U vremenu kada se o suđenju u bh. fudbalu često priča kroz prizmu pritisaka i sumnji, dva današnja susreta, Sloga – Posušje i Borac – Radnik, donijela su prijeko potreban osjećaj normalnosti: utakmice su imale intenzitet, tenziju i važnost, ali nisu imale sudijski haos.
Upravo suprotno, arbitri su svojim pristupom pokazali kako se meč “drži” autoritetom, a ne galamom, te kako je cilj da fudbal ostane u prvom planu.
Na utakmici Sloge, glavni sudija Amin Efendić postavio je kriterij od prvog minuta i ostao dosljedan do kraja. Njegov stil bio je jednostavan i efikasan: pustiti igru kada može, a presjeći i sankcionisati kada se pređe granica.
Takav balans je najteži za pogoditi, ali je baš on donio ritam utakmici i spriječio nepotrebna “paljenja” atmosfera. Igrači su brzo shvatili šta prolazi, a šta ne, pa je meč tekao bez nepotrebnih prekida i nervoze.
U Banjoj Luci, na susretu Borac – Radnik, glavni sudija Josip Martinović je pokazao stabilnost i “hladnu glavu” u momentima kada takve utakmice znaju otići u pogrešnom smjeru.
Kontrolisao je duel-igru, na vrijeme smirivao prigovore i nije dozvolio da sporni detalji zasjene ono što se dešavalo na terenu. Posebno je važno da je zadržao jedinstven kriterij – isti kontakt, ista mjera, bez obzira na ime protivnika ili trenutak utakmice.
Dodatnu sigurnost dao je i VAR segment. Miloš Gigović, kao glavni VAR sudija na Borac – Radnik, doprinio je da utakmica dobije ono što VAR i treba donositi: korekciju potencijalnih grešaka i smanjenje prostora za naknadne polemike, što je Gigović i uradio početkom utakmice kada je VAR poništio pogodak Borca..
Kad je komunikacija između terena i VAR sobe jasna, a odluke dođu brzo i čisto, igrači se vraćaju igri, a publika dobije utakmicu – ne “predstavu”.
Efendić, Martinović i Gigović su u ova dva susreta pokazali da je moguće voditi zahtjevne mečeve bez repova i bez glavne uloge sudije.
Kad se kriterij postavi rano, kad se komunicira mirno i kad VAR bude podrška umjesto drama-generatora, rezultat je jednostavan: pobijedi fudbal.
