Oni nama, nema Bosne! Izgovorio sam to sinoć spontano i patetično, kako bih drugačije (!?), pa i na profilu na socijalnim mrežama odmah zapisao ove mnogo puta upotrijebljene riječi na&scaron;eg Josipa Pejakovića dok sam, kao i većina bh. građana, u suzama gledao na&scaron;e Zmajiće kako u dramatičnom zavr&scaron;etku razvaljuju ko&scaron;arka&scaron;ku velesilu Litvaniju i donose najveći uspjeh na&scaron;eg sporta u poslijeratnoj BiH, ali i uopće.&nbsp;

Nikad kao sinoć te Pejakovićeve riječi, čini mi se, nisu imale potpuniji smisao i važnije značenje. Ako ikad, sinoć smo morali biti ponosi &scaron;to smo Bosanci i Hercegovci.

Jer, ono &scaron;to su uspjeli najveći sinovi cijele BiH: Džanan Musa, Njego&scaron; Sikira&scaron;, Sani Čampara, Nikola Đaković, Lazar Mutić, Vedran Mirković, Adi Alikadić, Aljo&scaron;a Janković, Amar Barukčija, Srđan Kočić, Emir Čerkezović, Timur Ovčina, a pod vodstvom Josipa Pandže i Enesa Numanović (imena im odmah upisati u historijske čitanke!), sve onako se grleći i jecajući dok su stezali zastavu svoje domovine, dao je odgovor na sva pitanja u vezi sa pro&scaron;lo&scaron;ću, sada&scaron;njo&scaron;ću i budućno&scaron;ću ove zemlje. &nbsp;

Najbolja je to pljuska svim ovim spodobama, i mojim i tvojim, i na&scaron;im i va&scaron;im, petim i desetim, &scaron;to nas već decenijama prave budalama, zajebaju, &laquo;tro&scaron;e&raquo; u zdrav mozak i stavljaju u topove međusobne mržnje i kolektivnog (samo)uni&scaron;tavanja.&nbsp;

Umjesto da se gađaju kamenjima, pljuju po socijalnim mrežama ili, ne daj Bože, pucaju jedni na druge (sve smo to gledali u BiH), na&scaron;i zlatni momci iz Bihaća, iz Sarajeva, Viteza, s Pala i drugih gradova, rođeni uglavnom četiri ili pet godina poslije agresije i predodređeni za međusobnu mržnju, odlučili su svojim žrtvovanjem napraviti najljep&scaron;u sliku o na&scaron;oj zajedničkoj kući i tako svima pokazati gdje nam je bilo i jeste mjesto.

Zagrljeni Musa (Bihać), Sikira&scaron; (Pale) i Čampara (Sarajevo) najteži poraz su zadali, ne Litvancima, već onima koji su činili sve da smo &scaron;to udaljeniji jedni od drugih.&nbsp;

Znam ja da je ovo &scaron;to ispisujem mnogima utopija. Ne brinite, naći se onih koji će me nazvati i balijom, usta&scaron;om ili četnikom. Ali svi normalni ljudi, oni koji ne žele hraniti djecu tuđom nesrećom, moraju znati da je sinoć ispisana najljep&scaron;a stranica historije BiH.&nbsp;

Želim na ovom mjestu da čestitam roditeljima ove divne djece, Musi i dru&scaron;tvu zaželjeti da nam budu živi i zdravi, jaki i jedinstveni, a onima koji odlučuju o nama samo jednom poručiti: makar jednom nemojte biti ono &scaron;to inače jeste &ndash; dajte &scaron;ansu ovoj djeci i dajte &scaron;ansu ovoj zemlji.

Komentar dana

Oni nama, nema Bosne

Dok je predsjednik SDA Bakir Izetbegović u javnim izjavama rezolutan da ne želi da SNSD uđe u državnu vlast, on istovremeno pred liderom te stranke Miloradom Dodikom savija kičmu. Ova tvrdnja nalazi svoje utemeljenje u odluci o mehanizmu koordinacije, koju je Vijeće ministara BiH tajno usvojilo 30. jula. Riječ je, naime, o dokumentu koji sadrži odredbe istovjetne onima koje je Vlada RS usvojila jo&scaron; 2013. godine!

Radi se o nedvosmislenom udovoljavanju zahtjevima Dodikove vlade, jer se pristalo na model koji podrazumijeva da se nijedna odluka, makar ona nije u domenu entitetske nadležnosti, ne može donijeti bez RS. To je ne&scaron;to &scaron;to je godinama bilo trn u oku političarima u FBiH.

U svemu ovome ne bi bio toliki problem da jo&scaron; jednom nije demonstrirana, u najmanju ruku, dvolična politika Izetbegovića, kojem su puna usta države. Jer on je ovakvim modelom, praktično, Dodiku, koji je na vlasti u RS, dao ključne poluge u odlučivanju o evropskom putu BiH.

Ne smije se, naime, zanemariti činjenica da je mehanizam koordinacije definiran kao jedan od ključnih uvjeta za priključenje EU te da, kao takav, predviđa da BiH jedinstvenim glasom nastupa prema Briselu.

S druge strane, ova odluka govori o tome da je i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić dobrano pao na ispitu, uzme li se u obzir da se sav njegov rad na odluci o mehanizmu koordinacije, kako se sada pokazalo, sveo na prisvajanje ranije utvrđenih rje&scaron;enja.

Ironija je utoliko veća ako se uzme u obzir da je Zvizdić pristao na rje&scaron;enje RS nau&scaron;trb nivoa vlasti koji on predstavlja, odnosno nau&scaron;trb države.

Možda upravo zbog toga sada postaje jasna silna misterija u vezi s odlukom o mehanizmu koordinacije, koju je mjesecima najavljivao Zvizdić, dok javnosti nije uopće predočavao nikakve detalje o njoj.

&nbsp;

&nbsp;

Savijanje kičme

Otkako je sletio na rimski aerodrom Fjumičino, osmjeh ne silazi s lica Edina Džeke. Kez od uha do uha. I onda kada bi čovjek vjerovatno pomislio da ne može biti bolje, da osmjeh ne može biti veći, desi se ne&scaron;to &scaron;to samo ima jo&scaron; u bajkama.

Najbolji strijelac fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine i njen kapiten Edin Džeko predstavljen je kao najveća zvijezda koja je kročila u Romin dio Rima u posljednjih deset godina, možda i vi&scaron;e. Dočekalo ga je mno&scaron;tvo novinara i fanova, opjevan je u pjesmi i sve je to uredu.

A onda je do&scaron;ao trenutak da istrči na teren u bordo dresu, protivnik Romi bila je Sevilja na stadionu Olimpiko. I tada je pozdravljen poput nekoga u koga se Romini navijači uzdaju vi&scaron;e nego u bilo &scaron;ta, da bi se tri minute nakon toga desio prasak bombe.

Džeko je 200 sekundi nakon prvog sudijskog zvižduka golom za 1:0 objasnio kakav je bombarder. Može li biti bolji početak. Do kraja poluvremena utakmica koja je zavr&scaron;ila sa nestvarnih 6:4, Džeko je jo&scaron; jednom pogodio, te ubilježio asistenciju. Primjer kako čovjek zna bit vrhunski kad ima bezrezervnu podr&scaron;ku.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana    Edin Džeko

Rimski bombarder

Zamoljen da komentira, u osnovi, zdravu ideju srbijanskog premijera Aleksandra Vučića da se uvede zajednički dan sjećanja na sve žrtve ratova u biv&scaron;oj Jugoslaviji, srpski član Predsjedni&scaron;tva BiH Mladen Ivanić uzviknuo je za beogradske &quot;Večernje novosti&quot; kako ona &quot;pokazuje svu političku superiornost Srba kao naroda&quot;.

Govoriti o bilo čijoj i bilo kakvoj &quot;superiornosti&quot;, i to 20 godina nakon &scaron;to su ovdje kame oprane, u najmanju ruku ne ide podruku s pričom o pomirenju i stabilnosti na balkanskim brdima, u ime kojih se Ivanić, navodno, i oglasio. Zbog sličnih anahroničnih pokliča &quot;nadmoći&quot;, danas u Prijedoru i bo&scaron;njački povratnici moraju brinuti o svojoj sigurnosti ili seliti.

Naime, i sama potreba inače umjerenog Ivanića da se retorikom dodvorava nacionalistima, onima koji su i i&scaron;li (ili bi opet?) u koljačke pohode, i to u ime spomenute superiornosti, te da na taj način odgovara na nacionalističke komplekse koje mu Milorad Dodik, svako malo, fakinski nabija zbog profesorovog dolaska u Sarajevo - pokazuje za&scaron;to regija ima oprez prema svim unaprijed skovanim planovima kako bi se trebali miriti. Ili kako smo svi jednako krivi ili jednako &quot;superiorni&quot; pa, eto, kao takvi trebamo staviti tačku na međusobna klanja. Neće ići. Uostalom, kad smo zadnji put bili pred &quot;velikim pomirenjem&quot; ovog ljeta - zamalo nismo opet zaratili!&nbsp;

Nastranu činjenica &scaron;to je nemu&scaron;ti lider SDA i bo&scaron;njački član Predsjedni&scaron;tva BiH Bakir Izetbegović pokazao svoju plitku pamet pa je, zahvaljujući njegovim ljudima, te sramnom kamenovanju Vučića, 20. godi&scaron;njica genocida u Srebrenici pala u drugi plan, a on se morao izvinjavati cijeloj Srbiji, priča o zajedničkom sjećanju na žrtve i, sljedbeno tome, pomirenju - mora ići putem istine, ma kakva ona bila za sve nas. A veliki dio te istine je i ona o izvr&scaron;enom genocidu nad Bo&scaron;njacima, najvećem zločinu poslije holokausta u Evropi. To je mjesto na&scaron;eg rastanka, ali i budućeg susreta.

Kako kaza akademik Muhamed Filipović, Bo&scaron;njaci se nisu ni s kim svađali pa se i nemaju namjeru izvinjavati ili formalno miriti. Ali, Bo&scaron;njaci imaju historijsku odgovornost i obavezu prema sebi da odgovore na svaku iskrenu pruženu ruku, da prihvate dijalog i svaki glas razuma. Ali, tu ne može biti Ivanićeve priče o superiornosti, i to mjesec nakon &scaron;to je u Potočarima spu&scaron;teno novih 135 tabuta od ukupno 8.372 žrtve Srebrenice.

Ivanićeva "superiornost"

Kadetska ko&scaron;arka&scaron;ka reprezentacija Bosne i Hercegovine plasirala se u polufinale Evropskog prvenstva u Litvaniji, a velike zasluge za ovaj historijski uspjeh ima centar Njego&scaron; Sikira&scaron;.

U veličanstvenoj pobjedi nad Njemačkom (70:54) Sikira&scaron; je imao 21 poen i &scaron;est skokova, potvrdiv&scaron;i jo&scaron; jednom da uz kolegu iz reprezentacije Džanana Musu spada u pet najtalentiranijih kadeta na Starom kontinentu.&nbsp;

Sikira&scaron; je rođen 11. aprila 1999. godine na Palama, a zanimljivo je da se ko&scaron;arkom počeo baviti na nagovor sestre. Njegov vanserijski potencijal snimili su skauti rimske Stele azur na turniru u Budimpe&scaron;ti prije dvije godine, kada je igrao za Budućnost iz Bijeljine.&nbsp;

Upravo u tom periodu Sikira&scaron; je i u&scaron;ao u reprezentaciju koja nam je nedavno iz Tbilisija donijela zlato s Evropskog olimpijskog festivala mladih. Sikira&scaron; je ove godine boravio i u kampu u Bruklinu (SAD), gdje su ga Amerikanci proglasili za najboljeg igrača.

Njegoš Sikiraš

Košarkaški dragulj

Reprezentacija Belgije jedna je od najjačih s kojima ćemo igrati, ali je se ne trebamo pla&scaron;iti. Imamo kvalitet da ispunimo cilj.&nbsp;

Ovo su riječi selektora nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Mehmeda Baždarevića. Nepokolebljivi Me&scaron;in duh, koji ga je krasio i dok je u kopačkama krčio put do slave i epiteta jednog od najvećih majstora rođenih na tlu biv&scaron;e Jugoslavije, poslužit će nam kao veliko ohrabrenje u trenucima dok strahujemo da, nakon euforije i nastupa na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, ne padnemo u depresiju i ne ostanemo bez Eura 2016.&nbsp;

Me&scaron;a, koji će 28. septembra napuniti 55 godina, ne priča ono &scaron;to ljudi vole čuti i aplaudirati mu na tome, već ima temelj u analitičkom i sistemskom radu koji je sa svojim neumornim saradnikom Stefanom Žilijem (Stephane Gilli) donio u reprezentaciju BiH, a koji je već polučio rezultate. Me&scaron;a zna &scaron;ta je Belgija, ali zna i kakvim oružjem on raspolaže. I prema onome &scaron;to je govorio do sada, sigurno zna &scaron;ta priča. Vjerujmo mu i ne pla&scaron;imo se. Odranije znamo da - nepobjedivi nisu.

Mehmed Baždarević

Selektor bez straha

Zamjenik direktora Agencije za rad i zapo&scaron;ljavanje BiH Željko Rajić izjavio je da je u prvoj polovini ove u odnosu na isti period pro&scaron;le godine u na&scaron;oj zemlji manje nezaposlenih osoba na evidencijama ovda&scaron;njih zavoda i službi za zapo&scaron;ljavanje, &scaron;to bi trebalo tumačiti kao dobar znak za sve koji traže ili imaju namjeru tražiti posao.&nbsp;

Nema razloga da se ne vjeruje Rajićevom podatku da je u junu bilo 11.807 manje nezaposlenih u odnosu na januar ove godine, ali je mnogo razloga da se upitamo kojom matematičkom radnjom se do te cifre do&scaron;lo.&nbsp;

Je li stvarni razlog za smanjenje ovolikog broja nezaposlenih za samo &scaron;est mjeseci pronalazak posla onih koji ga u januaru nisu imali ili se do pozitivne statistike do&scaron;lo metlom koja je u mjernom periodu s evidencija zavoda i službi za zapo&scaron;ljavanje pomela sve koji su se usudili da tokom mjeseca negdje na nadnici zarade koju stotinu maraka da bi živjeli i preživjeli.&nbsp;

Zastra&scaron;ujuće djeluje podatak da se na evidenciji zavoda i službi za zapo&scaron;ljavanje u ovako maloj zemlji nalazi oko 540.000 nezaposlenih.&nbsp;

Koliko je onih koji su iz raznoraznih razloga skinuti s evidencija zavoda i službi za zapo&scaron;ljavanje, iako nemaju stalni posao, niko ne zna, ali svi znamo da je broj nezaposlenih u zemlji daleko veći od onoga koji je statistika prikazala.&nbsp;

Nije valjda da se među zaposlene računaju profesori koji za četvrtinu od predviđene norme časova svakodnevno trče od &scaron;kole do &scaron;kole da bi sebi osigurali 200 ili 300 maraka mjesečno i tako godinama preživljavali ispod svakog minimuma.

No, poznato je odavno - statistika je tačan zbir netačnih podataka.

Gola statistika

Vijest o barbarskom smaknuću, ovaj put hrvatskog državljanina Tomislava Salopeka od tzv. Islamske države unosi nemir, zebnju i strahovanje u cijeli region, koji se dugo bori s nedaćama postkonfliktnog dru&scaron;tva. Zato se, osim najo&scaron;trije osude terorista, mora žurno nastaviti s traženjem načina kako da se zaustave otrovne poruke koje poku&scaron;avaju izvitoperiti na&scaron; tradicionalni suživot.&nbsp;

Žrtvovanjem nedužnih, s kojima se obračunavaju najbrutalnije, javno, preko interneta, ubice žele potaknuti mržnju prema evropskim muslimanima, u Hrvatskoj i njenom okruženju. I islam napraviti novim globalnim neprijateljem broj 1.

Zato je i ovo političko ubistvo teror s kojim se već dugo ne uspijevamo ravnopravno nositi. Nažalost, i vojna akcija koju protiv IS-a vode zapadni saveznici očito je nedovoljna da bi se zaustavili njihovi krvavi pohodi i propaganda.&nbsp;

Ni akcija iz zraka, u koju se uključila i Turska, s ne ba&scaron; jasnim političkim ciljevima, nije dovoljna za suzbijanje ove mračne i opasne ideologije zabluda i laži. Mnogi su predugo, iz vlastitih geopolitičkih pobuda, koketirali s ekstremistima i sada nam se to svima obija o glavu.

Osim neposrednih žrtava, najveći gubitnici su, dakle, svi oni protiv kojih je, kidnapirajući ime &ldquo;islamska&rdquo;, ova kvazidržava krenula u do sada najveći asimetrični rat. Gubitnici su milijardu i po ljudi koji su u islamu nalazili mirno utoči&scaron;te, koegzistenciju i toleranciju.&nbsp;

Postoji i na&scaron;a, domaća odgovornost da islam na ovim prostorima zadržimo u okvirima evropske, a to znači i bosanske kulture, običaja i normi pona&scaron;anja. I da nastavimo svakodnevnu misiju očuvanja svijeta znanja i međusobnog razumijevanja, a ne obrnuto.&nbsp;

Zajedno protiv terora

Priča s Drine, o mladiću koji je žrtvovao vlastiti život da bi iz brzaka nepredvidljive rijeke spasio petnaestogodi&scaron;njeg dječaka, potvrđuje da će ova država uvijek imati svoje heroje. Ljude koji su svuda oko nas, u na&scaron;em kom&scaron;iluku, koji čekaju da u odsudnom momentu reagiraju, naprave podvig, pa se ponovo vrate svojim svakodnevnim obavezama kao da se ni&scaron;ta nije ni desilo.&nbsp;

Vojnik Elvis Hodžić vjerovatno bi &scaron;utio o događaju u kojem je demonstrirao sve ono &scaron;to je naučio tokom obuke u Oružanim snagama BiH da na&scaron;oj redakciji pažnju na čin vrijedan divljenja nisu skrenuli njegovi prijatelji. Skromnost ovog vojnika iz kasarne &ldquo;Kosova&rdquo; kod Ustikoline, koji se već vratio obavezama u službi, dodatni je razlog da mu posvetimo ovu rubriku i barem na ovaj skroman način odamo priznanje za ono &scaron;to je učinio.

Podsjetimo, tokom odmora na plaži pored Drine Hodžić je ugledao dječaka Elmina Papračanina kako gubi bitku sa snagom vode na mjestu na kojem je Drina duboka desetak metara. Bez razmi&scaron;ljanja je skočio i zaplivao, gledajući dječaka kako tone posljednji put. Hrabre sreća prati, pa ga je uspio već u prvom poku&scaron;aju uhvatiti za ruku i plivajući jednom rukom dovući do obale.

Elvis Hodžić rođen je 20. februara 1993. godine. S Azeminom je u braku devet mjeseci.&nbsp;

Elvis Hodžić

Skromni spasilac

Sukobi na Bliskom istoku, u koje se nedavno uključila i Turska, zahvataju sve vi&scaron;e zemalja i polako se otimaju kontroli. Odnosi među zaraćenim stranama su toliko kompleksni da je te&scaron;ko razlučiti ko se bori protiv koga, za&scaron;to i s kojim ciljem, ko je kome saveznik...&nbsp;

Turska, koja je donedavno, barem prividno, bila po strani sukoba u susjednim zemljama, sada je postala jedna od učesnica ratova koji odavno bukte na teritorijima Sirije i Iraka.&nbsp;

Ankara je pokrenula paralelne napade na Islamsku državu i Kurde, koji se, inače, bore jedni protiv drugih, a i jedni i drugi i treći se bore protiv sirijskog režima oličenog u figuri predsjednika Ba&scaron;ara el-Asada.

Zapad je na početku podržavao pobunjenike koji su se borili protiv El-Asada, kasnije je za svoje glavne saveznike izabrao Kurde, koji su bili glavna brana protiv Islamske države, a sada pre&scaron;utno gleda na turske napade na Kurde. &nbsp;

El-Asada, koji je jedno vrijeme bio neprijatelj broj jedan svjetskih sila, vi&scaron;e niko ne spominje. Stanje se mijenja iz dana u dan, a problemi se ne rje&scaron;avaju, već padaju u zapećak kada se pojave novi i veći.&nbsp;

Ako se prisjetimo da se u Jemenu vodi žestok rat između arapskih zemalja i pobunjenika koje podržava Iran, da je Libija podijeljena zemlja u ratu frakcija koje su naslijedile Gadafijev režim, da su u Egiptu samoubilački napadi postali svakodnevica, da odnosi Izraela i Palestine nikada nisu rije&scaron;eni..., onda je jasno da je ovaj region postao jedno veliko rati&scaron;te koje u svoj vrtlog usisava sve veći broj zemalja.&nbsp;

Slučaj Turske naročito je opasan jer je ona prva evropska zemlja koja se uključuje u ovaj konflikt te ujedno i država koja ima snažne veze sa zapadnim Balkanom. Ostaje nada da će se ovaj sukob zadržati u svojim trenutnim granicama i da će početi opadati i smirivati se. No, njegov krajnji ishod vi&scaron;e niko ne može predvidjeti. &nbsp;&nbsp;

Spirala rata

Kada bismo pravili listu najboljih bh. umjetnika ikada, onda bi među prvim imenima svakako trebalo istaći Dževada Hozu, velikana koji u ti&scaron;ini svoga doma, sarajevskog i neumskog, stvara čuda, a tek pone&scaron;to od tog blaga pokaže javnosti.&nbsp;

Jer on se ne nameće pod svaku cijenu, ali svi koji su uspjeli vidjeti njegova djela, zavoljeli su ih, a kroz njih i njega, jer je u svom djelu osigurao kontinuitet komunikacije između naslijeđenoga i egzistencijalnoga. &nbsp;

Tako je i u prelijepom ambijentu Gazi Husrev-begovog Hanikaha, na nagovor prijateljice i kolegice Mirsade Baljić, predstavio svoju retrospektivu kroz audio-vizuelni program virtugrafije, autoBIOgrafike, odnosno &quot;Sarajevske i neumske virtuelne koncerte iza ponoći&quot; u trajanju od 36 sati. Bio je to i njegov opro&scaron;taj od likovne scene, jer je ovaj veliki grafičar i cijenjeni profesor već neko vrijeme u penziji. &nbsp;

Potomak petrovačke i bihaćke porodice Dževad Hozo rođen je 1938. u Užicu. U Bihaću je zavr&scaron;io gimnaziju i iste godine upisao je historiju umjetnosti na beogradskom Filozofskom fakultetu. Studij je prekinuo i 1958. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani. Poslije diplome 1963. godine upisao je grafičku specijalku kod prof. Rike Debenjaka. U dugogodi&scaron;njoj uspje&scaron;noj umjetničkoj karijeri dobio je mnogobrojne nagrade i priznanja.&nbsp;

Dževad Hozo

Skromni velikan

Nemojmo se zavaravati, ono malo velikih vrata &scaron;to je Bosni i Hercegovini na međunarodnom planu od kraja rata 1995. bilo i ostalo otvoreno ponajvi&scaron;e je zbog simpatija i solidarnosti koje svijet osjeća prema žrtvama bosanskog stradanja.&nbsp;

Doživjeli smo to opet prije nekoliko dana javno od generalnog sekretara Ujedinjenih naroda Ban Ki-muna. U najvažnijem uredu svjetske multilaterale u Njujorku on nas je primio zbog žrtava Srebrenice.

Bosna je na&scaron; opći moralni kapital, koliko je i duhovna domovina svim onim slavnim vedetama &scaron;to u njoj nisu rođeni, ali je uvažavaju kao globalnu vododijelnicu između dobra i zla. To je BiH i danas u očima svijeta!

Bez obzira na uspjeh domaćih pojedinaca, koji su na diplomatskoj, medijskoj ili slično postavljenoj profesionalnoj mreži kultivirali odnose s nekim od najvažnijih aktera globalnog javnog života - valja se prisjetiti gore spomenutog fakta kad god neko od nas spomene Bosnu.&nbsp;

To je, dakle, vi&scaron;e i od države Bosne i Hercegovine, koja, nažalost, ionako ne brine o tom &ldquo;spontanom&rdquo;, iako korisnom paralelnom kolosijeku inovativne - javne diplomatije, kojim putuje mnogo ambasadora bh. kulture, znanja i vje&scaron;tine. I u tom je domenu svijet bolji prema nama nego mi prema sebi samima.

U očima svijeta Bosna je, dakle, veća nego &scaron;to jeste - brojčano i na geografskoj karti. Mala je samo u glavama bh. vlastodržaca, koji ne vide dalje od lokalne preraspodjele moći. Zato i u danima kada iz Beograda stižu nemoralne ponude da se izjednače žrtve i agresori, u Sarajevu (za razliku od Zagreba) oni &ldquo;ne znaju&rdquo; pročitati poruke koje im iz Njujorka &scaron;alje generalni sekretar UN-a. Neka barem onda čuju &scaron;ta o tome kažu majke Srebrenice, na koje se onomad opet pozvao Ban Ki-mun.

Velika mala Bosna

Iako se sramni odnos Ujedinjenih naroda prema Srebrenici, kao i nepravda nanesena srebreničkim žrtvama prije te, neposredno poslije genocida 1995. godine, ničim ne može ispraviti, duboki pijetet prema ovome tragičnom događaju te lična posvećenost koju danas demonstrira generalni sekretar UN-a Ban Ki-mun (Ki-moon) ipak su vrijedni po&scaron;tovanja.

U javnosti je u vi&scaron;e navrata ranije, bez ustezanja i potpuno iskreno, priznao odgovornost UN-a za nedjelovanje u tada&scaron;njoj za&scaron;tićenoj zoni, pri tome ponavljajući da &quot;nijedno izvinjenje ne može ispraviti to &scaron;to nismo uspjeli za&scaron;tititi Srebrenicu&quot;.&nbsp;

Međutim, u petak je, listajući posebno izdanje &quot;Avazovog&quot; specijala &quot;Pamti&scaron; li Srebrenicu&quot;, koje mu je uručio na&scaron; stalni dopisnik iz SAD-a Erol Avdović, ponovo pokazao da ga ti događaji duboko pogađaju te da svijet iz svega toga mora izvući važne pouke.

Karijerni diplomata Ki-mun rođen je 1944. u Južnoj Koreji, a od 2004. je kao ministar vanjskih poslova te zemlje imao važnu ulogu u pregovorima &scaron;est zemalja kojima se nastojalo obuzdati sjevernokorejske ambicije u nuklearnom naoružavanju.

&nbsp;

Ličnost dana  Ban Ki-mun

Iskreniji odnos

Bosanskohercegovački golman Asmir Begović dobar je primjer onima koji vjeruju da se ni&scaron;ta ne de&scaron;ava slučajno. Mnogo je bilo &ldquo;nevjernih Toma&rdquo; nakon &scaron;to je Begović potpisao za Čelzi, koji su smatrali da je napravio lo&scaron; potez u karijeri izabrav&scaron;i da sjedi na klupi, aludirajući na izvrsnog prvog golmana &ldquo;Plavaca&rdquo; Tibu Kurtou (Thibaut Courtois).

No, skoro pa nerealno djeluje činjenica da je odlični belgijski golman zaradio crveni karton u prvom kolu engleske Premijer lige te da je Begović odmah dobio &scaron;ansu da pokaže svoje kvalitete. Igrao je posljednjih 35 minuta u remiju protiv Svonsija (2:2), a s nekoliko izvrsnih intervencija dokazao je da se Kurtoa itekako treba zabrinuti za svoje mjesto među stativama.&nbsp;

Begović je spasio aktuelnog prvaka Engleske poraza i time izazvao odu&scaron;evljenje među Čelzijevim navijačima koji nisu puno žalili zbog činjenice da, do jučer nezamjenjivi, Kurtoa neće braniti u derbiju protiv Mančester sitija narednog vikenda.

Begović je rođen 20. juna 1987. godine u Trebinju, odakle je 1992. s porodicom iz rodnog grada izbjegao u Njemačku, da bi četiri godine kasnije porodica Begović stigla i do Kanade. Begović je od aprila 2011. godine u braku s Amerikankom Nikol (Nicolle), s kojom ima kćerku Tejlor (Taylor).

U oktobru 2013. godine pokrenuo je Humanitarnu fondaciju &bdquo;Asmir Begović&rdquo;. Karijeru je započeo u Portsmutu, a iz Stouk sitija je pre&scaron;ao u Čelzi u transferu vrijednom 24 miliona funti.&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Asmir Begović

Iskoristio priliku

Dragan Čović, hrvatski član Predsjedni&scaron;tva BiH i predsjednik HDZ-a BiH, izjavio je kako nije isključena mogućnost skore rekonstrukcije Vijeća ministara BiH. Ova vijest usred ionako burnog i vrelog političkog ljeta najavljuje isto takvu političku jesen i potvrđuje ono &scaron;to se cijelu godinu očekivalo i &scaron;to je, s obzirom na dosada&scaron;nje funkcioniranje koalicionih partnera, bilo neminovno. Kriza vlasti s federalnog prelijeva se i na državni nivo.&nbsp;

Tako će BiH, izgleda, i godi&scaron;njicu izbora, umjesto s nekim konačnim rezultatom na terenu, dočekati s jo&scaron; jednom rekonstrukcijom. Pa će vlast samo potvrditi kontinuitet od pro&scaron;logodi&scaron;njih izbora u konstituiranju i rekonstruiranju. Drugim riječima, umjesto problemima građana, vlasti su se bavile same sobom, a kao odgovor na aktuelnu krizu ponovno najavljuju prekompoziciju vlasti.&nbsp;

Međutim, te&scaron;ko je očekivati da će, ukoliko dođe do stranačke promjene &ldquo;nekoliko vagona&rdquo; u državnim ministarstvima, &ldquo;lokomotiva&rdquo; voza zvanog BiH povući ovu zemlju barem malo bliže stanici EU.

Potvrđuju to dosada&scaron;nja iskustva koja su iznjedrila mno&scaron;tvo klimavih koalicija u kojima dominiraju oni kojima je primaran lični, a ne interes građana i države. I upravo zbog takvog načina &ldquo;konzumiranja&rdquo; vlasti, u kojem su godinama samo &ldquo;siti vuci&rdquo;, nemoguće je očekivati ozbiljnu politiku koja će provesti reforme za kojima ova zemlja vapi.&nbsp;

Dodu&scaron;e, može se ova vlast pohvaliti da je usvojila izmijenjeni Zakon o radu, ali on joj je poput Damoklovog mača s obzirom da je pitanje dana kada se mogu ponoviti radnički protesti.&nbsp;

Da građani ne namjeravaju trpjeti daljnje ignoriranje njihovih problema, dok jedva sastavljaju kraj s krajem, pokazuju i &nbsp;penzioneri koji su za naredni mjesec najavili velike proteste zbog stalnog ka&scaron;njenja penzija, dok istovremeno oni koji im ugrožavaju egzistenciju i gaze dostojanstvo demonstriraju bahatost, socijalnu neosjetljivost i &ldquo;voze voz&rdquo; za koji se svi već pitaju kude ide.&nbsp;

&nbsp;

Kuda ide ovaj voz?

Muftija zagrebački Aziz ef. Hasanović, predsjednik Me&scaron;ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, nizom aktivnosti u poku&scaron;aju pomoći otetom hrvatskom državljaninu Tomislavu Salopeku jo&scaron; jednom je afirmirao prave i istinske vrijednosti islama i ukazao na potrebu njihovog slijeđenja.

Osudiv&scaron;i otmicu nevinog Hrvata, muftija Hasanović je nedvosmisleno osudio bezumni čin terorista koji zloupotrebljavaju čistoću i plemenitost islama za svoje lične interese. Jasno i glasno muftija Hasanović je rekao da oni koji otimaju i ucjenjuju ljude ne mogu imati ni&scaron;ta s vjerom ljubavi, tolerancije, razuma, pravde i pravičnosti.

Oti&scaron;ao je muftija zagrebački u poku&scaron;aju da se spasi život čovjeka i korak dalje pa je hutbu u petak posvetio otetom Salopeku, a zatražio je i u pismu koje je poslao na najutjecajnije adrese u Kairu pomoć u spa&scaron;avanju Tomislava Salopeka.

Muftija Hasanović rođen je 15. oktobra 1965. u Osmačama kod Srebrenice. Doktor je islamskih nauka. Zavr&scaron;io je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Oženjen je i otac četvero djece. Dobitnik je brojnih priznanja za promociju ljudskih prava i vjerskih sloboda.

&nbsp;

 
&nbsp;

Oni nama, nema Bosne

Savijanje kičme

Rimski bombarder

Ivanićeva "superiornost"

Košarkaški dragulj

Selektor bez straha

Gola statistika

Zajedno protiv terora

Skromni spasilac

Spirala rata

Skromni velikan

Velika mala Bosna

Iskreniji odnos

Iskoristio priliku

Kuda ide ovaj voz?

Čovjek iznad svega

Kolumne

Oni nama, nema Bosne

Savijanje kičme

Rimski bombarder

Ivanićeva "superiornost"

Košarkaški dragulj

Selektor bez straha

Gola statistika

Zajedno protiv terora

Skromni spasilac

Spirala rata

Skromni velikan

Velika mala Bosna

Iskreniji odnos

Iskoristio priliku

Kuda ide ovaj voz?

Čovjek iznad svega