Za učenike Bošnjake u Konjević-Polju i Vrbanjcima kod Kotor-Varoši neće biti uvedena nacionalna grupa predmeta ni u novoj školskoj godini, bio je jučer kategoričan ministar prosvjete i kulture RS Goran Mutabdžija (SNSD).
Uzalud su roditelji te djece pozivali na dogovor Mutabdžiju i njegovu stranačku kolegicu iz Dodikovog inkubatora, entitetsku premijerku Željku Cvijanović.
Uzalud su se pozivali i na Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika od 5. marta 2002. godine, koji su potpisali ministri obrazovanja RS i FBiH, kada je usaglašena i dogovorena mogućnost da roditelji djece u pogledu izučavanja nacionalne grupe predmeta biraju između entitetskog ili kantonalnog nastavnog plana i programa.
Roditeljima nije pomogla ni činjenica da u osnovnim školama "Petar Kočić" i "Sveti Sava", u Konjević-Polju i Vrbanjcima, njihova djeca čine više od 50 posto đaka.
Nijedan argument, koliko god bio snažan i logičan, nije uspio probiti tvrde nacionalističke stavove. Mutabdžija i društvo jednostavno su zaključili da neće popustiti taman da im neko pritisne ruku na vrelu ringlu. Ne dam i tačka. Tako bi otprilike zvučalo objašnjenje Gorana Mutabdžije. I njegovim saradnicima u Ministarstvu obrazovanja RS, također, to možda djeluje kao sasvim racionalna i detaljna argumentacija.
Njihova logika prosta je do srži - nisi pravi Srbin i ne voliš RS ako djeci iz Vrbanjaca i Konjević-Polja dozvoliš da uče na bosanskom jeziku. U SNSD-ovom sistemu vrijednosti važnije je biti nacionalista nego pružiti mališanima obrazovanje kakvo traže njihovi roditelji. U krajnjoj liniji, to im je, očito, i cilj - odgojiti nove nacionaliste.