ANALIZA

Mogu li američki „štap i mrkva“ slomiti bh. lidere

Ne treba zaboraviti da su nekoć, uz žestoki pritisak zapadnih sila, bh. političari bili „privoljeni“ da o mnogim pitanjima postignu dogovor

Palmer i Ajhorst: Imaju li snage za pobjedu. Arhiv

Danijal Hadzovic
Piše: Danijal Hadžović

28.1.2022

Američki diplomata Metju Palmer (Matthew) i evropska zvaničnica Angelina Ajhorst (Eichhorst) ponovo su stigli u BiH kako bi s bh. liderima nastavili pregovore o Izbornom zakonu.

Ovo je posljednja šansa da se postigne dogovor o Izbornom zakonu, što je u svom obraćanju nakon dolaska jasno poručio i Palmer.


Reduciranje ovlasti

Nakon sastanaka u Sarajevu pregovori se sele u Neum. Američki i evropski pregovarači su, navodno, spremni držati lidere dok god ne postignu dogovor.

Ipak, za Palmera i Ajhorst stvar se na prvu ne čini nimalo više optimističnom nego što je to bio slučaj prošle godine.

SDP i DF odbili su učestvovati u pregovorima zbog toga što se zaobilaze bh. institucije i što i dalje nije okončana njihova blokada. S druge strane, na pregovore ne dolaze ni stranke iz RS. Zasad u Neum idu samo SDA, HDZ, NiP i SBB.

Pozicije se i dalje čine nepomirljivima, a HDZ još insistira na tome da se za izbor članova Predsjedništva formira više izbornih jedinica, da se prilikom izbora jasno navede da su članovi bošnjački, srpski i hrvatski (s tim što, prema etničkoj pripadnosti, ne bi morali pripadati bošnjačkom, srpskom i hrvatskom narodu), a da se, s druge strane, u ovlasti domova naroda ne zadire.

Od probosanskih stranaka kao glavni zahtjev upravo se moglo čuti reduciranje ovlasti domova naroda, a uz taj uvjet, eventualno bi se bilo spremno popustiti glede Čovićevih zahtjeva u vezi s Predsjedništvom.

S obzirom na to da domovi naroda, kao ekskluzivno etnički domovi, imaju ravnopravne ovlasti s predstavničkim domovima, to omogućava etničkim klubovima da, bez obzira na demokratsku većinu, blokiraju svaku odluku i zakon koji im nije po volji (u Parlamentu FBiH potrebna je, uz opću, jedna trećina glasova svakog kluba, a u Državnom tri od pet), što otvara prostor za brojne blokade i opstrukcije.

Ipak, u ovom momentu izvjesno je da HDZ (kao ni stranke iz RS) nije spreman pristati na reduciranje ovlasti domova naroda, s obzirom na to da upravo putem ovog tijela ostvaruju najveću moć.

Možda je pak ključno pitanje u svemu kakvo rješenje žele američki i evropski zvaničnici. Za sada su bili prilično neodređeni te znamo da preferiraju brisanje etničkih prefiksa (kako za Predsjedništvo, tako i za domove naroda), ali da bi zauzvrat bili spremni omogućiti više izbornih jedinica u FBiH.


Nivo države

Ipak, ne treba zaboraviti da su nekoć, uz žestoki pritisak zapadnih sila, bh. političari bili „privoljeni“ da o mnogim pitanjima postignu dogovor i prenesu ovlasti na nivo države, od čega je, svakako, najznakovitija bila reforma odbrane, kojom su ukinute entitetske vojske i formirane OSBiH. Ipak, neke druge inicijative doživjele su neuspjeh, poput “aprilskog paketa” i “butmirskog procesa”.


Aprilski paket

Zanimljivo je da su ključne promjene u vezi s izborom u Predsjedništvo i ovlastima Doma naroda bile dogovorene “aprilskim paketom” 2006. godine. Članovi Predsjedništva (s reduciranim ovlastima) birali bi se iz Parlamentarne skupštine BiH, dok bi ovlasti Doma naroda BiH bile bitno reducirane. Ovo rješenje podržali su SDA, SDP te ključne stranke iz RS, ali je paket bio odobren zbog protivljenja Stranke za BiH i HDZ-a 1990, odnosno izostala je potrebna dvotrećinska podrška.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.