Pjevačica Ilda Šaulić na estradnoj sceni važi za nekoga ko karijeru gradi bez skandala i senzacija, već isključivo talentom i kvalitetnim pjesama.

Kćerka jednog od najvećih muzičkih imena ovih prostora Šabana Šaulića danas svoju priču gradi bez potrebe za patetikom, oslanjajući se na iskrenost i lični mir. U razgovoru za “Dnevni avaz”, Ilda Šaulić govori o životu izvan scene, o teretu i časti prezimena koje nosi, o gubitku koji ne prolazi, već se s vremenom nauči nositi, ali i o muzici kao jedinom jeziku koji je uvijek vraća sebi.

Obična žena

Kada se svjetla ugase i publika ode kući – ko je Ilda Šaulić tada, van scene i prezimena koje nosi?

- Tada sam, prije svega, obična žena koja se raduje tišini i malim stvarima. Volim mir doma, razgovore bez žurbe i trenutke u kojima nema potrebe za dokazivanjem. Scena je dio mog života, ali ono što me zaista gradi dešava se daleko od reflektora.

Da li Vam je prezime Šaulić više bilo zaštita ili teret kroz život i karijeru?

- Prezime je velika čast, ali i velika odgovornost. U početku ga ljudi doživljavaju prije vas samih i to može biti teško. S vremenom sam naučila da ga nosim ponosno, ali i da svojim radom pokažem ko sam ja, nezavisno od toga.

Postoji li trenutak s ocem Šabanom koji nikada niste javno ispričali, a koji Vam je danas posebno važan?

- Postoje trenuci koji pripadaju samo srcu. To su sitnice, pogledi, tihe riječi podrške koje nisu bile namijenjene javnosti. Upravo takvi trenuci danas imaju najveću snagu.

Pjesma i publika

Kada pjevate njegove pjesme na bini, da li ste tada više kćerka ili pjevačica?

- U tim trenucima sam i jedno i drugo. Pjevačica koja poštuje pjesmu i publiku, ali i kćerka koja kroz stihove razgovara s ocem. To su posebni trenuci koji se ne mogu glumiti.

Je li bilo trenutaka kada ste poželjeli da se povučete iz muzike i živite potpuno drugačiji život?

- Bilo je trenutaka preispitivanja, kao i kod svakog čovjeka. Ali muzika je dio mene, način na koji se izražavam i razumijem svijet. Uvijek sam se vraćala njoj, jer tamo pripadam.

Šta biste voljeli da ljudi zapamte o Ildi Šaulić – kao o umjetnici, majci ili kao ženi?

- Voljela bih da me pamte kao iskrenu osobu. Nekoga ko je pjevao i živio iz srca, ko je poštovao publiku i porodicu i ko je ostao svoj, bez obzira na okolnosti.

Odakle ideja da se osnuje Fondacija “Šaban Šaulić” i koliko dugo ste razmišljali o tom potezu?

- Ideja je došla iz želje da se njegovo ime veže za nešto trajno i dobro. O tome se nije odlučivalo preko noći – to je proces koji sazrijeva iz potrebe da se ljubav, naslijeđe i poštovanje prema njegovom djelu pretvore u nešto što će pomagati drugima.

Živjeti s boli

Kako danas, s ove distance, doživljavate gubitak oca – da li je bol ista ili se samo nauči živjeti s njom?

- Bol se ne smanjuje, ali se mijenja. Naučite živjeti s njom, da je nosite dostojanstveno i tiho. Ona postane dio vas, ali vas istovremeno nauči koliko je ljubav bila velika.