Na mjestu nekadašnjeg logora Betonirka, u organizaciji Udruženja logoraša Opštine Sanski Most, danas je upriličeno otkrivanje spomen-obilježja u znak sjećanja na sve stradale građane nesrpske nacionalnosti, koji su u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu bili zatvarani u ovom zloglasnom logoru.
Idejni tvorac spomenika je Redžo Kurbegović koji je zbog izjave da Sanski Most nikad neće biti srpski, koju je dao u martu 1992. godine, četrnaest mjeseci proveo u logoru i preživio torturu, prebijanje, psihičko maltretiranje, iživljavanje i prijetnje.
Kontaktirali smo gospodina Redžu kako bi sa nama podijelio emocije i osjećanja nakon što je spomenik, čiji je idejni tvorac, danas predstavljen javnosti.
Betonirka je bila nekadašnja tvornica betonske galanterije, a u krugu preduzeća nalazile su se tri garaže koje su 1992. godine pretvorene u logor. Na ovom mjestu ljudi su boravili u nehumanim uslovima, a premlaćivanja, mučenja i ubistva bila su svakodnevnica.
Prema odluci tadašnjeg Kriznog štaba srpske opštine Sanski Most iz 1992. godine, u logoru Betonirka bili su zatočeni najviši politički predstavnici Bošnjaka i Hrvata iz tog perioda, predstavnici sudske vlasti, policajci, islamski vjerski službenici, intelektualci, te drugi imućniji ljudi.
Kako se navodi u presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u predmetu Radoslav Brđanin, u logoru Betonirka bilo je zatočeno oko 120 ljudi. Većina logoraša u ovaj logor je dovedena iz obližnje zgrade Policijske stanice gdje su bili zatvoreni, ali i iz drugih okolnih mjesta. Zatočeni Bošnjaci i Hrvati u logor su zatvarani u dva različita perioda. Prvi u ljeto 1992. godine, drugi u jesen 1995. godine. Ovaj logor je od svog otvaranja 26. maja 1992. godine, bio u funkciji do početka avgusta iste godine, pa je ponovo aktiviran krajem septembra i u prvoj polovini oktobra 1995. godine. Za zločine u logoru Betonirka, pred domaćim i međunarodnim sudovima, osuđen je jedino Daniluška Kajtez, dok ostali zločinci i dalje prkose ruci pravde.
-
Na današnji dan dobro izmlaćeni otrovani pokvarenom hranom bez vode ubačeni u kamion sa ceradom ( njih 65) držani na suncu i transportovani u logor "Manjača". Do kapije logora pogušilo se njih 19, šest je davalo znakove života. Svi su ponovno potrpani u kamion i vraćeni u Sanski Most.Usput ovih šest i sa njima dr.Edin Biščević koji se dobrovoljno javio da im pomogne svirepo su ubijeni i bačeni u jamu. Oni koji su preživjeli ovaj krvavi masakr govorili su da su neki umirali tiho sa osmjehom na licu,neki sa glasnim porukama djeci,neki u teškom grču sa čvrsto stisnutim šakama, a neki sa zgrčenim prstima. Upravo ova ruka sa zgrčenim prstima mi je bila ideja za ovo spomen obilježje.Inače sam logoraš koji je proveo 422 dana u zatvoru u Sanskom Mostu,Manjači i Batkovićima kod Bijeljine i prošao strašne torture i zato sam u ovo obilježje utkao svu svoju bol i tugu za svojim prijateljima logorašima. Otprilike šest mjeseci radio sam na ovom obilježju i to sve vlastitim rukama. Po osnovu ovog i ostalih ratnih zločina za ratne zločine odgovara Mirko Vručinić i 20. jula pred studijom Mirom Smailović iznijeti će se završne riječi. Ovo suđenje razotkrilo je sve aktere terora nad Bošnjacima i Hrvatima Sanskog Mosta. Obilježje ruke sa zgrčenim prstima sa rascvjetanim ljiljanom na dlanu po meni simbolizira sve strahote rata i rađanje novog života u cvijetu ljiljana - pojasnio je Kurbegović.
