Niko iz <a href="https://avaz.ba/tag/233/fk-sarajevo">Fudbalskog kluba Sarajevo</a> nije izlazio u javnost i kukao nad sudbinom, a nije bilo lako voditi klub koji ima tako velike obaveze, a jednostavno novca nema. Na kraju su objavili krizu. Dogovoreno ranije iz pravca Vijetnama nije stizalo, jer je Ngujen Nam (Nguyen) očigledno precijenio sebe, ali i svoju „ljubav“ prema bordo klubu. Uzalud se javljao i pisao bajke, on, jednostavno, preuzete obaveze nije ispunjavao. Davao je obećanja, ljudi u klubu bili su vezanih ruku, a na kraju je sve plaćeno slabim igrama na terenu i gubitkom, prema mnogima, već osvojene titule. Mjesec za mjesec stizala su obećanja, teret na svoja pleća primali su ljudi u klubu, treneri i igrači, ali prije svega jedna žena.

Kritika je bilo i opravdanih na rad kluba, ali ovog puta se ispostavilo da je krizu izazvao čovjek koji je tražio skupe igrače, nije vjerovao u mlade, a na kraju to nije mogao ili nije htio plaćati.

U cijeloj priči najlakše je bilo reći „Sabrina“. <a href="https://avaz.ba/tag/6614/sabrina-buljubasic">Sabrina Buljubašić</a>, direktorica Sarajeva, na najvećem je udaru bila i u posljednje vrijeme i njeno ime je tako često spominjano. Nije zaslužna za ranije trofeje, ali je itekako kriva za gubitak posljednje titule, tako se nekako postavljala stvar u glavama mnogih.
Sada je upravo Buljubašić očitala lekciju svima. Pozvala je Vinsenta Tana (Vincent), ranijeg vlasnika upravljačkih prava, i zatražila da se vrati u klub. Hrabar potez, jer nije baš da te bogatune možete nazvati svaki dan. Direktorski potez i toj ženi treba odati priznanje, isto kao što treba uputiti i kritiku kada nešto ne valja.
Tan je blizu povratka i njegovo „vađenje iz gabule“ tima s Koševa po drugi put bi ga promaklo u još veću zvijezdu među navijačima.

Nije zaslužna za ranije trofeje, ali je itekako kriva za gubitak posljednje titule, tako se nekako postavljala stvar

Direktorski potez

U Gradskoj biblioteci u Kalesiji organizirana je promocija knjige “Majka Hatidža” <a href="https://avaz.ba/tag/119798/esnefa-smajlovic-muhic">Esnefe Smajlović-Muhić</a>. Djelo objavljeno dvije godine nakon smrti Hatidže Mehmedović predstavlja autentično podsjećanje na napade na Srebrenicu, pad grada, genocid, potragu za tijelima i ekshumacije žrtava, organiziranje preživjelih majki u udruženja, ali i izgradnju Memorijalnog centra, povratak u grad, procesuiranje ratnih zločinaca. Sve to iz ugla srebreničke majke Hatidže, čija su hrabrost, upornost i sabur u potrazi za pravdom zadivili cijeli svijet. Autentičan hronološki dokument o Srebrenici i majci Hatidži, simbolu borbe za istinu, mogla je pisati samo Srebreničanka Esnefa Smajlović-Muhić, žena čiji je otac, također, ubijen tokom genocida u ovom gradu. Iako od 1993. s porodicom živi u Tuzli, prije 13 godina obnovila je porodičnu kuću u Srebrenici koju je gradio njen rahmetli otac, a uprkos bolnim uspomenama, ovaj grad itekako osjeća svojim. 
Dio je porodice čije su tri generacije stradale u pokoljima bošnjačkog stanovništva, a “kroz sadržaj svojih knjiga ne dozvoljava da je preplavi zaborav”. Prije djela “Majka Hatidža” objavila je i autobiografsku knjigu “Život prije i poslije Srebrenice”.

Njena knjiga objavljena je dvije godine nakon smrti Hatidže Mehmedović

Smajlović-Muhić: Autorica knjige “Majka Hatidža”

Esnefa Smajlović-Muhić: Borba majke Hatidže

Uprkos svim propuštenim prilikama, iznevjerenim obećanjima, pa i pasivnosti s kojom čekamo da (ponovo) svijet rješava probleme na Balkanu, <a href="https://avaz.ba/tag/172/evropska-unija">Evropska unija</a> je pripremila novi paket ekonomske pomoći zemljama regiona, vrijedan čak 28 milijardi eura.
<a href="https://avaz.ba/tag/78848/oliver-varhelji">Komesar EU za proširenje&nbsp;Oliver Varhelji (Varhelyi)</a>&nbsp;je najavio, a ministri ekonomskih poslova zemalja članica EU razgovarali o mogućnostima pružanja pomoći državama koje su davno ostale zaglavljene u blatu političke nezrelosti, međusobnih svađa i prijetnji, ali i korupcije kao jednog od gorućih problema.
Osim ekonomske integracije i rušenja barijera, Evropa od zapadnog Balkana očekuje i provođenje političkih i pravnih reformi, a sve s ciljem priprema za integraciju zemalja regiona u EU.
Često spora, ali ipak mnogo brža od naših, evropska mašina s američkim motorom počinje ubrzavati pripreme za ulazak BiH i ostalih u porodicu evropskih država, a ključna karika u tom procesu je upravo Oliver Varhelji, iskusni mađarski diplomata.

EU će s 28 milijardi eura ekonomski pomoći zemljama regiona

Oliver Varhelji: Evropska mašina

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Halid%20Be%C5%A1li%C4%87&amp;">Halid Bešlić</a> preksinoć je održao prvi koncert nakon popuštanja pandemijskih mjera. Pjevao je domaćin Ljubuški uglas s gostima koji su se na stadion Babovac sjatili iz ostalih bh. mjesta, susjedne Hrvatske…Kao i uvijek, Halid je nepretenciozno, jednostavno i gotovo skromno izašao na binu i - rasturio. Zagrlili su se tada, kao i na bezbroj koncerata ranije po cijeloj Bosni i Hercegovini, regionu i svijetu, znani i neznani i zajedno pjevali “Miljacku”, “Romaniju”, “Trebević”, “Sarajevo”, “Neretvu”, “Beograđanku”, “Iznad Tešnja zora sviće”…Kad Halid zapjeva, tada postaje nebitno ko si, odakle se, kako se zoveš, koji pasoš/putovnicu imaš u džepu. Sve postaje nebitno, što nije baš lagan posao na našim prostorima, gdje muzika odavno nije samo muzika. Vjerovatno će Halidova tajna vječno ostati tajna, no potpisnica ovih redova možda može otkriti djelić njegove magije. Kod Halida nema foliranja, kalkuliranja, tenzija, nema PR-a... Ima samo Halid, dobra pjesma, jasan stav i čovjek-ljudina koji je dobrodošao na sve adrese. Znači, ljudi, može se. I nije to baš sve do Halida. Uz njegove pjesme se, izgleda, postaje ono što svi mi zaista jesmo - samo ljudi koje u konačnici jedino određuje jesmo li dobri ili loši. I ništa više! I da parafraziramo dio Halidove pjesme, čiji je autor Saša Lošić Loša - „Malo je, malo dana...“, pa vidite šta ćete s njima. Mrziti ili voljeti.

Tada postaje nebitno ko si, odakle si, kako se zoveš… Znači, može se… Jer malo je, malo dana

Kad Halid zapjeva

Stoljećima je u ovoj zemlji komšiluk bio više od pukog života jednih pored drugih, pa su uzajamna pomoć i podrška u dobru i zlu predmet brojnih, generacijama prenošenih priča u svakom kraju, koje su vremenom sve više dobivale na značaju. Jednog dana, kada ga ne bude, stanovnici Pribave kod Gračanice možda će više cijeniti i češće spominjati <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=groblje&amp;">Šemsudina Nurkića</a>, čovjeka koji je po tri puta svakog mjeseca uređivao i održavao malo jevrejsko groblje.
Jevreja u ovom kraju već odavno nema, ali dok je dobrih ljudi poput Šemsudina, petnaestak njihovih grobova, a s njima i dokaz njihovog postojanja u tom mjestu, neće zarasti u korov. Razloge zbog kojih brine da trava bude pokošena, a ograda groblja ofarbana Šemsudin opisuje jednostavnim riječima.
- Ne mogu gledati da zaraste u travu, jer tu su ukopani ljudi s kojima smo godinama živjeli u slozi - kazao je.
Kratka priča iz okoline Gračanice našeg novinara Hasana Čalića mnogo je veća nego što se na prvi pogled čini i mnogo značajnija u novom dobu koje nameće neka nova pravila, pa veliki broj ljudi ni za najbliže nema dovoljno vremena. Ona je dokaz da su u Bosni uvijek živjeli ljudi koji brinu jedni o drugima, koji se brinu o komšijama, pa i onima kojih više nema.

Održava i uređuje jevrejsko groblje iako Jevreja već odavno u tom kraju nema

Šemsudin Nurkić: Komšijska briga

Govoreći prije nekoliko dana na Glavnom odboru SDA, <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Bakir%20Izetbegovi%C4%87&amp;">Bakir Izetbegović</a> izjavio je kako je Federacija BiH u zaustavljanju negativnih posljedica korone na ekonomiju nešto bolja od evropskog i bitno bolja od regionalnog prosjeka. Tako, naime, stvari izgledaju u paralelnom Bakirovom univerzumu. Pogibeljni Fadilovi trulja respiratori, na koje je bačen basnoslovan iznos, vrhunska su roba, SDA sjajno vodi državu, Sebija je vrhunski menadžer, a ekonomija FBiH se, eto, natprosječno nosi s krizom.S druge strane, u onom stvarnom svijetu, u kojem Bakir ne živi, EBRD u naredne dvije godine za BiH predviđa najniži rast BDP-a u cijelom regionu. EBRD kao glavne probleme oporavka, između ostalog, ističe upravo lošu reakciju vlasti na pandemijsku krizu i nepoduzimanje strukturnih reformi. Svjetske finansijske institucije i ekonomisti godinama upozoravaju da stvari poput glomazne i neefikasne administracije, maćehinske stranačke kontrole državnih firmi, loših uvjeta za poslovanje privatnog sektora i visokog stepena korupcije direktno koče napredak ekonomije. No, i pored silnih pritisaka međunarodnih finansijskih institucija, evropskih država i SAD, vladajuće strukture, sa SDA na čelu, godinama tvrdoglavo odbijaju provesti strukturne reforme. I tu dolazimo do tačke u kojoj se stvarni svijet sudara s Bakirovim univerzumom. Naime, upravo su glomazna i neefikasna administracija, maćehinska stranačka kontrola državnih firmi, loši uvjeti za poslovanje privatnog sektora i visok stepen korupcije ono što omogućava Bakiru i njegovim kompanjonima vlastiti univerzum u kojem stalno kapaju pare, moć i utjecaj, sve uz kontrolu resursa, stranačkih uhljeba i ostalih sistemskih zavisnika. Oslobađanje ekonomije koje bi značilo razvoj za prosječnog stanovnika istovremeno bi značilo i pad moći partokratske hobotnice Bakira i njegovih partnera. A to je prag koji lideri i stranke koje su smisao svoje vladavine svele na kontrolu ljudi i resursa svakako ne žele prijeći.

Oslobađanje ekonomije koje bi značilo razvoj za prosječnog stanovnika istovremeno bi značilo i pad moći partokratske hobotnice

Bakirov univerzum

Predsjedavajući Sudskog vijeća Barton Hol (Burton Hall) izrekao je osuđujuću presudu od po 12 godina bivšim <a href="https://avaz.ba/tag/4374/jovica-stanisic">šefovima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću</a> i <a href="https://avaz.ba/tag/4375/frank-simatovic">Franku Simatoviću.</a>
Sudija Hol je rekao da su Simatović i Stanišić krivi kao pomagači, ali ne i kao učesnici udruženog zločinačkog poduhvata (UZP).
Osuđeni su da su pomagali i podstrekivali zločine koji su imali za cilj prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba s velikih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini putem progona, ubistva, deportacije i nehumanih djela.
Simatović i Stanišić su tako do sada prvi funkcioneri Srbije koji su proglašeni krivima za zločine u Hrvatskoj i BiH. Upravo u tome leži i najveća težina ove presude jer se potvrđuje i učešće Srbije u zločinima tokom agresije u našoj zemlji.

Sudija Hol, koji je izrekao presudu Simatoviću i Stanišiću, rođen je 10. decembra 1947. na Bahamima. Za stalnog sudiju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju imenovan je 2009. godine.

Njeno veličanstvo, kraljica Elizabeta II mu je dodijelila titulu viteza 2001., a papa Jovan Pavle II imenovao ga je vitezom Reda Svetog Silvestra 2003. godine.

Sudija Hol je rekao da su Simatović i Stanišić krivi za zločine kao pomagači

Hol: Izrekao presudu Miloševićevim obavještajcima

Barton Hol: Historijska odluka

Prvostepenom presudom Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Jovica%20Stani%C5%A1i%C4%87&amp;">Jovica Stanišić</a> i Franko Simatović osuđeni su na 12 godina zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP), čiji je mozak bio balkanski kasapin Slobodan Milošević, koji je 2006. godine preminuo u ćeliji haškog zatvora. Sudski je to epilog evidentne umiješanosti najviših organa Srbije u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, ali koji će imati i svoj nastavak jer će se odbrana žaliti, ali i tužilački tim, čim dobiju pismeni otpravak presude.Prethodno su Stanišić i Simatović bili oslobođeni optužbi, a u obnovljenom postupku su osuđeni na 12 godina, od kojih su šest već proveli u pritvoru Haškog tribunala. Žrtvama velikosrpskog UZP-a nijedna kazna neće vratiti njihove najmilije. Pogotovo majkama Srebrenice čija su djeca pred kamerama ubijana u blizini Trnova. Porazno je što tužilački tim nije uspio uvjeriti Sudsko vijeće u umiješanost najviših struktura Srbije u taj stravičan zločin čiji su egzekutori “Škorpioni”. Stanišiću i Simatoviću nije suđeno kao pojedincima, već kao najvišim funkcionerima državne bezbjednosti Srbije i zato je, najblaže rečeno, čudno da tužilački tim nije utvrdio odgovornost Srpske dobrovoljačke garde u Bijeljini, gdje su Arkan i njegovi sljedbenici ostavili nebrojene krvave tragove, zabilježene i kamerama i fotoaparatom. Ili u Zvorniku, a jeste u Bosanskom Šamcu, ali samo od avgusta 1992. godine. Šta je bilo od 1. aprila do avgusta 1992. godine? Počinjen je genocid u Podrinju, Prijedoru, Ključu, ali ga tužilački tim Haškog tribunala nije uspio dokazati.

Zbog toga je ovo sudska (ne)pravda i zbog toga će se presude tumačiti i prihvatati na drugačiji način. Da li je bilo potrebno 18 godina procesa za dobivanje ovakvog sudskog epiloga? Pored toliko dokaza, među kojima su mnogi čak dostupni i običnim smrtnicima na YouTubeu, tužilački tim se propisno obrukao prilikom prikupljanja dokaza jer nije uvjerio Sudsko vijeće u objektivne činjenice na terenu.

Ni ova presuda neće doprinijeti pomirenju naroda u BiH, ali ni u regiji, jer će se u Srbiji i bh. entitetu RS presuda minimizirati, učešće u agresiji negirati, a i dalje slaviti i veličati oni koji su osuđeni za zločine genocida, čak i u školskim udžbenicima.

Žrtvama velikosrpskog udruženog zločinačkog poduhvata nijedna kazna neće vratiti njihove najmilije

Sudska (ne)pravda

Kao vođa pred veliku bitku stajao je jedan Sarajlija, a u prvim redovima borci porijeklom iz Sanskom Mosta i Gradačca. Vladimir Petković, rođeni Sarajlija, kreirao je najveće iznenađenje na Euru kao selektor reprezentacije Švicarske, a njegove glavne uzdanice bili su Haris Seferović i Mario Gavranović, igrači porijeklom iz BiH. Svi zajedno su u osmini finala na koljena bacili aktuelnog svjetskog prvaka, reprezentaciju Francuske. A taj Petković, na njegovu sreću i pomalo našu nesreću, radi tamo gdje se može baviti svojim poslom. Čovjek velikog ugleda u svijetu fudbala ne odriče se svog porijekla, ali, ruku na srce, ne bismo ga znali iskoristiti na pravi način ni da ga imamo bliže. Zamislite Petkovića, čovjeka kojeg cijene u Evropskoj fudbalskoj uniji, ponude mu stižu sa svih strana, i da stoji za kormilom reprezentacije Bosne i Hercegovine. Zamislite da mora razmišljati da poziva igrače po nacionalnim komponentama ili da mora razgovarati s kojekakvim članovima izvršnih i drugih odbora, kako je to kod nas običaj. Oni ne bi znali s njim razgovarati, bez obzira na to što nema jezičke barijere, a vjerovatno ni on s njima jer nemaju ništa zajedničko. Petković i njegovi naturalizirani Švicarci govore sasvim drugim jezikom. Onim koji donosi sport, bez upliva politike, a kod nas je to baš kao nikada ranije - nezaobilazno. Zato je uspjeh Petkovića, Seferovića i Gavranovića nešto čemu se svakako trebamo radovati, baš kao što to s odobravanjem vidi cijeli fudbalski svijet. Da ih mi imamo, potrošili bismo ih baš kao što smo Džeku i slične njemu. Neka nama našeg Ivajla Peteva (Ivaylo), neka nama naših komponenti i menadžera. Gore nam biti ne može.

Kao vođa pred veliku bitku stajao je jedan Sarajlija, a u prvim redovima borci porijeklom iz Sanskom Mosta i Gradačca

Četa Bosanaca

Fudbalska reprezentacija Švicarske, predvođena bosanskim triom, selektorom Vladimirom Petkovićem i napadačima Harisom Seferovićem i Mariom Gavranovićem, <a href="https://avaz.ba/tag/51504/euro-2020">napravila je senzaciju na Euru 2020</a>. Eliminirana je favorizirana Francuska za plasman u prvo četvrtfinale u historiji.
Jedan od junaka velike pobjede bio je Seferović, koji je postigao dva pogotka, kao i Gavranović (jedan iz penala), ali je Haris dobio najbolju ocjenu na specijaliziranom portalu “SofaScore”.
Prvo je u 15. minuti pogodio za vodstvo Švicarske, a onda su “Trikolori” napravili preokret. I kada se činilo da su Švicarci pred eliminacijom, Seferović je u 81. minuti ponovo pogodio...
Inače, Sanjanin nikad nije krio ljubav prema Bosni i Hercegovini, pa tako njegov lakat krasi velika tetovaža na kojoj su istaknute granice naše zemlje, uz šest zlatnih ljiljana.
<a href="https://avaz.ba/tag/31035/haris-seferovic">Haris Seferović rođen je 22. februara 1992. u švicarskom Surzeu</a>. Sjajni napadač vuče bh. korijene s obzirom na to da su mu roditelji iz Sanskog Mosta. U Švicarskoj je i započeo fudbalsku karijeru. Igrao je u Grashoperu, a onda je uslijedio odlazak u Fjorentinu, koja ga je posuđivala Ksamaksu, Lećeu i Novari, da bi se potom preselio u Real Sosijedad. Potom ga je lopta odvela u Ajntraht iz Frankfurta, a od 2017. godine nosi dres Benfike.
Za A reprezentaciju Švicarske odigrao je 78 utakmica i postigao 24 pogotka.

Postigao dva gola u velikoj pobjedi

Seferović: Najbolje ocijenjeni Švicarac na "SofaScoreu"

Haris Seferović: Potopio prvake

<a href="https://avaz.ba/pretraga?query=roming&amp;">Građani BiH</a>, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije i Albanije od 1. jula će moći međusobno telefonirati do mile volje, jer će cijene takvih razgovora biti identične onima koje plaćaju pri svakodnevnoj komunikaciji unutar svojih država. Ukidanju troškova rominga na zapadnom Balkanu sada aplaudiraju svi, od zagovornika dogovora u cilju kvalitetnijeg života ljudi, do najvatrenijih protivnika svake vrste sporazuma i integracija i pojedinaca koji u svemu pronađu materijal za teorije zavjere. Ovaj mali korak za telekom operatere, a veliki za dio čovječanstva na tlu “krvi i meda” putokaz je kamo trebamo ići i dokaz da su u našem, a ne svjetskom interesu normaliziranje odnosa, unapređenje saradnje, rušenje barijera tamo gdje ih je posljednjih decenija previše podignuto.S malo dobre volje, nakon jednog poteza olovke, ignoriranje poziva ili kratki odgovori “U romingu sam” odlaze u prošlost, a građani i privrednici iz regiona u svojim će novčanicima sačuvati marke, eure, dinare i leke.&nbsp; &nbsp;

Sloboda kretanja telefonskog signala, mobilnog interneta i SMS poruka trebala bi predstavljati samo prvi korak ka slobodi kretanja ljudi, roba, kapitala i radne snage na zapadnom Balkanu. Osim ove inicijative, poznatije kao “mini Šengen”, koja izaziva dosta različitih reakcija, na stolu je i sličan plan o formiranju zajedničkog regionalnog tržišta, kojim bi se zapadni Balkan približio evropskim pravilima poslovanja.

Osim što donose niz prednosti stanovnicima i ekonomiji naše i ostalih država, u pozadini svih inicijativa, planova, pa i pritisaka su nastojanja EU i SAD da nas, uspostavljanjem drugačijih odnosa, pripreme za konačni prijem u EU. Ovakvi kakvi smo, sada nikome još dugo nećemo biti potrebni.&nbsp; &nbsp;&nbsp;

S malo dobre volje, nakon jednog poteza olovke, ignoriranje poziva ili kratki odgovori “U romingu sam” odlaze u prošlost

Ukidanju troškova rominga na zapadnom Balkanu sada aplaudiraju svi

Rušenje barijera

Četverostruka balkanska prvakinja i najbolja bh. biciklistkinja <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Lejla%20Tanovi%C4%87&amp;">Lejla Tanović</a> osvojila je UCI C1 utrku u Češkoj. Na stazi dugoj 85 kilometara, sa 2.500 metara visinskog uspona Tanović je odnijela pobjedu s prednošću većom od 11 minuta ispred drugoplasirane Nikol Flašarove iz Češke.Tanović je trenutno u sjajnoj formi, tako da je dan nakon utrke u Češkoj nastupila na utrci Premijer lige BiH, na kojoj je, također, osvojila prvo mjesto.Naša takmičarka trenutno zauzima 23. mjesto na svjetskoj ranking listi, a nakon upisa bodova iz Češke očekuje je dodatni napredak.

Naredno takmičenje na kojoj je planiran nastup bh. reprezentativke je UCI HC kategorija u Italiji, koja je jedna od najtežih utrka u Evropi.

Lejla Tanović rođena je 19. juna 1994. godine u Udinama. Takmiči se u kategorijama planinskog i drumskog biciklizma. Prva je biciklistkinja iz BiH koja je potpisala ugovor za profesionalni biciklistički tim. Ovim se sportom počela baviti sa 15 godina u Klubu brdskog biciklizma ''Plus''. Višestruka je šampionka BiH i Balkana.

Naša najbolja biciklistkinja u Češkoj deklasirala protivnice

Tanović: Slijedi jedna od najtežih utrka u Evropi

Lejla Tanović: Dvostruki trijumf

Sjajan nastup bh. košarkašica na Eurobasketu ima daleko veći značaj i od samog historijskog petog mjesta i plasmana u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. 

Pobjede „Zmajica“ dašak su pozitivne energije, optimizma i zajedništva koje su društvu, godinama politički ubijanom i utučenom nepravdom, kriminalom, nesposobnošću i beščašćem, bili prijeko potrebni. 
Upravo su se najodgovorniji za takvo stanje, u želji za samopromocijom i lešinarenjem na tuđem uspjehu, utrkivali u čestitkama reprezentaciji i nuđenju pomoći i nagrada. 
Košarkašice i stručni štab, koji su rezultat pripremali u krajnje skromnim uvjetima, s gotovo nikakvom podrškom države, očitali su im brutalnu lekciju, poručivši im da se sada, nakon što je uspjeh već postignut, manu nagrađivanja i „pomaganja“ te da taj novac, umjesto toga, usmjere u omogućavanje budućih uspjeha, odnosno razvoj omladinskih škola i klubova.

Drugim riječima, da investiraju u razvoj institucija koje će svakom pojedincu u ovoj zemlji pružiti mogućnost da u najvećoj mjeri realizira svoj potencijal i znanje. Koliko smo tek uspjeha mogli postići da na ovoj filozofiji gradimo državu, umjesto što nam raznorazni politikanti državu tretiraju, prije i iznad svega, kao sredstvo ličnog prosperiranja, a društvo, pojedince i institucije, ako ih zbog uskih interesa sistemski i ne uništavaju, onda ih u najboljem slučaju prepuštaju samim sebi.

„Zmajice“ su nam, za društvo razapeto etničkim, vjerskim, familijarnim i klanovskim kriterijima uspjeha i napredovanja, dale svakako i pouku da uspjesi dolaze onda kada nam jedini kriteriji postanu znanje i sposobnost - samo sastavi najbolji tim ljudi i pusti ih da rade ono što znaju.
Zar je važno kako se neko zove ako pogađa za sve nas? Možda naše sjajne djevojke i stručni štab neće sami zakrpiti ranjeno i raspuknuto bh. društvo, ali su nam barem na moment vratili prijeko potrebnu pozitivnu energiju te, i u simboličkom i praktičkom smislu, pružile vrijedne lekcije u kojem pravcu trebamo svi zajedno krenuti.

Zar je važno kako se neko zove ako pogađa za sve nas

Lekcije "Zmajica"

Tim-menadžer „Zmajica“ i legendarna košarkašica Razija Mujanović otpočetka je vjerovala u uspjeh naše reprezentacije, koja se jučer vratila u Sarajevo kao peta ekipa Evrope. 

Legenda bh. košarke je najzaslužnija osoba za angažman Gorana Loje na selektorsku poziciju, a zajedno s njim učestvovala je u dovođenju Džonkel Džons (Jonquel Jones) u naš državni tim. 
Mujanović je bila uz ekipu koja je nakon 22 godine otišla na veliko takmičenje i tamo napravila historijski uspjeh, izmamivši simpatije košarkaške javnosti. 
Marici Gajić i društvu prenosila je svoje ogromno iskustvo, savjetovala, pomagala, a sve iz sjene, držeći se izvan svjetla u kojem su „Zmajice“ raširile krila i pokazale da se na Bosnu i Hercegovinu mora obratiti pažnja. 
Razija Mujanović rođena je 15. aprila 1967. godine u Čeliću. Košarkaške visine prvo je dohvatila s tuzlanskim klubom Jedinstvo Aida. „La Gazetta dello Sport“ ju je tri puta birao za najbolju košarkašicu Evrope (1991., 1994. i 1995. godine). U izboru „Dnevnog avaza“ proglašena je sportskom ličnošću 2007. godine. 
Od aprila 2019. godine obnaša funkciju tim-menadžera ženskih košarkaških reprezentacija i otada u KSBiH „pušu novi vjetrovi“.

Tim-menadžer ženskih selekcija zaslužan za angažman Loje i dovođenje Džons

Razija Mujanović: Donijela bolje dane ženskoj bh. košarci

Razija Mujanović: Tvorac „zlatne generacije“

U odlučujućoj utakmici za poredak na Eurobasketu te plasman na kvalifikacioni turnir za Svjetsko prvenstvo <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=d%C5%BEons&amp;">Džonkel Džons (Jonquel Jones)</a> vodila je žensku košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine do pobjede protiv Švedske (82:63) s 34 poena, 19 skokova i četiri asistencije.

Džons je bila dominantna košarkašica kompletnog turnira, upisavši šest puta dabl-dabl učinak s prosjekom od 24,3 poena, 16,8 skokova, tri asistencije i 1,5 blokada u 36,3 minute po utakmici. 
Uz vanserijski kvalitet, koji je praktično čudom u naš tim privukao selektor Goran Lojo, ništa manje nije bitno i to da je Džons karakterna osoba, što je potvrdila dolaskom na Evropsko prvenstvo usred WNBA sezone. Naprimjer, upravo Šveđanke nisu na svojoj strani imale najbolju igračicu Amandu Zahui, koja je ostala igrati WNBA. Nadamo se da ćemo Džons imati i u februaru 2022. godine na kvalifikacionom turniru za Svjetsko prvenstvo u Sidneju (Australija).

Džonkel Džons je rođena 5. januara 1994. godine u Friportu na Bahamima. Visoka je 198 centimetara i igra na pozicijama centra i krilnog centra. Od 2016. kao profi košarkašica nastupa za Konektikat San. Tekuće sezone glavna je kandidatkinja za MVP (najkorisniju igračicu) WNBA lige, ali i Eurobasketa.

Dominantna tokom kompletnog turnira, upisala šest puta dabl-dabl učinak

Džons: Glavna kandidatkinja za MVP WNBA lige, ali i Eurobasketa

Džonkel Džons: Vanserijski kvalitet

Svijet se ponovo počeo zatvarati u strahu od širenja <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=pandemije%20koronavirusa&amp;">pandemije koronavirusa</a>. Australija, Izrael, Njemačka, Rusija... Mnoge države, zbog novog delta soja koronavirusa, odlučile su vratiti epidemiološke mjere na snagu te ograničiti kretanje.

Taman kada se mislilo da je pandemija koronavirusa iza nas, novi delta soj, koji se vrlo brzo širi, razlog je za zabrinutost i u Bosni i Hercegovini. 
Pogotovo što se ovaj virus već pojavio na granici BiH, u susjednoj Hrvatskoj.
Pitanje je dana kada će slučajevi zaraze biti zabilježeni u BiH. Ni države koje su vakcinisale svoje građane u velikom broju nisu imune na ovaj soj virusa.
Zbog straha od zaraze Izrael, koji je vakcinisao skoro pola populacije, uveo je obavezno nošenje maski u zatvorenom prostoru.

Rusija je nedavno uvela novi „lockdown“, Portugal također. I dok je svijet s pravom u strahu, u Bosni i Hercegovini nikada nije ni počela masovna vakcinacija. 

Sadaka-dozama se vakcinišu jedino prioritetne grupe, stariji i oni preko štele. No, više nema vakcina ni za revakcinaciju. U sarajevskoj Zetri vakcinacija traje dan pa stane, čeka se danima. Kako sadaka stigne tako i pozivi građanima uslijede.
Do sada je vakcinisan mali broj građana. Iako bez zvaničnih podataka, više je građana po spasonosnu dozu otišlo u Srbiju nego što ih je primilo vakcinu u BiH.
Čekajući na nesposobnu vlast, sve je veća opasnost od novog i opasnijeg vala zaraze.
Samo je pitanje - šta će i kada će nešto poduzeti odgovorni i uspavani krizni štabovi. 
Za političare koji do sada nisu direktno nabavili nijednu dozu vakcine se zna - oni će na (ne)zaslužene godišnje odmore, a građani će i dalje biti prepušteni sami sebi.
Pitanje je samo dokle ćemo više tolerirati razne Fadile i Bakire, koji nas uvjeravaju da smo reagirali na vrijeme, ali da nismo žurili da nabavimo vakcine kako ne bismo bili pokusni kunići.
A u BiH je od korone umrlo više od 9.600 osoba. Fadil Novalić, ako ne zna kupovati, valjda zna čitati.

Mnoge države zbog novog delta soja koronavirusa odlučile su ponovo uvesti epidemiološke mjere

Delta soj korobavirusa izaziva zabrinutost

Direktorski potez

Esnefa Smajlović-Muhić: Borba majke Hatidže

Oliver Varhelji: Evropska mašina

Kad Halid zapjeva

Šemsudin Nurkić: Komšijska briga

Bakirov univerzum

Barton Hol: Historijska odluka

Sudska (ne)pravda

Četa Bosanaca

Haris Seferović: Potopio prvake

Rušenje barijera

Lejla Tanović: Dvostruki trijumf

Lekcije "Zmajica"

Razija Mujanović: Tvorac „zlatne generacije“

Džonkel Džons: Vanserijski kvalitet

Razlog za brigu

Kolumne

Direktorski potez

Esnefa Smajlović-Muhić: Borba majke Hatidže

Oliver Varhelji: Evropska mašina

Kad Halid zapjeva

Šemsudin Nurkić: Komšijska briga

Bakirov univerzum

Barton Hol: Historijska odluka

Sudska (ne)pravda

Četa Bosanaca

Haris Seferović: Potopio prvake

Rušenje barijera

Lejla Tanović: Dvostruki trijumf

Lekcije "Zmajica"

Razija Mujanović: Tvorac „zlatne generacije“

Džonkel Džons: Vanserijski kvalitet

Razlog za brigu