Pravilnim izborom klima uređaja možete osigurati optimalnu temperaturu, smanjiti račune za struju i doprinijeti očuvanju okoliša dok pogrešan kapacitet uređaja može izazvati tehničke probleme i nelagodu.
Kako radi klima uređaj
Klima uređaji rade tako što uklanjaju toplotu iz unutrašnjih prostorija i izbacuju je napolje s pomoću posebne hemikalije tj. rashladnog sredstva. Proces hlađenja počinje kada unutrašnja jedinica usisa topli zrak iz prostorije i propusti ga pod niskim pritiskom preko isparivača ispunjenog rashladnim plinom. Rashladno sredstvo tada apsorbuje toplotu, prelazi u gasovito stanje i time hladi zrak, koji se potom ventilatorom vraća u prostoriju. Zagrijano rashladno sredstvo se prenosi u vanjsku jedinicu, gdje kompresor povećava njegovu temperaturu i pritisak. U kondenzatorskim zavojnicama, toplota se prenosi u okolni zrak. Ovaj proces se stalno ponavlja.
Odabir prave veličine klima uređaja
Pravilno dimenzioniran klima uređaj igra presudnu ulogu u održavanju prijatne temperature u domu i kontroli troškova električne energije. Budući da je riječ o dugoročnoj investiciji, važno je izabrati uređaj koji odgovara veličini prostora kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi i tehnički problemi.
Ako je uređaj preslab za prostoriju, neće moći efikasno rashladiti zrak. S druge strane, ako je prejak, prostor se prebrzo ohladi, ali neće uspjeti da ukloni dovoljno vlage, što može stvoriti osjećaj nelagodne hladnoće i vlažnosti.
Preporučeni kapaciteti hlađenja prema kvadraturi prostorije su od 30 do 60 metara kvadratnih 1.0, od 60 do 120 metara kvadratnih 1.5, od 120 do 150 metara kvadratnih 2.0, a od 150 do 210 metara kvadratnih, preporučeni je kapacitet 2.5. Preko 210 metara kvadratnih preporučuje se kapacitet 3.0.
Pored površine, pri izboru uređaja treba uzeti u obzir i druge faktore: količinu sunčeve svjetlosti koja ulazi u prostor, visinu plafona, broj osoba koje borave u prostoriji i broj elektronskih uređaja koji dodatno zagrijavaju prostor.
Kako se štedi klima i struja
U vrelim mjesecima klima uređaji rade pod velikim opterećenjem. Pravilno održavanje može pomoći da se spriječe kvarovi, smanji potrošnja struje i produži vijek trajanja uređaja. Ključne mjere uključuju izbjegavanje podešavanja termostata na preniske temperature, redovno čišćenje filtera, povremeno gašenje uređaja, te zaštita vanjske jedinice od direktnog sunčevog zračenja.
Za dodatnu energetsku efikasnost savjetuje se i ugradnja programabilnog termostata, zatvaranje otvora kroz koje može ulaziti topli zrak, ograničavanje upotrebe uređaja koji stvaraju dodatnu toplotu, te korištenje zavjesa ili roletni za prirodno smanjenje temperature.
Utjecaj rashladnih uređaja na okoliš
Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), klima uređaji i ventilatori su tokom 2022. godine potrošili oko 2.100 TWh električne energije globalno što predstavlja oko 7 posto ukupne svjetske potrošnje. U domaćinstvima i zgradama, ovi uređaji čine čak 20 posto ukupne potrošnje energije.
Ovakva potrošnja ima ozbiljan utjecaj na okoliš. Samo u 2022. godini, rashladni uređaji su bili odgovorni za emisiju milijardu tona ugljendioksida (CO2), što čini 2,7 posto ukupne svjetske emisije ovog stakleničkog plina. Ispada da pokušaj da se rashladimo zapravo dodatno doprinosi zagrijavanju planete.
Evolucija klime
Još 1820. godine, britanski naučnik Majkl Feredaj (Michael Faraday) otkrio je da se vazduh može rashladiti kompresijom i isparavanjem amonijaka. Njegovo otkriće postavilo je temelje za moderne rashladne sisteme.
Američki ljekar Džon Gori (John Gorrie) 1830-ih to znanje je primijenio u praksi tako što je razvio uređaj za proizvodnju leda koji je služio za hlađenje soba u bolnicama na Floridi, prvenstveno radi pomoći pacijentima s tropskim bolestima.
Pravi pomak u razvoju klimatizacije dogodio se 1902. godine kada je inženjer Vilis Karier (Willis Carrier) dizajnirao sistem za kontrolu vlage i temperature u jednoj njujorškoj štampariji. Iako je sistem prvobitno bio razvijen kako bi spriječio oštećenje papira i tinte, danas se smatra prvim pravim klima uređajem.
Prvi kućni klima uređaj postavljen je 1914. u jednoj vili u Mineapolisu (Minneapolisu). Bio je ogroman i nedostupan običnim domaćinstvima.
Godine 1931. inženjeri Šulz i Šerman (HH Schultz i JQ Sherman) osmislili su prozorski klima uređaj, što je omogućilo pojedinačno hlađenje prostorija.
Tokom 1940-ih i 1950-ih, klima uređaji su se masovno počeli koristiti, posebno zahvaljujući ekonomskom razvoju, rastu stanogradnje i masovnoj proizvodnji nakon Drugog svjetskog rata.
U Japanu su 1950-ih razvijeni prvi mini-split sistemi, kao alternativa velikim prozorskim uređajima i centralnim sistemima. Ova rješenja omogućavala su direktan protok zraka iz vanjske jedinice do unutrašnje, smanjujući gubitke energije. Zbog svoje energetske efikasnosti i jednostavne ugradnje, posebno su se pokazali korisnim u starijim zgradama.
Tokom 1970-ih i 1980-ih, mini-split sistemi su se proširili u Aziji, Evropi i Sjevernoj Americi. Pružali su korisnicima mogućnost individualne kontrole temperature u svakoj prostoriji. U tom periodu razvijena je i inverterska tehnologija, koja omogućava podešavanje brzine kompresora i dodatnu uštedu energije.
Zabrinutost zbog cijena energije i zaštite okoliša 1990-ih dovela je do uvođenja standarda energetske efikasnosti. Proizvođači su počeli razvijati štedljivije kompresore i pametnije termostate. Sjedinjene Države su počele postupno ukidati CFC zbog njegovog negativnog utjecaja na ozonski omotač, a zamijenjen je HFC-om, koji ne oštećuje ozon, ali doprinosi efektu staklene bašte.
Ulaskom u 21. stoljeće, klima uređaji su dobili napredne funkcije poput digitalne kontrole, senzora pokreta, pametnih termostata i Wi-Fi povezivanja, što omogućava daljinsko upravljanje i bolju energetsku efikasnost.
U posljednjim godinama, pažnja je usmjerena na korištenje ekološki prihvatljivijih rashladnih sredstava poput R-32 i R-290, koja imaju znatno manji uticaj na klimu i već su u širokoj upotrebi u Aziji i Evropi.
