Zlatan Alagić iz Bihaća upornošću, voljom za životom i pozitivnom energijom sigurno može biti inspiracija mnogim ljudima.

Nakon nesreće u ranom djetinjstvu jedno vrijeme bio je potpuno nepokretan. Imao je oko dvije i po godine kada ga je udarilo auto i zadobio je teški potres mozga. U komi je proveo dva mjeseca, a nakon buđenja iz kome uslijedila je duga i mukotrpna borba za život. Nakon saobraćajne nesreće, Zlatanu je ustanovljena dijagnoza hemiparesis cerebralis – oštećenje cijele jedne strane tijela.

Međutim, ovaj uporni Bišćanin nikada nije odustajao i borio se svim snagama kako bi sebi i drugima pokazao da je život vrijedan svakog truda i rada, a danas, koliko god zvučalo skoro nemoguće, učestvuje na utrkama širom Evrope i osvaja planinske vrhove.

Prva utrka

Prvu utrku je zvanično istrčao u julu 2017. godine kada je trčao pet kilometara u sklopu Paljanskog polumaratona.

- Sjedim za Facebookom i vidim objavu kolege Mirze Podžića iz Sarajeva, momak u invalidskim kolicima, uspio završiti maraton, 42 kilometra preći u invalidskim kolicima. Tad sam sebi rekao: Kad je on mogao, zašto ne bih i ja pokušao? Početi s nekim manjim trkama pa onda kasnije vidjeti - kazao je 34-godišnji Bišćanin u razgovoru za Anadoliju prije same utrke koju je uspješno istrčao u Sarajevu.

Uspio je tako završiti prvu utrku na Palama koju, kako je rekao, nikada neće zaboraviti jer je tada vidio da se sve može postići kada se nešto silno želi.

- Doduše, tu je više bilo hodanja nego trčanja, ali s obzirom na moju invalidnost, uspio sam utrku završiti uz pomoć ostalih prijatelja trkača - istakao je Zlaja, kako ga obično zovu u društvu.

Dosad je zvanično završio 218 utrka, od Bosne i Hercegovine pa do velikih evropskih trka.

- Učestvovao sam u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Želio bih izdvojiti prvenstveno utrku u Velikoj Kladuši, Kladuška petica, u našem kantonu, Bihaćki polumaraton, a što se tiče većih utrka, izdvojio bih Beograd gdje je prošle godine bilo preko dvanaest hiljada učesnika - kazao je ovaj maratonac.

Trčanje mu znači mnogo u životu, a posebno je istakao pozitivne efekte trčanja na zdravlje.

- Samim tim, opuštamo svoje mišiće i zaboravljamo na probleme koji nas muče, a samim time doprinosimo i očuvanju zdravlja - kazao je ovaj uporni mladić.

Bavi se i planinarenjem

Osim trčanjem, bavi se i planinarenjem, a član je i bihaćkog udruženja "Horizont 2006".

- Ja sam se kod njih prvi put uključio 2012. godine. To su tada bile obične šetnje po gradu Bihaću, a ja nisam doslovno mogao preći stotinu metara. Stalno sam se umarao, morao stajati, ponekad čak i odustajati, ali oni su me bodrili i bili mi podrška - ispričao je.

S ovim udruženjem je 2013. godine odlučio da se uputi na Marš mira "Nezuk - Potočari", koji se svake godine održava u znak sjećanja na genocid u Srebrenici, koji je tada iznosio oko 115 kilometar. Od tada svake godine uspješno završi ovaj veliki poduhvat, na što je posebno ponosan.

- Što se tiče ostalih utrka, učestvovao sam na maratonima, polumaratonima, ultramaratonima, trail utrkama, utrkama na pet i deset kilometara kao i na drugim utrkama - kazao je Zlaja.

Ovaj odlučni Krajišnik završio je čak i krajnje zahtjevnu utrku, ultramaraton u trajanju od 12 sati, što je ogroman izazov i za najspremnije sportiste.

Učešće na utrkama mu, kako je istakao, pomaže da upozna nove ljude, nove kulture i da proširi životne vidike.

- Svaka nova utrka, novi grad u koji odemo daje nam nove vidike gdje samim time upoznajemo nove nacije, kulture. Evo kad sam prvi put bio u Beogradu, bilo je fantastično, upoznao sam mnogo prijatelja - kazao je ovaj maratonac.

Najljepše se osjeća kad uspije usrećiti druge

Na kraju savjetuje svim ljudima da mnogo više pažnje posvete zdravlju i vode aktivniji način života.

- Svako bira sebi način na koji će ozdraviti i doprinijeti svom zdravlju. Svako šta izabere, on će u tome biti dobar - poručio je ovaj inatljivi Bosanac.

Pored sportskih aktivnosti, Zlatan vrijedno radi u humanitarnoj organizaciji Pomozi.ba, a svoj posao opisuje najljepšim pozivom i napominje da se najljepše osjeća kada uspije usrećiti druge ljude.