Na današnji dan, 14. februara 2000. godine, zagrebačkom fudbalskom velikanu vraćeno je ime koje je za generacije navijača značilo mnogo više od sporta – vraćeno je ime Dinamo.
Nakon političkih odluka iz devedesetih, klub je prvo preimenovan u HAŠK Građanski, a zatim u Croatia Zagreb, u pokušaju stvaranja novog identiteta usklađenog s tadašnjim državnim projektom. Međutim, uprkos trofejima i uspjesima na terenu, ime Croatia nikada nije zaživjelo u srcima navijača. Za njih je klub uvijek bio i ostao – Dinamo.
Dinamo nije bio samo naziv. Bio je simbol grada, tradicije i kontinuiteta. Bio je dio kolektivnog identiteta Zagreba, ime pod kojim su slavili evropske pobjede, pod kojim su odrastale generacije, ime koje je nosilo emociju i prkos.
Pod pritiskom navijača, javnosti i promijenjene političke klime nakon smrti Franje Tuđmana, donesena je odluka da se klubu vrati historijsko ime. Tog 14. februara 2000. godine, Dinamo se vratio – ne kao novi klub, nego kao klub koji je konačno ponovo dobio svoje pravo ime.
Bio je to trenutak simboličke pobjede nad politikom, potvrda da identitet klubova ne mogu trajno mijenjati odluke odozgo, nego da oni pripadaju onima koji ih žive.
