Biv&scaron;i član Predsjedni&scaron;tva RBiH, danas rektor Univerziteta &bdquo;Sarajevo School of Science and Technology&ldquo; (SSST), akademik Ejup Ganić jedan je od dobitnika najvi&scaron;ih državnih odlikovanja Republike Hrvatske. &bdquo;Red kneza Branimira s ogrlicom&ldquo; Ganiću je na Pantovčaku uručio hrvatski predsjednik Ivo Josipović.

Ovo priznanje inače se dodjeljuje za &quot;izniman doprinos neovisnosti, cjelovitosti i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske, izgradnji Hrvatske i razvoju odnosa Republike Hrvatske i drugih zemalja&quot;. Ganić je kazao da je podržao legitimnu odbranu Hrvatske u trenucima kada su topovi gađali hotele u Dubrovniku te naglasio da turbulencija između BiH i Hrvatske vi&scaron;e nema.

Iako je hrvatsko priznanje Ganiću izazvalo žestoke reakcije u regionu, ono bi u konačnici trebalo predstavljati samo jedan od koraka ka stabilizaciji političkih prilika i pobolj&scaron;anju odnosa između zemalja Balkana.

Ejup Ganić rođen je 3. marta 1946. u Novom Pazaru. Diplomirao je i magistrirao na Univerzitetu u Beogradu, a doktorirao na Tehnolo&scaron;kom institutu u američkom Bostonu. Osim člana Predsjedni&scaron;tva BiH, obavljao je i dužnost predsjednika FBiH. Autor je vi&scaron;e od 100 naučnih i stručnih radova. Oženjen je, otac sina i kćerke.

Ejup Ganić

Priznanje iz susjedstva

Pet mjeseci trebalo je koalicionim partnerima SDA - DF - HDZ BiH da izaberu tročlano predsjedni&scaron;tvo Federacije. Čini se, u posljednji čas. Ruka spasa stigla je iz &bdquo;opozicionog&ldquo; SDP-a, koji im je pomogao da namaknu nedostajuće srpske delegate i podrže Marinka Čavaru, Meliku Mahmutbegović i Milana Dunovića.

Danas je prvi od 100 dana koliko bi, u uređenim zemljama, dobila nova vlast da počne s radom.&nbsp;

No, federalni predsjednici taj luksuz nemaju. U zemlji u kojoj je skoro polovina građana nezaposlena, u kojoj su penzioneri gladni, mladi izlaz vide samo u inozemstvu, u zemlji u kojoj ne prođe dan, a da radnici neke od hiljada uni&scaron;tenih firmi ne protestiraju, vlast nema taj džentlmenski rok.&nbsp;

Svojih 100 dana ova vlast već je potro&scaron;ila na petomjesečna međustranačka nadmudrivanja u borbi za pozicije. Ta borba jo&scaron; traje, jer formiranje izvr&scaron;ne vlasti u Federaciji ni blizu nije zavr&scaron;eno. Zapelo je s raspodjelom ministarstava u Vladi FBiH.&nbsp;

Zbog toga jučera&scaron;nji uspjeh koalicionih partnera da izaberu predsjedni&scaron;tvo entiteta treba pozdraviti, ali i shvatiti, ustvari, kao konačno dobivanje jedne od adresa na kojoj će svoja prava moći tražiti penzioneri, radnici, nezaposlena omladina, borci...&nbsp;

Osiroma&scaron;eni građani Federacije konačno moraju držati vlasti za riječi i obećanja koja su im dali u izbornoj kampanji. Zbog toga, u konačnici, i postoje izbori i izborna kampanja. Na tome, ustvari, počiva demokratija. Biraj i traži odgovornost!

Komentar dana

Adresa za žalbe

Među stotinama hiljada Bosanaca i Hercegovaca razasutim &scaron;irom svijeta je i Bilal Kunduklija, građevinski inžinjer iz Goražda s njemačkom adresom. Za razliku od većine svojih sunarodnjaka koji su oti&scaron;li iz BiH &bdquo;trbuhom za kruhom&ldquo;, pristajući na sve uvjete samo da pobjegnu iz surove bh. svakodnevice, Kunduklija je u Njemačku oti&scaron;ao na poziv jedne firme koja je prepoznala njegove kvalitete.&nbsp;

Ubrzo su tamo&scaron;nji poslodavci Kundukliji povjerili rukovođenje jednim od najznačajnijih infrastrukturnih projekata u novijoj historiji grada Dizeldorfa.&nbsp;

Danas Kunduklija radi na projektu koji bi trebao rezultirati izmje&scaron;tanjem saobraćaja u Dizeldorfu pod zemlju. Iako je ovaj stručnjak u stranoj zemlji dobio satisfakciju za svoj trud uložen u obrazovanje, žalosno je da njegovo znanje i talent nisu prepoznati u domovini, gdje je izvjesno vrijeme radio i na projektiranju koridora 5C.

Da jesu, danas bi ovaj stručnjak imao status u svojoj zemlji ravan onome u Njemačkoj.&nbsp;

Bilal Kunduklija rođen je 22. oktobra 1983. u Foči. Osnovnu &scaron;kolu pohađao je u Goraždu i Njemačkoj. Srednju &scaron;kolu zavr&scaron;io je u Goraždu, a Građevinski fakultet u Sarajevu. Oženjen je suprugom Elmom.&nbsp;

Bilal Kunduklija

Inžinjer za ponos

Rezultat kritika na usvajanje Zakona o javnom redu i miru u RS mogao bi se svesti i na dva upozorenja. Prvo, i nije novost pisati o Dodiku da koristi sva populistička i represivna sredstva da bi se održao na vlasti. Ali je vijest da je Dodiku opet na noge oti&scaron;lo 30 ambasadora.

I drugo, u BiH, očito, nema političke elite, iako neki sebe uporno tako nazivaju, evo, već 25 godina! No, tu je politička oligarhija, koja djeluje poput najnotornijeg latinoameričkog kartela. Da ima &ldquo;elite&rdquo;, bilo bi i promjena! 
&nbsp; 
I ne bi se tamo neka dva politička provincijalca iz koalicije uzurpiranog imena&nbsp;&ldquo;Domovina&rdquo; ni usudila glasati u korist sramotnog zakona koji u predvorju Evrope dokida evropske standarde. 
&nbsp; 
Sramotno, taj politički kartel, koji nije viđen jo&scaron; od Krležinih Glembajevih, već počinje misliti i na nadolazeću smjenu generacija s očeva i stričeva na djecu i silne nećake. Zato se javnost i protjeruje na periferiju, &scaron;to dalje od epicentara njihove moći! Tako se &ldquo;čuvaju&rdquo; pozicije i enormno bogatstvo oteto bosanskoj, za&scaron;to ne reći, sirotinji svih nacija ili vjera. Ali ne dovijeka! 
&nbsp; 
Facebook je, kažu u UN-u, najmoćnija i najbrojnija &ldquo;država&rdquo; na svijetu, pa je kristalno jasno na koji to način bosanski vlastodr&scaron;ci &ldquo;pate&rdquo; zbog uvreda s ove dru&scaron;tvene mreže. Oni se pla&scaron;e njegove brzine i demokratskog potencijala da poziva na prosvjede protiv bosanskih &ldquo;glembajevih&rdquo;, koji u BiH jo&scaron; zagovaraju političku i ekonomsku diskriminaciju svake vrste. 
&nbsp; 
Prije ili kasnije, ovaj zakon mora zavr&scaron;iti na historijskom smetlji&scaron;tu, na sramotu njegovih predlagača, ali i onih koji ga hinjski podržavaju.

Gospoda Glembajevi

Jedan od na&scaron;ih najznačajnijih bh. filozofa i historičara, ugledni akademik Muhamed Filipović (86) novi je predsjednik Bo&scaron;njačke akademije nauka i umjetnosti (BANU).

Iako na pragu devete decenije života, Filipović je i dalje veoma dru&scaron;tveno angažiran i, reklo bi se, &ldquo;življi&rdquo; od većine pripadnika bh. intelektualne zajednice.

Poznat po svojim analizama, u kojima duboko secira stanje u bh. dru&scaron;tvu, na&scaron;oj državi, posebno unutar bo&scaron;njačkog dru&scaron;tvenopolitičkog kruga, često je trpio razne napade, posebno iz krugova SDA.

Uprkos tome, on se pokazao kao istinski patriota koji silno voli svoju Bosnu i narod kojem decenijama govori istinu, nadajući se da će jednom ova zemlja ipak krenuti naprijed.

Filipović je ostao dosljedan branitelj Bosne, Bo&scaron;njaka, uvijek i uprkos svemu. Upravo to mu i ne mogu halaliti jastrebovi iz SDA.

Rođen je 3. avgusta u Banjoj Luci. Objavio je mnoge knjige koje su prevedene na svjetske jezike.

&nbsp;

Ličnost dana   Muhamed Filipović

Branitelj Bosne i Bošnjaka

Ki&scaron;a, snijeg, vrućine, zdravstveni problemi, zastra&scaron;ivanja, prijetnje, policijski nadzor..., ni&scaron;ta nije u posljednjih godinu omelo Fehima Lovića, demobilisanog borca Armije RBiH, da svaki dan, barem po nekoliko sati, protestira na platou prekoputa zgrade Predsjedni&scaron;tva BiH u Sarajevu.

S istim žarom s kojim se borio za BiH u ratu, Lović je proteklih 365 dana poku&scaron;avao izboriti pravo na bolji život dostojan čovjeka. Pri tome je često bio i sam, uprkos tome &scaron;to je svakodnevno pored njega i transparenata s porukama antinarodnoj vlasti koje je držao prolazila armija onih čije su sudbine slične ili gore od njegove.

No, razlika između njih i Lovića je &scaron;to ovaj uporni borac nije odustao od svojih zahtjeva i poku&scaron;aja da natjera svoje i ugnjetače ove zemlje da ili odstupe ili se konačno počnu baviti problemima građana i države.

I jučer, na godi&scaron;njicu historijske pobune u BiH, Lović je do&scaron;ao tamo gdje dolazi svaki dan proteklu godinu. Pridružilo mu se i vi&scaron;e stotina sugrađana, koji su protestnom &scaron;etnjom simbolično obilježili ovaj značajni dan.

Za razliku od većine njih, koji će već danas ostati kod svojih kuća, Lović je već najavio da dolazi i danas i narednih dana na mjesto okupljanja demonstranata. Do, kako je kazao, konačne pobjede. Lović je rođen 1. aprila 1955. godine. Oženjen je i otac troje djece.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA  Fehim Lović

Simbol protesta

Diljem BiH jučer je obilježen prvi rođendan velikih protesta, koji su pro&scaron;le godine&nbsp; eksplodirali vatrom. U tom plamenu je sagorio, kako građanski strah, tako i moć mnogih dojučera&scaron;njih političkih i nacionalnih moćnika.

U Tuzli, odakle je, s razlogom, sve i počelo, građani su se ponovo skupili pred zgradom nekada&scaron;nje kantonalne vlade, koja svojom avetinjskom prazninom i godinu dana poslije&nbsp; svjedoči količini ljudskog bijesa koji je na nju tog 7. februara nasrnuo.

Zgrada kantonalne vlade u Tuzli, kao i sve druge zgrade u BiH na koje su se tih dana,&nbsp;&nbsp; ognjem i plamenom ustremila gladna usta bosanske sirotinje, nisu gorjele zbog ružnih&nbsp; vrata i prozora, već zbog lo&scaron;e vlasti koja se iza njih krila 20 godina, a čija je sila i neznanje uni&scaron;tila, otela i obezglavila sada&scaron;njost i budućnost hiljada građana ove zemlje. 
&nbsp; 
U Tuzli se jučer okupilo nekoliko stotina nezadovoljnika kako bi poručili da razlozi zbog kojih su protestovali pro&scaron;le godine nisu nestali.

Naprotiv!

Osim zamjene mjesta partija na vlasti i imena u ministarskim foteljama, ni&scaron;ta se drugo, od pro&scaron;log do ovog 7.februara u državi nije promjenilo.

Radnici firmi čija su dobra opljačkali domaći i strani tajkuni i dalje pravdu traže na ulici. U državne institucije i preduzeća i dalje se zapo&scaron;ljavaju partijski sinovi i kćeri. I dalje hiljade visokoobrazovanih mladića i djevojaka zbog nedostatka posla bježe iz zemlje, bilo da će sa svojom diplomom prati uniforme vojnicima u Avganistanu, ili stražnjice nepokretnih staraca u kakvom evropskom staračkom domu. Sve je isto. I narod to zna.

Svi koji misle da je narod zaboravio zbog čega je pro&scaron;le godine palio vlast u sopstvenoj zemlji, grdno se varaju. Živi bili pa vidjeli!

&nbsp;

Plamen nije ugašen

- Kad ti zafale riječi o nekome, onda može&scaron; misliti koliko ti tek fali taj neko - riječi su koje je srbijanski pjesnik, kantautor i glumac Đorđe Bala&scaron;ević posvetio nedavno preminulom sarajevskom pjevaču Kemalu Montenu.

Iako su se dva muzička virtuoza dugo vremena dogovarala za saradnju, zajednički duet, nažalost, nikad nisu uspjeli snimiti, zbog čega je Đorđe napisao baladu &quot;Duet zapevaću sam&quot;...

Na taj način, autor nekih od najljep&scaron;ih balada u na&scaron;em regionu izrazio je žaljenje zbog činjenice da je izgubio velikog prijatelja. Po ko zna koji put, Bala&scaron;ević je svojim emotivnim stihovima dirnuo sve one koji su voljeli i po&scaron;tovali lik i djelo legendarnog Kemice. Na svoj, poseban način, vojvođanski pjesnik iskazao je po&scaron;tovanje velikom umjetniku i prijatelju.

Đorđe Bala&scaron;ević rođen je 11. maja 1953. godine u Novom Sadu kao sin Jovana i Veronike. Sa suprugom Oliverom i troje djece živi u rodnom gradu.

Đorđe Balašević

Pjesma prijatelju

Eksplozija pro&scaron;logodi&scaron;njeg socijalnog bunta u BiH, iako nije znatnije ni okrznula glavne krivce za dvodecenijsku agoniju u kojoj živi većina bh. građana, ipak je polučila značajne rezultate. Za obične građane, jednako ogorčene i gladne kao i 7. februara pro&scaron;le godine, dodu&scaron;e, jo&scaron; ni&scaron;ta se nije promijenilo.

No, mora se priznati da su protesti i demonstranti koji su pro&scaron;log februara bili na ulicama bh. gradova, ipak, utjecali na zaokret politike Evropske unije prema BiH.

Ponukana snagom očaja i bijesa izvaranih i prevarenih svih kategorija stanovni&scaron;tva u BiH, EU je kao odgovor na proteste ponudila bh. vlastima nove prioritete u ispunjavanju uvjeta za dobivanje statusa zemlje kandidata za pridruživanje Uniji.

Donedavno je glavni preduvjet za stupanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju na snagu bila provedba odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju &bdquo;Sejdić - Finci&ldquo;, to jest omogućavanje i pripadnicima nacionalnih manjina pravo na izbor za članove Predsjedni&scaron;tva BiH.

Upravo su protesti skrenuli pažnju evropskim zvaničnicima na to da ekonomske i socijalne reforme moraju biti prioritet čije će rje&scaron;avanje biti u direktnom interesu građana.

Na ovaj način zvaničnici EU jo&scaron; jednom su pokazali da su veći prijatelji naroda u BiH nego domaći vlastodr&scaron;ci.

Jer, dok se vladajuća politička elita u BiH, naročito u vrijeme i neposredno nakon protesta, utrkivala da narodno nezadovoljstvo suzbije potpirujući međuetničke strahove te progla&scaron;avajući građane kriminalcima i narkomanima, Evropska unija itekako je između glasnog negodovanja i povika demonstranata čula krčanje njihovih praznih stomaka.

Dodu&scaron;e, i za građane i za EU posljednja &scaron;ansa data političarima na vlasti može biti mač s dvije o&scaron;trice. Prije svega zbog toga &scaron;to je EU, u poku&scaron;aju da pomogne bh. građanima, ruku spasa pružila i onim političarima na vlasti koji su je do sada bezbroj puta izvarali.

EU je čula proteste

Gnjev je, vjerovatno, slaba riječ za opis stanja u kojem se na&scaron;ao jordanski kralj Abdulah Drugi nakon &scaron;to su pripadnici terorističke grupe Islamska država živog spalili njegovog sunarodnika Muaza el-Kasasbeha.

Nakon &scaron;to je IS objavio snimak koji prikazuje stravičnu likvidaciju pilota, jordanski vladar&nbsp; prekinuo je kratko putovanje u SAD i sazvao krizni sastanak sa sigurnosnim snagama. Sastanak je rezultirao zračnim udarom na mete Islamske države u Mosulu, u kojem je ubijeno 55 terorista, a Jordan je, također, smaknuo dva osuđenika, uključujući i bomba&scaron;icu samoubicu Sadžidu el-Ri&scaron;avi, za koju su ekstremisti zahtijevali da bude oslobođena u zamjenu za slobodu pilota.

Kralj Abdulah tako je okončao uzaludne pregovore s džihadistima, skinuo diplomatske rukavice i lično rukovodio operacijom protiv IS-a.

- Rat protiv IS-a neće se zavr&scaron;iti. Borit ćemo se protiv njih u njihovim skrovi&scaron;tima - kazao je odlučni kralj.

Abdulah Drugi ibn el-Husein rođen je 30. januara 1962. u Amanu. Za kralja Jordana imenovan je 7. januara 1999. godine. Oženjen je Palestinkom Ranijom el-Rasin, s kojom ima četvero djece.

&nbsp;

Ličnost dana Kralj Abdulah Drugi

Odlučan potez

Sutra će se navr&scaron;iti godina od praznika bh. demokratije i velikih protesta kada su desetine hiljada na&scaron;ih prevarenih zemljaka, obespravljenih radnika, penzionera s margina dru&scaron;tva, kao i nezaposlene mladeži, na ulicama ispoljile dvije decenije akumuliranog nezadovoljstva.

Kao &scaron;to su tih februarskih dana učinili sve da preko svojih plaćenika, medijskih kerbera i sitnih provokatora kompromitiraju proteste i od naroda načine teroriste, predstavnici nove-stare vlasti predvođene istom Bakirovom SDA, danas ne &scaron;tede para (ni turskih, a ni onih na&scaron;ih) da od bilo koga ko digne glas zbog nepravde koja se čini tuzlanskim radnicima, sarajevskim prosvjetarima, kraji&scaron;kim državnim službenicima, svim penzionerima, načine izdajnike i &quot;velikosrpske sluge&quot;, pa im prijete njihovom braćom u policijskim uniformama.

Koga su izdali svi ti jadni ljudi, 68.000 njih, koji samo za godinu gladni tiho napusti&scaron;e zemlju? Čiji su agenti borci Mirsad Alića iz Ilija&scaron;a, ratni pripadnik &quot;Gazija&quot; Ahmet Hodžić, &Scaron;emsudin Begović iz Mostara i hiljade drugih koji nemaju &scaron;ta da jedu? Nikog. Nema te turske i arapske sadake zbog koje će takvi ljudi izdati Bosnu. Oni patriotizam ne drže u novčaniku.

Ali, iz ugla na&scaron;ih diktatora, &quot;izdaja&quot; pobunjenog naroda leži u tome &scaron;to je bio spreman pomrsiti planove onih čija je moć proporcionalna broju braće, tetaka, amidžića, daidžića u vlasti na svim nivoima. Dovoljno je vidjeti primjer kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića i njegov skriveni rodoslov i kumstva da bi se shvatilo čija je država &quot;izdana&quot; 7. februara 2014. godine. To je država mindera&scaron;a i licemjera koji na džumama planiraju zimovanja u &Scaron;vicarskoj i ljetovanje po Maleziji dok je njihov susjed u safu ili kom&scaron;ija, demobilisani borac, gladan!

To su isti oni koji ne smatraju grijehom da s njihovih dvora padaju od života umorni heroji ili da se boračka djeca gu&scaron;e u cijevima njihovih hidrocentrala, ali će prvi nazvati plaćenikom onoga koji im kaže istinu ili se pobuni protiv zuluma.

Zato, &quot;domovina je tvoja i uzmi je sebi&quot;. Niko drugi do mi neće spasiti na&scaron; svijet. Ne mora to biti 7. februar 2015. godine, ali mora doći dan kada će sva ta nepravda pasti. Da, kako sroči&scaron;e oni hrabri ljudi: Pobuni se ili pati! &nbsp;

Pobuni se ili pati!

Otvaranje Svjetskog prvenstva u skijanju proteklo je u znaku Ane Feninger (Anna Fenninger) koja je osvojila zlatnu medalju u superveleslalomu u Biver Kriku (SAD).

Austrijska skija&scaron;ica bila je samo tri stotinke ispred braniteljice naslova Tine Maze, a ovo je bila četvrta medalja za Feninger na svjetskim prvenstvima.

Aktuelna olimpijska prvakinja u superveleslalomu rođena je 18. juna 1989. godine u Haleinu, koji se nalazi blizu sela Adnet u kojem živi njena porodica.

Anin prvi veliki uspjeh bio je osvajanje titule svjetske prvakinje u superkombinaciji 2011. godine, iako prije toga nije pobijedila niti u jednoj utrci.

Pro&scaron;le godine je blistala, u Sočiju je osvojila svoju prvu zlatnu olimpijsku medalju, a na kraju sezone bila je najbolja u ukupnom poretku i u veleslalomu.

Feninger podržava neprofitnu organizaciju CCF koja ima misiju da pomaže u za&scaron;titi geparda, vrste divljih životinja kojoj prijeti izumiranje. Od 2013. godine je i partner austrijske organizacije &quot;Build an Ark&quot; koja se bavi sličnom problematikom.

&nbsp;

Ana Feninger

Svjetsko prvenstvo u znaku Austrijanke

U februaru 1600. godine u Rimu je, kao heretik i otpadnik, spaljen italijanski renesansni filozof Đordano Bruno (Giordano). Tačno 415 godina poslije na nepoznatoj lokaciji u državi koja se smatra kolijevkom civilizacije, pred očima cijelog svijeta spaljen je Muaz el-Kasasbeh, jordanski pilot.

&Scaron;ta se sa svijetom događa pa se stotinama godina daleki srednji vijek vraća pred na&scaron;im očima, i to u licu &quot;bez lica&quot; i imenu koje kalja vjeru i svetinje vi&scaron;e od milijarde ljudi na Zemlji?

Posljednji niz bestijalnih, stravičnih i &scaron;okantnih zločina terorističke grupacije koja se naziva Islamska država nadi&scaron;ao je sve dosada&scaron;nje prakse sličnih, bratskih zločinačkih organizacija, čija je misija pro&scaron;iriti strah, nesigurnost i nestabilnost, a zarad političkog cilja.&nbsp; &nbsp;

Masovnost i brutalnost zločina ove organizacije zahtijeva brz, koordiniran, intenzivan i globalni odgovor, jer onaj ko je u stanju zapaliti nemoćnog zarobljenika u kafezu i time se dičiti, u svojoj đavoljoj misiji nema granica.

Vladavina prava, sigurnost, demokratija, mir, ekonomski prosperitet i slobode kakve gaji zapadni svijet, sa SAD i Evropskom unijom na čelu, dugoročni su i jedini antipod najgorem srednjem vijeku koji, evo, uskrsava u vihoru sirijskog i iračkog rata.

Samit koji ovih dana priprema predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barak Obama (Barack), a na kojem će u Va&scaron;ingtonu okupiti svjetske lidere u borbi protiv ovog zla, prilika je da se ujedine napori čovječanstva.

Nikakve, ama ba&scaron; nikakve zadr&scaron;ke niti relativiziranja ili politiziranja u toj borbi ne bi smjelo biti, ba&scaron; kao &scaron;to ih nije bilo kada je zločinac potpalio plamen u kojem je nestao Muaz. Odmazda nije, možda, prava riječ, ali pravda jeste.

Đavolja država

Kada su ratne 1992. godine tada golobradi, tek punoljetni mladići iz Te&scaron;nja Razim i Enes Halilović ustali da brane BiH, vjerovatno nisu, kao i stotine hiljada njihovih saboraca u Armiji, očekivali a ni nadali se &quot;zlatnim ka&scaron;ikama&quot; kakve su im neki obećavali.

Nisu očekivali ni neke privilegije, ali jesu ravnopravan i čovjeka dostojan status u državi za koju su bili spremni poginuti. Do&scaron;ao je i mir. Oni i stotine hiljada sličnih dobili su vrlo malo, skoro ni&scaron;ta od države koju su odbranili.

Njih dvojica su, za razliku od mnogih, imali kakav-takav posao, bili su prijavljeni, uspijevali su prehraniti svoje porodice, u tome je bila njihova sreća. Kao i uvijek kod nas, sreća je relativan pojam.

Naime, živjeli su i &scaron;kolovali svoju djecu u doba i u državi svojevrsnog feudalnog dru&scaron;tva, u kojem su ljudi poput njih mogli samo &ndash; puko preživljavati. Morali su trbuhom za kruhom otići u drugi grad i imati taman toliko da ne budu gladni.

Nerealni, ustvari nadrealni odnos crkavica koje krvavo zarade neimari poput rahmetli Enesa i Razima i hrpe novca koje dobije na ruke neradom značajan broj &quot;predstavnika naroda&quot; i privilegiranih porodica najbolje pokazuje u kakvoj zemlji živimo.

U toj nepravdi ni za sto godina svog rada ne mogu zaraditi za gradnju jedne prostorije poput onih u vilama na Poljinama u kojima stoluju oligarsi na&scaron;ih čar&scaron;ija. Pri tome ovi potonji nemaju ni dana rada, privređivanja, zarađivanja, nego su sve stekli s državnih jasli, koje opet pune &quot;robovi&quot;.

I onda im ti feudalci, faktički moderni robovlasnici, nemilice uzimaju, otimaju, sve dok robovima ne ostane samo go život. A tada se pokaže koliko i on malo vrijedi, jer država s početka priče, za koju su bili spremni poginuti Razim i Enes, sigurno nije ova država u kojoj su za crkavicu oni dali svoj, ljudski život.

Život za crkavicu

Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja &bdquo;BH novinari&ldquo;, upozorila je prije nekoliko dana zvanične institucije u RS da se ne smije dozvoliti usvajanje izmjena Zakona o javnom redu i miru kojima se definicija javnog mjesta pro&scaron;iruje na internet.

Na taj način uvele bi se sankcije na pona&scaron;anje na internetu, &scaron;to je neprihvatljivo, potcrtala je Rudić te istakla da će u tom slučaju pozvati sve novinare na bojkot RS. No, glas Borke Rudić u posljednje vrijeme itekako se čuje u bh. javnosti. Među prvima je reagirala na gu&scaron;enje medijskih sloboda u na&scaron;oj zemlji, &scaron;to je u posljednje vrijeme postalo skoro pa svakodnevica.

Osim stalnih upozorenja da se kr&scaron;e prava novinara, Rudić se zalaže za za&scaron;titu novinara, njihovih porodica, najvi&scaron;e ukazujući na težak položaj u dru&scaron;tvu, ali i sve teže obavljanje zadataka.

Borka Rudić je novinar i profesor filozofije i sociologije. Rođena je 25. avgusta 1959. godine u Mrkonjić-Gradu, gdje je zavr&scaron;ila osnovnu &scaron;kolu i gimnaziju. Diplomirala je 1983. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za filozofiju i sociologiju, gdje je stekla i zvanje profesora.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Borka Rudić

Zaštitnik novinara

Top-vijest svjetskih medija ovih dana je da je državni sekretar SAD Džon Keri (John Kerry) platio 50 dolara kazne jer nije, shodno naredbi gradonačelnika Bostona, počistio snijeg ispred kapije svoje kuće! &nbsp;

Iako je zbog državničkih obaveza u vrijeme izdavanja naredbe bio na službenom putu, Keri je, čim se vratio u zemlju, brže-bolje unajmio čistače snijega i platio kaznu kao i svi njegovi sugrađani koji se nisu držali gradonačelnikove naredbe. &nbsp;

Za shvatanja prosječnog bh. građanina, nenaviklog da njegovi državnici budu kažnjavani zbog mnogo veće krivice od ove komunalne prirode, vijest da je američki državni sekretar zbog neči&scaron;ćenja trotoara ispred svoje kuće platio kaznu dojmila se začuđujućom, da ne kažemo smije&scaron;nom.

Jer, kako ne bi bila i čudna i smije&scaron;na kad u državi kakva je na&scaron;a za dobar dio visokopozicioniranih političkih i inih faktora zakon postoji samo kad se radi o njihovim pravima, a nikako obavezama.

Da vidimo tog dostavljača po&scaron;te nekog lokalnog komunalnog preduzeća koji smije zakucati na vrata pojedinih &bdquo;uvaženih zastupnika i poslanika&ldquo;, direktora moćnih državnih firmi ili, ne daj Bože, &scaron;efova političkih partija na vlasti s naredbom u ruci da će, ukoliko ne plate dug za struju, vodu, grijanje, smeće, ili ne očiste snijeg ispred svojih vrata, po hitnom postupku biti kažnjen!? Nema ga!

Jedan takav pro&scaron;le godine u Tuzli, ne samo da je jedva spasio živu glavu već je za dlaku izbjegao sudski progon jer ga je moćnik kojem je donio opomenu za neplaćenih nekoliko hiljada maraka duga za grijanje prijavio da ga je dostavljač napao na kućnom pragu. Stoga za mnoge u BiH i jeste čudno, odnosno smije&scaron;no, da se bostonski &bdquo;komunalac&ldquo; usudio kazniti svog državnog sekretara zato &scaron;to nije na vrijeme očistio snijeg ispred svoje kapije.

Priznanje iz susjedstva

Adresa za žalbe

Inžinjer za ponos

Gospoda Glembajevi

Branitelj Bosne i Bošnjaka

Simbol protesta

Plamen nije ugašen

Pjesma prijatelju

EU je čula proteste

Odlučan potez

Pobuni se ili pati!

Svjetsko prvenstvo u znaku Austrijanke

Đavolja država

Život za crkavicu

Zaštitnik novinara

(Ne)jednaki pred zakonom

Kolumne

Priznanje iz susjedstva

Adresa za žalbe

Inžinjer za ponos

Gospoda Glembajevi

Branitelj Bosne i Bošnjaka

Simbol protesta

Plamen nije ugašen

Pjesma prijatelju

EU je čula proteste

Odlučan potez

Pobuni se ili pati!

Svjetsko prvenstvo u znaku Austrijanke

Đavolja država

Život za crkavicu

Zaštitnik novinara

(Ne)jednaki pred zakonom