Muhedin Muhić iz Kladnja, invalid sa znatnim oštećenjem sluha i govora, bivši atletski reprezentativac BiH, vlasnik fakultetske diplome koju je stekao zahvaljujući volji, znanju i nadi da će mu ona pomoći da postane ravnopravan član društva u kojem živi, jučer je u Tuzli počeo štrajk glađu.

Devet punih godina Muhedin je kucao na vrata mnogih institucija koje su, shodno njegovim profesionalnim i fizičkim sposobnostima, mogle i po zakonu bile dužne da mu omoguće zaposlenje. Ali, uzalud.

Kap je prelila čašu nakon što je na posljednjem konkursu Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK konkurirao za radno mjesto vaspitača i odgajatelja u Zavodu za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju u Tuzli. Rečeno mu je da će se prilikom odabira kandidata za ovo radno mjesto u Zavodu držati Pravilnika o kriterijima prijema!

A Pravilnik je, poznato je, donio kantonalni ministar, čije su odredbe prethodno nacrtali  partijski vlasnici naših sudbina i po čijoj bi shemi, prvenstveno, trebalo biti mjesta za mnoge njihove sinove i kćeri, često sa svježe kupljenom diplomom.

Ne treba za Muhedinovu sudbinu kriviti premijera TK Bahriju Umihanića, pred čijim sjedištem od jučer gladuje ovaj defektolog. On je tu tek nekoliko mjeseci i samo je puki nasljednik pravila po kojim je 20 godina u BiH građen sistem u kojem treba biti mjesta za probrane, a sposobnim, vrijednim, pametnim i, nadasve, poštenim, ako šta ostane.

Slučaj Muhedina Muhića, invalida, koji se gladovanjem odlučio boriti za pravdu, još je jedna potvrda teze o bh. društvu kao društvu nejednakih šansi.