&nbsp;Svečanom akademijom u Sarajevu danas je obilježena 20. godišnjica djelovanja Centra za obuku za operacije podrške miru (COOPM/PSOTC) Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Akademiji su prisutvovali ministar odbrane BiH Zukan Helez i zamjenik ministra Slaven Galić, načelnik Zajedničkog štaba OSBiH generalpukovnik Senad Mašović, njegovi zamjenik generalmajor Ivica Jerkić, pomoćnici ministra odbrane BiH, generalski kor OSBiH te veliki broj domaćih i stranih zvanica i vojno-diplomatskih predstavnika akreditiranih u BiH, predstavnici EUFOR-a i NATO Štaba Sarajevo, kao i predstavnici ostalih partnerskih organizacija.<h2>10.000 polaznika</h2>Helez je istakao da je u ovih 20 godina kroz taj centar za obuku prošlo više od 10.000 polaznika, od kojih je više od 40 posto međunarodnih, iz 65 zemalja svijeta.- Centar za obuku za operacije podrške miru je danas bezuslovno NATO akreditovan centar koji izvodi individualnu edukaciju i obuku po svim zahtjevanim standardima NATO-a, iako nismo NATO članica nego je on ustvari partnerski centar za obuku. Pored navedenog, centar je također član Asocijacije međunarodnih centara za mirovne operacije, Asocijacije europskih centara za mirovne operacije te član partnerske mreže Europskog koledža za odbranu i sigurnost. Svojim profesionalnim radom i djelovanjem Centar podiže reputaciju na međunarodnoj sceni kako Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH, tako i države Bosne i Hercegovine. Ono što se može iskreno reći jeste da je ovaj centar svojim akreditacijama i priznanjima već odavno dio NATO saveza - istakao je ministar odbrane BiH. Helez je dodao da će iskoristiti sve zakonske mogućnosti i maksimalno se zalagati za daljnji napredak i prosperitet Centra, kao i da je put BiH prema članstvu u NATO savezu neupitan.Komandant PSOTC-a brigadir Elvedin Omić napominje da je Centar u proteklih 20 godina izrastao iz malog međunarodnog projekta u NATO akreditovanu instituciju koja izvodi kurseve kako za vojna lica i policijske službenike, tako i za civile iz svih krajeva svijeta. Istaknuo je da Oružane snage BiH učestvuju u operacijama podrške miru i svojim angažmanom doprinose boljem sigurnosnom okruženju u mnogim krajevima svijeta i na taj način predstavljaju BiH u najboljem svjetlu.- PSOTC je uspostavio sistem planiranja i realizacije obuke i edukacije, koji se postupno provodi i u drugim centrima za obuku OS BiH. Pripadnici oružanih snaga ili policijskih agencija BiH, prije samog uključivanja u bilo kakvu misiju, obučavaju se upravo u ovom centru. Obuka koju nudimo podrazumijeva sedam NATO certificiranih kurseva, četiri UN kursa, te dva kursa koje je akreditovao Univerzitet u Sarajevu, ali moram i da kažem da bez podrške naših partnera sigurno ne bismo bili na ovom nivou - izjavio je Omić. Svoje djelovanje u međunarodnom okruženju PSOTC ostvaruje aktivnim učešćem sve većeg broja međunarodnih polaznika, a poseban značaj daje uspostavljeni program razmjene instruktora sa drugim međunarodnim centrima, kao i angažman mobilnog tima PSOTC-a za edukaciju i obuku, koji je do sada prenosio svoja znanja i iskustva u 17 različitih zemalja svijeta.<h2>Primjer izvrsnosti</h2>Britanski ambasador u BiH Džulijan Rajli (Julian Reilly) naglašava da je PSOTC postao primjer izvrsnosti u obuci za mirovne operacije, sa hiljadama pripadnika oružanih, policijskih i civilnih struktura, koji su prošli obuku i time osigurali primjenu profesionalnih i međunarodnih standarda u svom radu diljem svijeta.- Doprinos Centra prevazilazi granice BiH. Ujedinjeno Kraljevstvo je ponosno na našu stalnu podršku i posvećenost sigurnosti i stabilnosti BiH, kao i na globalnom nivou - naveo je Reilly.U nastavku obilježavanja 20. godišnjice, za utorak, 19. septembar, u Sarajevu je planirano održavanje tradicionalne godišnje konferencije „Prijatelji PSOTC-a“.&nbsp; &nbsp;

Britanski ambasador u BiH Džulijan Rajli naglašava da je PSOTC postao primjer izvrsnosti u obuci za mirovne operacije

Omić: PSOTC za 20 godina izrastao u NATO akreditovanu instituciju

Fudbalski klub Sarajevo upisao je pobjedu u derbiju kola Premijer lige BiH protiv Zrinjskog, a čovjek odluke bio je Renan Oliveira. Nakon što je Adalberto Penjaranda (Penaranda) oboren u kaznenom prostoru, Brazilac je preuzeo sve na sebe i pogodio s bijele tačke u 90. minuti za veliko slavlje domaćih navijača.Oliveira je u veoma kratkom roku, nakon dolaska iz ukrajinskog Kolosa za 170 hiljada eura, pokazao da je ono što je Sarajevu trebalo dugi niz godina – pravi „ubica“ pred golom, nemilosrdni golgeter. Sjajni napadač nije ono na što smo navikli godinama unazad od brazilskih igrača, kako u Premijer ligi BiH tako i u svjetskom fudbalu. Umjesto neprestanih driblinga i mrcvarenja lopte, Oliveira ima osjećaj za gol i nevjerovatnu volju za timskom igrom. Konstantno trči nazad u odbranu i pomaže svojim saigračima, a u napadu je često na ivici ofsajda, gdje i vreba svoje prilike. Gol protiv Zrinjskog je bitan za bodove, ali onaj protiv njihovog gradskog rivala Veleža pravi je primjer njegovog osjećaja za pogodak. Alen Škoro, Emir Obuća, Leon Benko, Mersudin Ahmetović i sada Renan Oliveira. Može se reći da se bordo tim napokon ne mora brinuti za strijelca na utakmici.

Sjajni napadač nastavlja s postizanjem ključnih golova

Renan Oliveira: Brazilski "ubica"

Kada su početkom devedesetih godina u svojim zapaljivim govorima, na mitinzima, za skupštinskim govornicama ili u medijima, političari govorili o ugroženim nacionalnim interesima, državama, teritorijama i granicama, pratile su ih desetine i stotine hiljada pristalica. Dok to isto rade danas, broj prisutnih na skupovima, privučenih dnevnicama ili primoranih ucjenama, mjeri se tek u desetinama. Puna je kapa ovom narodu „ugroženosti naroda“, (veliko)državnih projekata i napada jednih na druge, jer cijena koju smo platili je tolika da se već decenijama pokušavamo - a vjerovatno nikada ni nećemo potpuno - oporaviti.

Dok nas drže u situaciji zamrznutog konflikta te s najavama otcjepljenja i prekrajanja granica pokušavaju gurnuti u novi konflikt, političari u BiH trebaju biti svjesni da nas pola nema, da smo stotine hiljada građana izgubili i u miru, da su sela i magacini prazni, vojna skladišta nekadašnje JNA zarasla u ostrugu, te da će svoje ratove morati voditi sami. Oni unaprijed znaju s kakvim kapacitetima raspolažu dok urušene budžete pokušavaju spasiti novim kreditima i rasprodajom onog što je preostalo nakon višedecenijske pljačke imovine koju su stvarali svi građani. Upozorenja iz međunarodne zajednice, poput onog američkog ambasadora Majkla Marfija (Michael Murphy) da su SAD garant suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH i da će se oni koji pokušavaju urušiti Dejtonski sporazum suočiti s posljedicama, kao da ne utječu na Dodika, koji će u novembru ponovo na raport kod Putina. Za to vrijeme predsjednik SDA Bakir Izetbegović poziva islamske zemlje da se snažnije angažiraju u BiH i nadjačaju SAD, nastavljajući s pokušajima konfrontacije Bošnjaka s najvažnijim saveznikom?! Zanimljivo je kako obojica u Marfiju i SAD vide najsnažnijeg protivnika.U općem bunilu, dok se strateški interesi mijenjaju preko noći, sve je očiglednije da su vlast, moć i novac važniji od sudbine i države, i naroda. Da je drugačije, energija bi se, umjesto u konflikt, usmjerila u iznalaženje načina da se olakša borba građana s cijenama i preživljavanjem, ali i u ispunjavanje obaveza na evropskom putu.&nbsp;

Dok nas drže u situaciji zamrznutog konflikta i s najavama otcjepljenja i prekrajanja granica, političari u BiH trebaju biti svjesni da nas pola nema

Puna kapa

Nakon novog kraha fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine i još jednih upropaštenih kvalifikacija traži se krivac. Neko ko je odgovoran za to što je bh. državni tim dotakao dno, zašto nas nema na mapi i zašto smo postali jedan od omiljenih protivnika, manje-više, svakome. Namučimo tu i tamo nekoga, nekad nekom favoritu otkinemo bod, ali to nije dovoljno da bismo igrali na velikoj sceni. Možda i nismo za velike scene. Ekipe koje gube od Luksemburga i jedva dobivaju Lihtenštajn i nemaju mjesta među elitom. U neko skorije vrijeme spast ćemo na nivo najslabijih reprezentacija, na rub ponora...<h2>Ljuti navijači</h2>Prošlo je vrijeme kada su se utakmice reprezentacije danima, sedmicama, mjesecima iščekivale. Takve atmosfere ni na vidiku. Navijači su kivni na igrače, selektore, ali i Savez. Mnogi od njih prstom upiru u prvog čovjeka NS/FSBiH Vicu Zeljkovića.Istina, za vrijeme njegovog mandata krenulo se u projekt rekonstrukcije terena, u čemu je bolji od svog prethodnika. No, velike kritike Zeljković trpi i trpio je zbog smjene Ivajla Peteva (Ivaylo). Dugo je Savez čuvao leđa Bugarinu iako rezultata nije imao, a kada je konačno napravio neki rezultat – osvajanje grupe u B diviziji Lige nacija – bam, dobio je otkaz, odnosno s njim nije produžena saradnja, kako su naveli iz krovne kuće bh. fudbala. To se ispostavilo kao pogrešan potez. <h2>Iskrivljena istina</h2>Taman se malo stišala „galama“ zbog rezultata reprezentacije, Savez je objavio dokument pod nazivom “Zajedno za sutra – Nogometni savez BiH, Strategija 2022. – 2026.“, u kojem je naveden dio koji se odnosi na historiju fudbala u našoj zemlji. Izdvojeno je 18 najznačajnijih tačaka. Mnogima je za oko zapelo to što je jedna od najznačajnijih tačaka imenovanje Vice Zeljkovića za predsjednika NS/FSBiH.No, to nije sve. To je zapravo drvo od kojeg se ne vidi šuma. Naime, istaknuta je 1995. godina, kada je odigrana prva međunarodna utakmica reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Albanije. Ali u ovom dokumentu piše da je tada odigrana prva međunarodna utakmica NS/FSBiH.Također, tu je i 2002. godina. U dokumentu se navodi da se te godine Premijer liga NS/FSBiH spojila s Ligom Fudbalskog saveza RS. To prosto nije tačno. Nije se Premijer liga BiH spajala ni s kakvom ligom RS, već su zvanično priznatoj ligi priznate države Bosne i Hercegovine – dakle Premijer ligi BiH, pristupili klubovi manjeg bh. entiteta – odnosno RS. <h2>Biografija</h2>Vico Zeljković je rođen 12. novembra 1988. u Bosanskoj Gradišci. Predsjednik N/FSBiH je od 16. marta 2021., a prethodno je bio na čelu Saveza RS. Diplomirao je na Banja Luka Collegeu i stekao zvanje menadžera zaštite na radu i zaštite životne sredine.Radio je u Fondu za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS, nakon čega je poslovnu karijeru nastavio graditi u privatnom sektoru, piše u biografiji na stranici N/FSBiH. Također, Zeljković je sestrić predsjednika RS, lidera SNSD-a i separatiste Milorada Dodika.

Reprezentacija je postala smijurija, a navijači smatraju da nije trebao dirati Peteva

Vico Zeljković: Na rubu ponora

Kristijan Šmit (Christian Schmidt), visoki predstavnik u BiH, u žiži je javnosti posljednjih mjeseci. Tačnije, moglo bi se reći, Šmit je top-tema u bh. medijima svakodnevno, još od svog imenovanja. Samo je više od njega na naslovnicama portala, novina i u špicama TV ekrana Milorad Dodik, predsjednik RS i lider SNSD-a. I tu su negdje, bara-bara, što bi se reklo. Malo Dodik, malo Šmit i medijima, ako ništa, u sivilu i moru gluposti barem lagano štivo za pisanje tekstova. No, vratimo se u stvarnost. Dodik odavno bljuje vatru na visokog predstavnika, Šmit se brani i najavljuje poteze, neke stihijski, ali ipak ih donese. Zbog Šmita je Dodik na kraju zasluženo završio na optuženičkoj klupi i počeo je „rat“. Dodik, ljut zbog optužnice, počeo je s brutalnim napadima i vrijeđanjima Šmita. I tako svaki dan. Malo Dodik, malo Šmit. Narod gleda, medijima zabavno.A šta radi opozicija u RS? I opozicija šuti i gleda, kažu, sve je to igrokaz i spašavanje Dodika. I onda – pljus, Šmit je u intervjuu za „Avaz“ izjavom da je opozicija tražila od njega da ukloni Dodika izazvao pravi potres. “Nismo, laže”, digla se kuka i motika. Od besmislenog Nebojše Vukanovića, do Branislava Borenovića, Igora Crnatka...

Tvrde da Šmita maltene i ne poznaju, ono, kako se dalo zaključiti iz izjava, znaju ga s TV ekrana. Neće, ma ne bi oni to, kako navode, nikada tražili. I tako, petak je bio dan u kojem se opozicija u RS prala, a vlast likovala.Radovan Kovačević, sekretar SNSD-a, otišao je čak korak dalje, pozvao je da se svi pohapse, jer gdje će, kaže, na lidera Dodika, njega je narod izabrao i niko ga ne smije dirati.I tako, još jedan petak prođe, pamet u RS nikome ne dođe. Optužbe, prevare, vlast jedno, opozicija drugo. Šmit, koliko god ga potcjenjivali, nazivali svakakvim imenima, ipak je pokazao da je glavni baja u državi i da zna zakuhati stvari. To nije samo jasno palčićima iz opozicije, koji puno „rade“, a malo daju i koji su se do jučer zaklinjali u Šmita, a danas ga, kao i Dodik, proklinju i nazivaju svakakvim imenima.I kakva je razlika između vlasti i opozicije u RS – nikakva!

Šmit, koliko god ga potcjenjivali, nazivali svakakvim imenima, ipak je pokazao da je glavni baja u državi i da zna zakuhati stvari

Šmit i palčići

Luka Modrić je veliki sportista. Čovjek je koji je prekinuo dominaciju Kristijana Ronalda (Cristiano) i Lionela Mesija (Messi) i 2018. osvojio Zlatnu loptu, nagradu za najboljeg igrača svijeta. Motor je Real Madrida, s kojim je osvojio sve što je mogao osvojiti, a vodio je i Hrvatsku do svjetskog srebra i bronze. Odolio je i egzodusu evropskih zvijezda u Saudijsku Arabiju i s 38 godina na leđima i dalje je jedan od najvažnijih igrača Real Madrida. No, nije Modrić samo veliki sportista. Hrvatski čarobnjak u kopačkama je i veliki čovjek.Kada je do Luke došao prijedlog da pošalje dres humanitarnom Udruženju „Pomozi.ba“ za sakupljanje sredstava za pomoć u liječenju oboljelih građana BiH, rado se odazvao i poslao potpisan dres.Zna i on kako je biti u teškoj situaciji. Modrić je sada na vrhu, ali njegov put do zvijezda bio je prepun trnja. Njegovo djetinjstvo obilježio je rat i odrastao je u izbjeglištvu. Imao je šest godina kada su mu četnici ubili djeda Luku, po kojem je i dobio ime. Karijeru je počeo u Zadru. I dok su mnogi tvrdili da je fizički preslab da uspije, Luka je vjerovao u sebe. Put ga je nanio u Dinamo Zagreb, a zahvaljujući „Modrima“, upoznao je i svoju suprugu Vanju, s kojom ima troje djece. Nakon Dinama igrao je za Totenhem, a u Realu je od ljeta 2012. godine.

Imao je teško djetinjstvo i najbolje zna kako je kada ti treba pomoć

Luka Modrić: Humani čarobnjak

Dok tvrdimo da smo demokratska država, dio nje urušava skoro sve principe koje pojam „demokratija“ podrazumijeva. Sad ćemo se posvetiti jednom - medijima. Zamislite dan kada na dnevnicima nećete čuti o propustima onih na vlasti, kada u novinama nećete čitati o aferama koje su opet oni na vlasti pokušali sakriti, kada s radija nećete slušati glasove koji nam ukratko prezentiraju najvažnije vijesti dana. Kada ćete na portalima moći slušati, gledati i čitati samo ono što vladajući „aminuju“, ono što im odgovara i zbog čega izgledaju kao savršeni lideri. A to niko nije.Mi smo tu zbog vas. I to je ono što morate imati na umu u ovim kritičnim vremenima za slobodno i nepristrasno novinarstvo. Za afere poput „Respiratora“, „Prisluškivanja“, pa čak i brojna dešavanja u vezi s ubistvima mladića Dženana Memića i Davida Dragičevića ne biste znali da nije medija i hrabrih novinara koji se ne libe „jačima“ pogledati u oči i u javnosti pustiti vijest koja se tiče vas, nas, onih pored i onih prekoputa.Nismo i niste daleko od toga. Neće se to preko noći desiti, istina, ali će se desiti. Ovdje ne govorimo samo o političkoj svakodnevici, tu su i sport, i kultura, i društvena pitanja...

Milorad Dodik, zbog ličnih i stranačkih interesa, opet je uveo kriminalizaciju klevete u RS. Ali RS je dio BiH i nikako niko ne smije misliti da se to ne tiče onih u Federaciji BiH ili Distriktu Brčko.Poštovani čitaoci, mjesecima slušate vapaje medija za reakcijom, za pobunom, za podizanjem glasa da mediji ne mogu i ne smiju biti ušutkivani, gurani ustranu, „sklanjani“ s puta, a novinari vrijeđani dok primaju brutalne prijetnje. Zavisi kome se na žulj stane.Sutra nećemo imati nikoga da se bavi našim problemima, da otkriva namještene tendere, sumnjive ugovore, saradnje, da pita nadležne zašto nema vode ili kako to da je struja opet poskupjela...Crni scenarij nas čeka. Decenijama unazad poniranje u autoritarnu vladavinu započinje kampanjama protiv nezavisnih medija, a često završava nasiljem pri progonu medijskih kuća i novinara.Ne dozvolimo to!

Za afere poput „Respiratora“ ne biste znali da nije medija i hrabrih novinara

Put ka autoritarizmu

Tejlor Svift (Taylor Swift) je na ovogodišnjoj dodjeli MTV VMA nagrada u Nju Džersiju pomela konkurenciju i kući odnijela devet trofeja. Bila je nominirana u ukupno 11 kategorija, a osvojila je nagrade za izvođača godine, video godine i pjesmu godine za hit iz 2022. godine “Anti-Hero”. Osim toga, osvojila je nagradu za najbolju pop izvedbu, najbolju režiju, najbolje vizuelne efekte, kinematografiju, ljetnu izvedbu i album godine za „Midnights“. Ova 33-godišnja zvijezda ušla je u historiju kao prva osoba koja je četiri puta osvojila nagradu za video godine. Svift je ove godine organizirala svjetsku turneju koju je rasprodala u rekordnom roku, a njena turneja „Eras“ jedna je od najskupljih ikad, s procijenjenom cijenom višom od 100 miliona dolara. Tejlor Svift je rođena je 13. decembra 1989. godine u Vest Redingu, u američkoj saveznoj državi Penslivaniji. Djetinjstvo je provela na farmi, gdje su ona i njen brat uživali u prirodnoj idili. Sa 12 godina je napisala prvu pjesmu, a sa 16 objavila i prvi album. Neki od njenih najpoznatijih hitova su: „Look What You Made Me Do“, „Bad Blood“, „Blank Space“, „You Belong With Me“, „Shake it Off“...

Na MTV VMA nagradama dobila devet trofeja

Tejlor Svift: Bez konkurencije

Kristijanu Šmitu (Christian Schmidt) uistinu nije lako. Sve ono najgore od najgoreg što ova zemlja ima sručilo se na njega od prvog dana. Milorad Dodik časti ga najgorim uvredama, tvrdi da nije legalni visoki predstavnik, da vrši udar na Republiku Srpsku i prijeti mu hapšenjem. Ovo posljednje, doduše, rekne pa porekne, no nije da nismo navikli od Dodika slušati svakakve pompezne gluposti koje nema namjeru provesti. S druge strane, SDA – DF kružok od prvog dana sipa paljbu po Šmitu da radi na rastakanju BiH i palestinizaciji Bošnjaka, a njihovi medijski kerberi s različitim dijagnozama idu dotle da visokog predstavnika maltene proglašavaju nacistom.Kako je istovremeno moguće raditi i na uništavanju BiH za interes RS i uništavanju Republike Srpske za interes BiH, saznat ćete iz histeričnih i nebuloznih istupa protagonista SDA, SNSD-a i DF-a.

Ipak, nije da u odnosu s takvim hohštaplerima Šmit djeluje imalo spretno. Njegov posljednji potez primjer je političkog amaterizma. Nekoliko dana nakon što je Dodik najavio da će ga uhapsiti (pa porekao) Šmit je najavio dolazak u Banju Luku i sastanak s nizom političara. Opozicija, uvjetovana nacionalističkim putem koji im trasira Dodik, odbila je da se sastane sa Šmitom, pa je sastanak trebao spasti samo na potpredsjednike ovog entiteta Ćamila Durakovića i Davora Pranjića. Ipak, Šmit je odlučio otkazati ovu posjetu.Dodik je proslavio veliku pobjedu, pa može pred Srbima ponovo glumiti velikog baju koji je zastrašio visokog predstavnika, dok je SDfA otvorila paljbu optužujući visokog predstavnika da se boji laktaškog vožda, dok istovremeno trenira strogoću nad Bošnjacima.I uistinu, ovo je samo jedan u nizu neodlučnih, polovičnih, nesigurnih poteza Šmita koji otvaraju pitanje koliko se on ozbiljno snalazi u svojoj ulozi i kolika je njegova stvarna moć u praksi. Stoga, krajnje je vrijeme da Šmit svoju poziciju počne obnašati daleko odlučnije i snažnije nego što je to do sada bio slučaj i pokaže ko je stvarni gazda u ovoj zemlji. Osim ako on zaista nema moć gazde, a u tom smo ga slučaju nagrabusili.

Krajnje je vrijeme da Šmit svoju poziciju počne obnašati daleko odlučnije i snažnije nego što je to do sada bio slučaj

Ne sam, Kristijane

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine ponovo je krahirala. Propale su još jedne kvalifikacije, a stvari u i oko reprezentacije se ne mijenjaju. Presipamo iz šupljeg u prazno, pokušavamo analizirati i sagledavati stvari iz raznih uglova, ali na kraju dolazimo na isto – pomaka nema. Navijači, koji bi krvi dali svakom fudbaleru, sve su više kivni na reprezentaciju, uoči utakmica je atmosfera takva da nemate pojma da BiH uopće igra taj dan. Daleko je to od onog „zlatnog doba“ kada smo danima, ma mjesecima iščekivali utakmice „Zmajeva“. Tada su i dobili taj nadimak, a sada su daleko od toga.Traži se krivac za ovo stanje. Neki navijači upiru prstom u igrače, neki u selektora Mehu Kodru i njegove prethodnike, a, ipak, treba krenuti od vrha i prvo prstom uprijeti u čelnika Saveza – Vicu Zeljkovića. Već godinama je reprezentacija BiH kao kula od karata. I ne samo reprezentacija već, nažalost, i cijeli bh. fudbal. Podsjetimo, bugarski trener Ivajlo Petev (Ivaylo) je konačno nešto uradio, napravio neki sistem, osvojio Ligu nacija, a onda je uslijedila njegova smjena. Ili, kako bi iz Saveza rekli, nije smijenjen, nego mu je samo ugovor istekao. Dugo je Savez stajao iza Peteva, a onda je najedanput Bugarin izgubio podršku. Baš onda kada je osvojio navijače. Zeljković je nakon poraza od Islanda najavio promjene, a navijači se pribojavaju šta bi to uopće moglo značiti i poručuju mu: „Nemoj, bogati, ti više praviti nikakve ’rezove’ i ’velike promjene’!“Vico Zeljković je rođen 12. novembra 1988. u Bosanskoj Gradišci. Predsjednik N/FSBiH je od 16. marta 2021., a prethodno je bio na čelu Saveza RS. Diplomirao je na Banja Luka Collegeu i stekao zvanje menadžera zaštite na radu i zaštite životne sredine.Radio je u Fondu za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS, nakon čega je poslovnu karijeru nastavio graditi u privatnom sektoru, piše u biografiji na stranici N/FSBiH.

Nemoj, bogati, ti više praviti nikakve “rezove” i “velike promjene”

Vico Zeljković: Srušena kula

Da je Osman Mehmedagić, odnedavno penzioner i čovjek s američke crne liste, koji je bukvalno otjeran s pozicije direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), radio svoj posao umjesto što se krio iza suknje Sebije Izetbegović, kako „profesorica“ ne bi bila osuđena u aferi „Respiratori“, danas ne bi novinari otkrivali kako su ruski diplomati ušli u BiH i šta rade tu. Zakon o OSA-i je jasan:“Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine je odgovorna za prikupljanje, analiziranje, obradu i distribuciju obavještajnih podataka ovlaštenim dužnosnicima i tijelima u cilju zaštite sigurnosti, uključujući suverenitet, teritorijalni integritet, ustavni poredak, osnove ekonomske stabilnosti BiH, kao i prijetnje po globalnu sigurnost koje su štetne po Bosnu i Hercegovinu.”Između ostalog i: “Špijunaža usmjerena protiv Bosne i Hercegovine ili štetna po sigurnost Bosne i Hercegovine na bilo koji drugi način.”

I pitanje je kako su ruski diplomati ušli u BiH još lani i šta je radio čovjek bez diplome, opterećen istragama i aferama.S druge strane, Elmedin Konaković, šef MVP-a BiH, koliko god nekad bio usporen, prenaporan u želji da se dodvori naciji, dokaže i prikaže šta su radili SDA sateliti pod kontrolom Bakira Izetbegovića, ovoga je puta u pravu.Diplomati su ušli u državu u eri Osmana Mehmedagića, kao prvog čovjeka OSA-e, ali i Bisere Turković, tadašnje šefice diplomatije. Iste one šefice koja je šefa diplomatije Irana dočekala u državi kada ga je cijeli svijet odbio.Aferimi Bisere i Osmice mogu se nabrajati unedogled. Ali svjesno se Osmicina paraobavještajna bulumenta angažirala da dokaže da su Konaković i aktuelni direktor OSA-e Almir Džuvo zakazali u priči o ruskim špijunima.Očekivano, utrka je da se dokaže otkud opasni Rusi u Sarajevu, ali se zaboravlja da su tu već dvije godine, uz aminovanje ministrice zvane “Maldivi sedam dana”.Iste one ministrice koja je kao tadašnji član Izvještajno-obavještajnog odbora pri Vijeću ministara BiHOsmici odobrila, mimo svih procedura, pristup tajnim podacima, iako se protiv njega vodio sudski postupak.No, davanjem pristupa Osmici Bisera je spašavala svoju i Bakirovu glavu.

Diplomati su ušli u državu u eri Osmana Mehmedagića, kao prvog čovjeka OSA-e, ali i Bisere Turković, tadašnje šefice diplomatije

Osmanovi biseri

Gordon Herbert je ispisao historiju. Zauvijek će biti upamćen kao selektor koji je vodio Nijemce do njihove prve titule košarkaškog prvaka svijeta. Kada je, prije dvije godine, dobio posao selektora Njemačke, vjerovatno nije ni sanjao da će pokoriti svijet. Imao je i pravu „bombu“ u svlačionici – Denisa Šredera (Dennis Schroder), ali je pažljivo rukovao njome i iskoristio je kao svoje najjače oružje.Godine rada i truda su se isplatile. Lijepo je uklopio igrače u jednu skladnu cjelinu koja je na Mundobasketu došla do titule bez ijednog poraza. - Otkako su mi se djeca rodila, ovo je druga najljepša situacija u mom životu - rekao je Herbert novinarima nakon što je poslije utakmice „pobjegao“ s parketa i zaplakao u tunelu dvorane. Nijemci su imali strmoglav pad nakon što se povukao Dirk Novicki (Nowitzki) 2016., ali su ustali iz pepela, a važan dio naleta bio je Herbert, koji je prepoznao potencijal ekipe.Gordon Herbert rođen je 16. februara 1959. godine u Kanadi. Od igračkih uspjeha ističe se četvrto mjesto s Kanadom na Ljetnim olimpijskim igrama 1984. godine. Na putu do bronze ga je zaustavila Jugoslavija.Igračku karijeru je završio 1994. i odmah započeo trenersku. Ima trofeje sa Skajlajners Frankfurtom, Ortezom i Espun Honkom u Njemačkoj, Francuskoj i Finskoj, s Frankfurtom je 2016. osvojio FIBA Kup Evrope. Bio je i asistent u Toronto Raptorsu u sezoni 2008./2009., a sada je prvak svijeta.

Prepoznao je potencijal tima koji se dizao iz pepela i odveo ga do titule Mundobasketa

Gordon Herbert: Na krovu svijeta

Primiš prve vakcine jer tvoji roditelji imaju povjerenja u zdravstvo. Kasnije se liječiš jer ti vjeruješ ljekarima. A nije da imaš drugog izbora. Dobiješ svoju djecu, ponekad se, nažalost, razbole... Vodiš ga u hitnu, dom zdravlja, bolnicu... Jer ljekari će pomoći.Nekoliko dana kasnije prisustvuješ sahrani vlastitog djeteta. Zašto? Jer si previše vjerovao. Jer nisi ljekar pa ne znaš šta treba raditi kad ti se dijete razboli. Jer ne razumiješ šta ti govore. Jer su oni školovani, a ti si „samo“ roditelj, oni bolje znaju.Danijela Ognjenović-Kovač i njen suprug Dario izgubili su 10-godišnjeg sina. Jer je imao glavobolju. Jer su ga odveli u bolnicu. Jer ljekari nisu snimili glavu, već ga uporno liječili od sunčanice. Jer nisu mogli do kraja uspostaviti dijagnostiku. Jer majka „samo želi da zrači dijete“. Jer su čekali danima da ga pošalju u drugu bolnicu. Jer, kada je kolabirao, 10-godišnjem Aleksandru stažistica nije masirala srce kao vid oživljavanja, već ga samo spojila na kisik.Jer, jer, jer... I kakva je utjeha roditeljima koji ostanu bez čeda?Nikakva!

Nije to ni prvi ni posljednji slučaj. Sjetite se malene Džene Gadžun, koja je tokom rutinske operacije preminula. Isto kao i 20-mjesečna beba krajem avgusta u Tuzli. Koliko je tek takvih za koje ne znamo?Zdravstveni sistem u Bosni i Hercegovini davno je zakržljao. Ovakva tragična dešavanja mogu biti posljedica mnogo toga. Od nekvalitetnog školovanja, kupljenih diploma, nezainteresiranosti ljekara za pacijenta, ili neimanja vremena da se posveti, do toga da je „onaj tamo u drugoj sobi nečiji, pa je važniji“... I sve vodi samo ka kolapsu.Zdravstvo je jedan od osnovnih stubova društva i države. A pogledajte naše. Na klimavim nogama.Mladi moraju zahtijevati kvalitetno obrazovanje da bi sutra mogli dati i onu vakcinu s početka teksta, ali i izvoditi rutinske ili zahtjevne operacije. Jednostavno moraju! Stariji, iskusniji moraju pokazati novim generacijama šta znači biti ljekar, da to nije samo titula ispred imena već se radi o ljudskim životima.A država mora uzeti uzde u svoje ruke i postaviti stvari na pravo mjesto. Ne ljude.

Zdravstvo je jedan od osnovnih stubova društva i države, a pogledajte naše – na klimavim nogama

Aleksandar i Džena: Žrtve ljekarskog nemara

Previše povjerenja

Svjetski dan prevencije samoubistava se, uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), obilježava 10. septembra. U BiH, zemlji u kojoj je lani zabilježeno 375 samoubistava, taj dan je prošao skoro nezapaženo. Dok se taj dan u svijetu obilježava s ciljem podizanja svijesti o tom velikom javnozdravstvenom problemu s dalekosežnim društvenim, emocionalnim i ekonomskim posljedicama, u BiH je to bila tek obična nedjelja. U BiH se, izgleda, taj strašni javnozdravstveni problem sveo tek na statistiku, koja je porazna, jer je broj samoubistava za 40 posto veći u prošloj u odnosu na 2021. godinu.

Iako mediji, uz pomoć stručnjaka, nerijetko ukazuju na to da je stanje alarmantno, ipak, oni koji bi se trebali posvetiti tom problemu, ne poduzimaju nikakve mjere, a kamoli hitne, kako bi se smanjila stopa smrtnosti od samoubistava, pogotovo mladih osoba.Šta se poduzelo nakon dva samoubistva maloljetnika kod Viteza u ovoj i isto toliko u prošloj godini? Zar to nije zahtijevalo reakciju svih odgovornih institucija i cjelokupnog društva? Zar se takav, praktično, niz užasnih događaja sveo na to da tužioci formiraju predmete i istraže okolnosti pod kojima su te mlade osobe, koje su tek zakoračile u život, digle ruku na sebe?Nažalost, o suicidu se u BiH malo ili nikako ne govori. Zapravo, on je u BiH stigmatiziran, za razliku od brojnih drugih zemalja gdje je mentalno zdravlje otvorenija tema.Stručnjaci naglašavaju da se samoubistvo može prevenirati. Ovogodišnji Dan prevencije suicida se obilježava pod geslom “Stvaranje nade djelovanjem”. Upravo je nada ono što najviše nedostaje građanima ove zemlje. Podjednako svim generacijama. Niko ne želi budućnost bez budućnosti.

U BiH se taj strašni problem sveo tek na statistiku, koja je porazna, jer je broj samoubistava za 40 posto veći u prošloj u odnosu na 2021. godinu

Dajte ljudima nadu

Posljednje ludilo Milorada Dodika koje je ispalio u eter je da će uhapsiti visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt) ukoliko stupi na tlo Republike Srpske. Ne treba Dodikove riječi uzimati previše ozbiljno. Najavljivao je on i referendum o otcjepljenju, pa ga nije proveo. Organizirao je skupštinske igrokaze kojima je pokušavao otimati nadležnosti države BiH, pa ih nikad nije proveo u djelo. Ima on taj običaj. Najavi neki tektonski politički potez, pa prije nego što se neko i sjeti da priupita „a šta bi s onim“, izmisli novi tektonski politički potez koji nikad ne provede i tako unedogled.Nekom bi možda moglo pasti na pamet da je Dodik obična kukavica, blefer i čovjek koji uprazno laje, ali mi vjerujemo da je republičkosrpski baja hrabar i odvažan.Uostalom, pripada podneblju i političkoj tradiciji kojoj nisu strani takva hajdučija i političko siledžijstvo. Ta, upravo su njegovi prethodnici iz istog političkog identiteta otimali Aliju Izetbegovića, predsjednika jedne suverene države, i vezivali vojnike UNPROFOR-a za bandere.

Zato, Milorade, uhapsi Šmita. Ispuni svoje obećanje. Pokaži da si odvažan, hrabar i snažan lider koji ne dozvoljava zapadnim kolonijalistima da mu zapišavaju teritoriju i ugrožavaju vlast. Pokaži nam svima da kod tebe postoje i djela, a ne samo riječi.Pokaži svijetu ko je glavni baja i provedi obećano. Postani globalna tema i zaprepasti sve. A mi ćemo, s velikim ushićenjem i u opuštajućoj atmosferi, posmatrati odgovor vodećih sila svijeta na činjenicu da im je predstavnika najviše svjetske institucije i bivšeg njemačkog ministra uhapsio jedan lokalni kolovođa iz provincije.Odgovor će, sigurno, biti epski.Samo, bojim se da ga ti već znaš i da će ova tvoja posljednja najava završiti kao i sve one prethodne koje si davao. Za više informacija ukucati na Googleu riječ “referendum”.

Ispuni svoje obećanje, pokaži da si odvažan, hrabar i snažan lider

Budi mangup, uhapsi Šmita

Kada svi pomislimo: "To je to, gore/luđe od ovoga ne može", Milorad Dodik nas uvjeri u suprotno.Svojim tvrdoglavim slijeđenjem onoga što misli da narod u entitetu RS želi čuti srozava i ono malo dostojanstva koje mu je preostalo. Ta grčevita borba da se održi na vodi (čitaj: na vlasti), iako odavno svjestan da tone sve dublje, upiranjem prsta u ljude koje on i samo on proglasi krivima za situaciju u kojoj se nalazi, ne donosi mu ništa dobro. Ni građanima, a valjda oni trebaju biti na prvom mjestu.Čini se da Dodik nije ni svjestan šta je uradio najavljujući hapšenje i deportaciju visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt). Zar je toliko naivan, nakon višedecenijskog političkog iskustva, da misli da će međunarodna zajednica mirno sjediti i gledati protjerivanje jednog diplomate bez konkretnog razloga, osim hira jednog čovjeka?! Posebno Njemačke, jedne od najjačih evropskih sila čiji je Šmit državljanin?!

S druge strane, ako se upravo nada žestokoj reakciji u vidu nasilja, pa opet treba bolje znati od toga. Nisu oni naivni i davno su prozreli njegove igrice.Bijesan zbog optužnice Tužilaštva BiH, poput divlje zvijeri, u bolovima riče. Jer ostat će Dodik bez vlasti. Svjestan je i sam.Kao što građani trebaju progledati i uvidjeti da nacionalizam, fašizam, kabadahijsko ponašanje jednog čovjeka koji im treba biti lider u 21. stoljeću i demokratskom svijetu ne vodi apsolutno ničemu, osim propasti.Dodik nije RS, ne dozvolite da vas povuče sa sobom jer sada kada se guši (u smislu vladanja), on samo gleda kako da preživi i ne obazire se na druge. Doslovno se vodi onom poslovnicom – „U ljubavi i ratu sve je dopušteno.“Samo on ratuje sam sa sobom, a svi drugi ispaštaju.

Omić: PSOTC za 20 godina izrastao u NATO akreditovanu instituciju

Renan Oliveira: Brazilski "ubica"

Puna kapa

Vico Zeljković: Na rubu ponora

Šmit i palčići

Luka Modrić: Humani čarobnjak

Put ka autoritarizmu

Tejlor Svift: Bez konkurencije

Ne sam, Kristijane

Vico Zeljković: Srušena kula

Osmanovi biseri

Gordon Herbert: Na krovu svijeta

Previše povjerenja

Dajte ljudima nadu

Budi mangup, uhapsi Šmita

Dodikova bolna rika

Kolumne

Omić: PSOTC za 20 godina izrastao u NATO akreditovanu instituciju

Renan Oliveira: Brazilski "ubica"

Puna kapa

Vico Zeljković: Na rubu ponora

Šmit i palčići

Luka Modrić: Humani čarobnjak

Put ka autoritarizmu

Tejlor Svift: Bez konkurencije

Ne sam, Kristijane

Vico Zeljković: Srušena kula

Osmanovi biseri

Gordon Herbert: Na krovu svijeta

Previše povjerenja

Dajte ljudima nadu

Budi mangup, uhapsi Šmita

Dodikova bolna rika