Prošao je mjesec od jezive tramvajske nesreće u Sarajevu u kojoj je poginuo student Erdoan Morankić, a četiri osobe su povrijeđene.

Pitanje krivične odgovornosti je pitanje za Tužilaštvo Kantona Sarajevo i u ovoj fazi bilo bi sasvim nesuvislo i kontraproduktivno njihov rad na bilo koji način komentirati.

 Neviđena sramota

Ipak, sama nesreća i sve ono što se dešavalo nakon nje, postavilo je i pitanje moralne odgovornosti ljudi, no još jednom smo vidjeli samo „ćorak“.

Sve je počelo od uvjeravanja kako su „oni bivši“ radili, kako ni oni nisu podnosili ostavke, kako oni nisu ni radili prugu, niti kupovali tramvaje, do toga da su počeli podnositi ostavke, ali samo fiktivno.

Nekoliko dana nakon nesreće, očito pod pritiskom ministra saobraćaja Adnana Štete (SDP), nakon sastanka s njim, direktor GRAS-a Senad Mujagić je podnio ostavku. Riječ je o Štetinom kadru iz SDP-a i s Ilidže, koji poteže ovaj potez u jeku masovnih protesta na ulicama Sarajeva.

Sve je propraćeno teatralnim nastupom kako ga djeca pitaju da li će biti uhapšen, kako bi on vezan smio u tramvaj, ali nepuni mjesec nakon toga, protesti su se stišali i dešava se neviđena sramota.

Nadzorni odbor GRAS-a, koji se jednako bira po političkoj liniji kao i direktor, odbija ostavku Mujagića. Šanse da se ovo desilo bez saglasnosti političkih aktera i bez znanja samog Mujagića su nikakve, poznavajući političke prilike.

Moralna odgovornost

Kada na sve to dodamo i fiktivnu ostavku Nihada Uka, koja formalno znači pad Vlade KS, jer se „uvrijedio“ kada je vidio da mu predsjednica stranke koja je na vlasti hoda na ulicama Sarajeva s mladim, a u praksi se zna da će on tu ostati do izbora, jer uopšte nema ni pokušaja da se izabere nova Vlada, što je više zvaničnika i potvrdilo, posve je jasno da niko neće snositi bar moralnu odgovornost.

Ovo samo još jednom pokazuje da smo dotakli moralno dno i da nekim ljudima ništa nije sveto. Ako im ni sve one priče o mladom i talentovanom Erdoanu, pred kojim je život, nisu bile dovoljne, a očito nisu, mi samo vidimo da su oni operisani od bilo kakve realnosti.

Politički performans

Ovakav rasplet događaja pokazuje da su ostavke u našem sistemu često samo politički performans za smirivanje javnosti, a ne stvarni čin preuzimanja odgovornosti. Kada ni nakon tragedije u kojoj je izgubljen mladi život nema stvarnih posljedica za one na funkcijama, šalje se poruka da je politička zaštita važnija od morala, savjesti i povjerenja građana.