Autori širom svijeta otvoreno pokazuju otpor prema vještačkoj inteligenciji, što potvrđuju desetine tužbi protiv AI kompanija koje optužuju da su njihove modele trenirale na milionima zaštićenih knjiga bez dozvole i naknade.
Ipak, dok su pisci skeptični, veliki izdavači zauzimaju pragmatičniji stav. Neki od najvećih, poput Penguin Random House, Macmillan, Sourcebooks i Wiley, već zapošljavaju AI inženjere kako bi unaprijedili poslovanje.
Fokus na optimizaciji
Za sada, nijedna od tih kuća ne planira koristiti AI za pisanje ili uređivanje knjiga. Fokus je na optimizaciji poslovnih procesa – razvoju modela koji mogu predvidjeti prodajne rezultate, odrediti optimalne cijene i poboljšati upravljanje zalihama. Stručnjakinja za izdavaštvo Jane Friedman ističe da se izdavači nalaze u nezavidnoj poziciji: s jedne strane moraju voditi računa o interesima autora, a s druge odgovarati dioničarima koji očekuju veću efikasnost i profit.
Macmillan, primjerice, traži AI menadžere za razvoj rješenja koja bi pomogla u rješavanju složenih poslovnih izazova. AI se već koristi za administrativne zadatke poput označavanja ključnih riječi, sažimanja dokumenata, prevođenja i moderacije sadržaja, ali kompanija naglašava da su autori i njihova prava prioritet.
Najveći svjetski komercijalni izdavač, Penguin Random House, zapošljava senior AI inženjera za razvoj sistema koji bi unaprijedili marketing i vidljivost knjiga.
Njihova matična kompanija Bertelsmann najavila je i uvođenje ChatGPT Enterprise sistema za zaposlene. Istovremeno, izdavač je krajem 2024. počeo dodavati napomene u knjigama kojima zabranjuje korištenje sadržaja za treniranje AI modela, naglašavajući zaštitu autorskih prava.
Otpor autora
Otpor autora je snažan. Spisateljica Margaret Atvud (Atwood) opisala je AI kao "lošeg pjesnika", dok je Zadie Smit (Smith) ocijenila da je sadržaj koji stvara AI suštinski prazan. Džordž (George) R. R. Martin, koji je učestvovao u tužbi udruženja Authors Guild protiv OpenAI, nazvao je AI "najskupljom mašinom za plagiranje na svijetu".
Uprkos kritikama, sudovi su u više slučajeva presudili u korist AI kompanija. U jednom od važnijih procesa protiv Anthropic, sudija Vilijam Alsup (William Alsup) zaključio je da korištenje zaštićenih djela za obuku modela može potpasti pod doktrinu fer upotrebe. Slične odluke donesene su i u sporovima protiv Meta i Stability AI, dok su pojedini postupci, uključujući spor s medijskim kućama poput The New York Times, još u toku.
Istovremeno, neki izdavači biraju saradnju umjesto sudskih bitaka. Wiley je u fiskalnoj 2025. godini ostvario desetine miliona dolara od licencnih ugovora s AI kompanijama, prodajući pristup svojim starijim i akademskim naslovima.
Ipak, manji izdavači oprezni su prema takvim aranžmanima, upozoravajući na dugoročne posljedice.
Analitičar Tad Mekilroj (Thad McIlroy) smatra da izdavači balansiraju između poslovnih prilika i reputacijskog rizika. AI može pomoći u analizi rukopisa i ubrzati procese, ali bi takva praksa mogla izazvati negodovanje autora. Upravo zato, industrija se nalazi pred dilemom: koliko daleko ići s primjenom AI alata, a da se ne naruši povjerenje pisaca i javnosti.
