Obilježavanje jučerašnje, 24.godišnjice od početka agresije na Sarajevo i BiH proteklo je u ozračju punom pomiješanih osjećaja i emocija koje ni nakon više od dvije decenije od početka najkrvavije agresije na jednu zemlju nakon Drugog svjetskog rata ne gube na intenzitetu.
Naprotiv. Kako se nižu godine, tako su sjećanja i tuga za žrtvama sve jači i veći, a istovremeno još jača je i spoznaja o značaju herojske odbrane grada, države i naroda kojem je prijetio nestanak.
I, danas, 24. godinu nakon početka krvave agresije koja protiče u znaku nedavne osuđujuće haške presude krvniku Radovanu Karadžiću, osuđenom na 40 godina za ratne zločine u BiH i oslobađajućoj za njegovog brata po zločinima Vojislavu Šešelju, BiH je ponovo na udaru onih politika koje su je htjele uništiti.
Stoga je BiH danas potrebno jedinstvo u snazi otpora prema takvima politikama jednako onom s početka agresije.
No, najbolji odgovor na ovakve udarce, današnja BiH koja je „zakoračila“ ka Evropskoj uniji može dati kroz sjećanje na one koji su živote dali za današnju slobodu, ali i što jačim napretkom i reformama koji će osnažiti državu, ali i svakog pojedinca koji u njoj živi.
U tom pravcu ohrabruju i riječi predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH da su pred zemljom velike investicije, projekti zapošljavanja i put ka naprijed s kojeg nema povratka.
Upravo zbog onih koji su nam prije 24 godine svojom herojskom borbom prokrčili današnje staze , ovakve najave ne bi smjele ostati floskule, a njihova realizacija bit će najveći udarac neprijateljima, a borcima za slobdou priznanje i satisfakcija koju čekaju skoro dvije i po decenije.
