Nemam pojma šta je to demokratija! Ako “pitamo” rječnike i sveznajućeg profesora Googla, dobit ćemo odgovor da je to “oblik vladavine u kojem svi kvalificirani građani podjednako učestvuju u vlasti – neposredno ili, pak, indirektno – preko izabranih predstavnika, u predlaganju, razvoju i provođenju zakona i pravila kojima se uspostavljaju socijalne norme”. Pojam je nastao u 5. stoljeću p. n. e., u staroj Grčkoj i doslovno znači “vladavina naroda” kao naziv za politički sistem koji je u to vrijeme postojao u grčkim gradovima-državama, napose Ateni. Radi boljeg razumijevanja kontrastirao se s pojmom aristokratija, u značenju “vladavina elite”.
Vođe i izabranici
Iako su u teoriji ova dva pojma dijametralno suprotstavljena, u praksi su razlike koje su dva pojma činile nespojivim u jednoj rečenici, često, nestajale. Čak i u mjestu svoga nastanka, spomenutoj Ateni, demokratske slobode imali su samo slobodni građani, dok su robovima i ženama bila uskraćena sva prava. Slična praksa zadržana je u doslovno svim samozvanim demokratskim vladavinama od klasične starine do savremene historije, demokratija je bila privilegija, a ne pravo. I to nije jedini paradoks demokratije. Demokratija se, svejednako, kontrastira s oblicima vladavine u kojima apsolutnu moć ima jedna osoba (monarhija) ili mala skupina odabranika (oligarhija). Međutim, kako u klasičnoj tako i u savremenoj praksi, svi ovi “kontrastirani” pojmovi pojavljuju se kao sastavni dijelovi demokratskih političkih sistema. Da bi ublažili kritike, neki su demokratiju predstavili samo kao suprotnost diktaturi i tiraniji, fokusirajući se na mogućnost da narod(!) kontrolira svoje vođe i izabranike uz mogućnost da ih smijeni(!) bez revolucije!
Dakle, budući da je “demokracija – vlast elite (po inteligenciji, iskustvu ili novcu?) – ustvari, najčešće, bogatih s novcem u ime novca, a jedino što uzrokuje sve loše na planeti je novac. “Ne onaj novac koji je naknada za rad ili cijena proizvoda, nego (onaj) novac koji je instrument bankarskog ucjenjivanja, lihvarenja s kamatama i pljačke. Dokini novcu ekonomsku i političku moć (zabrani kamate) za početak i svijet više nikad neće biti isti. No, to je za sada slabo vjerovatno.” Po njemu “demokratski model vlasti moguć je (samo) u sistemu u kojem novac nema nikakvu ulogu, u kojem njim ne možeš kupiti privilegirani status.” Jer “demokratija” od Grčke do danas egzistira samo u teoriji; to je lijepa bajka” koja sa stvarnošću nema nikakve veze. Nadalje, ni nacija s profitom nema baš nikakve veze, barem u teoriji, iako praksa i ovo pravilo često (redovno) apstrahira.
Što se, pak, tiče naroda, onoga koji bira, kontrolira i utječe na svoje izabranike, to je “civilizacijska tvorevina, povijesna kategorija, mogli bismo reći i nužnost da se pojedina grupa ljudi zaštiti pred drugima”, kaže profesor Milan Kangrga, dugogodišni predavač etike na Zagrebačkom univerzitetu, i nema nikakve veze s demokratijom. Kao etičar, Kangrga se, suočen s brojnim izazovima u svome okruženju, bavi i uzajamnim odnosom nacionalizma i demokratije, smatrajući ih međusobno apsolutno isključujućima. “Nije li nacionalna svjesnost uništila demokraciju jer ona nije uopće bitna?” Uzajamnu isključivost spomenutih pojmova autor argumentira polazeći od toga da “čovjek vrijedi tako jer je čovjek”, a ne (parafrazirat ću radi) koliko je Srbin, Hrvat, Bošnjak ili Ostali. “Kada iz sebe ne možeš – doslovno rečeno – napraviti čovjeka, vlastitim djelom, trudom, mukom, stvaralaštvom – da bi dakle postao konkretno društveno i posebno ljudsko biće, sa svim svojim razigranim i manifestiranim sposobnostima i talentima, koji te tako čine individuom i osobom, onda ti još preostaje samo da se pozoveš na jedinu moguću općost u smislu generalnosti – naciju – i, kad već nisi Čovjek, postaneš nešto (bilo šta) – narod ili nacija.
Intelektualac je po svojoj biti i po definiciji baš kritičko biće (Čovjek napose), pa mu je kritiziranje “glavni posao”), prije svega samoga sebe, a onda i svega ostaloga, a u to je prvenstveno uključen njegov stav spram te svoje domovine i države. “Za razliku od životinje koja je identična sa svojom prirodom (vrstom) pa za nju bitno važi darvinovski pojam evolucije, čovjek je već svojim prvim historijskim korakom morao prekoračiti taj evolutivni put razvoja, te je proizvodeći (svagda nove!) uvjete svog života i sebe u njima postao po svojoj biti re–evolutivno, ustvari revolucionarno biće.
Ali, prva pretpostavka za to je da bude čovjek Intelektualac - Čovjek, civilizacijsko i kulturno, dakle duhovno biće sa kritički stavom prema sebi samome i prema svojim uvjetima života. Drugim riječima, ne smije se miriti sa svim što naprosto postoji i što mu drugi nameću kao njegove interese. Rješenje nije u uvođenju više morala u društvo, jer ni moral ni nemoral ne padaju nam s neba, nego ih sami proizvodimo ili pak prihvaćamo nemoral što nam ga drugi nude; rješenje se ne može naći sve dok pustinja u nama i oko nas raste, a rast će sve dok duh i naše vlastito htijenje nisu na djelu. No, ipak ima jedna realna dimenzija onog zahtjeva za “više morala”: to je vladavina prava, jedina osnova na kojoj je uopće moguće da se pravna osoba svojim samoizgrađivanjem i oblikovanjem preobrazi u moralni subjekt.
Glasački listić: Kako do društva jednakih šansi
Prilike i šanse
Nemam pojma šta je to demokratija! Ni Kangrga nema pojma šta je to demokratija! Da ima pojma zna ne bi mu knjige bile objavljene u inostranstvu nego u domovini! A ako ne zna profesor Kangrga, kako ću znati ja!? Možda je utopija, kao što to tvrdi Kangrga, “nemoguća kao i ludistički pokret, kao i anarhija.” Čak i on se pita “je li to glasački listić? ...izbor stranke?” i odgovara: “Nije, naravno. Demokratija je vlast naroda, a ne stranki ili lobija.”
Nemam pojma šta je to demokratija! Najviše bih volio da je to društvo jednakih prava, mogućnosti, prilika i šansi. Ali nije. Šta god da je, molim Boga da se kod nas prestane čitati kao “demokra ti i ja”!
Možda je utopija, kao što to tvrdi Kangrga, “nemoguća kao i ludistički pokret, kao i anarhija.” Čak i on se pita “je li to glasački listić? ...izbor stranke?” i odgovara: “Nije, naravno. Demokratija je vlast naroda, a ne stranki ili lobija”
