Glavni grad Meksika - Meksiko Siti, prostirao se nekad samo na otoku u jezeru Tekskoko, a Kojoakan je bio naselje na obali. Kada je jezero isušeno i grad osvojio njegovo nekadašnje dno, postao je predgrađe metropole.
Iz njega je Ernan Kortes (Hernan Cortes), tvorac Meksika, upravljao obnovom razrušenog grada i Kojoakan je bio prva prestonica kolonijalnog Meksika, kao i rezidencijalni dio viđenijih konkistadora.
I danas postoji Kortesova kuća, ali on u njoj nije živio. Nedaleko od nje je kuća u kojoj je, kažu, živjela jedna od moćnih žena Kojoakana.
Malinče
Naime, na putu osvajanja Španci su sreli djevojku, koju je majka prodala trgovcima, kako bi othranila sina; dali su joj ime Marina, a lokalno stanovništvo nadimak Malinče. Pošto je poznavala lokalne jezike, prevodila je Kortesu, a zatim mu bila i prva savjetnica i ljubavnica te mu je rodila sina.
Kada je osvajanje završeno, Kortes joj je odabrao muža, s kojim je živjela u kući u Kojoakanu. Malinče je u historiji zapamćena kao kontroverzna ličnost.
Kojoakan se danas prepoznaje po drugim kućama i ličnostima.
Frida Kalo
Centralno mesto zauzima Plava kuća (La Casa azul), u kojoj se rodila, živjela i preminula druga heroina – slikarica Frida Kalo (Kahlo).
Možda nije slučajno što se ona u pismima potpisivala kao Frida-Malinče, cijeneći hrabrost da se živi bez obzira na otpore okoline.
U kući su bile prisutne i druge ličnosti ove priče: njen suprug, poznati slikar-muralista Diego Rivera, još jedna moćna žena Kojoakana – glumica Dolores del Rio, ljepotica i čuvena holivudska zvijezda, ruski revolucionar Lav Trocki…
U Kojoakanu su živjeli režiser Emilio Fernandez i Kolumba Domingez („Jedan dan života“), Oktavio Paz, Bunjuel, pjevačica Lila Dauns („Paloma negra“) i – Karol od Rumunije, brat kraljice Marije.
Frida je diktirala život u Plavoj kući jer je, zbog slabog zdravlja, u njoj provodila najviše vremena.
Kuća - muzej
Kuća je danas muzej, bogata riznica uspomena na Fridu: njene slike, fetiši, fotografije, haljine, kao i očuvan ambijent u kome je živjela s Dijegom.
Atelje je svjedočanstvo Fridinih napora da slika gotovo nepokretna. Na štafelaju je jedna od njenih posljednjih slika, portret Staljina.
Slike Fridine i murali Dijegovi svedoče o njihovoj odanosti siromašnim i obespravljenim.
Možda ih je to privuklo komunizmu, mada su na listi poznanika imali i Rokfelera i Forda. Zato nije čudno što su ugostili najvećeg Staljinovog neprijatelja, „prognanog proroka“, Trockog, koji je nekoliko godina živio u Plavoj kući.
Odselio se, neki kažu poslije ljubavne afere s Fridom, a neki zbog idejnih nesuglasica s Dijegom, u kuću nekoliko blokova dalje.