Dva dana niko nije primijetio da je Zeničanin Smiljan Novak preminuo i ležao nepomično u svom stanu. Komšije, zabrinute jer ga nisu vidjele, odlučile su obići njegov stan i tada su pronašle njegovo beživotno tijelo. Pokušavale su kontaktirati različite institucije, ali niko nije htio preuzeti odgovornost za ovu situaciju.

Smiljanovi sugrađani opisuju ga kao dobrog i uvijek nasmijanog čovjeka koji je bio spreman pomoći, iako je živio sam. Komšije su željele da mu pruže dostojanstven sprovod, pa su se obratile nadležnima, no nisu dobile zadovoljavajući odgovor, što nije prvi put da se suočavaju s takvim problemima.

U pomoć je tada uskočio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Zenici, hfz. Sumedin ef. Kobilica, koji je znao Smiljana jer je bio imam u njegovom naselju Brist. Efendija je odlučio sam organizirati i snositi troškove ukopa, ističući da to radi iz čiste ljudskosti i saosjećanja prema svom komšiji.

- Nisam očekivao ovoliku medijsku pažnju, ali sada osjećam obavezu da se oglasim. Kao musliman i poštujući islamske vrijednosti, želio sam iskreno pomoći svom komšiji Smiljanu Novaku - izjavio je ef. Kobilica.

On je odmah stupio u kontakt s protojerejem Markom Malešem, policijom i pogrebnim preduzećem "Neven", spreman da pokrije sve troškove. Protojerej Maleš je rekao da su njihove usluge besplatne, dok je vlasnik pogrebnog preduzeća, Dobrica, ponudio najnižu moguću cijenu.

U međuvremenu, javila se Smiljanova sestra Branka iz Zagreba, koja je obavijestila da će porodica preuzeti organizaciju i finansiranje ukopa.

- Bio sam vođen moralnim osjećajem da pomognem čovjeku koji je ležao sam i bez pomoći, ali hvala Bogu da su se njegovi najbliži javili da ga isprate kako treba. Takođe, želim zahvaliti načelniku Policijske uprave Zenica, Mirsadu Muračeviću, i komandiru Policijske stanice Centar, Rijadu Deliću, na podršci. Važno je da se volimo i poštujemo, jer svi smo ljudi - poručio je ef. Kobilica.

Iako je ovaj događaj tužan, pokazuje da u Zenici i dalje postoje ljudi puni humanosti i solidarnosti, koji se brinu jedni o drugima, naročito u trenucima kada neko umre sam i kada nema ko drugi da preuzme brigu nakon smrti.

Na kraju, briga za komšiju znači brigu za čovjeka.