Kod nekastriranih pasa nagon za reprodukcijom je vrlo snažan. Kada im se probudi taj nagon, ženke i mužjaci postaju vrlo motivirani da se pronađu. Kuje u pravilu imaju tjeranje dvaput godišnje, pa će i one i mužjaci u to vrijeme nastojati pronaći put jedno do drugog kako bi se parili.

Neki su psi zbog toga spremni svladati nevjerovatne prepreke, od udaljenosti do visoke ograde. To je jedan od glavnih razloga punih azila pasa koji ne mogu pronaći svoj dom. Kastracija psa, i mužjaka i ženke, dobar je način kojim se može doprinijeti rješavanju problema neželjenih životinja. Također, kastracijom se može izbjeći i niz neželjenih i neprimjerenih oblik ponašanja pasa, ali i spriječiti nastanak određenih bolesti, poput kancera.

Mužjaci

Mužjaci prednjače u bježanju zbog parenja. Teško im je ograničiti kretanje i, ako se u blizini nalazi kuja, posebno ako se tjera, učinit će sve kako bi došli do nje, čak i riskirati život.

Oni koji ne mogu izaći često odbijaju jesti, zbog tuge počnu cviljeti ili postanu neobično mirni. Moguće rješenje problema je kastracija jer tako pas gubi motivaciju za bijeg i prestaje biti frustriran.

Mužjaci su u stanju pobjeći i preći velike udaljenosti kako bi našli ženku s kojom bi se parili. Ako je ne nađu na svom području, otići će dalje. To donosi brojne opasnosti, od toga da zaborave put nazad, do toga da budu uhvaćeni, povrijeđeni, iscrpljeni ili izranjavani.

Ženke

Zanimljivo je da kuje tokom tjeranja proizvode feromone koje mužjaci mogu namirisati s udaljenosti od čak pet kilometara, pa ne začuđuje da one u to vrijeme imaju mnogo "udvarača".

Na vrhuncu tjeranja kuje će biti vrlo zainteresirane za mužjake pa će se truditi nekako ih sresti. Također, ženke pokazuju i različite promjene u ponašanju, nezainteresiranost, gubitak apetita i neobičnu tugu ukoliko im je uskraćena mogućnost parenja. Kada vrijeme tjeranja prođe, najbolje ih je kastrirati. Tada ni one neće imati potrebu za bježanjem i parenjem, a vlasnici neće morati razbijati glavu gdje s neželjenom štenadi.