Iranski predsjednik Masud Pezeškian izjavio je da Iran više nema izbora osim premjestiti glavni grad iz Teherana, navodeći kao ključne razloge prekomjerno širenje grada, alarmantnu nestašicu vode i sve veću prijetnju slijeganja tla, prenosi The Guardian.

Pezeškian je potvrdio da je ovaj prijedlog prošle godine već iznio vrhovnom vođi Aliju Hamneiju, ističući da su problemi s resursima toliko ozbiljni da preseljenje više nije opcija, već obaveza. Svoje izjave dao je tokom posjete pokrajini Hormozgan, na obali Perzijskog zaljeva.

- Ova regija smještena je na obalama Perzijskog zaljeva i pruža izravan pristup otvorenim vodama te razvoj trgovinskih i privrednih odnosa. Ako imamo drugačiji pogled na kapacitete ove regije, možemo stvoriti vrlo prosperitetnu i naprednu regiju - rekao je predsjednik.

Dodao je da trenutni izazovi zahtijevaju promjenu smjera razvoja zemlje: "Teheran, Karaj i Kazvin suočavaju se s krizom vode, a ta se kriza ne može lako riješiti."

Alarmantna nestašica vode

Glavni grad prerastao je u metropolu s više od 10 miliona stanovnika, koja troši gotovo četvrtinu ukupnih zaliha vode u Iranu. Ideja o preseljenju nije nova – spominjali su je i prethodni predsjednici, među njima Hasan Rohani, koji je čak naručio izradu plana s mogućim opcijama.

Pezeškian je naglasio da se kriza pogoršava: "Prošle godine padavina je bilo 140 mm, dok je standard 260 mm; to znači da su padavine pale za oko 50 do 60%. Ove godine situacija je jednako kritična."

Dodao je: "Smanjenje vode iza brana, presušivanje nekih bunara i visoki troškovi transporta vode iz drugih područja, sve to ukazuje na potrebu promjene pristupa. Ako želimo transportirati vodu u Teheran, cijena po kubnom metru biće do 4 eura."

Opasnost od slijeganja tla

Nekada su teheranske brane osiguravale 70% vode za grad, dok je ostatak dolazio iz podzemnih izvora. Međutim, zbog sve slabijih padavina i većeg isparavanja, taj omjer se promijenio, povećavajući pritisak na podzemne rezerve.

Predsjednik je upozorio i na posljedice takvog razvoja: "Razvoj bez uzimanja u obzir utjecaja na resurse i rashode rezultirat će samouništenjem. Ako neko ne može uspostaviti ovu ravnotežu, njegov je razvoj osuđen na propast."

- U nekim područjima tlo se sliježe i do 30 cm godišnje. To je katastrofa i pokazuje da vode pod našim nogama ponestaje - zaključio je Pezeškian.