RAZGOVOR

Irfan Mensur: I dan-danas navijam za Željezničar

Nisam prekoračio prag od trenutka kada su zabranili izlaske

Mensur: Ponosim se time što sam Sarajlija. Arhiv

Razgovarala: M. S. S. / Avaz.ba

26.4.2020

Irfan Mensur (68), glumac, reditelj, scenarista, profesor i Sarajlija s beogradskom adresom, dane izolacije provodi u svom domu, koji nije nijednom napustio otkako su uvedene mjere zabrane kretanja. 

Mensur: Živio sam pravi sarajevski život. Arhiv

Nema dosade

Glumcu namirnice donose sinovi, drži online predavanja studentima, čita i priprema nove predstave, mjesta za dosadu, kaže, nikada nema.

- Nisam prekoračio prag od trenutka kada su zabranili izlaske. Živim sam i moja tri sina mi donose šta mi treba, ja to preuzmem na vratima. Kafu popijem tako što ja sjednem na prag u jednu fotelju, a dodam jedan tabure tri- četiri metra dalje - kroz smijeh kaže Mensur.

Sa studentima svaki dan ima online časove ili putem telefona. S njima radi, imaju probe i bave se tekstom, a u kontaktu je i s pozorištima u kojima bi trebao i režirati neke predstave.

- Trebalo bi to biti negdje u junu i oktobru pa sada gledamo da li će uopšte vrijediti da se to radi, kada će otvoriti pozorišta. Ali, vjerujte, ne pada mi teško, i to zato što kontaktiram s ljudima koji mi vrijede u životu, znam kako oni žive, da im je dobro. Prosto, ja se dobro osjećam, nisam pao u krizu bilo koje vrste – ističe Mensur.

Dani su mu u potpunosti ispunjeni, kaže da dosade nema jer to se može desiti samo ljudima koji žele da im bude dosadno. Jedino što mu nedostaje u ovim trenucima su pozorište i kamera.

- Dva dana prije nego što sam trebao da počnem snimanje sa Zdravkom Šotrom „Kralja Aleksandra“, novu seriju od 15 epizoda, sve je stopirano i čeka se kada će početi da se radi – rekao je Mensur.

Mensur: Nisam pao u krizu. Arhiv

„Indexi“ i Grbavica

Prije sedam godina glumac je imao operaciju srca, kada su mu nakon infarkta ugradili tri bajpasa. Danas se osjeća odlično i pridržava se svih tretmana, lijekova i kontrola, koji su mu preporučeni.

- Živim potpuno normalnim i običnim životom, možda čak i intenzivnije nego prije. Ne želim da se dokazujem, nego ne dozvoljavam da to što se desilo  uspori dio vremena koje mi je preostalo – govori Mensur.

Iz Sarajeva nosi lijepe uspomene na svoje djetinjstvo i mladost.

- Živio sam pravi sarajevski život. Sve ono što mene vezuje za Sarajevo je nekako najljepši dio moje mladosti i djetinjstva. I dan-danas, kada me predstavljaju, kažu Sarajlija i ja to jesam i time se ponosim, a prije dvije-tri godine uzeo sam bh. državljanstvo. Ličnu kartu imam – rekao je glumac.

Ističe da se uvijek raznježi kada se sjeti svoje mladosti.

- Neka nostalgija se probudi u meni, to su prve igranke u FIS-u i „Slozi“, to su „Indexi“ i Davorin Popović, to je stadion Grbavica, ipak i dan-danas navijam za Željezničar. To su dani koji se ne zaboravljaju - poručio je Mensur.


Mensur: Imam bh. pasoš i ličnu kartu. Arhiv

Dramatizacija "Ane Karenjine"

- Vrijeme u izolaciji ispunjavam i pisanjem dramatizacije knjige „Ana Karenjina“. Trebao bih to režirati u Niškom narodnom pozorištu. Pokušavam tu dramatizaciju još poboljšati, iako mislim da sam napravio jedno pristojno dramaturško djelo. Baviti se Tolstojem i tom knjigom je pozamašan zadatak – kaže Mensur.

- Sjećam se i prvih ljubavi u Sarajevu i Vilsonovog šetališta i moje Treće gimnazije i izbacivanja iz škole, zbog čega sam i otišao iz Sarajeva. Možda bih i do dan-danas bio Sarajlija da me nisu izbacili - istakao je glumac.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.