Da se u Mostaru itekako &quot;ubiru plodovi&quot; posijanog zla, jasno je prikazano u emisiji &quot;Perspektiva&quot;, u kojoj je učenik Srednje prometne &scaron;kole u Mostaru Ante D., ne trepnuv&scaron;i očima, kazao da zbog straha ne ide u istočni dio. Kazao je da se boji &quot;da ga ne prepoznaju&quot;, ba&scaron; kao &scaron;to on Bo&scaron;njake može prepoznati po teksturi lica i boji kože!

Naprosto, nevjerovatno je da jedan srednjo&scaron;kolac na taj način percipira svoje sugrađane druge nacionalnosti, ali je, nažalost, jednako tako i s mnogim mladim Bo&scaron;njacima koji su puni predrasuda prema Hrvatima.

&quot;Nije mali Ante kriv&quot;, mnogi su jučer komentirali u Mostaru. I, zaista je tako. Mladi Ante je primjer kako su nacionalne elite godinama za svoje interese i ciljeve trovale narod, a posebno mlade. Vi&scaron;e od dva desetljeća oni drže ljude u uvjerenju da je jedini način preživljavanja taj da se drže svog stada.

Ipak, svi oni koji žive u Mostaru, u svojevrsnom getu, trebaju mućnuti glavom i zapitati se &scaron;ta ih to čeka s ovakvim nara&scaron;tajima. Osude čina jesu dobrodo&scaron;le, ali ne pomažu.

Jasno je kao dan da ovo ludilo i silna mržnja, nacionalizam koji je, nažalost, sada pomije&scaron;an s rasizmom ne može nestati sve dok na podijeljenim stranama Mostara odrastaju djeca koja ne znaju kako izgleda cijeli grad u kojem žive i koja nikada nisu vidjela Stari most, jedinstveni monument kojem se cijeli svijet divi.

Na građanima Mostara je da dignu svoj glas i da napokon počnu misliti na sebe, svoju djecu i budućnost. Dosta je ispiranja mozgova, kao &scaron;to je to učinjeno brojnim generacijama. Dosta je Mostaru ožiljaka. Treba mehlem privijati.

&nbsp;

Komentar dana

Pismo iz geta

Sada kada je Kolinda Grabar-Kitarović položila predsjedničku zakletvu, mnogima je jasno da će nova čelnica Republike Hrvatske biti najvi&scaron;e prozapadno orijentiran lider od&nbsp; osamostaljenja ove države 1991. To bi morala biti najbolja vijest i za Bosnu i Hercegovinu.

Tako treba čitati i sasvim jasne stavove prema glavnom susjedu Srbiji, ali i prema onome &scaron;to bi se, blago rečeno, moglo nazvati povremeno &scaron;aranje Beograda prema BiH, za razliku od dugogodi&scaron;nje konzistentnosti Zagreba kada su bh. prioriteti, od NATO-a do EU, u pitanju.

A bosanski izbor sasvim je jasan! Uz ustoličenje Grabar-Kitarović iz Zagreba su stigle i druge važne poruke za političku budućnost Bosne. Te će evropske tekovine i BiH morati prihvatiti, prije ili kasnije.

Pobjeda Grabar-Kitarović osvojena je tek u drugom krugu. I tek time je dato pravo svim građanima, a ne samo partijskim biračima, da izraze svoju slobodnu volju. Ovi drugi, dobro uhljebljeni &ldquo;partijski vojnici&rdquo;, bez evropskog izbornog mehanizma, nažalost, jo&scaron; kroje sudbinu u stranački razgrabljenoj Bosni.

U Hrvatskoj je Grabar-Kitarović već dala ostavku i na svoje članstvo u HDZ-u.

Da je sreće i zakona, to su trebali učiniti i članovi bh. Predsjedni&scaron;tva BiH. A ne da se bore da jo&scaron; budu i predsjednici svojih stranaka za vrijeme najvažnijeg političkog mandata?! U pravu su i oni koji kažu da je za BiH prva i najvažnija evropska kapija od sada upravo u hrvatskoj prijestonici.

Poruke iz Zagreba

Nakon &scaron;to je ostvario likovni san i upisao se u evropsku četu figurativnog slikarstva, gdje su nastala najveća djela u oblasti umjetnosti i gdje su njegovi ideali Mikelanđelo (Michelangelo Buanarotti) i Ticijan (Tiziano Vecelli), na&scaron;em velikom slikaru i grafičaru Safetu Zecu ispunila se jo&scaron; jedna želja, i to možda najveća koju je imao.

Krajem septembra pro&scaron;le godine njegova figurativna kompozicija &quot;Skidanje Isusa s križa&quot; dobila je posebno mjesto u velikoj centralnoj rimskoj isusovačkoj crkvi, čemu je prisustvovao i papa Franjo, a sada je dobio najvi&scaron;e glasova Odbora za dodjelu &Scaron;estoaprilske nagrade za ovo najveće priznanje Grada Sarajeva u 2015. godini. Nagrada će mu biti uručena na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Sarajeva koja će biti održana 6. aprila.

Safet Zec svojim radom dao je značajan doprinos domovini, koja je uvijek bila prisutna na njegovim djelima, a nazivaju ga slikarom poetične i traumatične BiH. Posebno se ističe ciklus &quot;Srebrenica&quot;, gdje je umjetnik potresno, do granica nepodno&scaron;ljive boli, naslikao dramu onih koji su fizički preživjeli pokolj i masovne likvidacije, čije su du&scaron;e uni&scaron;tene i sistematski ugu&scaron;ene. Zec je rođen u Rogatici 1943. godine. Živi na relaciji BiH - Italija.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA   Safet Zec

Ispunjeni san

Odavno je poznato da je Bosna i Hercegovina rasadnik velikih nogometnih talenata. No, jedno ime u posljednje se vrijeme izdiže od ostalih. Riječ je o Milanu Đuriću, igraču Čezene, koji se od proteklog vikenda može pohvaliti da je savladao velikog golmana Đanluiđija Bufona (Gianluigi Buffon).&nbsp;

U 23. kolu italijanske Serije A, visoki napadač (199 centimetara) pogodio je za vodstvo svog tima protiv prvaka Apenina Juventusa i namjestio pogodak saigraču Franku Brienci (Franco Brienza) za konačnih 2:2, čime je zasluženo progla&scaron;en za igrača utakmice, a naknadno je uvr&scaron;ten i u tim kola.

Sve bolje partije biv&scaron;eg mladog reprezentativca BiH, koji će ostati upamćen po het-triku protiv U-21 selekcije Njemačke na Ko&scaron;evu (4:4), stavljaju ga u poziciju nasljednika Dijamanta Edina Džeke.

Rođen je u Tuzli 22. maja 1990. godine. Nakon &scaron;to se s porodicom 1991. preselio u Italiju, omladinsku karijeru počeo je u redovima Vis Pesara. Seniorsku karijeru započeo je u Čezeni 2007., ali se kalio u nekoliko drugih klubova (Askoli, Krotone, Kremoneze, Trapani i Čitadela).&nbsp;

Milan Đurić

Nasljednik Dijamanta

Pod već odavno poznati moto SDA - &ldquo;jest ćemo zlatnim ka&scaron;ikama&rdquo;, mogla bi se podvesti i jučera&scaron;nja obećanja o zapo&scaron;ljavanju 10.000 ljudi godi&scaron;nje, koja je, prema uzoru na svog &scaron;efa Bakira Izetbegovića, izrekao mandatar za sastav nove Vlade FBiH Fadil Novalić.&nbsp;

Uz to, Novalić je, kao i mnogi njegovi prethodnici, obećao da neće biti prodaje zlatnih koka - &ldquo;BH Telecoma&rdquo; i &ldquo;Elektroprivrede BiH&rdquo;. Ta poruka stigla je u istom danu kada smo mogli vidjeti koliko je i Evropi jasno da se u BiH zloupotrebljava trži&scaron;na moć kroz potpunu kontrolu velikih javnih preduzeća.

- Dominantne firme, povezane s vlastima, često zloupotrebljavaju svoju moć i veze i podrivaju druge u trži&scaron;noj utakmici - stav je Delegacije EU u BiH, kakvim se sasvim bjelodano upućuje kritika strankama na vlasti, koje putem svojih kadrova u upravljačkim strukturama raspolažu basnoslovno visokim novčanim sredstvima najprofitabilnijih firmi.

Čuvajući vlasni&scaron;tvo nad strate&scaron;kim kompanijama, strankama je lak&scaron;e manipulirati i krasti, a samim tim i dobivati izbore, određivati ko će biti u vlasti, kontrolirati trži&scaron;te, upravljati svim procesima u državi.&nbsp;

Sve dok imaju takve poluge u rukama, ne trebaju čuditi ni isprazna obećanja o 100.000 radnih mjesta. Podsjetimo samo da je Izetbegović prvo, uoči oktobarskih općih izbora 2014., tvrdio da će zaposliti 100.000 ljudi ako SDA dobije novi četverogodi&scaron;nji mandat, da bi u oktobru taj rok pomjerio na osam godina, a nakon oktobra produžio ga na deset godina.

Da je puste sreće, pa da se i ta desetogodi&scaron;nja Bakirova računica počela ostvarivati, do sada bismo dnevno imali 27 novootvorenih radnih mjesta (brojka koja se dobije kada se 3.650 dana u deset godina podijeli sa 100.000 radnih mjesta). Kako su već pro&scaron;la četiri mjeseca od izbora (oko 120 dana), Izetbegović je do sada trebao zaposliti barem 3.240 ljudi!

No, sve dok SDA crpi svoju moć iz državnih kompanija te tako, praktično, odlučuje o svemu - od famoznih dodjela vi&scaron;emilionskih tenderskih poslova, preko smjenjivanja i postavljanja vlada, do zapo&scaron;ljavanja - jasno je da niko iz te stranke neće polagati račune za olako data lažna obećanja narodu, jer, &scaron;to bi rekao Bala&scaron;ević, čast je čast, ali vlast je vlast! A zlatne koke i zlatne ka&scaron;ike rezervirane su samo za odabrane.

Zlatne koke i kašike

Poruke novoizabrane predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, koja je jučer položila zakletvu te preuzela dužnost predsjednice u najmlađoj državi članici Evropske unije, odjeknule su u regionu.

Grabar-Kitarović je na inauguraciji u Zagrebu, pred građanima, biračima, ali i stotinama državnih delegacija, liderima zemalja regiona, jo&scaron; jednom ponovila da će Hrvatsku voditi ka budućnosti, ekonomiji i evropskim standardima života, ne zanemarujući pouke pro&scaron;losti. 
&nbsp; 
Slične poruke već duže vrijeme dolaze i iz Srbije. Premijer Aleksandar Vučić snažno se zalaže za &scaron;to raniji ulazak Srbije u evropsku zajednicu i odmjerenim izjavama i jasnim državnim planovima provodi reforme na tom putu.

Istovremeno, u Bosni i Hercegovini takva opredijeljenost vlasti jo&scaron; nedostaje, a država je uklije&scaron;tena između borbe za prevlast i neispunjavanja evropskih uvjeta.

Nedavno potpisivanje izjave o predanosti reformama važan je korak, ali neko će tu izjavu morati provesti. Malo je onih koji vjeruju da će isti lideri koji već sedam godina nisu napravili nijedan korak ka Uniji biti u stanju i imati političku volju za reformama.

Umjesto jasne strategije za pristup EU, ispunjenja ciljeva koji za građane ove države znači bolji život, nova radna mjesta, sigurnije poslovno okruženje, nove investicije, bh. vlasti ne čine skoro ni&scaron;ta da prate napredak regiona.

Sladunjava retorika kojom se pojedinci služe samo kako bi imitirali iskrene reformiste odavno je pročitana. Borba za fotelje, vlast, pozicije, zapo&scaron;ljavanje podobnih umjesto sposobnih, nebriga za narod, politička je strategija koja i dalje prevladava u na&scaron;oj zemlji, dok, očito, drugi vode promjene i otvaraju vrata boljem životu, stabilnosti i evropskim standardima.

&nbsp;

Reformisti i pozeri

Nenad Janković, poznatiji kao doktor Nele Karajlić, preksinoć je na Jahorini promovirao svoju knjigu &ldquo;Fajront u Sarajevu&ldquo;.

Mnogi su se pitali za&scaron;to promocija knjige rođenog Sarajlije, upamćenog po ulozi u kultnom serijalu &quot;Top lista nadrealista&quot;, a u kojoj govori o rodnom gradu koji je napustio 1992. i nikada se vi&scaron;e nije vratio, nije organizirana u gradu, već u brdsko-planinskom ambijentu.

Na to je odgovorio sam Karajlić, vulgarno u svom stilu, otkrivajući da se, zapravo, pribojava povratka u grad iz kojeg je oti&scaron;ao i koji je svih ovih godina uglavnom vrijeđao nacionalističkim ispadima. No, činjenica da je njegova promocija u jahorinskom hotelu protekla bez incidenata i mahom neopaženo, potvrdila je da su takve bojazni neopravdane. I veći su srpski nacionalisti hodali Sarajevom pa im dlaka s glave nije pala.

No, s Neletom, koji je, bez sumnje, ostao u sjećanju jedne generacije mladih u BiH, stvari su drukčije. Grižnja savjesti zbog odbacivanja grada i države u kojoj je stekao slavu Karajliću je, očito, donijela nemir.

Ni poku&scaron;aj da se nametne kao komičar i pisac u susjednoj Srbiji nije donio rezultat, pa je nekada supersimpatični predratni nadrealista i frontmen &quot;Zabranjenog pu&scaron;enja&quot; postao pomalo patetični i demode, nacionalistički &bdquo;nabrijani&ldquo; publicista iz sela Koraćica u općini Mladenovac u Srbiji, gdje danas živi. &nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Nenad Janković

Neletov fajront

Obama: Kredibilitet za lidersku ulogu u borbi protiv nasilnog ekstremizma

Američki predsjednik Barak Obama (Barack) osudio je, zatražio hitnu istragu i pravim imenom nazvao brutalno ubistvo iz mržnje troje američkih muslimana u Sjevernoj Karolini.

Taman kada su se kritičari nao&scaron;trili da ga optuže za dvostruke ar&scaron;ine i relativizaciju, Obama je bez kompleksa, ljudski i državnički, snažno i bez zadr&scaron;ke osudio zločin nad muslimanima, kao i terorizam i zločine nad nemuslimanima.

Stanar u Bijeloj kući tako je jo&scaron; jednom pokazao da je nesumnjivi lider civiliziranog, demokratskog Zapada te prava osoba za pokretanje globalne borbe protiv terorizma i sve opasnijeg nasilnog ekstremizma.

Kredibilitet koji na ovaj način Obama stječe mogao bi biti primjer ne samo liderima muslimanskih država nego i običnim ljudima koji često, pod dojmom propagande, upadaju u zamku relativizacije i opravdavanja nasilja i zločina nau&scaron;trb pravde i pravičnosti.

&nbsp;

&nbsp;

Barak Obama

Čovjek i državnik

Radnici, sindikalisti, tužioci, advokati i novinari samo u posljednjih nekoliko sedmica bili su meta različitih vrsta napada, smrtonosnih, po život opasnih, fizičkih, prijetećih, verbalnih i ponižavajućih.

Bihaćka advokatica Jasmina Koričić smrtno je stradala, a malo je nedostajalo da se to dogodi i Faruku Balijagiću u Tuzli. U istom je gradu radnica &quot;Aide&quot; brutalno udarena u stomak, a sindikalisti su često meta prijetnji vlasti. Napadi na tužioce su nebrojeni, a nijedan od njih, poput poku&scaron;aja atentata na Dianu Kajmaković, jo&scaron; nije rasvijetljen.

Ni novinari nisu po&scaron;teđeni napada, pritisaka i ograničavanja slobode djelovanja kako u Federaciji tako i u manjem entitetu. Svi ovi stravični udari i izazivanje nesigurnosti, prema svemu sudeći, imaju jednu zajedničku crtu: političku pozadinu.

Jer, ti ljudi, te grupacije i esnafi, ti javni djelatnici imaju važnu dru&scaron;tvenu ulogu i svojevrstan su lakmus-papir za vlast i državu.

Ako su oni nesigurni i meta prijetnji i napada, cijeli sistem je ugrožen, postaje nedemokratski, antirazvojni, antievropski i zaostao.

Posljednjim napadima situacija je eskalirala do te mjere da ima mnogo onih koji se pribojavaju da nije ovime sistem ugrožen, već da upravo on, odnosno strukture bliske vlastima, potiču i izazivaju nesigurnost i nered.

Jer, u ovakvim okolnostima straha, prijetnji i nesigurnosti samo lo&scaron;a vlast može profitirati, i to vi&scaron;estruko. Njeni protivnici postaju lovina, a građanima se &scaron;alje opasna poruka da nipo&scaron;to ne dižu glavu iznad mase.

&nbsp;

Kome treba strah

Nema veće istine u zemlji od one da je nezadovoljnim građanima vlast suprotstavila policiju, da bi, čuvajući njihove fotelje, pendrecima u&scaron;utkala njihovo nezadovoljstvo.

To je, po ko zna koji put, ponovio predsjednik Sindikata solidarnosti Sakib Kopić, reagirajući na incident pred Skup&scaron;tinom TK, gdje je u naguravanju s policijom povrijeđena radnica Tvornice obuće &bdquo;Aida&ldquo;.

Na svojim leđima je osjetio Kopić, kao i mnoge njegove sindikalne kolege koje već petnaestak godina u Tuzli predvode proteste radničkog nezadovoljstva, kako udara vlast. Bezbroj puta, direktno s protesta na kojima je s megafonom u ruci prozivao krivce za uni&scaron;tenu tuzlansku privredu, zavr&scaron;avao je u policiji, na sudovima, plaćao kazne te bio prozivan, etiketiran, omalovažavan.

Osnivanjem Sindikata solidarnosti, na čijem čelu je Sakib Kopić, takozvani državni sindikalisti koji su godinama aplaudirali vlasti, osjetili su se ugroženima. Imaju i razloga jer stanje u kojem se trenutno nalaze deseci hiljada radnika u zemlji, bez uvezanog radnog staža i neisplaćenih plaća, direktna je posljedica njihovog nerada.

Sakib Kopić

Predvodnik radničke borbe

Povratnici u Žepu Bo&scaron;njaci, naravno, žive zaboravljeni od svih i svakoga. Od entiteta, države, politike, rodbine, prijatelja, od izvikanih merhametlija i lažnih čuvara nacionalnih interesa, ustvari, od svakoga koga bi se trebao ticati život nekada&scaron;njeg simbola herojstva i otpora agresiji na BiH, a Žepa tu zauzima jedno od prvih mjesta.

Svi koji su povratkom u Žepu mislili da će im mir biti lak&scaron;i od rata, očito su se prevarili. I danas, kao i prije 20 godina žive od onoga &scaron;to iz zemlje iskopaju, &scaron;to u &scaron;tali othrane, nemaju ambulantu, ni prodavnicu, niti autobus da ih preveze do bilo kojeg dijela civilizacije. Jedino &scaron;to ih danas razlikuje od vremena kad su ih zvali &bdquo;enklava u okruženju&ldquo; jeste to &scaron;to im nad glavom ne sijevaju neprijateljske kame i granate.

Nije Žepa jedino herojsko mjesto u BiH čiji su stanovnici nedugo nakon rata institucionalno zaboravljeni, a njihov život prepu&scaron;ten vlastitom kuvetu. Takvih mjesta puna je BiH, posebno uz granicu uz Drinu. Njih se država, odnosno sarajevska politička elita, sjeti samo u vrijeme obilježavanja godi&scaron;njica velikih zločina. Dođu, uglavnom, kao VIP gosti, odnosno paraderi.

Ko to danas u Podrinje dolazi i pita tamo&scaron;nje Bo&scaron;njake, posebno one po selima, kako i od čega žive, mogu li &scaron;kolovati djecu, ako ih i &scaron;koluju, te rade li im djeca?

Je li iko od onih &scaron;to se na dženazi u Potočarima 11. jula redovno guraju u prvim safovima, tokom godine barem jednom isprljao salonke u nekom od srebreničkih sela da bi saznao kako je onima koji su se vratili, &scaron;ta ih to, osim tuge za najbližima, jo&scaron; muči, čime im se može pomoći itd? Daj, Bože!

Siroma&scaron;tvo i bijeda Žepe, Srebrenice, Teočaka i mnogih drugih herojskih mjesta u BiH nakon 20 godina mira ne mogu biti i nisu posljedica rata. Oni su svjedočanstvo nemara bo&scaron;njačkog političkog mindera.

Posljedice mira

Na&scaron; nogometni internacionalac i član italijanskog Kjeva Ervin Zukanović u srijedu je proslavio 28. rođendan, koji je, u prvenstvenom susretu protiv Parme, uljep&scaron;ao majstorskim golom.

Zukanović je efektnim golom donio pobjedu svom timu, a ujedno jo&scaron; jednom skrenuo pažnju selektora na&scaron;e reprezentacije pred akcije koje dolaze. Svako priseban smatra da Zukanović treba biti na spisku bh. A tima, jer je već godinama jedan od najstandardnijih defanzivaca koje imamo.

U Kjevu igra i lijevog bočnog, po potrebi i stopera, a kada &bdquo;zapne&ldquo;, onda cijepa protivničke mreže. Tako je radio u Belgiji, u Kortrijku i Gentu, a sada je nastavio u Italiji. Polivalentnih igrača imamo malo, a Zukanović je jedan od najboljih u ovom trenutku.

U Seriji A ove sezone nastupio je kao starter u 17 utakmica, postigao je dva gola i uknjižio dvije asistencije. S njim u timu Kjevo ima jednu od najboljih odbrana u Italiji (samo pet ekipa je primilo manje golova). Prema stranici &bdquo;Transfermarkt&ldquo;, vrijednost mu je 2,2 miliona eura. U Kjevu igra na posudbi iz Genta, ali Italijani na kraju sezone imaju mogućnost otkupa ugovora.

Ervin Zukanović

Majstorija za rođendan

Kada je prije skoro 12 godina u Kantonalnom sudu u Mostaru prim. dr. Senadin Ljubović, vje&scaron;tak sa Psihijatrijske klinike u Sarajevu, posvjedočio da je Muamer Topalović, okrutni ubica porodice Anđelić iz Kostajnice kod Konjica, zapravo bio osoba iznadprosječne inteligencije, čak na granici s genijem, nemalo je onih koji su bili &scaron;okirani.

Odgovor na pitanje za&scaron;to je mladić koji je(da je bilo sreće i da je ijedna poratna vlast u BiH vodila računa o budućnosti ovda&scaron;nje djece, osim, naravno, o budućnosti djece mindera&scaron;a) mogao biti ponos svoje zemlje postao okrutni terorista, treba tražiti u riječima ambasadorice Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u BiH Morin Elizabet Kormak (Maureen Elizabeth Cormack).

- Da bismo se borili protiv terorizma, moramo pronaći alternativu za mlade ljude, radna mjesta, mogućnosti u obrazovanju, koja će ih odvratiti od radikalizma i nasilja - poruka je ambasadorice Kormak, nad kojom se moramo zamisliti.

Zaista. Da bi se rije&scaron;io problem terorizma, potrebno je krenuti od uzroka. Da bismo se rije&scaron;ili komaraca, moramo isu&scaron;iti baru iz koje dolaze.

Da je, primjerice, ova država dala ikakvu &scaron;ansu onom mladiću iz okolice Velike Kladu&scaron;e, on ne bi, prema svjedočenju njegovog oca &Scaron;. Ć., &quot;spalio sve svoje slike&quot; pa oti&scaron;ao na &quot;kurs&quot; kod neformalnog vođe vehabija Bilala Bosnića, a otud na sirijsko rati&scaron;te da se bori na strani terorističke organizacije Islamska država (IS). Takav je slučaj i s Topalovićem. Na stotine je ovakvih priča, od srednje Bosne do Krajine, i od Hercegovine do Gornje Maoče. Da bh. fotelja&scaron;i, a posebno oni veliki tobožnji za&scaron;titnici Bo&scaron;njaka u Sarajevu, stvarno žele drugačije, bi li bili toliko uspje&scaron;ni &quot;oni koji dolaze po na&scaron;u djecu&quot;? Ne!

Zato na hiljade djece u siroma&scaron;nim bosanskim selima i gradovima postaju laka meta za razne daije (misionare), haridžije, zapravo probisvijete koji u terorizmu žele ponuditi smisao života na&scaron;oj djeci.

Želite li odgovor na pitanje da li baru uistinu imaju namjeru isu&scaron;iti oni koji ne vide problem u 547.000 nezaposlenih, u skoro 70.000 onih koji su lani oti&scaron;li iz BiH, u očajnim ljudima koji za njih ionako postoje samo kao glasačka ma&scaron;ina, pogledajte kako pojedine bh. institucije i nosioci najvi&scaron;ih funkcija toleriraju radikalnu ideologiju, beskrajno relativiziraju provokacije po džamijama, kao i mar&scaron;eve mladića u crnim majicama i sa zastavama IS-a po Sarajevu i BiH.

Isušivanje bare

Bosanka Sonja Elazar, potomak &scaron;panskih Sefarda, posljednje tri decenije provela je prikupljajući fotografije, priče i slu&scaron;ala o običajima svojih predaka. Sav trud je uložila da bi novim generacijama ostavila vrijedno djelo, monografiju &bdquo;Iz albuma bosanskih Sefarda&ldquo;.

U svom djelu Sonja ne govori samo o Elazarima niti o Sefardima. Cijenjena autorica je napravila presjek jednog davnog, već zaboravljenog doba. U bogatom izdanju mnogi će naći priče o svojim porodicama pa tako i potomci porodice Pinto, Papo, Alkalaj, Kabiljo, Finci, Altarac, Danon, Ruso, Abinun, Baruh, Atijas, Pesah, Hajon, Samokovlija, Kaveson, Levi, Montiljo...

Od velike imovine njene bogate porodice ostala joj je samo gomila fotografija. Sonja ih je iskoristila na najbolji način, nije ih ostavila sakrivene u starim kutijama, već ih je oživila kroz crtice iz života ljudi koji su na tim fotografijama.

Ekonomistica po profesiji, Sonja Elazar svojom monografijom ostavila je neizbrisiv pečat u kulturi i sjećanju na Sefarde u Bosni i Hercegovini.

Sonja Elazar

Čuvar tradicije

Brutalno ubistvo troje studenata, muslimana, u američkoj državi Sjeverna Karolina lokalne vlasti već istražuju kao zločin iz mržnje. A to je u Americi atak na sami fundament ovog dru&scaron;tva, otvorenijeg od bilo kojeg drugog u svijetu.

Nažalost, nije prvi put da muslimani ili oni koji po nekim stereotipima odgovaraju negativnim, često i medijski isforsiranim predodžbama, u Americi ili drugdje bivaju žrtve suludih pojedinaca.

Sada se čuju i cinični glasovi da je naivno očekivati da svjetski mediji i ovaj zločin tretiraju kao i svaki drugi akt terorizma. Ali, to je sasvim moralno tražiti. 
Pored opravdanog lamenta, i ovaj bi zločin trebalo izdići na nivo globalnog upozorenja, posebno nakon krvavog pariskog januara.

Ni&scaron;ta, ama ba&scaron; ni&scaron;ta ne opravdava pucanje u ljude zbog vjerskih ili bilo kojih drugih svjetonazora. Posebno je lo&scaron;e kada neki umisle da brane &bdquo;svoju&ldquo; religiju ili ateizam pa &bdquo;pravdu&ldquo; uzmu u svoje ruke!?

- Da ne bismo posmatrali stvari s visine i mislili da je ovo karakteristično za neko drugo mjesto, sjetite se da su tokom krsta&scaron;kih ratova i inkvizicije ljudi počinili stra&scaron;na zlodjela u ime Krista - upozorio je i predsjednik Barak Obama (Barack) pro&scaron;le sedmice na Molitvenom doručku u Va&scaron;ingtonu, u danima kada se najgori zločini i barbarizam vežu uz &bdquo;islamske&ldquo; predznake.

- Ima mnogo stvari zbog kojih sam spreman umrijeti, ali ne postoji nijedan razlog zbog kojeg sam spreman ubiti - riječi su Mahatme Gandija, koje kao molitvenu mantru - svijet mora če&scaron;će izgovarati. Ovo je jo&scaron; jedan, na&scaron;, zajednički civilizacijski trenutak, kad zdrav razum mora učiniti sve da porazi mračni um, tamne ideologije i opće neznanje.

Moral i zločini

Pronevjere miliona maraka, dolara ili eura u Bosni i Hercegovini postale su standardna dnevna vijest, pa je i informacija da su pojedini bh. državljani u &scaron;vicarskoj podružnici HSBC-a krili vi&scaron;e od četiri miliona dolara izazvala mlaku reakciju nadležnih organa.

Dok zemlje zapadne demokratije svim sredstvima poku&scaron;avaju iskorijeniti finansijske malverzacije, o čemu svjedoči podatak da su javnosti na pladnju ponuđene čak i informacije o mutnim poslovima moćnih banaka u &Scaron;vicarskoj, u na&scaron;oj državi ova se po&scaron;ast godinama gura pod tepih.

Samo objavljivanje podataka o tajnim računima, pa čak i kada u njima ne mora biti ni&scaron;ta a priori nezakonito, na Zapadu je izazvalo pravu buru u javnosti, a institucije su se zainteresirale i pokrenule provjere i istrage.

Kod nas je druga priča. O kriminalu, tajnim računima, crnim fondovima i utaji poreza se govori svaki dan, a reakcije vlasti skoro nema.

Izvje&scaron;taji o pronevjerama ratnih donacija, sumnjivim transakcijama u koje su prste upetljali aktuelni i biv&scaron;i visoki državni zvaničnici, pranju novca kroz pljačka&scaron;ku privatizaciju godinama skupljaju pra&scaron;inu u ladicama bh. pravosuđa.

Mada se javnost svake četiri godine, smjenom vlasti, bombardira najavama o &bdquo;pravnoj državi od ponedjeljka&ldquo; i tobožnjem obračunu s kriminalom, činjenice su posve drugačije.

U sudskim klupama i iza re&scaron;etaka jedva se nađu i sitni lopovi, a kamoli krupne ribe koje novac iz osiroma&scaron;ene države izvlače u &scaron;vicarske i druge banke po bijelom svijetu.

Pismo iz geta

Poruke iz Zagreba

Ispunjeni san

Nasljednik Dijamanta

Komentar dana

Reformisti i pozeri

Neletov fajront

Čovjek i državnik

Kome treba strah

Predvodnik radničke borbe

Posljedice mira

Majstorija za rođendan

Isušivanje bare

Čuvar tradicije

Moral i zločini

Tajni računi

Kolumne

Pismo iz geta

Poruke iz Zagreba

Ispunjeni san

Nasljednik Dijamanta

Komentar dana

Reformisti i pozeri

Neletov fajront

Čovjek i državnik

Kome treba strah

Predvodnik radničke borbe

Posljedice mira

Majstorija za rođendan

Isušivanje bare

Čuvar tradicije

Moral i zločini

Tajni računi