Američki Institut za proučavanje rata (ISW – Institute for the Study of War) objavio je kartu koja prikazuje ruske vojne i sigurnosne lokacije koje bi bile u dometu različitih verzija raketa Tomahawk ukoliko bi Ukrajina dobila taj sistem. Karta vizualno pokazuje koliko bi duboko u ruski prostor Kijev (Kyiv) mogao djelovati koristeći te rakete.

Prema ISW-ovoj procjeni, Tomahawk s dometom od oko 2.500 km zahvatio bi približno 1.945 poznatih ruskih vojnih lokacija, među kojima su i 76 zračnih baza. Slabija varijanta, s dometom oko 1.600 km, mogla bi dostići najmanje 1.655 vojnih objekata, uključujući oko 67 aerodroma.

"Potencijalne mete"

Karta razdvaja i kategorizira tipove objekata koji bi mogli postati mete: stalne vojne baze, zapovjedna središta, skladišta goriva i streljiva, arsenali, radijske i komunikacione instalacije, protuzračne položaje, remontne baze, pogone za proizvodnju oružja i postrojenja za izradu dronova.

Među označenim mjestima nalazi se, primjerice, tvornica dronova Shahed u Jelabugi, Tatarstan. ISW posebno ističe zračnu bazu Engels-2 i niz drugih aerodroma čije bi uništenje znatno umanjilo ruske operativne kapacitete.

Na karti su također ucrtane i zone ruskih teritorija pod okupacijom unutar Ukrajine, kao i granice dometa kraćih raketnih sistema (npr. ATACMS s otprilike 300 km dometa) te dvije varijante Tomahawka (oko 1.600 km i oko 2.500 km) — što jasno vizualno pokazuje koliko bi duboko u ruski prostor Ukrajina mogla djelovati koristeći te rakete.

Tehničke i operativne implikacije dometa

Razlike u dometu nisu samo suhe brojke: verzija od 1.600 km već bi omogućila udare na važne logističke čvorove i zapovjedna mjesta u zapadnim i centralnim djelovima Rusije, dok bi verzija od oko 2.500 km dovela u domet i mnogo udaljenije infrastrukturne točke — uključujući ključne baze i industrijske komplekse u istočnijim regijama zemlje. Ukratko: što veći domet, veći je i popis mogućih meta, a ISW-ova procjena od gotovo 2.000 objekata upravo to ilustrira.

Tomahawk je, podsjetimo, krstareći projektil velikog dometa — precizan, konvencionalno navođen i pogodan za gađanje fiksnih ciljeva poput skladišta goriva, zaliha streljiva, tehničkih centara i fabrikа.

U kombinaciji s kvalitetnim obavještajnim podacima i preciznim navođenjem, ovaj sustav može dugoročno i sustavno narušiti ruske logističke i opskrbne lance.

Politički i sigurnosni rizici

Ipak, imati popis od gotovo 2.000 potencijalnih meta i imati mogućnost da se one gađaju — nisu ista stvar kao i politička odluka da se to zaista učini. U Washingtonu postoje značajne dvojbe oko kontrole upotrebe raketa ako bi one bile poslane preko NATO-kanala, o čemu je sinoć govorio i predsjednik Donald Trump.

Predsjednik Trump je rekao da je „donekle donio odluku“ o slanju Tomahawka, ali je dodao da želi znati koje ciljeve bi Ukrajinci gađali i jasno naglasio da ne želi eskalaciju. Poručio je da bi ta pitanja trebala biti razjašnjena prije isporuke raketa.

Administracija koja bi trebala isporučiti ovo moćno oružje nastoji zadržati kontrolu nad načinom njegove upotrebe. Prijenos Tomahawka Ukrajini preko NATO partnera otvara brojna pitanja — o mehanizmima nadzora, mogućem preusmjeravanju municije i o tome ko će u konačnici odlučivati o izboru ciljeva.

Koje ciljeve bi Ukrajina najvjerovatnije gađala i zašto to pogađa Rusiju? ISW-ova karta sugerira da su najozbiljnije mete one koje direktno podupiru ruske borbene operacije: skladišta goriva i streljiva koja održavaju tempo sukoba, remontne baze koje obnavljaju oštećenu tehniku, zračne baze odakle polaze napadi, te proizvodni pogoni — primjerice za dronove. Sustavni napadi na takve objekte mogli bi smanjiti operativnu fleksibilnost ruske vojske i usporiti njenu sposobnost vođenja velikih ofenziva.

ISW dodatno upozorava na ranjivost komunikacijskih i logističkih koridora. Prekidi u opskrbi gorivom i remontu brzo se odražavaju na terenu: manje goriva i manje rezervnih dijelova znači sporije kretanje, manje patrola i manju vatrenu moć.

Vođenje operacija

Ako bi SAD i NATO dozvolili Ukrajini pristup Tomahawcima, i ako bi Kijev, oslonjen na pouzdane obavještajne informacije, počeo gađati dio tih skoro 2.000 ciljeva, sukob bi se mogao pomjeriti dublje u rusku stratešku pozadinu.

To bi Moskvi znatno otežalo vođenje operacija. No takav korak nosi i visoku političku cijenu: povećava rizik izravne konfrontacije, nameće pitanje kontrole nad oružjem i otvara rasprave o tome gdje leži crta koju ne treba prijeći.