Postoji obrazac u bosanskohercegovačkoj politici koji nadilazi stranke, ideologije i izborne cikluse: svaka vlast, prije ili kasnije, počne kritiku doživljavati ne kao sastavni dio demokratije, nego kao čin neprijateljstva.
Proizvodnja neprijatelja
Stranka demokratske akcije taj je obrazac usavršila u godinama koje su prethodile izborima 2022. Sistematski je smanjivala vlastiti koalicioni kapacitet, tretirajući partnere kao potrošnu robu, a ne kao političke saveznike. Istovremeno, kritičari su redovno etiketirani kao plaćenici, strani agenti i ljudi ambasada. Botovske mreže služile su kao produžena ruka političkog pritiska, s ciljem da svaku kritiku predstave kao politički motivisanu, a ne kao legitimnu.
Svako ko bi uputio i najmanju kritiku - bilo politički protivnik, novinar ili umjetnik - postajao bi meta javnog razvlačenja, uvreda, laži i teorija o vlastitoj pokvarenosti i nedostojnosti.
SDA se nije sukobljavala samo s domaćim protivnicima. U jednom trenutku uspjela je gotovo sve ključne zapadne ambasade okrenuti protiv sebe, dok je istovremeno demonstrirala slijepu političku odanost turskim vlastima. Bila je majstor u proizvodnji neprijatelja na svakom frontu, nesvjesna da tako sama sebi kopa politički grob.
Rezultat je bio politički presedan: čak dvanaest stranaka podržalo je zajedničkog kandidata Denisa Bećirovića protiv Bakira Izetbegovića. Iako je ostala pojedinačno najjača, SDA je završila u opoziciji i na federalnom i na državnom nivou.
Nije izgubila samo zbog snage protivnika. Izgubila je zbog vlastitog ponašanja. Mobilizirala je društvo protiv sebe.
Dolazak Trojke na vlast dočekan je kao prekid tog obrasca. Stranke koje su godinama bile opozicija obećavale su drugačiji politički stil — otvoreniji, tolerantniji i demokratskiji. No, vlast ima sposobnost da brzo briše političko pamćenje.
Već nakon prvih ozbiljnih kriza, kritika je počela biti tretirana kao politički napad. Novinarka Emela Burdžović to je precizno opisala: „Nismo svi koji kritikujemo rad Trojke botovi SDA. Nismo. Evo, ja nisam. Trojka nam je nametnula, čak i nama novinarima, da se osjećamo kao botovi Stranke demokratske akcije ako kritikujemo njihove poteze“.
Isti oni političari koji su do jučer tražili prostor u medijima, sada su novinarima počeli spočitavati da su plaćenici i izdajnici ako bi se usudili kritizirati njihove poteze.
Vrhunac obrasca
Vrhunac tog obrasca viđen je nakon tragične smrti studenta Erdoana Morankića. Umjesto suočavanja s odgovornošću, botovske stranice bliske vlasti počele su širiti tvrdnje da iza studentskih protesta stoji SDA. Studenti su proglašavani plaćenicima, narkomanima i političkim instrumentima, dok su se pojavljivale čak i teorije da je sama nesreća dio političkog scenarija.
Trojka je tako u kratkom vremenu od široke društvene podrške uspjela proizvesti razočaranje i stvoriti nove političke protivnike - ne zato što su oni postojali, nego zato što ih je sama proizvela.
SDA je taj put već prošla, završivši politički izolirana. Trojka danas pokazuje znakove da ide istim putem. Jer trenutak kada vlast počne svaku kritiku doživljavati kao zavjeru jeste trenutak kada počinje gubiti kontakt sa stvarnošću.
U Bosni i Hercegovini vlasti rijetko padaju zato što su njihovi protivnici jaki. Padaju zato što same proizvedu neprijatelje koji ih na kraju sruše.
Dublji problem
Takve reakcije otkrivaju dublji problem. Ljudi na vlasti počinju društvo posmatrati isključivo kroz prizmu političkih interesa. U toj partokratskoj vizuri ne postoji građanin, postoji samo potencijalni agent nečijeg političkog utjecaja. Ne postoji lično mišljenje, postoji samo politička lojalnost.
