Odmah nakon rođenja, ostavljena je u kutiji pored kontenjera ispred jedne škole. Slučajni prolaznik ugledao je promrzlu bebu te pozvao policiju. Naredna tri i po meseca, provela je u bolnici, a njenu biološku majku tražila je policija. Ovo je samo mali dio potresne priče Milice Mršulje, rođene 1994. godine u Gnjilanu.

Ona je sada odlučila otkriti sve detalje ove priče. 

- Do današnjeg dana imam nekoliko verzija cijele priče. Još uvijek ne znam kome je vjerovati, svako priča iz svog ugla. Ono što je sigurno, to je da sam rođena u noći između 4. i 5. februara. Tog jutra su, sudeći po jednoj verziji priče, mene pronašli u jednom kontenjeru. Međutim, nakon gostovanja na vašoj televiziji prije dve godine, meni se javio jedan čovjek koji je u to vrijeme radio kao nastavnik tjelesnog odgoja u toj školi. Zapravo tada sam saznala, možda, jedinu validnu istinu - rekla je Mršulja za "Jutro" na TV Prvoj.

Novi detalji potresniji su još više nego što se moglo očekivati. 

-  Pošto je bila radna subota, došla je spremačica da čisti školu i tada je primijetila ženu koja je dotrčala na obližnje mjesto koje su zvali deponija. Rekla je da je žena nešto bacila i da je pobjegla. Spremačica, koja je to vidjela, uplašila se jer je čopor pasa u tom trenutku bio na tom mjestu. Počela je da zove kolege i naišao je taj nastavnik. Čuli su da beba plače, odnosno ja. Uplašili su se da će psi da me napadnu. Međutim, dok policija nije stigla, svi psi su se pribili uz mene. Oni su me zapravo spasili - ispričala je 31-godišnjakinja. 

Bez osude

Milica Mršulja je objasnila kako danas gleda na svoj slučaj. 

- Ja ne osuđujem nijednu majku, ni svoju biološku niti bilo koju ženu koja nije spremna za djecu. Ovo je konkretno pokušaj ubojstva. Na bilo koja vrata neko da zazvoni i ostavi dijete, to dijete će biti sigurno. U mom slučaju je bio 5. februar i to je ludačka sreća kako sam preživjela. Znam da mi je pupčana vrpca bila vezana vunenim koncem. Sticajem okolnosti, to sam kasnije saznala. Babica, koja me je tada uzela, sada živi ovdje u Leskovcu. Ona mi je ispričala u kakvom sam stanju stigla i da je to bilo na vrijeme, da su me spasili bez posljedica - otkrila je Mršulja te dodala: 

- Mislila sam da mogu da oprostim dok nisam postala majka.

Tako je opisala potpuno drugu viziju koje joj je majčinstvo donijelo.

- Ja sam do tog trenutka mislila da bih ja, ženi koja me ostavila, oprostila sve. Bila sam spremna na to i mislila sam da sve praštam. Međutim, kada sam rodila Iliju, a tri godine kasnije i Mitru, ja to ne mogu nikada da oprostim. Za mene ne postoji emocija kojom bih mogla da izrazim to stanje. Kada rodiš svoje dijete, koje je u potpunosti zavisno od tebe, a sposoban si da malo biće prepustiš životu i smrti, a češće smrti nego životu, nema ni reči utjehe, ni oprosta, ni razumijevanja - objasnila je Mršulja.

Pravi roditelji

Sa tri mjeseca je usvojena, a to ja saznala kada je imala pet godina. Sada Svetlanu smatra svojom majkom. Osim toga, kako kaže, Mršulja je sigurna da je upoznala biološku majku, ali više nisu u kontaktu.

- Zahvalna sam biološkoj majci što me je napustila jer ko zna kakav bih život imala uz nju. Sigurno ne ovako dobar i kvalitetan kao što sam imala uz svoje prave roditelje. Mene kad pitaju ko je moja prava majka, ja kažem da je to Svetlana, odnosno majka koja me je usvojila, a biološka majka mi je dala život. Otac, nažalost, nije više među živima. Oni su mi dali prezime, krov nad glavom i ljubav, što je najvažnije - rekla je Milica Mršulja. 

Iako vjeruje da je to njena biološka, nije je uspjela ubijediti na DNK analizu.

- Ona je to uporno odbijala i ja sam izgubila kontakt sa njom. Znam gdje je, zna i ona sve o meni. Moram da napomenem jednu jako bitnu stvar. Sve te majke, koje se odluče na takav korak, to je jedan isti profil ljudi, vjerovatno će se psiholozi složiti sa mnom - rekla je Milica Mršulja i zaključila:

- To uglavnom bude neka zabačena sredina, mada se sada dešava i u većim gradovima, zabranjena veza, strogi roditelji, bez mogućnosti da bilo gdje potraže pomoć. Ono što je kasnije karakteristično za te žene, to je da su vrlo uspješne, da su odlične u prekrivanju istine i da dobiju i drugu djecu, a žive život kao da se ništa nije desilo.