Prije 33 godine u Višegradu su počinjeni neki od najvećih ratnih zločina tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Zločin poznat kao "Živa lomača" desio se 14. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žene i djecu, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću.

U kuću su ubacili granatu, te pucali na one koji su pokušali spasiti se bijegom kroz prozor. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju – Kladanj.

Najmlađa žrtva je imala svega dva dana, ova beba ubijena je u majčinom zagrljaju, a u trenutku smrti nije imala ni ime.

Samo dvije sedmice kasnije, 27. juna, izvršen je sličan zločin. Tada je zapaljeno 70 bošnjačkih civila u kući Mehe Aljića, u naselju Bikavac u Višegradu. Spaljivanja civila vršena su na još desetak drugih lokacija.

Za zločine u Višegradu suđeno je pred međunarodnim i sudovima u Bosni i Hercegovini. Haški tribunal je osudio Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, Sredoja Lukića na dvadeset i sedam godina, te Mitra Vasiljevića na petnaest godina zatvora.