je pristao da mu ovo bude normalitet i svakodnevica? Svijet nije reagirao na brojne nepravde, međunarodna zajednica je veoma često žmirila na razne agresije, a u isto vrijeme je to omogućilo brojnim silnicima da maltretiraju slabije od sebe. Svjedoci smo da su neki političari u stanju izazvati sukobe samo da ostanu na vlasti i ne odgovaraju za svoje aktivnosti. Da li je moguće da 2025. godine ljudski život tako malo vrijedi i da li bi i oni u Koloseumu prije 2000 godina snimali gladijatore koje se bore na život i smrt? Vjerovatno bi...

Ko preživi pričat će...

Online rat

Iranski odgovor, osim onog vojnog, prije svega mora biti ekonomski. On najviše može napakostiti ako zatvori i onemogući prolaz kroz Hormuški prolaz. U kojem obimu će to druge sile dozvoliti ostaje da vidimo – i to u prvom online ratu kao iz SF filmova!