Regionalna muzička zvijezda Danijela Martinović u razgovoru za “Dnevni avaz” otvoreno govori o motivaciji, emocijama koje nosi kroz pjesme, odnosu s publikom, ali i ličnom razvoju koji je oblikovao njen umjetnički put.

U iskrenom i emotivnom intervjuu osvrnula se na novu pjesmu “Lipa ostani”, medijsku pažnju, kao i planove za budućnost.

Nakon dugogodišnje karijere, šta Vas danas najviše motivira da i dalje stvarate novu muziku?

- Glazba za mene nikada nije bila samo posao, ona je moj prirodni element, način na koji dišem i osjećam svijet oko sebe od onih najranijih dana. Ono što me i danas, nakon svih ovih godina, vuče u studio i na pozornicu jeste taj neprocjenjivi trenutak kad vidim osmijeh ili suzu u očima publike – to je energija koja se ne može kupiti. Posebno me raznježi spoznaja da su uz moje pjesme odrastale generacije; to je veza koja nadilazi samu glazbu. Moja publika je moja obitelj, moj pokretač i razlog zašto svaka nota u novoj pjesmi „Lipa ostani“ nosi komadić moga srca.

Osjećaj zrelosti

Vaše pjesme danas imaju drugačiju, zreliju emociju – koliko su lična iskustva utjecala na Vaš muzički izraz?

- Život nas, na kraju dana, najviše nauči kako prepoznati ono bitno. Danas pjesme biram srcem koje je prošlo puno toga, pa su mi detalji u jednostavnosti postali najdragocjeniji. Svaki stih koji otpjevam za mene ima težinu i proživljenu priču. Neizmjerno sam sretna što publika to osjeća – tu zrelost koja nije ništa drugo nego iskrenost ogoljena do kraja.

Mediji su intenzivno pratili Vaš privatni život – kako ste naučili nositi se s tolikom pažnjom javnosti?

- Naučila sam da je moj unutarnji mir svetinja koju nitko ne može dotaknuti ako mu ja ne otvorim vrata. Bez obzira na svjetla reflektora i naslove, uvijek se vraćam u svoju tihu luku, u svoje trenutke mira koji su samo moji. To je onaj balans koji mi omogućuje da pred publiku izađem s osmijehom.

Koliko Vam je pisanje knjiga pomoglo u ličnom razvoju i da li planirate nastaviti tim putem?

- Pisanje je oduvijek bilo vjerna sjena moje glazbe, način na koji slažem kockice svoje duše. Iako sam u jednom trenu mislila da je „Tuširanje duše“ zaokružena priča, reakcije čitatelja su me toliko duboko ganule da sam shvatila – to je bio tek početak. Njihove poruke i zagrljaji su moj motiv, tako da slobodno mogu reći: nastavljamo s „tuširanjem“ jer duša uvijek ima još nešto za reći.

Utišati buku

Često govorite o unutarnjem miru i intuiciji – šta je bio ključni trenutak Vaše lične transformacije?

- Vjerujem da taj trenutak ne dolazi izvana, on oduvijek spava u nama. Mir ne bira nas, nego mi biramo trenutak kada ćemo mu postati bliski. On je tu, nadohvat ruke, samo treba utišati buku svijeta i dovoljno hrabro ispružiti dlan prema sebi.

U medijima se spominje Vaša saradnja s Benjaminom Hasanićem na novoj pjesmi – kako je došlo do te saradnje i šta publika može očekivati?

- To je bila čista sudbina, zapakirana u poruku moje najbolje prijateljice Doris. Kad mi je Doris poslala video Benjamina za klavirom, dogodila se ona rijetka magija – čula sam prve note „Lipa ostani“ i ostala bez daha. Toliko me preplavila emocijama da sam Benjaminu snimila glasovnu poruku okupana suzama. Suradnja je bila prirodna, kao disanje, i sretna sam što je ta čista emocija tako brzo pronašla put do ljudi od kojih dobivam pregršt predivnih reakcija i kometara, iako je pjesma izašla prije tek nešto više od 24 sata.

Kakvi su Vaši planovi za budućnost – da li Vas više vidimo u muzici, pisanju ili možda nekom potpuno novom projektu?

- Ja sam u svojoj srži glazbenica, to je moj prvi jezik. Ali moje kreativno „ja“ ne miruje – te ideje koje me bude već u pet ujutro traže svoj put, bilo kroz stihove, knjige ili neke nove projekte koji mi griju maštu. Ne želim se ograničavati, dopuštam životu da me iznenadi, a ja ću samo nastaviti zapisivati i pjevati sve ono što mi srce šapne.

Nekad i sada

Koliko se današnja Danijela Martinović razlikuje od one s početka karijere?

- Sama vaša pitanja su, zapravo, najljepši opis tog puta. Razlika je mnogo, na svim razinama, i to me raduje. Mijenjam se, rastem i ne planiram stati. Danas samo malo više uživam u svakom koraku, ne žureći nikamo, jer znam da je najljepše upravo ovdje gdje jesam.