Dino Konaković učinio je nešto što je čak i za niske standarde bh. političke scene nevjerovatno – u programu uživo pozvao je na proteste pred jednim privatnim medijem, na šta se i sama voditeljica zgrozila, zamolivši ga da takve poruke ne šalje u njenoj emisiji. Ujutro je nastavio s prozivanjem novinara Avaza i pozivima da napustimo redakciju.

Dobio je doktorski odgovor od mog kolege Evelina Trake, koji svakako preporučujem da poslušate.

Rekao je na temu Avaza i Dine sve što se ima reći i što mogu potpisati, pa ja o tome neću puno komentarisati.

Lično iskustvo

Ali ću vam ispričati nešto o sasvim ličnom iskustvu koje imam s Dinom Konakovićem. Posljednjih dana Konaković mi učestalo šalje privatne poruke i vrši napade dosadom. Kad god Avaz napiše nešto što mu se ne sviđa, stiže poruka od Konakovića. Saznao sam da on to radi desetinama ljudi. Naravno, u to ne računam desetine poruka koje javno ostavi ljudima na profilima u kojima se prepucava s njima, poput Jelene Karleuše. Ni jedno 5–6 statusa koje otkuca dnevno, kao i 2–3 videoporuke i još jedno 10 storija. Pitam se kad taj čovjek kao ministar uopšte išta stigne raditi, ako uopšte išta i radi osim možda dijeljenja diplomatskih pasoša pjevačima nakon što mu suprugu dirne pjesma.

Elem, poruke koje šalje predvidljivo su mahalski plitke i dosadne: na šta sam spao, mogu se sramiti, nije to očekivao od mene, te je vrijeme da DAM OTKAZ!

Možda zvuči banalno i apsurdno, no Dino Konaković zaista misli da bi neko trebao ostaviti posao, okončati sebi karijeru i završiti na ulici zbog Dine Konakovića.

Isti taj Dino Konaković je za tu istu firmu u kojoj radim i za moj rad imao samo riječi hvale.

Šta se promijenilo u međuvremenu? Dino Konaković je zapravo dosljedan – u svijetu Dine Konakovića dobro je sve ono što se odnosi pozitivno i odgovara Dini Konakoviću, a zlo je sve ono što mu ne odgovara i što ga tretira negativno. To je ključni moralni kompas i sistem vrijednosti Dine Konakovića.

Moje kolege i ja, zbog razotkrivanja afera prošle SDA-ovske vlasti i alarmiranja javnosti o katastrofalnim rezultatima njihove politike, bili smo mete najmonstruoznijih prijetnji, naručenih tekstova, montaža i gadosti koje su o nama plasirali SDA-ovi mediji i njihova botovska mašinerija. S vremena na vrijeme morali bismo potražiti i policijsku zaštitu. Na tom našem radu Dino Konaković je ušao u vlast. Za sve to vrijeme mogu posvjedočiti da Dino Konaković nikad nije poslao poruku ni da pita kako smo, a kamoli da popije kafu i da se javno oglasi kao jedan od opozicionih lidera sa stavom da je u demokratskom društvu nedopustivo tako tretirati novinare.

Ipak, jednom prilikom Konaković se zaista hitro oglasio i preko posrednika me pozvao da se nađemo. Razlog za oglašavanje Dine Konakovića bio je, pogađate – Dino Konaković, tj. tekst u kojem sam pisao o njegovim vezama s radikalnim krugovima u BiH i van nje. Konaković je imao potrebu uživo da me šarmira, jer Dino Konaković je ubijeđen da on pričom sve probleme može riješiti i uvjeriti me da on nije takav i da on te sve veze mora imati zbog glasača.

Pored toga, Dino Konaković nikada nije imao potrebu komentarisati nijedan moj tekst od nekoliko hiljada tekstova koje sam napisao, niti debatirati o bilo kakvim idejama. Ništa ga od toga nikad nije zanimalo. Ipak, Dino Konaković je skoro svaki put reagovao, što privatno, što javno, kada bih negdje spomenuo Dinu Konakovića.

Dino Konaković je generalno čovjek neopterećen knjiškim znanjem. Mislim da ne bih puno pogriješio kada bih rekao da Dino Konaković u životu vjerovatno nije pročitao nijedan članak u kojem se ne spominje Dino Konaković.

Nedostatak teorijske potkovanosti dovodi do toga da Konaković zapravo nema nikakvu jasno razvijenu političku filozofiju ni sistem vrijednosti u životu. Mentori su mu neke od radikalnijih figura u SDA i generalno smatra da pripada tom nekom džematsko-konzervativnom društvenom krugu, iako je, ponavljam, to više stvar društva u koje je upao nego neke jasne političke vizije.

Zato Dino Konaković može biti sve po potrebi – i lijevo i desno, i govoriti da se moraju smanjiti doprinosi pa onda podržati njihovo rapidno kumulativno dizanje povećanjem minimalca, i govoriti o zapadnim vrijednostima i sarađivati s vehabijama koje govore da žena ne smije izlaziti iz kuće bez dozvole muškarca…

Jedina životna, politička i društvena doktrina kojom je vođen Dino Konaković jeste ona za koju Dino Konaković procijeni da će mu trenutno donijeti korist.

I dok su njegovi prethodnici barem na bazičnom principu razumjeli šta podrazumijevaju postulati demokratskog i slobodnog društva, pa su pazili šta govore javno, iako su u praksi često radili stvari potpuno suprotne od toga, Konaković to ne razumije čak ni bazično.

Komično ponašanje

Njemu je normalno da danas BH Telecom tretira kao firmu koju on lično i direktno kontroliše i daje izjave o poslovnim akvizicijama i potezima koje bi ova kompanija trebala praviti, iako formalno politika ne bi smjela imati upliva u djelovanje jedne državne kompanije, posebno ne Konaković koji kao ministar vanjskih poslova ni formalno nema dodirnih tačaka s ovom kompanijom. Pri tome ne razumije da sebi direktno crta optužnicu kada panično po medijima urla da se mora kupiti Telemach (kakve tačno on formalno ima veze s tim?), iako i sam premijer govori da su samu akviziciju u BHT-u precijenili za 100 miliona eura.

Njemu je normalno da koristi poziciju ministra i vlasti kako bi svojim kumovima namještao poslove i samite koje organizuje njegovo ministarstvo.

Njemu je normalno da prijeti privatnim firmama i određuje ko smije, a ko ne smije poslovati u BiH.

Njemu je normalno da učestalo prijeti i vrši pritisak na novinare čije mu se pisanje i izvještavanje ne sviđa.

On ne može razumjeti da savremeno društvo mora funkcionisati po zakonima, pravilima, pravu, pravdi i redu te da političar samo u okviru tog ograničenog okvira može djelovati.

Beskrajno sujetan i egoističan, Dino Konaković u svom razmaženom karakteru, operisanom od knjiškog znanja, svakodnevno demonstrira da bi država, po njemu, trebala funkcionisati po volji, interesima i trenutnom raspoloženju Dine Konakovića. A sve to je vrlo promjenjivo.

U Dini Konakoviću uistinu čuči jedan mali diktator u prilično glomaznom tijelu. Ali onaj diktator najgore vrste – operisan bilo kakve ideologije i principa i vođen isključivo vlastitom ambicijom i željom za moć, iza koje ne stoji nikakva suština.

Problem je, međutim, što i u ovakvim okolnostima Dino Konaković ima vrlo ograničenu vlast, pa u tom svom kvazidiktatorskom ponašanju djeluje odveć komično.

Nisam psiholog i moje znanje u tome je vrlo ograničeno, no u slučaju Dine Konakovića mislim da imamo eklatantan primjer teškog oblika narcisoidnog poremećaja ličnosti.

Savjetovao bih da ode nekome da mu to pogleda, ali znam da je to uzalud, jer jedini čovjek kojeg sluša Dino Konaković jeste Dino Konaković. A to i nije osoba od koje može puno naučiti.

P. S. Čovjek je ubijeđen da su liberali i socijalisti jedno te isto.